i POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
Br. 32.
Broj Cekovnog računa našeg lista
DUBROVNIK, 14 Kolovoza 1935. NR jest 4153 Podružnice Sarajevo, God. XVII
Narodna Svijest
Cljena je listu 5 Din, mjesečno : za i
tvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.
] Izlazi
svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50
Vlasnik — izdavač
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier; Dubrovnik 2,
Urednik; Antun F1& — Dubrovnik
Rukopisi se ne povraćaju.
Nije potrebno napose isticati, da
nalazimo u velikoj neizvjesnosti ne
mo ekonomskoj nego još više du-
ovnoj. Nad mama svima nad cijelim
ašim marodom stoji veliko pitanje, pi-
anje budućnosti. Težina toga pitanja
u tome, što svatko osjeća — pored
ajboljih težnja i želja za zdravom bu-
|lućnošću narodnog života — teško bo-
esničko stanje sadašnjosti.
Naše doba je u krizi. čovječanstvo
u krizi, Sve se to reflektira i na ži-
otu našega naroda. Ali se ipak svi
zdamo, da će nas odatle na široke
uteve izvesti Ruka Providnosti i pro-
icavost ljudska. Ipak su za naše prvo-
ce, za predstavnike javnoga mišlje-
ja, za hrvatsku inteligenciju zadaci
ki.
Mi koji stradamo, koji na svojim
ušama nosimo pritisak, prvi smo poz-
ani, da riješimo sve upitnike i krizu.
ekanjem se ne postizava ništa. Gene-
ucije, koje ne rade za sebe i za druge,
e zaslužuju baš nikakvu pažnju ob-
ektivnog posmatrača. Zaći u život to
jedini ispravan put, koji nam se u
rodu otvara. I danas, kad je strađa-
je općenito, kad strada inteligenat,
jak i radnik, onda mora svatko sa
voga mjesta i na svoj način raditi na
zdravljenju narodnog života.
Narod je shvatio, gdje je put oz-
avljenju. Narod je pošao svojom za-
anom linijom. Pred hrvatskom inte-
igencijom stoji još pitanje: kuda će,
oće li razumjeti narod i u njegovom
ravom životu naći mjesta svome pr-
borstvu.
Hrvatska inteligencija, mislimo ona
pravom smislu hrvatska, t. j. čista
2 Kad etnolozi govore o kulturi pri-
itivnih narode, megju ostalim doka-
ima za veći ili manji stupanj kulture,
vagjaju bolji ili slabiji način pokri-
nja tijela. Što su narodi nekulturniji
ilskudnije im je odijelo, osim da ih
ma sili da se zaodjenu. :
Kulturni marodi pokrivaju svoje
lo ne samo da ga- zaštite od vre-
enskih nepogoda, već da mu dadui
tetskiji izgled, a ujedno to traži i
|izvijeniji osjećaj etičkog zakona, jer
I normalni čovjek stidi svega onoga
lo je nisko i što ga obara na razinu
otinje.
W Narav je zaodjela životinjsko tijelo
kom ili perjem, a čovjeku, jer ra-
liman, ostavljeno je da sam o tome
di skrb, pa mu je u tu svrhu dan
((lletski i moralni osjećaj, česa sveg
otinja nema. - t
Životinja lišena maravnog pokrića
čla ođurna je, Pogled na nju vrije-
|
od germanizma, od feudalne iživljeno-
sti i dekadence, javlja se u narodnom
životu baš u doba najrazličitijih struja
i previranja: u doba pravaštva i mna-
prednjaštva, hrvatstva i jugoslavenstva,
liberalizma i religioznih pokreta, kon-
zervativizma i seljačke demokracije, in-
diferentizma i konzekvetnog katoliciz-
ma, nacionalizma i kozmopolitizma, in-
diviđualizma i kolektivizma. Bilo jeto
za orijentaciju, priznat se mora (i ako
se to ne može i ne smije uzeti kao
opravdanje!) veoma teško vrijeme. Pa
... u interesu istine mora se reći, da
se hrvatska inteligencija nažalost rijedko
kao cjelina uvijek ispravno orijentirala.
Neminovno je onda bilo, da se iz
toga rode različiti konflikti megju in-
teligencijom i hrvatskim seljačkim na-
rodom, a ti se svode uglavnom na dva:
inteligencija, nije mogla da se uživi u
kulturne i vjerske poglede naroda, iz-
megju socijalnih interesa njihovih nije
se mogla uspostaviti harmonija. Rezul-
zultat je toga bila, da inteligencija nije
na narodno pitanje gledala onako zdra-
vo, rodoljubno i konstruktivno kao
narod.
Spram tradicionalne, krvlju i mu-
čeništvom zapečaćene vjere, koja je os-
nov života, životnih pogleda i kulture,
spram vjere kojoj je hrvatski narod bio
odan u snažnom svom vitalitetu kroz
sve vjekove spram te vjere stala je bila
hrvatska inteligencija u drugu pozu.
Narodno vjerovanje i uvjerenje nije ta
inteligencija gledala kao svoje, nego je
importirala tugje ideje, koje nisu mogle
prodrijeti i u narodu uhvatiti korijena.
I narodu je povijest dala priznanje
i pravo. Povijest je pokazala, da su te
importirane ideje bile krive, Sada to
gja estetski osjećaj, čovjeku se. gadi,
Na isti način i pogled na čovjeka sa
nedovoljnim pokrićem tijela vrijegja
estetski a osobito moralni osjećaj, Ima
ih istina koji ovo ne ćute. Otupljen im
je i estetski i moralni osjećaj usljed
kakvog perversiteta ili najobičnije usljed
ograničenog moždanskog kapaciteta.
Ali ovo ih ne može da štiti kad je
njihovo ponašanje neugodno ili čak
štetno za druge. Nedovoljno pokriva-
nje tijela vrijegja estetski osjećaj nor-
malnog i kulturnog čovjeka. Dokaz je
tome pogled na neke zdepaste tipove
širokih hlača i bokova, golih legja i
napadno izbočenih prsiju. Ali još više
ovo vrijegja moralni osjećaj, jer je to
povreda moralnog reda i zakona: Po-
vreda moralnog reda od slabih je po-
sljedica i za onoga, koji taj red gazi
kao i za druge ljude pa zato .su po-
stavljeni od društvene zajednice čuvari
ovog moralnog reda i poretka.
S NARODOM ZA NAROD
ČEKANJEM SE NE POSTIZAVA NIŠTA. — ISPRAVAN PUT HRVATSKOG SELJAČKOG NARODA.
1 ZADAĆE NASE INTELIGENCIJE. — ,TKO NIJE S NAMA, TAJ JE PROTIV NAS“. — U
NEPROBOJNIM FALANGAMA DO KONAČNOG CILJA.
hvala Bogu uvigja i hrvatska inteligen-
cilja. Vrlo lijepo se opaža u razgovoru
s najvigjenijim našim intelektualcima,
očito se vidi u javnom životu, kako se
inteligencija vraća osnovnim istinama
kršćanstva, u njih se uživljava i prilazi
im sa željom, da ih u svom životu
produbi snagom, koja je inteligenciji
svojstvena. Radikalni liberalizam proš-
loga vremena spada u prošlost. Došao
je bio u sukob s najzdravijim pojava-
ma u narodnom životu, s najsvetijim
tradicijama Hrvatstva i morao je pasti!
Danas više nema i ne može biti
konilikta megju socijalnim interesima
zdrave inteligencije i naroda. Inteligen-
cija, istina nije znala prigrliti pokret
širokih seljačkih masa sve dotle, dok
je narod nije iznenadio cjelovitošću i
vitalnošću zdravog seljačkog poimanja
i mišljenja. Danas i inteligencija znade,
da su zdrava strujanja u narodnom ži-
votu ono, o čemu mora povesti računa
i narodna inteligencija, ako želi svoj
napredak.
Svaki narod mora biti svjestan da
mu je dužnost, da nagje i zacrta svoj
pravac za razvitak praktičnoga i duhov-
noga svog života. Hrvatski narod oda-
brao je svoj pravac. Uz jasno izrečeni
narodni program i težnju za slobodom
u duhovnom se pogledu priklonio ka-
tolicizmu. Narod se priklonio i zemlji.
Zemlja mu je izvor blaga i zadovoljsva.
To dakle hoće narod. On to os-
jeća, proživljava, za to se bori, strada
i žrtve doprinaša. Zdrava narodna in-
teligencija ide uporedo s hrv. seljač-
kim narodom u velebnim, jedinstvenim
falangama do konačne pobjede. Nema
polutanstva i meodlučnosti, jer ,tko
nije sa nama, taj je protiv nas“.
SLIJEPCIMA VELIKIH OČIJU...
Dubrovnik plovi prema Kongu... — Golotinja vwrijegja ugled Duhrovnika.
Golotinja, kakvu se danas kod
nekih osoba vidi, memoralna je, kao
što je nemoralna, recimo, kragja. Pa
ako vlast traga i kažnjava kragju, zašto
istom mjerom ne mjeri i kršiteljima
srama i stida?! Ako je negdje neko-
mu u taji ukradeno nešto, to je šteta
samo njemu, ali besramno odijevanje
na ulici mnogo je veće i šire moralno
zlo, jer je javno i od gorih je poslje-
dica na druge. To vodi sobom podra-
živanje životinjskog dijela u čovjeku,
osobito u onima, koji su dobom mla-
gli pa zato osjelljiviji.
K'tome golotinja je zlo proti ne-
rodu i državi. Ona vodi u nemoral
koji efeminira narod, čini ga s time
slabijim i manje otpornim. Čuvari dr-
žavnog poretka dužni su da svojom
brakijalnom silom štite državu i one-
moguće sve, što je štetno: za državni
i narodni opstanak. 3
U starom Rimu kod predstava u
kazalištu počelo se je bilo izvoditi na
pozornicu besramno obučene glumce
i glumice, Seneka je ustao proti tome
iz čisto patriotskih razloga dokazujući
kako prestavljanje golotinje na pozor-
nici falalno vuče za sobom dekađensu
naroda. Povijest rimskog carstva dala
je pravo Seneki. — Ovako Seneka o
golotinji u kazalištu, a koliko bi bio
oštrije istupio proti golotinji na ulici.
Sramota je za Dubrovnik, koji se
ponosi svojom kulturom i skladnošću
da se po njemu bahato šetaju neki
sjeverni tipovi u posve nemoralnoj
nošnji, kao da bismo bili negdje na
obali Konga. što je drugdje zabranjeno
i kažnjivo kod mas se o tom ni ne
vodi računa.
Ugled Dubrovnika, nacijonalni po-
nos, zdravi moral pa konačno opsta-
nak naroda i države traži da se već
jednom stane na put golotinji i djelo-
mičnom perversnom miidizmu nekih
bezobraznih stranih individua, koji mi-
sle da kad nam dobace inače zasluženi
dinar, da mogu da nas smatraju za
stoku, pa se tako prema nama i vladaju.
Već je vrijeme, da se tome stane
na kraj!
Divljaštvo i divljanje
po gradu i okolici.
U ove zadnje godine divljaštvo i
divljanje po gradu i okolici toliko se
rasiziralo i takove forme zauzelo, da
je sramota i strahota. Smijemo da re-
čemo, da možda nema važnijeg mjesta
u Jugoslaviji, gdje bi se pustilo, da
prostaštvo i divljaštvo zauzmu takav
mah kao u Dubrovniku.
Grupe odrlija i prostačina klatare
se po svim mjestima u gradu i oko-
lici, deru se i urliču u svako doba da-
na i noći, psuju i kunu, sjede, leže i
valjaju se, a kad im treba i nuždu vrše,
Nije rijetko da se medju sobom i po-
tuku. Izazivaju i napastuju prolaznike.
Osobita im je naslada, da se besramno
ponašaju u blizini i na očigled skladne
publike, naročito na tržnicama, pred
crkvama i u tramvaju. Istina, svi su ti
prostaci gotovo bez iznimke došljaci
iz poznatih krajeva, koji su se ovamo
doklatili trbuhom za kruhom. Ali ih
toliko ima po svim javnim mjestima
i lokalima, da čine porazan dojam na
svakoga a naročito na domaću skladnu
čeljad, jer je boli vidjeti tu stvar.
Medju njima ima mnogo lupeža
i provalnika, koji provaljuju u kuće i
vrtove, da kradu, što im vrijedna do-
pane ruku, ili ako ne mogu to, tad
zlobno štetu čine. Oštećuju stabla, na-
sade, cvijeće, vrtove, ograde ili makar
šta. Gdje se ušuljaju u neki voćnjak
ili vrt, ako nadju još zelen plod, sve-
jedno ga pokidaju, obično skupa sa
granama, samo da štetu načine. Mažu
zidove,-vrata i prozore. Bacaju kame-
nje i razbijaju stakla.
> U toj se fukari nalaze još posve
zeleni mladići i zreli pa i stari ljudi,
a ima dosta i ženskadije. Kako je svako
zlo priljepčivo, tako je i to divljaštvo.
Ono naročito poguban utisak čini na
nezrelu mladež. Za to vidimo, da se
mnoga domaća djeca i nezrela mladež
provode za tim prostacima.
Žalibože pozvani se ne brine, da
tom divljaštvu i tom sramoćenju Du-
brovnika stane na put. Kogod hoće da
sramoti Dubrovnik na bilo koji način,
to mu je slobodno u svako doba. Po-
red toga češće u izvjesnim novinama
izlaze dopisi iz Dubrovnika, koji div-
ljanja deklatarene fukare, prikazuju kao
proizvode domaćeg, dubrovačkog pu-
čanstva. — Dokle će ovako? Dokle će
dubrovčani biti indolentni prema svo-
jem građu i svojem puku? >
Dabrovčanin.
er