Br. 35.
POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
DUBROVNIK, 4 Rujna 1935.
Broj Čekovnog računa našeg lista
RO" jest 4153 Podružnice Sarajevo,
Narodna S;
God. XVII
ijest
Cijena je listu 5 Din. mjesečno : za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.
Izlazi
svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50
Vlasnik — izdavač
Tisak Dubrov. Hrvat Tiskare (zast. Gj. Ružier) Dubrovnik 2,
Urednik: Antun FI& — Dubrovnik
Rukopisi se ne povraćaju.
Ovih zadnjih godina naš se grad
sistematično u svemu i po svemu za-
postavlja. Dok mu se s jedne strane
dive i strani i domaći i nazivlju ga
»biserom Jadrana«, dotle je izgubio
malo po malo sve više urede i mnoge
ustanove, Koliko je samo poreza upla-
tio, a što se u njemu i za njega u-
inIlO . 2.
U nizu zapostavljanja doživio je
i novi udarac, Dok se u 23 učiteljske
||škole u državi otvara I, razred, dotle
je stara dubrovačka preparandija osu-
gjena na smrt. Nije ni ove već četvrte
godine dozvoljen upis učenika u I. raz-
red i tako ove godine ostaje taj zavod
sa jednim jedinim i zadnjim V., raz-
redom.
U br. 8 od 27 veljače ove godine
našeg lista mi smo na to upozorili našu
javnost člankom »Kandilo se gasi...«
eto će da se utrne.
Dubrovnik ima svoju preparandiju
već preko 60 godina, sa modernom
tostranom zgradom, kao malo koji
vod, Zgrada je na najljepšem polo-
iju sa unutarnjim dvorištem i lijepim
prostranim vrtom. Sa zavodom je spo-
ena i vježbaonica, četverorazredna os-
ovna škola u istoj zgradi. Prirodo-
isna zbirka, fizikalni kabinet, učiteljska
\učeničha biblioteka, sve je to nizom
rodina dobro snabdjeveno a ima i sva
luga pomoćna učila.
Povijest je ovog zavoda i časna i
lavna. Tu su radile po izbor nastav-
ltičke sile, a učenici-ce su dolazili sa
ih strana, osobito sa naših obala od
e do Albanije.
Izobrazbi mladih učitelja-ica puno
le doprinašala i kulturna sredina u kojoj
se nalazili. Povijest Dubrovnika,
legove zidine, njegove historijske zgra-
, umjetnička djela, biblioteke i drugi
omenici nije li to davalo najboljeg
dstreka i najbolje uvjete da se pučki
itelji — ti pioniri narodne prosvjete
što bolje izobraze na najboljem
NOTU.
Dubrovnik je još uvijek san svih
+. fobraženih ljudi, Svak želi da ga po-
jelodi i za to su k njemu upućeni svi
leti, sastanci i kongresi. A. sad evo
i učitelji-ce neće više imati tako li-
e prilike da se napajaju na vrelu
re naše književnosti i hiljadugodiš-
kulture, u sjeni »Slovinske Atine«.
Kad se prošle Subotg pronijela
om vijest, da Ministarstvo Pros-
nije dozvolilo ni ove godine u-
učenika u I, razred, svak je ostao
imenjen kao gromom ošinut. Držalo
| je naime više nego sigurno prema
im obećanjima da će taj zavod
ji je uvijek stajao na zavidnoj visini,
et oživjeti. Već se je bilo prijavilo
samog grada do 60 učenika za upis
I. razred. I to su bili učenici ne sa-
NO-sa svršenim četvrtim nego i sa pe-
i višim razredima gimnazije.
NO DNO i E E E
=“
osugjena na smrt
Značenje ovog zavoda — Preneraženo gragjanstvo —
Energični protest dubrovačkog biskupa i gragjanstva.
Mnogima se na ovu vijest oko su-
zom orosilo a siromašne su majke bol-
no uzdisale i glasno jecale, kad su
doznale, da su njihovoj djeci zatvorena
vrata ušiteljske škole.
Dubrovački biskup preuzv. Dr. J.
Carević, svake je godine otkako se je
počeo postepeno ukidati I. razred ur-
girao na nadležnim mjestima da se o-
vaj zavod ne bi ukinuo. I bilo mu je
obećano da do toga neće doći. Netom
je pak dočuo za novu odluku, odmah
je otpremio ovaj brzojavni protest mi-
nistra prosvjete.
Gospodinu Ministru Prosvjete —
Dr. Dobrivoje Stošević — Beograd.
U ime vjernika gragjana Dubrov-
nika i čitave biskupije majogorčenije
protestujem što ste zabranili upisivanje
u prvi razred dubrovačke preparandije
koja postoji preko šezdeset godina a
ima modernu zgradu i najbolje uvjete
za izobrazbu. Molim za hitnu dozvolu
upisivanja. Biskup Carević.
U istom smislu brzojavio je i mi-
nistru predsjedniku g. Dr. Stojadino-
viću i ministru unutrašnjih djela g. Dr.
Korošcu. Cijelo gragjanstvo odobrilo
je ovaj energični korak svoga biskupa,
a mnoga društva i razne ustanove br-
zojavno su takogjer uputili protest i
molbu da se ovaj zavod obnovi.
Nadamo se da će nadležne vlasti
uvigjeti potrebu i značenje ovoga za-
voda te naknadno odobriti upisivanje
učenika u I. razred.
Prijatelji ,Gundulića“ mole, da
pripomognu otvaranje društvene knjiž-
nice u što skorije vrijeme darivanjem
knjiga svih vrsta, a naročito beletris-
tičkih, koje se mogu predati u svako
doba kod čuvara društvenih prostorija.
Imena darovatelja objavit će se u na-
šoj štampi.
Dubrovačka preparandija Vjersko-narodne svečanosti u Janiini
(Regjenje — Krizma — Mlada Misa).
Predvečer 22. VIII. okitila se naša
varoš trobojkama, zelenilom i sagovi-
ma. Uz slavljenja zvona, pucanje mu-
žara i sviranje ogranka ,Hrvatske Gla-
zbe“ sakupio se narod i mjesno sve-
ćenstvo u polju kraj varoši, da dočeka
svog matpastira preuzv. dr. Josipa M.
Carevića, koji je došao u pratnji svog
tajnika preč. Dn K. Capurso. Djeca u
bjelini pozdravljaju, crkveni barjaci se
viju, narod oduševljeno kliče. Dvije
djevojčice pozdravljaju i predaju preuzv.
kite cvijeća, a on — razdragan —
svima zahvaljuje. Pred krasno ureše-
nom župnom crkvom sv. Vlaha preuzv.
biskupa pozdravlja vatrenim govorom
župnik velč, K. Selak. Nakon molitve
preuzv. se okreće narodu, koji je dup-
kom ispunio prostranu crkvu. Izrazio
je svoje osobito veselje, što će u na-
šoj crkvi podijeliti sv. red svećeništva
našem mješćaninu, gjakonu velč. g.
Matu K. Milić, te je obećao da će mo-
liti za sve nas i za ostvarenje vjerskih
i narodnih ideala Katolika Hrvata u
našoj domovini. Nakon toga marod se
razišao, gromko kliknuvši: Živio bis-
kup domorodac Hrvat! Te večeri prire-
gjena je preuzv. večera kod našeg
bivšeg župnika preč. Don I. Kinkele,
U petak, 23. VIII., bio je pregled žup-
nog ureda i crkve-matice.
Glavne svečanosti počele su u su-
botu sa regjenjem u prezbiterat gja-
kona vIč, M. K. Milića. Divne obrede
tumačio je narodu, koji se okupio u
silnom broju i pažljivo sve pratio,
kratko, ali jezgrovito, velč. L. Totić,
župnik Kune. Arhigjakon je bio preč.
Kinkela, a gjakon preč. Niko K. Milić,
dekan iz Orebića i stric mladomisni-
kov. Preuzvišeni je mladenačkim ža-
rom obavljao duge obrede, a bilo je
prisutno 9 svećenika. Ovim obredom
narod je bio neizrecivo zadivljen i ga-
nut. Poslije toga preuzvišeni je održao
propovijed o trim djelima mira, što ih
nosi našoj župi: svom pohodu, regje-
nju i krizmi. Narod ga je pažljivo i
Ovo je
gospodja Veselić,
| živjeće sto godina!«
dugo i dobro žive.«
prijateljice.
Vam.«
koja kuha izvrsnu kavu
»Kršna je naša Veselićka! vele prijateljice gospodje Veselić, Do-
A ona im kaže: »E, e, kad dočekam stoti rodjendan, spremaću se
za sto i prvi! Nisam Vam ja za kratak život, Ja sam za to, da ljudi
»Kažite nam pravo po duši, što Vam daje taku snagu?« pitaju je
ij bijele kave, volim dobru bijelu kavu, s Pravim
E u gGanodje moje, cikorija je plemenita bilina, velim
NESSRNNSNNNINK
s užitkom slušao, Tad je podijelio sv.
krizmu 90-torici djece. Poslije podne
istog dana obavljen je pohod groblja
sv. Stjepana u svečanoj procesiji.
Na banketu održanom tog dana u
Župnom dvoru palo je više nazdravica
u počast preuzv. biskupa, od kojih
možemo istaći govor dekana preč. Mi-
lića, koji je naglasio očinsku ljubav
biskupa prama dušobrižničkom kleru.
Preuzvišeni se svima toplo zahvalio.
Tu je prihvaćen prijedlog preč. Milića
o podignuću spomen ploče pok, Don
Ivu Prodanu našem domorodcu. Pred-
sjednikom je Odbora vič. I. Čučuković,
a blagajnik Anto N, Kalafatović, crko-
vinar. Još je prihvaćen prijedlog velč.
I. Čučuković, našeg mještanina, da se
podigne, preudesi i obnovi stara crkve-
na školska zgrada i da se pozovu časne
sestre, koje bi u našem mjestu djelo-
vale na odgojnom i karitativom polju
za žensku omladinu. Preuzvišeni je u
tu svrhu položio 1000 din. a poduzeće
se šira akcija za sakupljanje doprino-
sa. Bilo je govora o podignuću kape-
lice bl. Gospe na romantičnom ,Go-
spinu škoju“ kraj Sresera. Preuzvišeni
se osobito zalagao, da se-u Janjini
čim prije osnuje katoličko društvo za
mušku omladinu, a priložio je i obilni
obol za mjesne siromahe.
Osvanula je nedjelja, 25. VIII. Pod
plavetilom neba leprša bezbroj zastava.
Zvona vesolo bruje, a mužari gruvaju.
Oko 9'/, sati uputila se velebna pro-
cesija roditeljskoj kući mladomisnika,
da ga svečano uvede u crkvu. I tom
je prigodom nastupio ogranak ,Hrvat-
ske Glazbe“ svirajući vjerske i narodne
koračnice ,Do nebesa“ i t. d. Neoče-
kivanu radost pobudila je zastava biv-
šeg društva ,Zvonimir“, ponosno no-
šena nakon tolika vremena. U povorci
se isticala vrlo lijepa grupa djevojčica
i djece sa simbolima Euharistije, koju
je vodila učiteljica Miškov. Pred rodi-
teljskom kućom, slavolukom i crkvom
oslovile su mladomisnika dvije male
rodice i jedna g.ca u ime društva Srca
Isusova. Ova velebna procesija brojem
učesnika i rasporedom davala je dojam
procesije jednog malog kongresa. Za-
tim je mladomisnik svetim zanosom
odslužio svoju prvu sv. Misu. Manu-
duktor je bio preč. Kinkela, (koji je
krstio sadašnjeg mladomisnika), gja-
kon velč. A. Bačić, a podgjakon velč.
P. Poša. Svečanosti je uz preuzvišenog
prisustvovalo 12 svećenika i više bo-
goslova. Propovijed je održao silnim
govorničkim žarom vIč. Čučuković naš
mještanin.
Iza propovijedi nastao je ganutljiv
trenutak, kad je mladomisnikov stric
preč, Milić isporučio sa par kratkih
riječi svom nećaku blagoslov njegove
prisutne majke. Na koru je pjevao
crkv. pjev. zbor ,Slava“ staroslavensku
Misu od ,Cortellazzo-Čingrija“ a preko
prikazanja pjevan je duet ,Zakle se“
od vič, Čučukovića. Pjevao je bariton
g. Čučuković Mato i sopran ggja Ka-
lafatović Mileva. ,Ave Maria“ pjevao
je veoma čuvstveno g. Ivica S. Bielo-
RENE JE
JEDE GE I ELE
SrtiE.uU Sea
e
c
M