POSTARINA PLAĆENA U GOTOVU

Naro

 

25)) 1433 slk

DUBROVNIK 25. siječnja 1933.

Broj Čekovnog računa našeg lista
lest 4153 Podružnice Sarajevo

 

God.

dna Svijest.

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo 1 sireva kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 150

 

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik
Gakorist se ne povraćaju.

 

Svečano proglašenje sv. godine.

U Nedjelju 15. ov. mj. uz uobičajne ceremonije
obavljeno je proglašenje svete godine, prilikom proslave
1900. obljetnice smrti Spasiteljeve. Sv. Otac je ma
Badnjak prošle godine doduše najavio sv. Godinu,
ali bule, kojom se utvrgjuje sve što je potrebno o
svetoj godini morale su biti objavljene naknadno. Oso-
bito je važan onaj dio o oprostima, koji se mogu
postići za vrijeme svete godine, koliko u Rimu, toliko
i u ostalom svijetu. Proglašenje je obavljeno na svečan
način. Sv. Otac je malo prije 10 sati ušao u »dvoranu
prijestolja«, gdje su bili sabrani dostojanstvenici, koji
sačinjavaju papino plemenito predsoblje klera i lajika.
(Nobile Anticamera Ecelesiastica et Laicate), te papinski
ceremonijari, — Kad je sv. Otac dao ,veniu“ da se
bula proglasi zazvonila su zvona, a bule su svečano
odnesene, pročitane i izložene u tri glavne rimske ba-
zilike sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog i Santa Maria
Maggiore. U čitavom svijetu naišao je ovaj dogogjaj
na opće odobravanje.

Katolički list u Londonu ,Catholis Times“, koji
uaširoko objavljuje govor sv. Oca, koji je radiom ra-
širen po cijelom svijetu, nadodaje ovaj kratki komentar :
»Božićni dar, koji je Sv. Otac dao svim svojim sino-
vima po čitavom svijetu, zadivljuje. On je navijestio
Sv. Godinu, da proslavi 1900-godišnjicu smrti Našeg
Gospodina na Golgoti“.

»Ova vijest, koju je proglasio Sv, Otac, mora
proizvesti duboki utisak po čitavom svijetu, koliko megju
katolicima, toliko megju nekatolicima. Nijedna riječ o
velikoj obljetnici, koja će se proslaviti, nijedna riječ o
pobudama, koje će proizvesti u svakoj kršćanskoj duši
vije se čula, osim iz usta Sv. Oca. I tako je trebalo
da bude, jer se Spasitelj svijeta obraća svom puku
jedino preko svoga Namjesnika na zemlji“. — Lon-
donski ,Morging Post“ piše: ,Božićni govor Papin
je pun očinskog nadahnuća, da mu nema predšasnika.
Još jedamput je stavljena u puno svijetlo očinska briga
Papina za siromahe, nemoćne i potištene. Zato će ga
mnogi nekatolici, a zacijelo i mnogi ateisti pozdraviti
kao poslanicu visoke socijalne vrijednosti“. — ,Times“
piše: ,Papa je iskoristio, s. pripravnošću, koja je za-
divila znanstvene krugove, najsuvremenija usavršenja
ultrakratkih valova, da uzmogne govoriti ljudima čita-
voga svijeta bez razlike vjere. Papinstvo nije nikada
imalo više ugleda nego dandanas, kad govori, bez
obzira na bilo kakve suprotnosti, čitavom svijetu“.

Pariski ,Temps“ piše, da Papin glas u radiju
nalazi kudikamo više odjeka, nego apeli upućeni
»8vima“, koje raznose radio stanice ,crvenih*. Moti-
vacija je novog jubileja vrlo,simpatična, kaže »Temps“
i svojom ozbiljnošću i svojom očinskom ljubavlju.

 

Odnosi Bugarske i Vatikana.

Kako je poznato bugarski je narod u velikoj većini
pravoslavue vjeroispovijesti, ali to nije ništa smetalo
Bugare, da su u svoje vrijeme doveli na prijestolje
kralja Ferdinanda dinastije Schasen-Koburg.Gotha-Ko-
kary, koji je bio katoličke vjere. Megjutim su u t. zv.
trnavski ustav stavili da. kralj Bugarske mora biti pra-
voslavne vjere. To je navelo Ferdinanda da je svoga
sina Borisa dao naknadno krstiti u pravoslavnoj crkvi
i ako je bio obećao svojoj supruzi i njezinim rodite-
liima, da će djeca biti katoličke vjere. To je kralju
Ferdinandu donijelo izopćenje iz kat. crkve s kojom se
pomirio godine 1915.

Njegov sin sadašnji kralj Bugarske Boris ostao je
megijutim u pravoslavnoj vjeri. Kad se pred dvije go-
dine ženio sa talijanskom princezom Giovanom, u
štampi se mnogo pisalo o tome, dali će mu Papa do-
zvoliti vjenčanje sa katolikinjom, jer je talijenska kra-
ljevska kuća katoličke vjere. Na izričito obećanje kralja
Borisa i princeze Giovanne, da će djeca biti katoličke
vjere Papa je dožvolio vjenčanje.

Ali to obećanje nijesu održali, jer pred nekoliko
dana prvo dijete je kršteno u pravoslavnoj crkvi,
Krštenje male princeze Marije Lujze postalo je pred-
metom diplomatskih koraka, jer je papinski delegat u
Bugarskoj Msgr Roncalli protestirao kod vlade i kralja.

Vjeruje se, da će ova akcija imati i daljih poslje-
dica, tim više što se tvrdi, da je mala princeza krštena
bez znanja kraljice Jelene, koja je stigla u Sofiju tek
poslije krštenja male princeze.

Hatol. Episkopat o Tyršovoj ideologiji
u sokolstvu.

Poslanica katoličkih biskupa upućena sa biskupskih
konferencija u Zagrebu prošlog novembra a pročitana
po crkvama 8. o. mj. uzbunila je cijelu našu liberalnu
štampu. Dižu se protesti sokolskih društava sa svih
strana.

Na razne prigovore kratko je ali jezgrovito odgovorio
splitski ,Križ ma Jadranu“ br. 4. od 21. I. ov. god.
Izmegju ostaloga kaže : ,Neka dakle bude jasno rečeno
i utvrgjeno : Katolički Episkogat ne napada niti patri-
otski odgoj niti tjelesno vježbanje kao takovo. Episkopat
prigovara i osugjuje što je Sokolstvo prihvatilo uzgojna
načela Tyrša u čitavom njihovom opsegu, i to u svihu
»telesnog, moralnog i duševnog oplemenjivanja poje-
dinaca nedeljivo“. Pred nekoliko dana neki je
neupućeni i nepoučeni ,Katolik“ ustvrdio u ,Jadr.
Pošti“, da je Soko prihvatio ideologiju Tyrša jedino
»kao organizatora Sokola“. To ne stoji.

Da je Tyrš bio daiwinista, to je tvrdio i dokazao
sam ,Sok. Glasnik“ u br. 44 g. 1932. ,Tyršu pripada
zasluga“ piše, ,da je na svojstven način u svom narodu
popularizirao Darwinov nauk i usadio ga u češku dušu“.
A da je darwinizam, nauk ,0 povezanosti čoveka
s ostalim živim bićima“, osugjen od katoličke Crkve,
to svatko mora da znade. Kad Episkopat, koji je čuvar
vjere, upozoruje svoje vjernike na tu osugjenu i po-
gubnu nauku, on vrši samo svoju dužnost, i sve fan-
taziranje o tugjinskrm uplivima, o široko zasnovanim
akcijama protiv naše države, sve brbljanje o klerikalnoj

politici Vatikana i slično, ne mogu da u stvari promijene
upravo ništa.

Najsjajniji dokaz da ,Sokolski Glasnik“ ima krivo,
jest to, što u gotovo 7 stupaca svoga pisanja niti jed-
nom riječju ne kuša pobijati tvrdnje Episkopata:
1, da je Tyrš bio panteista i dosljedno bezbožac (pan-
teiste ne vjeruju u osobnoga Boga); 2. da ,Putevi i
ciljevi“ nameću članovima Sokola da se zakletvom pri-
hvate nedjeljivo Tyrševe ideje u cjelini. 70 ste trebali
pobiti, gospodo ! Za vas je dokaz vjernosti kat. Crkvi
kad netko traži blagoslov zastave 1 Ali Tyrš je g. 1862.
dao razviti prvu sok. zastavu u Pragu bez ikakvog
blagoslova. To je i po vašoj logici očiti dokaz nevjer-
nosti Crkvi.

A što se tiče naše svete katoličke Crkve, ne bojte se !
Odgojila je Mahniće i Sedeje, Vojnoviće i Pavlinoviće,
svoje Foche i Merciere, Wimdhorste i O' Connelle,
Seipele i Šrameke i plejadu drugih radikalnih katolika
i narodnih boraca. Odgejat će oma i dalje svoje veli-
kane i bez vas !“

 

ITO pests ze zube je najbolje.

loš o važnosti i potrebi klasične obuke.

»Slovenec“ od 15. ov. mj. domosi izjavu univ,
prof. D.ra Rikarda Zopančića, u kojoj ovaj uvaženi
učenijek iscrpno zagovara humanizam | klasičnu obuku
u našim srednjim školama i upire prstom na očajnu
ignoranciju sadašnjih nsših sbiturijenata ne samo na
području klasicizm«, nego 1 što se tiče logičnog mišljenja
uopće, Radi nestašice prostora «onosimo ovdje samo
jeden mali dio navoda spomenutog g. profesora. On
veli doslovno: ,Nužno nam je potrebita reforma sred-
nje škole, koju mam obećaje g. ministar,  Mnoogo će
djelovati pooštravanje zehtjeva, proširivanje klasičnih
predmeta 1 stroža klasifikacija. Ipak sam slobodan da
iznesem još fedsn. savjet. Profesor maime mora biti
strog, nekada nevmoliivo strog; a da može biti takav,
mora biti pravedan. Srednjoškolski prefesor može biti
pravedan samo onda, ako mu se ne treba bojati za
njegovo mjesto, ako dade slabu ccjenu sinu najugled-
nijega čovjeka. Kada bi g. ministar to postigao, nje-
gova bi zasluga bila neograničena“.

Mi bismo sa svoje strane nadodali još samo ovo:
Trebalo bi da se odlučujući faktori već jednom uvjere,
da prečesti školski izleti, kao i priregjivanje i posjeći-
vanje vanškolskih priredaba i plesova, te uopće sve
što strogo ne spada na školski rad, rastresa učenika i
zavodi ih na stramputice, a u najmanju ruku oduzimlje
im veći dio dragocijena vremena, koje bi oni u svojoj
mladenačkoj dobi imali da jedino i isključivo potroše
za svoju naobrazbu. Oni moraju da budu u prvom redu
učenici, a ne turisti, glumci, tancmajsteri, športaši itd,  Y.

 

Naritativni rad katoličkih redovnika.

Priznati statistik njem. karitativnog saveza Dr. Karlo
Becker upozorio je nedavno kulturnu javnost na pojava
kako je danas običaj da se raznim simboličkim po-
častima iskazuje kult ,neznanom junaku“ u znak pri-
znanja heroizma. i požrtvovnosti za domovinu. Ali
potrebno je da se jednako daje javno priznanje kari-
tativnom djelovanju što ga razvijaju članovi katoličkih
redovničkih zajednica u čitavom svijetu.

Tako n. pr. samo u god. 1931. bilo je u Njemač-
koj preko 20.000 redovnika, koji su se posvetili službi
njege bolesnika u različitim bolnicama, a njih preko
4.000 za umobolne i abnormalne. Preko 10.000 bogalja
što u sljepačkim zavodima, što u azilima za hrome i
gluhonijeme, i preko 28.000 hiljada žena u porogijaju
bilo je njegovano po katoličkim redovnicama. U Nje-
mačkoj je postojalo oko 6.000 postaja za prvu pomoć,
u kojima je stajalo na službu oko 10.000 redovnika ili
redovnica, spremnih u svako doba dana ili noći da
pruže prvu pomoeć bolesnicima ili unesrećenima, U
preko 3 milijuna slučajeva pružena je dnevna pomoć,
a u 640.000 slučajeva noćna pomoć, a inače je u raz-
ličitim zgodama i načinima pružena pomoć u više mi-
lijuna slučajeva, i to sve od ove samaritanske vojske
katoličkog redovništva.

Pored toga valja napomenuti mnogobrojnu pomoć
redovništva, što je pruža u svrhu zaštite nemoćne i
sirotne djece. Preko 800.000 djece polazilo je na ču-
vanje u oko 4.000 dječjih vrtića i u dječja kolonije
na ljetni oporavak, što su povjereni vodstvu i brizi
redovničkih osoba; preko 200.000 djece imalo je op-
skrbu i zaklonište u raznim sirotištima kojima uprav-
ljaju redovničke osobe, preko 200.000 djevojčica pri-
malo je pouku, hranu ili odijelo od njih. Osim toga
u samom Miinchenu razdijeljeno je tijekom g. 1931.
u 4 samostana badava 111.750 kilogr. kruha, 42.404
potpuna obroka i 65.700 juha. U čitavoj Njemačkoj
razdijeljeno je u raznim katoličkim humanitarnim in-
stitucijama oko 42 milijuna obroka, a od tih 7 500.000
samo djeci. Ova požrtvovna djelatnost katoličke kari-
tativnosti bez sumnje zaslužuje javno priznanje te daje
snažan poticaj svima za nasljedovanje.

 

Jesmo li klerikalci ?

Često i prečesto se kod nas barata tom riječju,
te nas se krsti klerikalcima ne poznavajući pravog
smisla te riječi, Mnogi se zlonamjerno služe tom ri-
ječju, da bi uzvitlali prašinu, koja oči ujeda te im
oduzima bistrinu pogleda. — Treba zato jednom ras-
čistiti njezino značenje. *

Dvostruko je značenje klerikalizma. Pod klerika-
lizmom u gorem smislu podrazumijeva se politički si-
stem u kojem je svećenstvo — kler — uzelo u svoje
ruke svu vlast i na svjetovnom polju. Takav klerika-
lizam hoće da vlada državom, da vodi ratove, da sudi,
da pobire poreze, da upravlja narodnim gospodarstvom
i financijama kao jedini odlučujući faktor, a sve to
pod firmom vjere. Takav klerikslizam mora se sa
vjerskog gledišta osuditi, jer je najgora zloporaba vjere
i Kristova imena, te ga i mi najodlučnije osugjujemo.
Ali se je takav klerikalizam vrlo rijetko pojavio u po-
vijesti. U teoriji naime nije nikad nitko zastupao takvo
stanovište, a najmanje katolička crkva i njezini pred-
stavnici. Ako se pak gdje u praksi takav klerikalizam
pojavio, to je bio većinom krivo shvaćeni idealizam,
a tek sasvim iznimno proračunani egoizam. — Ako je
biskup Berislavić posegao za mač, to je učinio iz ljute
nevolje i samo da obrani svoju domovinu, a Mesić i
Imbrišinović, te poznati franjevci stavili su se na čelo
naroda, ne da ga gule, već da ga oslobode!

Ali ni sami liberalci, kod svojih proračunanih na-
padaja na klerikalizam ne misle na gorqji klerikalizam.
Ne, ono što oni napadaju to je borba Crkve za duhovnu
prevlast kršćanskih načela u svijetu i životu ljudi. To je
za njih klerikalizam, to ie njima trn u oku. Za njih je
klerikalizam borba za afirmaciju katolicizma u školstvu,
na socijalnom polju, te obiteljskom i društvenom životu.
Njima je crni klerikalizam nastojanje crkve, da prožme