Sl. 2: Petru ... veli: Ti si stijena, vrhu te stijene sagradit ću crkvu svoju, i nigda nitko, niti sama vrata paklena ne budu je prevladati...“ s » ... Isus Krist je put, život, istina; on je vječito svijetlo, štit i snaga Crkve; om vječiti gospodin i meštar naš; all i su. Otac Papa kano zakoniti na- sljednik Petra, u Isusu Kristu put je, život i istina ; on je svijetlo, štit i snaga Crkve, on vrhovni meštar i učitelj Crkve koji pogriješiti ne može, jer bi inače cijelu Crkvu za sobom u grijeh i bludnju zaveo i izgubio ono sveto i neporecivo pravo, koje mu je Isus sam povjerio, da braću svoju u svetoj vjeri i apo- stolskom zvanju potvrdi i okrijepi“. (Strossmayerova okružnica iz god. 1888). Koločep nekoć i sada“. Napisao Vicko Lisičar Dubrovnik, Cijena 25 Din. Nabavlja se kod auktora na Lopudu Jedva je prošla godina dana, od kada je preč. g. Vicko Lisičar, župnik na Lopudu, izdao u Dubrovniku svoju lijepu i kritično obragjenu studiju ,Lopud“, u kojoj je iznio ma javnost toliko nepoznatih činjenica ob ovom biseru dubrovačkog otočja, a eto nas je već ovih dana obdario drugom, još opsežnijom i dotjera- nijom radnjom o Koločepu. Ova prilično debela knjiga od 12 tabaka (191 str.) koliko služi na čast njezinom auktoru, toliko se može smatrati dragocjenim darom za inteligentne slojeve ne samo Dubrovnika, nego i čitavoga našega naroda i svih vanjskih prijatelja du- brovačke prošlosti. Važnost je i potreba ovakova izdanja neosporna, jer o Koločepu i njegovoj starini nije do sada ama baš ništa stvarno i sistematičao bilo pisano ; a ono par nebuloznih i manjkavih vijesti u raspravama i člancima sasvim druge sadržine bilo je ili netačno ili krivo navedeno. Kad se ovo uzme u obzir, otskače piščeva zasluga u pravom svijetlu. Dvije su glavne odlike njegovoga rada: svestranost i dokumentacija. Nije se on ograničio na jedno ili drugo područje, nego je iscrpno iznio sve što je iole vrijedno da se o predmetu znade: od turizma, privrede i pomorstva do arheologije, povijesti i duhovnog ži- vota. U 14 poduljih glava, od kojih svaka sačinjava posebnu studiju ili prikaz, a logično su megju sobom povezane, raspravlja bistro, dosljedno i uvjerljivo o upoznavanju prirode i stanovništva otoka; a kao zadnja, 15. glava, dolaze prilozi za osvijetljenje spomenika, lica i dokumenata iznesenih u pregjašnjim djelovima teksta. — Druga odlika nije manje vrijedna od prve, jer na njoj kao na neoborivoj podlozi počiva sve što je u knjizi navedeno. Niti najmanja sitnica, a kamo li važna činjenica, nije na prazno nabačena, nego je za svaki pojedini navod u opaskama ispod teksta naznačen naslov dotičnog vrela i zbirka, gdje je to vrelo po- hranjeno. Ova savjesna i uprav minucijozna doku- mentacija jamči svim čitateljima autentičnost, a stručnja- cima je ujedno i dragocijen putokaz, gdje da nagju pojedina vrela ili isprave za potanje proučavanje onih pitanja, koja ih više zanimaju. Narativne i deduktivne stranice ove knjige ugodno se čitaju; a i sam statistički dio, koji je inače vrlo važan i potrebit, ne umara, ne dosagjuje, jer je stil u slobodnom tekstu lijep i dotjeran, a jezik čist i pra- vilan ; statistika je pak svuda potpuno jasna i pregledna. Djelo je ukrašeno zgodnim i vrlo uspjelim slikama u tekstu; a prva od njih pretstavlja topografski položaj Koločepa i njegove okoline. Napose pak u arhecloškom dijelu priloga posebne slike vrlo dobro dolaze kao ilustracije predmeta, te su, osobito za stručnjake, važne i potrebite. Izdanje je vrlo ukusno, slog čist i posve jasan, a papir dobre vrste. Tek jedna mala omaška mogla bi da se zamjeri: na koncu knjige nije nado- dano kazalo (registar) pojedinih glava, što bi sinoptički zgodno prikazivalo njezin sadržaj. Nu to je uostalom tako malen nedostatak, da ne može osjetljivo da naškodi bezuvjetnoj vrijednosti svega drugoga. Ovom je knjigom preč. Lisičar osvjetlao povijest ovog našeg ubavog otoka, skrenuo na nj pažnju naše javnosti, a tim zadužio sve stanovnike Koločepa, prema kojemu je iskazao svoju požrtvovnost i jednim drugim činom, što je maime za 6 punih mjeseca od smrti blagopok. Don Nika Šutića do dolaska novog župnika mp. Da Autuna Glumac, vršio samoprijegorno službu dušobrižnika te bi dragovoljno priskočio u svakom slučaju potrebe. Ova je pak knjiga najljepši spomenik otoku Koločepu i neće biti ni najprostijeg stanovnika da je neće rado čitati i pomno čuvati u svojoj kući, K. Falrika sportskih sprava u Sloveniji TRAŽI sposobnog i ver- ziranog MAJSTORA za gradnju sport- skih čamaca. Ponude na upravu lista pod , Čamci“. »:NARODNA SVIJEST+ Poštujmo narodnu nošnju. = (Iz seljačkih krugova). Svaki narod ima svoje posebne običaje i svoja obilježja, kojima se diči i ponosi. Megju ova posebna obilježja spada i narodna nošnja. Narodna je nošnja — narodni ponos! I naš narod ima svoje raznolike, lijepe i bogate narodne nošnje, sa kojim može da bude ponosan. — Takogjer i naša dubrovačka okolica — koju naročito uzimljem u obzir — imađe svoje lijepe i bogate na- rodne nošnje, kao što su komavoska, župska i t. d., koje su svakog udivljenja vrijedne. Sa ponosom isti- čemo pred strancima, koji dogju ili naročito ostanu da vide svečanost sv. Viaha, kako će vigjeti tom pri- godom uz druge lijepe običaje i bogate mar. nošnje naših seljaka i seljakinja. Narodna je nošnja i danas reprezentirana kod sprovoda kao počasna pratnja po- kojnika. Pojedini inteligentni rodoljabi preporučaju na- rodu da tu lijepu nar. nošnju uzdrži i čuva — da je ne odbaci i t. d. Uza sve to, ta se nar, nošnja iz dana u dan sve to više gubi i iščezava ; te će se tako, potraje li ovako duže vremena i ne nagje li se neki ustuk tomu: u nedalekoj budućnosti, nar, nošnju moći vigjeti jedino u muzeju i kod eventualnih kakovih predstava. Pitamo se, koji je uzrok tomu? Neki će reći, da je uzrok tomu nekakva ambicija seljaštva da se ,po- gospodi“. Ali to nije tako — izuzev u kakovim ri- jetkim pojedinačnim slučajevima — nego je glavni uzrok tomu: nepoštovanje narodne nošnje. Čovjek u nar, nošnji svuda je zapostavljen: u trgovini, u uredu, na prevoznim sredstvima, u javnim lokalima i u svakom društvu. Zapostavljen je još više skoro po selima, koja su se već prije ,pogospodila“, nego li u grado- vima, gdje ima priličan broj onih koji poštuju nar. nošnju. Danas se čovjek sudi po odijelu — a nč po djelu, protivno onoj razumnoj poslovici ,ne sudi čovjeka po odijelu, već po djelu“. Čovjek i sa doktorskom diplomom, kada bi bio u nar. nošnji odjeven, bio bi kod nepoznatih zapostavljen i najgoroj neznalici, koji bi bio odjeven u svjetsko (ili ti gradsko) odijelo; jer bi i njemu po mnogim mjestima kazali ,vlah“. Često puta ovakovim nazivima tituliraju ljude u nar. nošnji oni, kojima je otac ili djed, a svakako pradjed nosio narodno ,vlaško“ odijelo; a oni danas preziru onoga koji nosi to odijelo, buduć oni danas nose svijetsko odijelo i tako se ,pogospodili“, te sa visoka gledaju onoga seljaka ili seljakinju i preziru ih i zapostavljaju kao osobe drugoga reda i prava. Ovo je žalosno ali istinito, te treba uprijeti prstom u ovo i nastojati, da ovo prestane i da se pribavi poštovanje nar. nošnji, koje bi trebalo da ima. Moramo _ zato svi, a osobito rodoljubna inteli- gencija, ako hoćemo i želimo da se uzdrži po našim selima narodna nošnja — prednjačiti u poštovanju nar. nošnje, te ukoriti i osugjivati svakoga tko je za- postavlja, a pogotovo onoga, koji bi se usudio da je još i ruglu izvrgava. Gospoda nastavnici mogu i ovdje najviše doprinijeti, usagjujući u mlada srca ljubav i poštovanje prama nar. nošnji i da se nauče suditi i cijeniti čovjeka po djelu a nč po odijelu. Jedino na taj način: ako se naučimo poštovati narodnu nošnju i nezapostavljati je svjetskoj (gradskoj) nošnji, a ka- moli je izvrgavati ruglu; te suditi ljude po djelu, a n& po odijelu, tad ćemo moći zaustaviti posvemašnje propadanje i iščezavanje narodne nošnje. Stražar na Visoravni. Kod gripe obično se preporuča masaža. Za masažu prepo- ruča se ALGA. Kod Gripe, influence. prehlade namažite maramicu Algom i lagano masirajte bolesniku prsa, ledia, ruke, noge, vrat i čelo. Masaža ALGOM ublažuje boli, osvježaje bolesnika. Nakon masaže naslupa miran i zdrav san. »ALGA“ dobiva se svuda I boca Din. 14.— === ZASTUPNIKE agilne, visoka zarada, za jedan vrlo unosan artikl tražimo odmak za južnu Dalmaciju. Hitne ponude sa referencama na upravu lista pod broj P-2816 Br. 3. Iz Hrvatskog Katoličkog Akademskog Draštva ,Domagoj“ u Zagrebu. Poslije božićnih praznika nastavljeno je s radom. Glavni dio i razvija se na redovitim društvenim sastancima, koji se drže svake subote. Tu su održana četiri aktuelua predavanja. Najprije je predavao prof. Dr. Nikola Kolarek o temi ,Universalizam i nacijo- nalizam“. Jasno i razgovjetno dane su značajke naci- jonalizma, raznih internacijoualizama i kršćanskog uni- versalizma. Ovaj se posljednji ni najmanje ne protivi narodnoj ideji, već je upotpunjuje i daje joj pravi smisao i sadržinu. Ovo“ je predavanje osobito dobro došlo danas, kad macijonalizam u mnogim državama prelazi u čisti imperijalizam i sukobljuje se na svim irontama sa internacijonalizmom. Universalizam u kršćanskom smislu jedino je riješenje, jer nili ruši narodne ideje niti od njih stvara neprijateljske tabore. Hrvatskom je narodu pak oso- bito svojstveno ovakovo rodoljublje, koje je daleko od svakog šovinizma i imperijalizma. Nikad u svojoj povijesti nije naš hrvatski narod pritiskao druge, niti otimao njihovu slobodu i prava. — Drugi je govorio Dr. Velimir Deželić sin o ,Nekim opažanjima o su- vremenoj omladini“. Onda Dr. Fra Petar Grabić o ,Utjecaju Crkve na kulturni napredak“, te prof. Petar Grgec o ,Idealima Domagojaca“. Velik je i tegotan program rada svakog svijesnog hrvatskog katoličkog akađemičara. Velike su dužnosti njihove prema ispa- ćenoj domovini i pradjedovskoj vjeri, koju danas sa svih strana i na sve načine napadaju i nastoje da je unište. Nemožemo danas dijeliti jedno od drugog i tko napada našu katoličku vjeru najveći je zlotvor i krvnik hrvatskog naroda. _=y- Pisma iz naroda. KORČULA. i Ivka udova Miha Bačić rogiena Smrkinić, majka velečas. Don Boža Bačić, župnika u Pupnatu preminula je u četvrtak 16.0v. mj. u dubokoj starosti od 83 godine. Ona je bila jedna od onih naših starih patrialhalnih žena, kojima su kuća i obitelj bili jedina briga i zabava, te su se uz muževe svoje trudile da djecu svoju dobro odgoje. Tako je i pokojnica sa velikim trudom odgojila šestero djece, izmegju kojih i veleč. Dan. Boža, sa kojim je u ljubavii zadovoljstvu provela svoje stare dane dičećise i ponoseći se s njime kao dobrim sinom i uzor svećenikom. Njegovi župljani volili su je i poštovali, jer je ona sa prirogjenim joj veselim temperamentom do zadnjeg časa svakoga rado primala i u potrebi pomagala. I u Trsteniku, i u To- polu i u Liscu, gdje je više godina boravila sa svojim Dou Božom, ostavlja najljepšu uspomenu i mnogi se je još i danas milo sjećaju. Opijelo sa sv. misom obavio - je u Pupnatn vič. Dn. Ivo Gregov, župnik Žrnova uz sudjelovanje cijelog sela, a zatim su smrtni ostaci pre- neseni u Korčulu, gdje je slijedio svečani sprovod u Petak popodne uz saučestvovanje velikog broja gra- gjanstva. Svak je hotio da dade zadnji , Zbogom“ do- broj teti Zani, kako su je obično svuda nazivali. — Neka je pokojnici rajsko uživanje, a ožalošćenom Dn Božu i ostaloj svojti i rodbini iskreno saučešće. Rčntgen aparat. Naš je grad dobio ovu lijepu i korisnu novost — Rč&1tgen aparat — kojeg su ma- bavili naši mjesni liječaici t. j. s jedne strane g. Dr. Dinko Mirošević, a s druge strane gg. Dr. Aute Arneri i Roko Joković. Prvi je svoga već montirao, a drugi će naskoro. Produljenje gradske električne mreže. Pošto je u predgragiju ,Luka“, gdje je kupalište i gradski park već sagragjena jedna villa, a još su tri druge u pro- jektu i pošto u bivšoj villi Depolo, koju je mabavila Narodna Zaštita u Zagrebu ima da se otvori škola za mornarski podmladak, a ovaj predjel nije imao rasvjete, to se sada gradska mreža produljuje do ovog položaja, koji će time još više dobiti u ljepoti i vrijednosti. MOKOŠICA. + Sofija ud. Kusijanović rogi. Gournay. Na 15 o. mj. preselila se je u vječnost ova čestita gospogja. Rogjena od oca Francuza pomorskog kapetana vrlo mlada dogje u naše selo todno mjesto svoga muža koji je bio isto pomorski kapetan. Kao čeljade reda i rada odgojena je i kulturom nadmaši- vala svakoga. Uzorna domaćica, nikad dangubna, ni besposlena, prednjačila je tačnošću i pravednošću. Oso- bita joj je odlika bila samilost i gostoljubivost. Sa njenih se vrata nije siromah čovjek praznoruk vratio, a pulnik - patnik da nije našao konaka, valjda zato, što je mnogo njene djece u stranom svijetu i uđatih kćeri, Vječni joj pokoj, a ucviljenim i naše saučešće. JANJINA. ; Marunko Dežulović rod. Bjelovučič. U ponedjeljak 21. ov. mj. preminula je g. Marunko Dežulović rogi. Bjelovučić, sestra pomorskih kapetana pk. Miha i Iva Bjelovačića, brodovlasnika iz Janjine. Ostavlja muža g. Ivića, te di pomor. kapetana Draga, Maru ud. pom. kap. Radoša, Katinu ud. Kačić te Ljubu. Bila je plemenita i žena i majka. U utorak bio joj je lijepi sprovod. Pokojnici rajska slava, a obitelji saučešće.