Sl. 2:

Petru ... veli: Ti si stijena, vrhu te stijene sagradit
ću crkvu svoju, i nigda nitko, niti sama vrata paklena
ne budu je prevladati...“ s
» ... Isus Krist je put, život, istina; on je vječito
svijetlo, štit i snaga Crkve; om vječiti gospodin i
meštar naš; all i su. Otac Papa kano zakoniti na-
sljednik Petra, u Isusu Kristu put je, život i istina ;
on je svijetlo, štit i snaga Crkve, on vrhovni meštar
i učitelj Crkve koji pogriješiti ne može, jer bi inače
cijelu Crkvu za sobom u grijeh i bludnju zaveo i
izgubio ono sveto i neporecivo pravo, koje mu je Isus
sam povjerio, da braću svoju u svetoj vjeri i apo-
stolskom zvanju potvrdi i okrijepi“.
(Strossmayerova okružnica iz god. 1888).

 

Koločep nekoć i sada“.

Napisao Vicko Lisičar Dubrovnik, Cijena 25 Din.
Nabavlja se kod auktora na Lopudu

Jedva je prošla godina dana, od kada je preč.
g. Vicko Lisičar, župnik na Lopudu, izdao u Dubrovniku
svoju lijepu i kritično obragjenu studiju ,Lopud“, u
kojoj je iznio ma javnost toliko nepoznatih činjenica
ob ovom biseru dubrovačkog otočja, a eto nas je već
ovih dana obdario drugom, još opsežnijom i dotjera-
nijom radnjom o Koločepu. Ova prilično debela knjiga
od 12 tabaka (191 str.) koliko služi na čast njezinom
auktoru, toliko se može smatrati dragocjenim darom
za inteligentne slojeve ne samo Dubrovnika, nego i
čitavoga našega naroda i svih vanjskih prijatelja du-
brovačke prošlosti. Važnost je i potreba ovakova izdanja
neosporna, jer o Koločepu i njegovoj starini nije do
sada ama baš ništa stvarno i sistematičao bilo pisano ;
a ono par nebuloznih i manjkavih vijesti u raspravama
i člancima sasvim druge sadržine bilo je ili netačno
ili krivo navedeno. Kad se ovo uzme u obzir, otskače
piščeva zasluga u pravom svijetlu.

Dvije su glavne odlike njegovoga rada: svestranost
i dokumentacija. Nije se on ograničio na jedno ili
drugo područje, nego je iscrpno iznio sve što je iole
vrijedno da se o predmetu znade: od turizma, privrede
i pomorstva do arheologije, povijesti i duhovnog ži-
vota. U 14 poduljih glava, od kojih svaka sačinjava
posebnu studiju ili prikaz, a logično su megju sobom
povezane, raspravlja bistro, dosljedno i uvjerljivo o
upoznavanju prirode i stanovništva otoka; a kao zadnja,
15. glava, dolaze prilozi za osvijetljenje spomenika,
lica i dokumenata iznesenih u pregjašnjim djelovima
teksta. — Druga odlika nije manje vrijedna od prve,
jer na njoj kao na neoborivoj podlozi počiva sve što
je u knjizi navedeno. Niti najmanja sitnica, a kamo li
važna činjenica, nije na prazno nabačena, nego je za
svaki pojedini navod u opaskama ispod teksta naznačen
naslov dotičnog vrela i zbirka, gdje je to vrelo po-
hranjeno. Ova savjesna i uprav minucijozna doku-
mentacija jamči svim čitateljima autentičnost, a stručnja-
cima je ujedno i dragocijen putokaz, gdje da nagju
pojedina vrela ili isprave za potanje proučavanje onih
pitanja, koja ih više zanimaju.

Narativne i deduktivne stranice ove knjige ugodno
se čitaju; a i sam statistički dio, koji je inače vrlo
važan i potrebit, ne umara, ne dosagjuje, jer je stil u
slobodnom tekstu lijep i dotjeran, a jezik čist i pra-
vilan ; statistika je pak svuda potpuno jasna i pregledna.
Djelo je ukrašeno zgodnim i vrlo uspjelim slikama u
tekstu; a prva od njih pretstavlja topografski položaj
Koločepa i njegove okoline. Napose pak u arhecloškom
dijelu priloga posebne slike vrlo dobro dolaze kao
ilustracije predmeta, te su, osobito za stručnjake, važne
i potrebite. Izdanje je vrlo ukusno, slog čist i posve
jasan, a papir dobre vrste. Tek jedna mala omaška
mogla bi da se zamjeri: na koncu knjige nije nado-
dano kazalo (registar) pojedinih glava, što bi sinoptički
zgodno prikazivalo njezin sadržaj. Nu to je uostalom
tako malen nedostatak, da ne može osjetljivo da naškodi
bezuvjetnoj vrijednosti svega drugoga.

Ovom je knjigom preč. Lisičar osvjetlao povijest
ovog našeg ubavog otoka, skrenuo na nj pažnju naše
javnosti, a tim zadužio sve stanovnike Koločepa, prema
kojemu je iskazao svoju požrtvovnost i jednim drugim
činom, što je maime za 6 punih mjeseca od smrti
blagopok. Don Nika Šutića do dolaska novog župnika
mp. Da Autuna Glumac, vršio samoprijegorno službu
dušobrižnika te bi dragovoljno priskočio u svakom
slučaju potrebe. Ova je pak knjiga najljepši spomenik
otoku Koločepu i neće biti ni najprostijeg stanovnika
da je neće rado čitati i pomno čuvati u svojoj kući, K.

 

Falrika sportskih sprava
u Sloveniji TRAŽI sposobnog i ver-
ziranog MAJSTORA za gradnju sport-
skih čamaca. Ponude na upravu lista
pod , Čamci“.

»:NARODNA SVIJEST+

Poštujmo narodnu nošnju.
= (Iz seljačkih krugova).

Svaki narod ima svoje posebne običaje i svoja
obilježja, kojima se diči i ponosi. Megju ova posebna
obilježja spada i narodna nošnja. Narodna je nošnja
— narodni ponos!

I naš narod ima svoje raznolike, lijepe i bogate
narodne nošnje, sa kojim može da bude ponosan. —
Takogjer i naša dubrovačka okolica — koju naročito
uzimljem u obzir — imađe svoje lijepe i bogate na-
rodne nošnje, kao što su komavoska, župska i t. d.,
koje su svakog udivljenja vrijedne. Sa ponosom isti-
čemo pred strancima, koji dogju ili naročito ostanu
da vide svečanost sv. Viaha, kako će vigjeti tom pri-
godom uz druge lijepe običaje i bogate mar. nošnje
naših seljaka i seljakinja. Narodna je nošnja i danas
reprezentirana kod sprovoda kao počasna pratnja po-
kojnika. Pojedini inteligentni rodoljabi preporučaju na-
rodu da tu lijepu nar. nošnju uzdrži i čuva — da je
ne odbaci i t. d.

Uza sve to, ta se nar, nošnja iz dana u dan sve
to više gubi i iščezava ; te će se tako, potraje li ovako
duže vremena i ne nagje li se neki ustuk tomu: u
nedalekoj budućnosti, nar, nošnju moći vigjeti jedino
u muzeju i kod eventualnih kakovih predstava.

Pitamo se, koji je uzrok tomu? Neki će reći, da
je uzrok tomu nekakva ambicija seljaštva da se ,po-
gospodi“. Ali to nije tako — izuzev u kakovim ri-
jetkim pojedinačnim slučajevima — nego je glavni
uzrok tomu: nepoštovanje narodne nošnje. Čovjek u
nar, nošnji svuda je zapostavljen: u trgovini, u uredu,
na prevoznim sredstvima, u javnim lokalima i u svakom
društvu. Zapostavljen je još više skoro po selima,
koja su se već prije ,pogospodila“, nego li u grado-
vima, gdje ima priličan broj onih koji poštuju nar.
nošnju. Danas se čovjek sudi po odijelu — a nč po
djelu, protivno onoj razumnoj poslovici ,ne sudi čovjeka
po odijelu, već po djelu“. Čovjek i sa doktorskom
diplomom, kada bi bio u nar. nošnji odjeven, bio bi
kod nepoznatih zapostavljen i najgoroj neznalici, koji
bi bio odjeven u svjetsko (ili ti gradsko) odijelo; jer
bi i njemu po mnogim mjestima kazali ,vlah“. Često
puta ovakovim nazivima tituliraju ljude u nar. nošnji
oni, kojima je otac ili djed, a svakako pradjed nosio
narodno ,vlaško“ odijelo; a oni danas preziru onoga
koji nosi to odijelo, buduć oni danas nose svijetsko
odijelo i tako se ,pogospodili“, te sa visoka gledaju
onoga seljaka ili seljakinju i preziru ih i zapostavljaju
kao osobe drugoga reda i prava. Ovo je žalosno ali
istinito, te treba uprijeti prstom u ovo i nastojati, da
ovo prestane i da se pribavi poštovanje nar. nošnji,
koje bi trebalo da ima.

Moramo _ zato svi, a osobito rodoljubna inteli-
gencija, ako hoćemo i želimo da se uzdrži po našim
selima narodna nošnja — prednjačiti u poštovanju
nar. nošnje, te ukoriti i osugjivati svakoga tko je za-
postavlja, a pogotovo onoga, koji bi se usudio da je
još i ruglu izvrgava. Gospoda nastavnici mogu i ovdje
najviše doprinijeti, usagjujući u mlada srca ljubav i
poštovanje prama nar. nošnji i da se nauče suditi i
cijeniti čovjeka po djelu a nč po odijelu. Jedino na
taj način: ako se naučimo poštovati narodnu nošnju
i nezapostavljati je svjetskoj (gradskoj) nošnji, a ka-
moli je izvrgavati ruglu; te suditi ljude po djelu, a
n& po odijelu, tad ćemo moći zaustaviti posvemašnje
propadanje i iščezavanje narodne nošnje.

Stražar na Visoravni.

 

Kod gripe
obično se preporuča masaža. Za masažu prepo-
ruča se ALGA. Kod Gripe, influence. prehlade
namažite maramicu Algom i lagano masirajte
bolesniku prsa, ledia, ruke, noge, vrat i čelo.
Masaža ALGOM ublažuje boli, osvježaje bolesnika.
Nakon masaže naslupa miran i zdrav san.
»ALGA“ dobiva se svuda I boca Din. 14.—

===

ZASTUPNIKE

agilne, visoka zarada, za jedan vrlo
unosan artikl
tražimo odmak
za južnu Dalmaciju.
Hitne ponude sa referencama na
upravu lista pod broj P-2816

 

Br. 3.

Iz Hrvatskog Katoličkog Akademskog
Draštva ,Domagoj“ u Zagrebu.

Poslije božićnih praznika nastavljeno je s radom.
Glavni dio i razvija se na redovitim društvenim
sastancima, koji se drže svake subote. Tu su održana
četiri aktuelua predavanja. Najprije je predavao prof.
Dr. Nikola Kolarek o temi ,Universalizam i nacijo-
nalizam“. Jasno i razgovjetno dane su značajke naci-
jonalizma, raznih internacijoualizama i kršćanskog uni-
versalizma. Ovaj se posljednji ni najmanje ne protivi
narodnoj ideji, već je upotpunjuje i daje joj pravi
smisao i sadržinu. Ovo“ je predavanje osobito dobro
došlo danas, kad macijonalizam u mnogim državama
prelazi u čisti imperijalizam i sukobljuje se na svim
irontama sa internacijonalizmom.

Universalizam u kršćanskom smislu jedino je
riješenje, jer nili ruši narodne ideje niti od njih stvara
neprijateljske tabore. Hrvatskom je narodu pak oso-
bito svojstveno ovakovo rodoljublje, koje je daleko
od svakog šovinizma i imperijalizma. Nikad u svojoj
povijesti nije naš hrvatski narod pritiskao druge, niti
otimao njihovu slobodu i prava. — Drugi je govorio
Dr. Velimir Deželić sin o ,Nekim opažanjima o su-
vremenoj omladini“. Onda Dr. Fra Petar Grabić o
,Utjecaju Crkve na kulturni napredak“, te prof. Petar
Grgec o ,Idealima Domagojaca“. Velik je i tegotan
program rada svakog svijesnog hrvatskog katoličkog
akađemičara. Velike su dužnosti njihove prema ispa-
ćenoj domovini i pradjedovskoj vjeri, koju danas sa
svih strana i na sve načine napadaju i nastoje da je
unište. Nemožemo danas dijeliti jedno od drugog i
tko napada našu katoličku vjeru najveći je zlotvor i
krvnik hrvatskog naroda. _=y-

 

Pisma iz naroda.

KORČULA. i Ivka udova Miha Bačić rogiena
Smrkinić, majka velečas. Don Boža Bačić, župnika u
Pupnatu preminula je u četvrtak 16.0v. mj. u dubokoj
starosti od 83 godine. Ona je bila jedna od onih naših
starih patrialhalnih žena, kojima su kuća i obitelj bili
jedina briga i zabava, te su se uz muževe svoje trudile
da djecu svoju dobro odgoje. Tako je i pokojnica sa
velikim trudom odgojila šestero djece, izmegju kojih
i veleč. Dan. Boža, sa kojim je u ljubavii zadovoljstvu
provela svoje stare dane dičećise i ponoseći se s njime
kao dobrim sinom i uzor svećenikom. Njegovi župljani
volili su je i poštovali, jer je ona sa prirogjenim joj
veselim temperamentom do zadnjeg časa svakoga rado
primala i u potrebi pomagala. I u Trsteniku, i u To-
polu i u Liscu, gdje je više godina boravila sa svojim
Dou Božom, ostavlja najljepšu uspomenu i mnogi se je

još i danas milo sjećaju. Opijelo sa sv. misom obavio -

je u Pupnatn vič. Dn. Ivo Gregov, župnik Žrnova uz
sudjelovanje cijelog sela, a zatim su smrtni ostaci pre-
neseni u Korčulu, gdje je slijedio svečani sprovod u
Petak popodne uz saučestvovanje velikog broja gra-
gjanstva. Svak je hotio da dade zadnji , Zbogom“ do-
broj teti Zani, kako su je obično svuda nazivali. —
Neka je pokojnici rajsko uživanje, a ožalošćenom Dn
Božu i ostaloj svojti i rodbini iskreno saučešće.

Rčntgen aparat. Naš je grad dobio ovu lijepu
i korisnu novost — Rč&1tgen aparat — kojeg su ma-
bavili naši mjesni liječaici t. j. s jedne strane g. Dr.
Dinko Mirošević, a s druge strane gg. Dr. Aute Arneri
i Roko Joković. Prvi je svoga već montirao, a drugi
će naskoro.

Produljenje gradske električne mreže. Pošto je
u predgragiju ,Luka“, gdje je kupalište i gradski park
već sagragjena jedna villa, a još su tri druge u pro-
jektu i pošto u bivšoj villi Depolo, koju je mabavila
Narodna Zaštita u Zagrebu ima da se otvori škola za
mornarski podmladak, a ovaj predjel nije imao rasvjete,
to se sada gradska mreža produljuje do ovog položaja,
koji će time još više dobiti u ljepoti i vrijednosti.

MOKOŠICA. + Sofija ud. Kusijanović rogi.
Gournay. Na 15 o. mj. preselila se je u vječnost ova
čestita gospogja. Rogjena od oca Francuza pomorskog
kapetana vrlo mlada dogje u naše selo todno mjesto
svoga muža koji je bio isto pomorski kapetan. Kao
čeljade reda i rada odgojena je i kulturom nadmaši-
vala svakoga. Uzorna domaćica, nikad dangubna, ni
besposlena, prednjačila je tačnošću i pravednošću. Oso-
bita joj je odlika bila samilost i gostoljubivost. Sa
njenih se vrata nije siromah čovjek praznoruk vratio,
a pulnik - patnik da nije našao konaka, valjda zato,
što je mnogo njene djece u stranom svijetu i uđatih
kćeri, Vječni joj pokoj, a ucviljenim i naše saučešće.

JANJINA. ; Marunko Dežulović rod. Bjelovučič.
U ponedjeljak 21. ov. mj. preminula je g. Marunko
Dežulović rogi. Bjelovučić, sestra pomorskih kapetana
pk. Miha i Iva Bjelovačića, brodovlasnika iz Janjine.
Ostavlja muža g. Ivića, te di pomor. kapetana Draga,
Maru ud. pom. kap. Radoša, Katinu ud. Kačić te Ljubu.
Bila je plemenita i žena i majka. U utorak bio joj je
lijepi sprovod. Pokojnici rajska slava, a obitelji saučešće.