|
POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU
Br. 9.
DUBROVNIK 1. Ožujka 1933.
s
Broj Čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.
God. XV.
Narodna Svijest
Cijesa je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.
Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 150
Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI1& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik
Rukopisi se ne povraćaju.
Q&rah i pepeo...
Jaku opomenu dovikuje nam danas na Pepelnicu
sv. Majka Crkva: ,Spomeni se, čovječe, da si prah
i da ćeš se u prah obratiti“. To je stara i uvijek
nova istina, kojoj ne može a ma baš ništa nitko
prigovoriti. Svak to vidi svaki dan svojim vlastitim
očima. Otkako je Gospodin Bog stvorio prvog čovjeka
i stavio mu ime Adam I. j. zemlja neprestano se
ponavljaju te riječi Gospodina Boga izrečene još u
raju zemaljskom : ,Spomeni se, čovječe, da si prah...“
1 to vrljedi za svakog čovjeka bez iznimke za svu
djecu Adamovu, od početka svijeta do danas i do vijeka.
A kako je jaka ta poruka i u svijetlu te istine
kako swe drukčije izgleda. Što je blago i bogastvo
ovog svijeta ? Što su časti i ugled ? Što su naslade
i uživanja ? Vanitas vanitatum... Isproznost nad
ispraznostima i sve je ispraznost na ovoj kukavnoj
kori zemaljskoj. Pravog mira i pokoja, prave sreće
i zadovoljstva ne može srce ljudsko da nagje u stvo-
renjima, več jedino kod svog Stvoritelja.
Sapunasti mjehurići puni šarenih boja, kojima
se poigravaju nestašna djeca — odjednom puknu i
ostaje od njih kap nečiste vode. To su dobra i uži-
vanja ovog varavog svijeta.
Zato podignimo svoje srce na više stvari. Ad
majora nati.,. A zato je baš zgodno ovo sveto
Korizmeno doba.
Nozolucije svećenstva (dubrovačke biskupije
Redovno i svjetovno Svećenstvo Dubrov. Biskupije
sabrano na sastanku u Dubrovniku dana 25. veljače
1933. prihvatilo je ove rezolucije :
I. — Protestira protiv prijedloga, koji su pred-
stavnici slobodnozidarskih loža podnijeli beogradskoj
skupštini za izgon iz države odnosno internaciju čla-
nova reda Družbe Isusove.
Svećenstvo Dubrovačke Biskupije ulaže taj protest
ne samo radi toga, što spomenuti prijedlog stoji u
najvećoj suprotnosti sa temeljnim načelima gragjanske
slobode, koja su zagarantovana ustavom, nego u prvom
redu radi toga što red Družbe Isusove imade nepro-
cjenjenih zasluga za Katolike Hrvate ne samo za njihov
vjerski i ćudoredni odgoj nego i za kulturni napredak.
Svećenstvo Dubrovačke Biskupije ulaže ovaj pro-
test u rodnom gradu najvećeg svjetskog učenjaka
Ragjera Bošković, koji je kao član Družbe Isusove
prvi proslavio naš narod u čitavom svijetu.
Svećenstvo Dubrovačke Biskupije ulaže posebno
ovaj protest radi toga, što su Isusovci u Dubrovniku
osnovali ,Collegium Ragusinum iz kojega su potekli
svi naši velikani.
1. — Najodlučnije protestira protiv sistematskog
podzemnog rada predstavnika jugoslavenskih slobodno-
zidarskih loža ujedinjenih u Velikoj Loži , Jugoslavija“
u Beogradu uperenog protiv katoličke Crkve, koji se
rad u posljednje vrijeme osobito očitovao u zakonskom
prijedlogu o rastavi Crkve i države, u neprestanom na-
padanju masonske štampe protiv katoličkih istitucija,
osobito protiv katoličkih škola, protiv vjerskog odgoja
wladeži, protiv katoličkih redova, protiv katoličkih bis-
kupa i osobito protiv Vrhovne Glave katoličke crkve,
Nasljednika Petra Apoštola i Namjesnika Kristova, tim
više što ovakav rad potkapajući katoličku Crkvu ruši
stup socijalnog poretka u državi.
II. — Izjavljuje da nepokolebivo i vjerno stoji uz
svoje katoličke biskupe u pitanju poznale poslanice
odrešito protestirajući protiv slobodnozidarskog tenden-
cijoznog i namjernog izvrtanja njena čisto vjerskog i
odgojnog sadržaja.
IV. — Svećenstvo Dubrovačke Biskupije ujedno
izražava svoju hvalu i priznanje cjelokupnoj katoličkoj
stampi radi odriješite obrane katoličkih načela, a u
prvom redu izrazuje svoju hvalu i priznanje ,Katolič-
kom Dnevniku“, ,Hrvatskoj Straži“, koja je sistematski
otkrivala i stvarno pobijala smišljene osnove slobodnih
zidara protiv katoličke Crkve, pak poziva sve katolike,
da se okupe oko svoje štampe i da je podupru.
Masonerija na djelu.
Nedavno je u beogradskoj skupštini iznesen pri-
jedlog slobodnc-zidarskog ,brata“ Kešeljevića o rastavi
crkve i države. Ali taj se ,brat“ toliko zaletio da bi
njegov prijedlog bio od dalekosežnih posljedica u dr-
žavi, pak je stoga ministar Kramer u ime Kr, Vlade odbio
hitnost tog prijedloga. Malo iza toga u istoj skupštini
ustaje drugi masonski ,brat“ Dr. Otto Gavrančić, u Za-
grebu, te iznosi zakonski prijedlog o raspustu Isuso-
vačkog reda i izgonu svih redovnika lsusovaca sa
teritorija ove države. Koji [Isusovac ne ode u inostran-
stvo, taj će biti interniran na otoku Visu, gdje se ne
smije baviti nikakvim crkvenim ili gragjanskim poslom,
niti išta posjedovati i imati.
Ova dva ,bratska“ prijedloga u beogradskoj skup-
štini najbolje nam potvrgjuju u praksi navode beograd-
skog liferanta Damjana J. Brankovića, ,Velikog Be-
sednika“ i ideologa Velike Ujedinjene Masonske Lože
»Jugoslavija“ u Beogradu. Branković je kazao u svom
poznatom govoru u Somboru, da istaknuta ,braća“
moraju pojačati svoju aktivnost, a osobito to govori
onaj ,našoj (t. j. Damjanovoj) braći u kraljevskoj vladi,
oba zakonodavna tela (t. j. skupštini i senatu), držav-
nom savetu, sudstvu i drugim istaknutim položajima“.
»Braća“ Kešeljević i Gavrančić odmah su "poslušali
svog ,starešinu“. Poslije prijedloga Otta Gavrančića,
može ,Veliki Besednik“ gospodin Damjan Branković
opet ponoviti svoje riječi, da ,treba odati puno _pri-
znanje onoj našoj braći, koja živo sudeluje na telesnom
razvitku i viteškom vaspitanju našeg podmlatka. Sokol-
stvo i slobodno zidarstvo imaju važnih dodirnih točaka
na terenu stvaranja moralne ličnosti i razvijanju
»konstruktivnog patriotizma“. Ove su riječi ,bratu Ga-
vrančiću“ evangjelje.
Ali vratimo se na sam zakonski prijedlog o raspustu
i izgonu reda Isusovace. Ne moramo na ovom mjestu
braniti naše Isusovce od masonskih i ,nacijonalnih“
napadaja, jer svi pravi i pošteni Hrvati i katolici znadu
što znače Isusovci u našem narodu danas, a još više
koju su ulogu oni odigrali u razvitku naše hrvatske
kulture i prosvjete. Duge članke, rasprave i velika djela
mogja bi se pisati o njihovom blagom i korisnom
radu u našim hrvatskim krajevima. Što su učinili Isu-
sovci u Dubrovniku priča nam ,Collegium Rhagusi-
num“ i plejada naših književnika učenjaka iz Družbe
Isusove. Koliko su zadužili Bosnu svojom gimnazijom
u Travniku pisalo se je nedavno prigodom 50 obljet-
nice tog zavoda.
Osvrnimo se na formalnu stranu prijedloga Dr.
Gavrančića, a to je u kakvoj je protivnosti nje-
gov prijedlog sa sadašnjim ustavom i pozitivnim
zakonima eve države. Ustav od 3/IX. 1931. utvrgjuje,
jednakost gragjana čl. 4., koji glasi: ,Svi su gra-
gijani pred zakonom jednaki. Svi uživaju jednaku pravnu
zaštitu“.
Po g. Dr. Gavrančiću Isusovcima se ima zabra-
niti ,bilo kakovo crkveno ili gragjansko djelovanje“.
Po zakonskim propisima crkveno djelovanje nije za-
branjeno, nego čak ima javno-pravni karakter, kao
opće korisno djelo. Time je za Isusovce uvedena po-
sebna odredba, kojom oni postaju neki gragjani dru-
gog reda. Kad bi se prihvatio prijedlog ,brata" Ga-
vrančića stvorile bi se dvije grupe nejednakih gragjana,
a to se protivi najosnovnijim načelima moderne države.
Osim tog prijedlog je i protiv čl. 9. Ustava, koji glasi:
»Nijedan gragjanin ne može biti izagnan iz zemlje“,
te nitko se ne može ni u kom slučaju protjerati iz
svog zavičajnog mjesta, bez sudske presude“.
Prijedlog Dr. Gavrančića nije samo protivan Bo-
žjim i maravnim zakonima, ne protivi se mišljenju i
želji svih poštenih gragjana ove zemlje, već u potpu-
noj protivnosti s formalnim pravom, t. j. današnjim
zakonima i Ustavom.
Protiv ovog zakonskog prijedloga uzbunila se
cijela hrvatska i katolička javnost i protesti sa svih
strana danomice rastu. Osobito se ističe muški i od-
važni protest nadbiskupa preuzv. Dr. I. E. Šarića, za-
grebačkih svećenika i gragjana grada Travnika. Na
sve to osvrnut ćemo se i mi opširnije dojdući put.
Prije Din 120
Prije ,, 140
Prije ,, 150
Omogućujemo roditeljima, da
svoju djecu dobro odjenu uz
nevjerojatne povoljne uslove,
što je sada više nego ikada važno.
TIVAR ODIJELA
U školi biskupa Strossmayera.
Što nas uči veliki biskup o narodnoj Crkvi?
Danas se neprijatelji katoličke Crkve najviše oba-
raju na nas katolike, da naša Crkva nije narodna crkva,
pa da su s toga katolici anacijonalni i antinacijonalni.
Slobodni zidari pače poručuju katolicima da moraju
provesti potpuno ocijepljenje od Rima t. j. od rimskog
pape i proglasiti svoju marodnu katoličku crkvu !
Ali ta ista gospoda, koja zagovaraju našu nar. crkvu,
svim su bjesom graknuli na naš episkopat, kad je u
zadnjoj svojoj poslanici spomenuo ,pošteno naše hr-
vatsko ime“. U svim navalama na katoličku Crkvu
njeni- se neprijatelji pozivlju na velikog učitelja i do-
brotvora hrvatskog naroda, katoličkog biskupa Josipa
Jurja Strossmayera. Pa dobro vidimo što Strossmayer
uči u pitanju narodne crkve !
God 1883 izdao je Strossmayer u 2. broju svog
Glasnika korizmenu okružnicu, u kojoj piše:
Jedinstvo je u Crkvi najsvetija i najuzvišenija
stvar. Tko za jedinstvom u Crkvi Božjoj teži i je-
dinstvo promiče, taj, koliko je do njega vrši svetu
oporuku Isusovu, koju nam je ma poglavlju 17 kod
Ivana ostavio (molitva Isusa velikog svećenika : da svi
budu jedno! naša opaska), taj nasljeduje velikoga
apostola naroda sv. Pavla, koji u svima svojim posla-
nicama, osobito na Korinćane, divnim upravo načinom
i divnim prispodobama jedinstvo u Crkvi preporučuje“.
U korizmenoj poslanici god. 1885 piše : , Jedinstvo
sveto, jedinstvo sveopće, najbitniji je značaj — po nauku
jedne i druge crkve — prave crkve Božje... Jedinstva
dakle svetoga i onoga vječitoga izvora, iz koga to je-
dinstvo proističe, nikada u Crkvi Božjoj nije nestati
moglo... ako je pak tako, pita se: gdje je to pravo
i živo jedinstvo ? Ovo u vidivoj Crkvi vidivo biti mora
tako, k& što je vidiv ovaj divni dom, koga je Isus
sam osnovao i na takvi vis postavio i toliko odliko-
vao, da je svemu svijetu na vidiku... Još jedan put
dakle: gdje je to jedinstvo, jeli na istoku ili na za-
padu“. I onda pokazuje kako nema ,u cijelom istoku
tomu jedinstvu nigdje ni glasa ni traga, dočim svuda
ma zapadu svakim korakom na sjajne i neodoljive
dokaze toga jedinstva nailaziš...“
Zato u okružnici god. 1888, koju je napisao na
povratku sa hrvatskog hodočašća, što ga je bio predveo
pred sv. Oca, izriče ovu želju: ,Da sv. Ocu Papi
Leonu XIII. za rukom pogje malo po malo“ gas krš-
čanski svijet i sve kršćanske narode u krilo svete