Str. &% majke Crkve i u sredinu svetoga jedinstva Božjega privesti i onaj sveti božanstveni čas uskoriti, kad će jedan samo pastir i jedna samo ovčarnica na svemu svijeiu biti“. Pa malo niže popunja ovu svetu želju ,svetim zavjetom“ : ,Da sv. Ocu Papi Leonu XIII. za rukom pogje u krilo svete majke Crkve i u sredinu jedinstva crkvenoga privesti mnogobrojni narod slavljanski, koji na pragu uprave sv. Crkve stoji i nekim načinom bratsku ruku pruža;... koji se, po mom čvrstom osvjedočenju, od nas tugji, zazire ne i nipošto vjerom samom nego nekim saino nespo- razumljenjem, kog je tugja ruka megju nas donijela...“ Obzirom na neki strah, da bi to jedinstvo moglo škoditi narodnoj stvari piše dalje: ,Ono sveto je- dinstvo, koje je Bog sam svetim upućenjem i otku- pljenjem svojim u svijet ovaj uveo, posvetio i svetim zakonom cijeloga krščanstva učinio, ne može se ni po naravi svojoj, ni po volji Božjoj, ni po praksi svete Crkve Božje ničemu opirati, što svetoj vjeri i umu čovječjemu, što poštenoj duši, srcu, što pravim narodaim težnjama i željama odgovara“. * U drugom dijelu te okružnice ističe, kako su hrvatski hodočasnici našli ,sa svim ostalim kršćanskim svijetom u Rimu sveopću Crkvu Božju, dakle i našu vlastitu ;.... jer sveta Rimska Crkva po naravi svojoj, po pravu i preimučtvu Isusovom i po vječilom zvanju i opredjeljenju svomu nije i ne može nikako biti narodna crkva, već sveopća; nju je Isus Bog naš i Spas naš više svake narodne Crkve toliko uzdignuo i uzvisio, koliko nebo od zemlje, to zato, da može : tim bolje, uspješnije i plodovitije svijem narodima ovoga svijeta služiti...“ ,Crkva i sustavom svojim i sastavom svojim ima biti, bila je uvijek sveopća Crkva, a biti će u buduće još i više, jer to očevidno i svetomu biću njezinomu, i svetoj i neumrloj svrsi njezinoj i volji Božjoj i njezinoj nutarnjoj potrebi i želji i nuždama svih maroda ovoga svijeta odgovara“. Ovo su javne, zrele i jasne pouke narodnog ve- likana o biti Crkve Kristove, pa tko uistinu poštuje velikog biskupa mora poštovati i prihvatiti njegove nazore o jedinstvu Crkve i dosljedno zabaciti nesmi- sao i pogibelj t. zv. ,narodnih i autokefalnih crkava“ ! Pisma iz naroda. HVAR. Rezolucije svečenstva. Svećenstvo hvarske biskupije držalo je 22. II. svoje sastanke u Supetru na otoku Braću i u Visu za onaj dekanat, a u gradu Hvaru dne 23. II, Uz ostala pitanja bavilo se je i aktuelnim potrebama Crkve, te izraziše jednodušnu suglasnost sa biskupima, kao što i potpunu ljubav i odanost Sv. Ocu Papi, biskupima, svim toli vrijednim religijoznim redovima, napose zaslužnim Isusovcima, koji su prvi nišan protivnicima Crkve, te prosvjeduju proti prikazanom protiustavnom predlogu u Narodnoj Skupštini tražeći jednakost pred zakonom. Jednaku je rezoluciju zaključila i diecezanska svećenička -Uza- jamnost ma svom sastanku u Hvaru dne 26. II. o. g. Preuzvišeni pak biskup hvarski preporučio je svećenstvu i narodu molitve za potrebe Crkve. LAPAD. Zabava , Dječjeg Zabavišta“. U nedjelju 26, pr. mj. priredile su časne sestre iz ,Salvatora“ s njima povjerenom dječicom od zabavišta veoma us- pjelu pokladau zabavu, kojoj je prisustvovalo uz ro- ditelje dječice još mnogo drugih pozvanika. Ova je zabava pokazala, da su dječica tako dobro napredovala, uslobodila se i vješto se kretala ma pozornici, da je ovakav uspjeh doisto na čast vrsnim nastavnicama i najljepša preporuka za njihov pedagoški rad. Iz društva kršć. matera. U nedjelju 5. ov. mj. držat će se konferenca društva kršć. matera u župnoj crkvi sv. Mihajla nakon molitve i blagoslova, što po- čimlje u 4 sata popodne. Mole se stoga gospogje članice, da izvole prisustvovati ovoj kouferenci. GRUŽ. Zabava Plivačkog Kluba Kantafig. — Gruška mladost ma Kantafigu priredila je u zadnje vrijeme više zabava i predstava, a zadnju u prošlu nedjelju pred punom dvoranom. I ako nema nego malo vremena da su se dali ma ovaj diletantski rad, naši su diletanti već dobro napredovali i lijepo zabavili sta- novnike Kantafiga. Požrtovno su sami od magazina napravili pristojnu dvoranu, pozornicu, garderobu i ost. Sve vrijeme, koje im prosto ostaje, upotrebljuju i sada da dvoranu dotjeraju i da uče svoje uloge, tako da im je klupska dvorana glavno stjecište, gdje se sastaju. Ovo je dobra stvar, jer ne treba da se gube drugovdje. Svojim predstavama daju stanovništvu prigode da se u blizini pozabavi, pa ne treba da niko troši za pre- vozna sredstva i buffet kao n.pr. kad se ide u grad tražiti zabavu. Roditeljima pak omogućena je ovim kontrola svoje djece, jer su im ondje pod okom. — Koliko dakle imamo da pohvalimo osnutak diletantske sekcije ovog kluba i otvor dvorane, toliko im više begenamo što su na upravu postavili zdrele osobe i starije ugledne ličaosti, jer vodstvo starijih garancija je za disciplinu, pristojnost i napredak mlagjih. — Pozvanik. »NARODNA SVIJEST« Na grobu t 0. Augustina Bivanovića. Još je svježe vapno na grobu časnog starca, dominikanca O. Pera Moscatello na romantičnim Dančama, a evo poslije ciglih 20 dana otvorio se drugi grob i za svojim drugom i prijateljem požurio se u vječnost drugi časni starac, O. Augustin Gjivanović istoga reda. Kao što su se za života ljubili, tako se ni smrću nijesu htjeli rastaviti. Nedavno — pred same 2—3 godine — i ako su obojica bila prekoračila 80.u, moglo ih se vidjeti za- jedno na šetnji i kako svako nekoliko koračaja popostaju i živo raspravljaju. Obojica sijeda, obojica časna a onaj miroiji i tiši, asketskog izgleda ali još svježeg lica, bijaše O. Augustin. Rogien je na Korčuli 4. novembia 1846., ali mu je otac Antun bio rodom Dubrovčanin, koji je radi zvanja (pučki učitelj) služio u raznim mjestima. Jedan mu je brat bio kanonik sv, Jerolima u Rimu, Don Niko, ostala se rodbina iselila u Udružene Države sjeverne Amerike, gdje i sada potomci živu. Mladić prigrli u Dubrovniku dominikanski red (1859) i položi redovničke zavjete (1864). Više filozofijske i teologijske nauke izuči u Rimu, gdje je bio i zaregjen svećenikom (1869) te položi ispite lektora (profesora) filozofije i teologije (1870). Rado se sjećaše svojih izvrsnih i glasovitih pro- fesora (a. pr. pozuijeg kardinala Pierotti-ja) a do smrti vezivaše ga srdačuo prijateljstvo sa O. Andrijom Frith- wirth-om, koji je poslije postao general reda i kardinal te malo dana prije njega umro. Gotovo čitav svoj dugi život, osim 2-3 kratka pre- kida, proveo je u starodrevnom dubrovačkom samo- stanu, koji je nježno ljubio i nastojao uzdići na neg- dašnju visinu. U redu je vršio razne službe: bio je nekoliko puta meštar novaka, jednom dubrovački prior dapače i provincijal čitave provincije (1906 11). Oku- šao se i kao propovjednik, ali bez većeg uspjeha: propovijedi su bile dobre i duboke, ali je imao malo govorničkog dara. Glavno njegovo zanimanje i posao bila je malo ne kroz 50 godina profesorska služba. Godine 1885. položio je u Rimu pred komisijom, kojoj je predsjedao general reda Larroca, tako zvane ispite ,ad gradus“ i 1890. dobio najveću znanstvenu odliku u redu: Magister S. Theologiae“, Kad je god. 1886. bio osnovan u dubrovačkom samostanu ,Studium ge- nerale“ imenovan je prvim rektorom i ostao sve do 1906. godine. Nekoliko je puta zastupao svoju provin- ciju ma općenitim internacijonalnim zborovima. Sva starija generacija provincije prošla je kroz njegove ruke i znade pričati o dubini i solidnosti njegovih preda- vavanja a svi smo ga, bez iznimke, u velike poštivali. Prevladavao je kod njega um nad maštom i čuvstvima i bijaše mnogo jači u spekulativnim, — osobito u pozna- vanju sv. Tome — znanostima negoli u pozitivnim i na oko izgledaše hladan, ali je ipak imao meko srce i nježno je ljubio mladež. Odlično poznavaše latinski jezik i na njemu je sastavio nekoliko prigodnih pje- sama i sastavaka, Imao je visoki pojam o znanosti i redovničkom zvanju te jedno i drugo po svojim silama nastojaše promicati. Poslije smrti možemo malko otkloniti zastor i zaviriti u njegovu dušu. Koli bujan i uzoran duhovni život | Milost Božja i vlastito aastojanje bijaše ga pre- obrazilo i to se opažalo već na njegovom asketskom licu. Po krvi i naravi žestok, tako je ukrotio svoju ćud, da je bio uzor blagosti. Preko 30 godina, što sam s njime proživio, moguće 5—6 puta sam sa čugjenjem i malom zlobom opazio, kako se u njemu podiže oluja, ali bi je ipak prije provale svladao i sve bi svršilo na tome, da bi mu ponešto poigrale usnice i brada. Du- boko je poštivao i predano slušao poglavare i njemu, obnemoglom starcu, bilo je dovoljao kazati, da je nešto naregjeno od starješine, da se pokori kao malo dijete. Još se živo sjećam, s kako dubokim uvjerenjem govorio nam je o poštivanju vlasti. Ljubio je siromaštvo i živio skromno i povučeno, ali je ipak sve do smrti bio čist i uredan i pun ljubavi prema svakomu. Dok ga nijesu izdale sile, nije dopuštao da mu se ikakva usluga iskaže niti se htio poslužiti bilo kojom povlasticom. Bio je neobičao pobožan. Još kad je ostario, ostajao bi do kasne ure u crkvi, kad bi već drugi otišli na počinak, a jutrom bi prije zore bio opet ucrkvi prvi. Redovito, osim svoje mise, slušaše još dvije a nježnu ljubav po- kazivaše Iiusu u oltarskom sakramentu i njegovoj svetoj Majci, koju je bez prekida častio ,Malim oficijem“ i svetim ruzarijem. U dubokoj starosti (87. god.) dne 19. ov. mj. malo poslije 9 i p6 sati večer izdahnu tihu i blago svoju dušu ovaj učeni, uzorni i sveti redovnik, Kao što su za života ova dva časna starca podizala svoje drhtave ruke za red, crkvu i čovječanstvo, tako se nadamo da i danas mnogo mole za nas a njihova će svijetla uspo- mena megju nama ostati živa kao poticaj i uzor. Puma! A.P Br. 9. Post i nemrs. Treća zapovijed sv. Matere Crkve naregjuje : Posltiti korizmu, četiri vremena i ostale poste naregjene, ne jesti mesa u zabranjene dane. Postiti hoće reći jesti samo jedamput na dan do sitosti. Postiti je dužan svaki kršćanin koji je navršio 21. godinu a nije ušao u 60, ako ga ne ispričava valjan razlog kao težak rad, tjelesna slabost, bolest. U korizmi je svaki dan post osim Nedjelje. Nemrsiti se je dužan svaki kršćanin koji je navršio sedmu godinu, ako ga ne opravdava valjan razlog kao bolest, putovanje, vojna služba i t, d. Dani su numrsa: 1. svaki Petak u godini, ako u taj dan ne spada koji blagdan zapovigjeni. 2. Svaki Petak i Subota u Korizmi. 3. Kvatri (Srijeda, Petak i Subota). 4. Čista Srijeda i 5. Vigilije Duhova, Božića, Velike Gospe i svih Svetih. Po dopustu sv. Stolice za našu biskupiju vrijede još i ove odredbe : : Mjesto u Subotu kroz korizmu može se post i nemrs obdržavati u Srijedu osim Čiste Srijede, koja je uvijek dan posta i nemrsa, te Velike Subote. U posne dane osim glavnog obroka, na kojem se smije samo jedamput ua dan jesti do sitosti, do- pušten je i po jedan manji obrok, ujutro i uvečer, Glavni se obrok u posne dane može po volji uzeti o podae ili u večer, kako je komu zgodnije. U dane posta u korizmi, kada se može jesti meso na objedu, dozvoljeno je meso i pri manjem obroku t. j. ma večeri. Oni koji primaju hranu iz pučkih kuhinja, menza, javnih restauracija i gostiona dužai su obdržavati post, naime mogu jesti jednom dnevno do sitosti, kao i ostali, dočim obični nemrs dužai su obdržavati samo u sve Petke, na Čistu Srijedu i na Badnji dan. Oai koji putuju parobrodima, željeznicom i slično dužni su postiti kao i ostali, dočim su obvezani na obični nemrs samo na Čistu Srijedu, u sve kvaterne Petke, na Veliki Petak i Badnji dan. Dopušteno je u posne dane, u kojim je dozvoljeno mrsenje, jesti na istom obroku meso i ribu. , U. Nedjelje i zapovjedne Blagdane nema posta ni nemrsa. Na Veliku Subotu o podne prestaje nemrs i post. Post i nemrs ne prenosi se na predidući dan, na pr. u subotu, ako bi slučajno padala koja posna vigilija u Nedjelju. Crkva, kao naša ljubezna majka, ublažila je post prama današnjim prilikama vremena, ali želi, da se vjernici drže duha posta, koji — kako se svaki dan u Korizmi čita u sv, Misi — ,vitla comprimit, mentem elevat“. Nastojat nam je, da svladamo svoje neuredne strasti i molitvom uzdignemo svoju pamet k Bogu, te vršimo vazda dobra djela, napose da dijelimo zadužbinu za siromahe, Ko bi bio u stanju, da opslužuje propi- sane poste strožijim načinom, kako se je nekada činilo, slobodno mu je to i danas vršiti; napose pak vjerni- cima preporučujemo, iako prema iadultu sv. Stolice nije dužnost, da se udrže od hrane bijelog smoka (iaja, mlijeka, sira, masla itd.) na Veliki Petak, uoči Gospe Velike i na Badaji dan; steći će tim dapače veću zaslugu kod Boga. Norčulanska monumentalna Natedrala. Pisac prvog članka pod gorajim naslovom u ,Novo Doba“ ponovno se u broju 38. bavi tim pitanjem. Na opasku da bojadisana stakla velikih prozora ne propuštaju zračenje crkve, a što po njemu škodi slikama odgovaram: potpisani je baš prošle godine otvorio za velikim otarom stari i odavna zatvoreni prozor, kao takogjer namjestio u biforam četiri abaina i dva prozora, tako da je sada crkva prilično prozračena, a ljeti radi vrućine ima povrh bifora deset povećih prozora, koji se daju otvoriti i po tom slike u crkvi ne trpe nikakve štete, Na opasku da bi trebalo potpuno preinačiti veliki ormar orgulja, skinuti današnji strop u glavnoj lagji crkve, te postaviti drveni strop, ta bi radnja po sudu vještaka zapala ogromnu svotu novaca, — Potpisani je odavna na to mislio i bio bi tu radaju izvršio da je imao raspoloživih sredstava i bez preporuke pisca. — Godine 1919. kada je preuzeo upravu ove crkve kako je ovdje svakomu poznato, našao je crkvu u veoma trošnom stanju, nije našao ni kuća ni zemljišta ni cr- kovnog novca osim 112.000 kruna u državnim Austrij- skim obveznicama, od kojih od sloma Austrije do danas nije primio niti kamate, a dao je ipak radikalno po- praviti cijeli krov ove velike crkve, otvoriti bifore i urediti ih, kao takogjer zvonik i sakristiju potpuno obnoviti, nabaviti nova zvona, za koje radnje potrošilo se je 450.000 Din. osim redovitih godišnjih bogoštov- nih troškova, Ovaj golemi trošak u poslijeratna vre- mena u maloj i siromašnoj župi nije bilo lako uzdr- žati, zato neka pisac nagje novčana sredstva za ove nove radnje i neka bude uvjeren da će ih potpisani drage volje izvesti. Korčula 17. II. 1933. Mašo Bodulić, korčulanski opat. tak