POŠTARINA PLACENA U GOTOVU

 

Br. 10.

DUBROVNIK 8. Ožujka 1933.

s

Broj Cekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

God. XV.

Narodna Svijest

 

Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

[zlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 150

 

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovnik
Rukopisi se ne povraćaju.

 

daključći poslovnog odbora kat. episkopata.

Poslovni Odbor katoličkog Episkopata Kraljevine
Jugoslavije odlučio je o svojim vijećenjima od 25—27.
o. mj. saopćiti ove zaključke :

1. Katolički biskupi Jugoslavije kao zvanični, od
Boga postavljeni učitelji i čuvari vjere i morala u svom
katoličkom stadu, izdali su poznatu Poslanicu o so-
kolskoj ideologiji, kakva se nalazi u programatskoj
knjizi Sokola Kraljevine Jugoslavije ,Putevi i ciljevi“,
s jedinom svihom i nakanom da odvrate osobito od
mladeži pogibao, koja joj prijeti, kad bi se ta načela
provodila u odgoju mladeži.

Poslanica je bila namijenjena najširim slojevima,
pak zato nijesmo mogli analizirati ,Puteve i ciljeve“
i filozofski raspravljati, već smo iz velikog mnoštva
prijavljenih slučajeva navodili samo nekoliko činjenica,
da pokažemo tu pogibao. — Izričito pak smo istaknuli,
da osugjujemo samo protuvjerski duh i odgojna ma-
čela, a ne sam Sokol i sve Sokolske jedinice, te smo
napose spomenuli, da se protuvjerske DJE ae ne
zapažaju po svuda jednako, jer protukatolički duh još
nije dovoljno pronikao sokolske načelnike, prednjake,
prosvjetare i druge vogje.

To je bila jedina svrha naše Poslanice, ali razni
neprijatelji sv. Crkve katoličke podmetnuli su nam
razne nepoštene narnjere i dapače, što je najgroznije,
protudržavne komnspiracije sa najljućim neprijateljima
našim izvan države. I tako su meprijatelji Crkve kalo-
ličke stvorili bazu, iz koje su najstrašnijim i najsuro-
vijim načinom u javnim glasilima navaljivali na nas
a sve s prozimncm svihom, da pomognu onima, koji
bi htjeli da unište Crkvu katoličku u Jugoslaviji.

Mi katolički biskupi pred Bcgom i čitavim svi-
jetom sve klevete, a osobito ovu majgrozniju najodre-
šitije otklanjamo, te ponovno najsvečanije izjavljujemo,
da je Poslanica naša i po sadižaju i po namjerama
nešim casvim i jedino vjerskog i moraltiog. karaktera.

Borba protiv naturalističkog sokolskog odgoja
nije od danas. Već god. 1921. ustali smo svi biskupi
Kraljevine Jugoslavije još oštrijom Poslanicom. protiv
bivšega Jugosokola, a onda osobito od godine 1929.
mnogo smo puta i usmeno i predstavkama molili i
zaklinjali i upozoravali nadležne faktore na pogibao,
ali na žalost bez uspjeha.

SKI u Sokolskom Glasniku koji izlazi n Ljubljani,
brej 4 od 20. januara 1933. piše, da ,se sokolska
misao nalazi u oštrom i neizgladivom idejnom sukobu
sa osnovnim načelima klerikalizma“ — što znači s ka-
toličkom Crkvom i njezinom naukom. To pokazuje
nesumnjivo, da je naša poslanica bila i te kako aktu-
elna i opravdana, a takva je i danas,

2. Poslovni Odbor s dubokom cgorčenošću pro-
svjegjuje protiv prijedloga, što se dne 17. veljače o.
g. iznio u Narodnoj Skupštini, da se Isusovce, Laza-
riste, Družbu sv. Srca Isusova, kao i svaki drugi red,
muški i ženski, za koji se utvrdi, da stoji u neposrednoj
vezi s redom Družbe Isusove, iz naše zemlje protjera
i njihovo imanje konfiskuje.

Taj je prijedlog uperen proti Bcžjim pravima;
proti bitnim zadacima, što ih katolička Crkva mora
da provodi; proti elementarnom pravu, što ga svaki
čovjek za svoje duhovno usavršivanje imade, te jedno-
stavno gazi načelo gragjanske snošljivosti.

On po svojem duhu i sa svojom metodom oprav-
dava načelo sile i širem otvara vrata svakom prevratu
i revoluciji.

On je krajnje nepravedan, jer hoće da bez suda
i dokazane krivnje najstrože kazni i progoni instituciju,
zoja se nije ogriješila ni o koji zakon u državi, dapače
je od svoga doleska-u zemlju do damas velezaslužna
za vjerski život i kulturu uašega naroda.

On konačno povregjuje sam sadašnji Ustav,

3. Dužnost je takogjer Poslovnom Odboru da
svrati požnju ma najnoviji akt Banske Uprave Dravske
Banovine, s kojim se dne 17. veljače raspustila ,Pro-
svetna Zveza v Ljubljani in v Mariboru“ sa više od
četiri stotine katoličkih prosvjetnih društava, Posve je
nemoguće, da bi se sva pojedina društva u protimbi
sa svojim od države odobrenim pravilima tako ogrije-
šila te bi bio opravdan i u interesu javnog poretka
potrebit raspust svih tih društava, :

Kako su sva društva katolička, oduzimlje pome-
muti dekret katolicima Dravske Banovine mogućnost,
da mogu u smislu svojih katoličkih načela raditi oko
svog kulturnog i prosvjetnog napretka te je jasno, da
znači odluka: Banske Uprave Dravske Banovine ne
samo Krajnje neprijateljsko Sei rStuje nego pravi
vjerski kulturni boj proti majsvetijim osjećajima velike
većine pučanstva. :

Radi toga Poslovni Odbor braneći interese vjersko
kulturne misije katoličke Crkve pa i prave interese
same dižave, koja mora da bude čuvaricom zakonitog
života i jednakopravnosti odlučno prcesvjeduje protiv
velike nepravde, koja se u postupku Banske Uprave
Dravske Banovine očituje.

U Zagrebu, dne 28. veljače 1933.

 

Isusovci i hrvatska kultura.

1. Necijonalni rad naših isusovaca u 17. stoljeću.

Isusovci su odigrali važnu ulogu u razvoju naše
hrvatske kulture i književnosti. Oni su osim tcga živo
djelovali uopće na razvoj necijonalnog duha kod našeg
naroda i to u doba davno prije nego je 19. vijek
počeo buditi svijesti evropskih naroda. Govoreći o tom
nećemo kao drugi prosto irazirati i iznositi nedoka-
zane tvrdnje i menaved<.ie citate tako da se ti ne mogu
provjeriti. Navodimo riječi Dr, Franje Fanceva, prof.
hrv. sveučilišta i poznatog našeg književnog historičara.
On u studiji ,Ig naše političke prošlosti“ (,Hrv. Re-
vija“ br. 4. god. 1929) kaže: ,lako se kroz našu lite-
raturu vrlo često provlače glasovi o anacijonalnom i
protivunarodnom radu naših svećenika i redovnika
uopće, a isusovaca napose (kurziv je naš!), za 18. i
prijašnja stoljeća još nitko nije to i dokazao. Da onda-
šnje naše redovničke (naročito isusovačke) škole i pored
latinskog nastavnog jezika nijesu zatomljivale narodnih
osjećaja, već upravo obratno, da su ih morale i razvijati
svjedcci su nam naši najjači nacijonalisti 17. stoljeća:
Juraj Križanić i Pavao Ritter-Vitezović, apsolventi za-
grebačke isusovačke gimnazije“ (str. 210 i 211).

»Samo se komično može doimati tvrgjenje, da
su hrv, isusovački kolegiji osnivani s zadatkom, da
zatiru sve što je hrvate“ . ok njihov g. 1606: osno-
vani zagr. kolegij već iduće godine otvara svoj školsko
teatarski rad igrom složenom od alegorijskoga pro-
slavljenja Hrva\ske“ (str. 211). Tu je učio i slavni
hrv. pisac komedija Tito Brezovački. Dr. Fancev kaže :
Godi 1773, kad je ca svršio lamonidra, učešici
zagr. gimnazije (t. j. isusovačke) pjevali su u tjelovskoj
procesiji hrvatske pjesme, cd kojih jedna sadiži i stih;
Cuvaj zemlju ti Hrvatsku“. (str. 211). Isusovački gjak
Brezovački spjevao je jednu poznatu patriotsku pjesmu
i ona potpuno pristaje Brezovačkom, koji je nacijonalist
i u komediji ,Matija grabancijaš dijak“ (str. 212).

Eto ovakav su rad naši Isusovci započeli već pred
nekoliko stoljeća, a sad se slobodno - zidarski , brat“
Otto Gavrančić usugjuje reći u beogradskoj skupštini
da Isusovci ,nemogu biti nacijonalni“. M.

 

. gance...

U školi biskupa Strossmayera.

Neprijatelji katcličke Crkve i papinstva kod mas
najviše ističu Strossmayera kad je govora o primatu i
nepogrešivosti sv. Oca pape, kao da Strossmayer nije
vjerovao u taj dogmat vjere, proglašen na Vatikanskom
saboru crkvenom god. 1870, Već je svimia objektivnim
poznato, da se je Strossmayer na toim.saboru zalagao,
da se taj dogmat me proglašuje me zato, jer nebi bio
istinit, nego zato da me bi bio nova zapreka ujedinje-
nju crkava. Da je Strossmayer naučavao crkvenu nauku
o papinom primatu (prvenstvu) vlasti i nepogrešivosti
u nauci vjere i morala imamo meoborivih dokaza.

Strossmayer naučava primat vlasti papine!

Evo kako Strcssm:yer razlaže u okružnici god,
1886 :... pače i sama crkva istočna: jasnošću same
stvari obasjana priznaje, da je rimski papa vanjskom
počašću i preimućstvom svojim primus inter pares (prvi
megju jednakima, prevod niš), samo mu pravo i sre-
dišnju moć, oko koje se osvrtati mora, nedosljednim
načinom odriče: Ja rekch: nedosljednim načincim, jer
iko bi i pomisliti megao, da bi Isvs. Krist, Bog pravi
i živi, kad je najveće čudo milosti svoje, to jest Crkvu
Božju, u kojoj ca sam potpunim bićem i milošću svo-
jom živi i djeluje, stvorio, da je poput kraljeva ovoga
svijeta same puke. počesti, vanjska preimućstva i is-
prazne naslove stvarao i dijelio ?* ;

Na io iz poznatih riječi ikćd Mateja 16 (Ti si Pe-
tar, i ma foj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata
paklena neće je madvlađati.. I tebi ću dati ključeve
kraljevstva nebeskoga, pa štogod svežeš ma zemlji, bit
će svezano ina nebesima; i štogod razriješiš na zemlji,
bit će razriješeno i na nebesima) i Ivana 21 (Pasi ja-
ovce moje) Strossmayer zaključuje da se ne
radi o pukim vanjskim maslovima i počasti“, nego
»O pravoj moći i o pravom gradištu Crkve Isusove,
oko koga se sav svijet osvrtati ima, a kad ne bi
tako bilo, onda bi i samo jedinstvo i sama sveopće-
nost Crkve Božje, koja svakomu i najprostijemu u oči
udarati moraju, samo pusta vanjština bez ikakve unu-
tarnje vrijednosti, samo dvije — ako bi tako reći smio
— isprazne riječi bez pravoga smisla ostale“,

    
 

U

Prije Din 120

Prije , 140 A

Prije ,, 150 (uje
3

Omogućujemo roditeljima, da
svoju djecu dobro odjenu uz
nevjerojatne povoljne uslove,
što je sada više nego ikada važno.

POSJETITE NAŠU PRODAVAONICU

TIVAR ODIJELA

Strossmayer uči nepogrješivost papinu.

U svoioj pastirskoj poslanici od 4.11. 1881. govo
reći o sv. braći Cirilu i Metodiju dotiče se i pitanja
papine nepogrešivosti. Povod da o tom progovori, daju
mu česti krivi pače i smiješni prigovori proti sv. Stolici.
Strossmzyeru se čini da je hrvatski izraz ,nepcgrje-
šivost“ nezgodan, jer bi mogao koga zavesti na po-
misao, kao da papa ne može uopće pogriješiti u bilo
kojoj stvari. Zato misli, da bi pojam crkvene nauke
bolje označivala riječ ,mezabludivost“. Po tom veli:
»Nedvojbeno je, da se naukom o nezabludivosti papi-
noj ništa novo u Crkvi nije uvelo. Crkva Božja kao i
sam vječiti zaručnik njezin, mepromjeniva je, ostaje
danas, i uvijeke jedna te ista. Divni nutarnji sustav
njezin se ne može rezvići, jer ie ona pravo otajstveno
tijčlo Isusovo. MNezabludivost Crkve i nezabludivost
pape jedna je f*er ista stvar, niti je ikomu u Crkvi
dano razdvojiti u Crkvi Božjoj tijelo od glave, ni glavu
od tijela. Ked Crkva proglašuje i iumeči sv. nauk, čini
to uvijek po ustima glave, kad glava to isto čini, crpe
vječnu istinu iz istih svetih i mepromjenljivih izvora,
crpe je istim duhom opojena, kao i Crkva sama. Kad
sabor kalcedonski slušajući poslanicu sv. Lava Velikog
s ushićenjem kliče: ,Svi to isto držimo, to je prava
vjera Crkve Božje, po ustima Lava sam sv. Pelar go-
vori“, tada po ustima papinim čuva Crkva i štiti kršćan-
ski svijet proti bludnji i prevari. Prema tome ludo je
govoriti, da je poslije proglašenja dogme nepogrješi-
vosti sve u Crkvi šamovolji izvrženo, proti kojoj se
nikakvo osobito pravo ili običaj obraniti ne može, ili pre-
bacivati, da rimska Crkva teži za svjetskim despotizmom“.

Delje izvodi potrebu egzistencije ove istine: ,U
Crkvi. Božjoj; kao i svakom društvu mora biti vrhovna
moći sudište, koja razmirice, što se u toli širokom
svijetu dogegjaju odličnim i nmeopozivim načinom rje-
šava... Kad sv. otac papa u rijetkim slučajevima sam
kano glava i vrhovni naučitelj kršćanskih naroda koji
nask člankom vjere proglasuje, mi katolici držimo i
vjerujemo, da je to međvojbena istina Bogom objav-
ljena, poglavito zato, jer smo uvjereni, da po ustima
njegovim sam sv. Petar govori, koga je Isas vječitim
i neporušivim temeljem Crkve svoje postavio, komu je
osobitim načinom ključe nebeske i pastvu ovaca i ja-
ganjaca povjerio“.

Iz gornjih se riječi očito razabire, kako veliki
Strossmeyer ima i naučava ispravne katoličke pojmove
o papinom primatu moći i vlasti te njegove aeprevarlji-
vosti kao vrhovnog učitelja Crkve. Ko dakle hoće da
drži Strossmayera svojim ideologom i učiteljem, taj
mora da prigrli i njegovu jasnu nauku, da sv, Otac papa
ima prvenstvo vlasti u čitavoj Crkvi, te je nepogrješiv
u naučavanju vjere i ćudoregja!

U prigodama sietite se ,,Milosrgia“ !