POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Naro DUBROVNIK 22. Ožujka 1933. i Broj Čekovnog računa našeg lista Jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. dna Svijest Br. 1 Cijema je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake, Srijede Pojedini broj Din. 150 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun Fl& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovaik Rukopisi se ne povraćaju, oveti Otac čitavom svijetu. U Ponedjeljak 13. ov. mj. održao je sv. Otac Pijo XI. tajni konsistorij, za koji je vladao veliki im- teres, jer je od prošlog konsistorija (30. VI. 1930) prošlo već dosta vremena. Ovom je zgodom sv. Otac imeno- vao i šest novih kardinala, te održao značajnu aloku- eiju, u kojoj se je dotakao svih važnijih radosnih i žalosnih dogogjaja, koji su se kroz ovo doba dogodili u svijetu. Izmegju ostaloga tu je ocrtao i žalosno da- našnje stanje ovim riječima : Trajna teška megjunarodna situacija postaje sve wesigurnija i nemirnija, ugrožava megjusobnim nepo- vjerenjem i oprekom interesa, predlaganjem nezgodnih i kontradiktornih, a uza sve to, često prihvaćanih pri- jedloga, pretjeranim i nepravednim nacionalizmom, od kojega nema ništa protivnijeg bratstvu i ljubavi naroda, koji saino u okviru i u duhu prakticiranja ljubavi mogu naći korijene života i dovoljno zdrave hrane. U ime ove kršćanske ljubavi i samo njom potaknuti nismo nikada prestali propovijedati mir megju narodima, pa to i sada činimo, podsjećajući, da smo u godini uspo- mene na spasenje svijeta. Ali uza sve to i u novom i u starom svijetu još se čuje zveket bratoubilačkog oružja i sa krvave i opustošene zemlje k nebuse diže glas bratske krvi. Svijet trpi i od ekonomske krize, koju najteže pod- nose oni najslabiji: nevina djeca, bolesni potrebni jače okrepe, a osobito oni megju milijunima radnog naroda, koji trpe ne samo radi oskudne nagrade, već mnogi i radi neuposlenosti, koja je tolika, da ugrožava red i sigurnost. A uza sve to ima onih, koji iz ovih nevolja vuku za sebe žalosnu korist. To su neprijatelji svakog političkog reda i vjere. Rat poretku, vjeri i samome Bogu, to je program tih ljudi. Poznate su njihove ka- tastrofalne i nečovječne ideologije. Dogogjaji i to oni najskoriji pokazuju, da su oni spremni da ih provedu i u djelo. Ono što se u posljednje vrijeme dogodilo i što se još uvijek dogagja u golemoj i vrlo nesretnoj Rusiji i Meksiku, u Španjolskoj, a u posljednje vrijeme u malim i velikim krajevima Srednje Evrope, govori i previše jasno o onome čega se treba i može bojati, jer će svugdje stići (a gdje još nije stigla ?) njihov štetni upliv i propaganda. Pošto mi jedini dižemo postojano svoj glas protiv neprijatelja društvenog poretka, pa zato oni, koji su ujedno i neprijatelji Božji, odnosno bezbošci i nepri- jatelji Crkve, pojačanim snagama i bez prestanka siplju uvrede, napadajući i progoneći sve, što nam je nai- svetije, klevećući i podmećući iskrivljujući povijest i nauku, upotrebljavajući u tu svrhu najrafiniranije metode i čak vršeći prava nasilja, kako to vidimo u već spo- menutim zemljama, mijenjajući pravedne zakone i na- domještajući ih pravom sile i terora, ili nadomještava- jući ih zakonima koji su nepravedni. Mi ne prestajemo i nećemo prestati podizati Naš glas za istinu, za pravdu, za čovjekoljubivost, za spas i mapredak naroda i ze- malja, ali najviše i u prvom redu za afirmaciju i obranu božjih prava, prava savjesti i duša povjerenih Nam od Boga. Inspirirajući se na Našem universalnom očinstvu pozivamo sve zemlje i sve narode, da poučeni s toli- kim žalosnim primjerima uvide kolike su moralne i intelektualne štete — pa čak i materijalne — koje se neizbježivo pripremaju svim zemljama, gdje se protiv Crkve trajno i otvoreno bori, gdje joj se brani i koči njezina spasonosna i posvećujuća akcija, a osobito kod mladih generacija.“ Tu Sveti Otac spominje, kako se svi neprijatelji reda uvijek obaraju upravo na katoličku Crkvu. ,Nije to prazna riječ, ako kažemo, da se to dogagja radi toga, jer oni u Bogu i katoilčkoj vjeri vide najbolju potporu i najčvršću obranu onoga, što oni žele srušiti“, Sveti Otac podsjeća na to, da sv. Pismo neprija- telje Bužje trajno zove merazboritima, pa ističe, da »primat mučeništva“, koji ima katolička Crkva poka- znje, da je u njoj prava istina. Svi progoni nijesu je uspjeli skršiti, kako je to i obećao njezin Utemeljitelj. Devetnaest vijekova to potvrgjuje i svjedoči. Crkva Kristova imala je uvijek neprijatelja i pro- gonitelja, ali svi oni su propali i iščezli, a ona sama ostaje, vjerujući u svoju budućnost više nego ikada dosada, uza sve to, što njezina iskušenja u obliku pro- gona često poprimaju žalosne dimenzije“. Pravoslavni pastirski list proti framasonstvu. »Kraljestvo Božje“, glasilo Apostolstva i Bratov- štine sv. Ćirila i Metoda u Ljubljani, donosi u br. 3 god. 1933 str. 37 članak pod gornjim naslovom, te ga radi njegove zanimivosti prenosimo u prevodu : Ruski metropolit Antonij, koji sada stanuje u Sri- jem. Karlovcima kao poglavica ruske pravoslavne crkve u zapadnoj Europi, izdao je vrlo oštar pastirski list proti tajnih društava i proti naukama slobodnih zidara- iramasona, Taj pastirski list izdao je on kao predsjed- nik crkvenog zbora ruskih episkopa, koji je krajem augusta lanjske godine zborovao u Srijemskim Kar- lovcima. Glavna sadržina je ova: Masonstvo je tajna svjetovna organizacija protu Boga, protu kršćanstva i crkve, protu narodne države i posebno protu kršćanske države. U toj svjetovnoj družbi imaju najveći upliv židovi, kojima je boj protu Boga svojstven ješ od dana Kristova propeća. Mason- stvo je jedan od najškodljivijih i zaista hudopskih kri- vih nauka. Na prvom mjestu njihovih pogubnih osnova je boj protiv vjere, na drugom mjestu pak boj protiv kršćanskih država, osobito protiv kršćanskih monarhija, Framasoni su sudjelovali još u francuskoj revoluciji i isto tako i u ruskoj revoluciji g. 1905 i u boljševičkoj revoluciji. Ruski boljševici djeluju potpuno ugledajuć se u osnove framasona, koji takogjer pripravljaju veliku megjunarodnu revoluciju. Rusi u izgnanstvu (emigraciji) silno su otrovani iramasonstvom, U raznim državam ustanovljene su ru- ske iramasonske lože. Ruski framasoni su se uvukli u crkvene odbore i donijeli sw razdor u crkveni život; razdorno framasonstvo skrivilo je takogjer pogibeljni raskol u ruskoj crkvi u zapadnoj Europi (t. j. žalosni raskol izmegju metrc polite Antonija i Eulogija). Svaki framason je odgovoran za protukršćansko i protudr- žavno razdorno djelovanje svjetskog iramasonstva. Zato je zbor ruskih episkopa pod predsjedanjem mitropolite Antonija odlučno osudio iramasonstvo kao protukršćansku i protudržavnu organizaciju; isto tako je osudio crganizacije, koje su sa framasonstvom u vezi, posebno pak anglikanski savez mladih kršćanskih ljudi (Ymka). Biskupi i upravitelji pravoslavnih misija neka dadu duhovnicima naputke za boj protiv frama- sonstva u propovijedima, časopisima, u školi i pri is- povijesti. Na ispovijesti moraju duhovnici pitati, da li dotični pripada iramasonstvu; ako se neće da odreče iramasonstva, mora mu se uskratiti odriješenje; ako pak ostane pri tom uporan, bit će izopćen iz crkve. Ne možemo u svemu odobravati strogosti i pre- napetosti metropolita Antonija. Ali taj strogi pastirski list dokazuje, da on ima pravu skrb oko čistoće kr- šćanskog nauka. U duši metropolite Antonija dozrijeva svijest, da je protiv razdornih sila svjetske bezbožnosti potrebno pomirenje i veza megju razdvojenim kršćanima. U školi biskupa Strossmayera. Strossmayer o slobodnim zidarima. Veoma je zanimivo što veliki biskup misli o fra- masonima, koji vole tako često isticati Strossmayera s jedne strane kao protivnika papinstva, a s druge kao proslavljenog narodnog i kulturncg velikana, tobože svoga sumišljenika. U korizmenoj poslanici god. 1885 Strossmayer je ,pobliže progovorio“ o enciklici Leona XIII. ,Hu- manum genus“ (,Ljudski rod“) od g. 1884, koja go- vori ,0 tako zvauim ,slobodnim zidarima“, to jest: o društvu vrlo opasnom, koje... na to poglavito ide, da vjeru u Isusa Krista posve zatare i da utamani Crkvu Božju...“ (Glasnik 1885 br. 3 str. 18). Kako slobodni zidari rade proti crkvi katoličkoj Strossmayer ovako razlaže: ,... Društvo slobodnih zidara najviše mrzi, i to upravo mržnjom paklenom katoličku Crkvu. Njoj gdjegod može sto i sto najvećih neprilika stvara, proti njoj svagdje, gdje samo može, državnu vlast, državnike i mogućnike svijeta ovoga huška i potiče; nju bi da može svuda na svijetu upravo u mlivo satrlo; nju bi sa lica ove zemlje i iz društva te svijesti čovječje, da može, svuda na uvijeke prog- nalo ...“ (Glasnik 1885 str, 10—21). »Društvo slobodnih 'zidara na tri osobita načina udara i navaljuje na Isusa i sv. majku Crkvu Božju, i to prvo: udara i navaljuje na svećenstvo; drugo: navaljuje na školu, a treće: udara i navaljuje na brak kršćanski. Udara i navaljuje na svećenstvo, jer zna da nuestašicom svećenstva uspješnost i plodovitost apo- stolskoga zvanja na manjak ide... I kod nas se gdješto rado ne samo mane i pogreške, nego žalibože često puta i puke potvore proti svećenstvu na vidik iznašaju. Navaljuje se i često puta se krivo prosugjuje svećenstvo, makar i svjesno vršilo sveto zvanje svoje i dužnost svoju, samo zato, što u stanovitim okolnostima ne može dopustiti da mu se svijst i osvjedočenje, da mu se zvanje i djelovanje crkveno sputa težnjama i nakanama kojih po duši svojoj ne može odobriti i koje su danas ovakove a sutra mogu biti onakove...“ (Glasnik 1885 str. 26—27). »Poslije svećenstva slobodni zidari najviše nava- ljuju na školu, osobito pak pučku. Grozota je upravo i pomisliti, što su ti opaki ljudi iz škole učinili ondje, gdje su u javnom životu mah preoteli. Tu su iz škole istisnuti ue samo svećenici sa svetim zvanjem svojim, nego takogjer i Isus Bog naš i Spas naš sa svim znakovima sv. otkupljenja našega; pače tu je, što se nigda još ni u poganstvu a kamo li u kršćanskom svijetu dogodilo nije, tu je istisnuto iz škole i samo ime i uspomena Boga pravoga i Boga živoga... Hvale se ti skrajni nesretnjaci, da su oni sami zatočnici prave slobode na ovom svijetu, a kad tamo to je ta sloboda sama u sebi i po sebi nečuvena tiranija i nečuveno samosilje ...“ (Glasnik 1885 str. 28). Zašto ,prevratno društvo slobodnih zidara“ na- valjuje na kršćansku ženitbu Strossmayer ovako tnmači : »Znaju ti zlobni ljudi, da je kršćanski brak vječiti izvor obitelji, države i cijeloga društva ; znaju, da kakvi je brak, takva je obitelj, takva je država i društvo. Zato iz svih sila svuda nastoje, da braku kršćanski značaj i kršćansko znamenovanje otmu, jer su uvjereni, da time ujedno i obitelji i državi i cijelomu društvu kršćanski značaj i kršćansko znamenovanje otimaju. (Kao gore str. 29). Zatim Strossmayer slijedi prikazivanjem rada ira- masona: ,... slobodni zidari od vajkada a danas više nego igda o tom iz svih sila rade, kako bi crkvu od države a državu od crkve posve razdvojili, kako bi državu i crkvu u živu opreku jednu proti drugoj sta- vili i tako umatoč onoj svetoj i neumrloj izreci: ,Dajte Bogu što je Božje, a casaru što je cesarovo“, marav i opredjeljenje i crkve i države iskvarili i ištetili“. »Slobodni zidari... gledaju svojim načinom osvje- dočiti narode i države, da je Crkva katolička vječita neprijateljica svake slobode, svakoga napretka i svake prosvjete, i da za gospodstvom iz svih sila teži i je- dino o tom radi, da državu i društvo pod svoj jaram skuči. Opaka kleveta i potvora i jedno i drugo!... (Kao gori str. 31). Kakvo je društvo slobodnih zidara ? Evo Stross- mayerovih riječi: ,... Sv. pismo nečišnjaka zmijom paklenom, vječitim lažom i ubojicom naziva; a to je doslovce društvo slobodnih zidara. Ono je po najnu- tarnjijem biću i po hudobnoj namjeri svojoj tajno dra- štvo, koje su tmine porodile i tmine ga pokrivaju, a vječitih tmina vrijedno i dostojno uvijek ostaje...“ »Opako megjutim društvo slobodnih zidara, da nevini svijet zavede, pretvara se često puta himbenim uačinom iz angjela tmina u angjela svijetla pa veli: Katolik ko i svaki ostali može i u društvu svoju vjeru slobodno ispovijedati, jer društvo ništa drugo ne želi nego svakomu slobodu savjesti zajamčiti pravoj uljud- nosti i prosvjeti put prokrčiti i darežljivost prama si- rotinji širiti. Koliko riječi. toliko krupnih laži i očevid- nih zasjeda !..“ (Kao gore str. 40 i dalje). Konačno je Strossmayer u svojoj korizmenoj okruž- nici od 4,/2 1886. izrekao ovaj svoj sud o slobodnim zidarima: ,Drago mi je, da sad već i umniji svje- tovnjaci... priznaju i ispovijedaju, da je to otrovno društvo slobodnih zidara ne samo opasno za svaku sute