POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 22. DUBROVNIK 31. Svibnja 1933. Broj Čekovnog računa našeg lista Jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. Narodna Svijest Gljenaflje listu 5 Din, mjesečno in. mjesečno FLATIVO I UT! VNIKU. -išivo .i Up ke Tiskare. 63. m. iriga Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast, Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. g NIHIR Prig g hrvatskog hodočašća u Rim predana x zcu kao sinovski dar hrvat- skog naroda dragccjena spomen-knjiga, u kojoj su prikazane kroz povijest veze izmegju Namjesnika Kri- stova i Hrvata. Tekst za knjigu sastavili su poznati naši učenjaci Don Frane Bulić i Don Lovre Katić, a iznosi u glavnim potezima najmarkantnije dogogjaje iz povijesti, koji ccrtavaju, šta su sve rimski pape u- činili za hrvatski narod. Tekst je napisan na hrvatskom i latinskem jeziku. Naslovnu stranicu u srebrenom reljefu prekrasno je izradio glasoviti hrvatki medaljer prof. Ivo Kerdić. Iznad velikog raspela nelaze se u ru- kama dvaju angjela emblemi hrvatski i papinski. Ras- peti Krist, koji ove godine slavi 1900. jubilej, domi- nira nad cijelom slikom. Pod križem se nalaze četiri vrlo značajne osobe iz hrvatske povijesti, dva svećenika i dva laika: hrvatski Ban Berislavić, kojemu je pri- godom junačke obrane Klisa papa Lav X, poklonio mač; hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, na čiju je kru- nidbu rimski papa izaslao posebnog svog legata; Gr- gur Ninski, primas hrvatske crkve, te Julije Klović, najznamenitiji minijaturist svoga vremena, koji je i za pape mnogo radio. Umjetnik Ivo Kerdić zamislio je starohrvatski ukra- sni pletenac kao trnovu krunu i njime ovio čitavu sliku, a samo je raspelo obrubio užetom, kojim je Spa- sitelj bio svezan i bičevan.Tehniku izradbe i čitav stil prilagodio je tehnici i stilu stare hrvatske umjetnosti, a raspored figura i njihov plastični izražaj izveo je tako precizno, da ovo djelo ide sigurno megju najbolja nje- gova umjetnička djela. I uvez knjige i karakter slova u njoj prilagogjeni su nastojanju, koje je htjelo da knjizi dade izrazilu značajku hrvatske umjetnosti. Knjiga je izra- gjena od prave pergamene i kože, pisana je suhim zlatom, a djelomice reljefnim zlatom. Ukrasi u njoj su izvedeni prema hrvatskim narodnim motivima, a grbovi svih papa, o kojima je u knjizi govora izragjeni su u živim bojama. Tekst je pisala i opremu knjige izvela prof. Olga Hocker. Knjiga je zaista reprezentativno djelo hrvatske kulture i dostojan dar hrvatskog naroda Namjesniku Kristovu prigodom hodočašća, koje ide da mu iskaže svoju sinovsku ljubav slaveći 1900. jubilej Spasiteljeve Smrti i otkupljenja čovječanstva. Tekst srebrene spomen-knjige Hrvatskoga maroda glasi: Na Uspomenu Hiljadudevestote Godišnjice Smrti Otkupitelja Ljudskoga Roda Isusa . Krista . U . Znak Vjekovnih Veza . S Namjesnicima Kristovim . Hrvati Ističući Glavne; Dogogjaje . Svoje Prošlosti . Ovaj Spomen Natpis Sastaviše . Ponoseći se . Što . Papa Ivan IV . Rodom Dalmatinac , S Hrvatima U Dodir Stupi . U Praskozorje Naše Povijesti . God. 640 . Na Sotimskom Polju . Ponoseći Se . Što Iz Rima . Sv. Krst Primiše , I Baštinu Sv. Ćirila I Metoda Jugosla- venski Jezik . Zaslugom Pape Ivana VIll . Inocenta IV . Urbana VIII . Inocenta X . Leona XIII . I Pija XI U Svojim Crkvama Sačuvaše . Sjećajući Se Kako Pape Hrvatski Narod Zadužiše . Kada Ivan VIll . G, 879 Kneza Branimira . Osnivača Nezavisne Hrvatske Države I Sav Hrvatski Narod . Svečano Blagoslovi . Kada Ivan X . G. 925 Tomislavu Kraljevski Naslov Podijeli Kada Grgur VII . G. 1076 . Dmitra Zvonimira Kraljem Hrvatske I Dalmacije . Po Svom Legatu . U Solinu Okruni , Kada Leon X , G 1519 , Za Bana Petra Berislavića . Hrvate Antemurale Christianitatis Nazva Kada Aleksandar VII , G 1664 , Darova Svoju Sliku Nikoli Zrinskomu . U Znak Priznanja Junaštva . Kada Pijo XI , Prigdom Hiljadugodišnjice Hrvatskoga Kra- ljevstva . G 1925 . Dragu Hrvatsku I Sve Mile Hrvate Svečano Blagoslovi . Spominjući Se . Kako Pape Hr- vatsku Prosvjetu Pomagahu . Hadrijan II . Polažući Slavensko Evangjelje Na Oltar Sv. Petra . Nikola V Osnovavši 1453 . Gostinjac Sv. Jeronima U Rimu . Zaklonište Mnogih Hrvatskih Naučenjaka . Pijo II . Prijateljujući S Hrvatom Ivanom Od Česmice . Prvim Slavnim Pjesnikom Slavena , Pavao IIl . Štiteći Hr- vatskog Slikara Julija Klokovića G 1542 . Grgur XIII. Uvažujući Hrvatskog Pjesnika Nalješkovića . Pri Po- pravku Kalendara G 1582 . Pri Osnutku Kleričkoga Sjemeništa Za Hrvate . U Loretu 1575 . Inocent X. Štempanjem Prvoga Hrvatskoga Rječnika G 1649 . Leon XIII Osnivajući G 1901 Zavod Sv. Jeronima U Rimu Za Hrvatske Svećenike Nauke Željne . Hrvati Ponoseći Se Svim Ovim Odlikovanjima . Ushićeno Sve Godine 1933 Kliču . Krist Kraljuje . Krist Vlada Krist Pobjeginje . Petroyg Lagja Ne Tone. Uveče uoči Spasovilana primio je Sveti Otac sve hcdočasnice u svečanu audijenciju. Hrvatski me- tropolita Dr. Antun Bauer sa Dr. Markulinom i Dr. Deželićem predao je sv. Ocu spomen-knjigu. Primivši dar Hrvata sv. Otac Pijo XI. srdačno im je zahvalio te izmegju ostaloga kazao : , Zahvaljujemo na sinovskom znaku ljubavi sinova i kćeri, koji dolaze k Nama iz krajeva na osobiti način dragih iz Nama poznate Hrvatske Poznajemo stari Hrvatski Narod i Njegovu privrženost Svetoj Stolici i Crkvi Rimskoj. Mi vam dovikujemo : Nastavite! Blagoslivljemo dragi Narod Hrvatski i pu- čanstvo cijele Jugoslavije. Nek vam to oživi dušu nadom i utjehom i neka nam naša vjera bude i vaša, S ovim mislima Mi Vam podjeljujemo Svoj Sveti Blagoslov !“ Pedesetgodišnjica smrti Dum Gjura Dra Pulića. 16. XI. 1816. — 24. V. 1883. Gjuro Pulić rodio se u Dubrovniku 14. decembra 1816, od Jakova Pulića i Mare Katić, Pučkei gimnazialne nauke učio je u svome rodnom gradu od g. 1823-1832, filozofske i teološke u Zadru od g. 1832-1838; uvijek od prvog gimnazijskog razreda pak unaprijed odličan u svim predmetima. Učitelji mu bijahu braće Appen- dini, koji mladom dubrovčaninu posvetiše svu svoju brigu, jer u njemu vigjahu već unapred um koji se odvajaše od ostalih djaka. Kako isti Pulić priznaje u epitafiju napisanu prigodom smrti Marina kan. Kiprića (* 18. IX. 1768 — + 14.1. 1830), bio je ovaj pobožni svećenik onaj, koji ga uputi da se posveti Crkvi, čo- vječanstvu i domovini. Spominjući vrline pokojnika, Pulić kao 20 godišnji mladić, iako pod strogom au- strijskom cenzurom, iz zadarske teologije, spominje svoj Dubrovnik i jada se gdje živi u agoniji zadav- ljene slobode. Već je ovim karakterizovan njegov bu- dući neustrašivi nastup kao pobornika za narodna prava, za oslobogjenje Dalmacije od Roznera i Lapenna, a za sjedinjenje sa Hrvatskom. Kad se vrati u Du- brovnik bi odmah od O. Toma Tvrtka imenovan pri- vatnim učiteljem u gimnaziji i tajnik zavoda za podu- piranje ubožnijeh svećenika, ali ondašnji blage uspo- mene biskup Antun Gjuričeo upoznavši u njemu iz- vanredni talenat pošalje ga u bečki zavod sv. Augustina gdje mu dade svećenički red kardinal Altieri i na Vo- dokršće g. 1840. mladi svećenik reče prvu misu. Iz bečkog Augustineuma datira Pulićevo poznanstvo sa Strossmajerom, koji tu dogje g. 1840, tako da obojica biše promovirani za doktore teologije ljeti god. 1842. Pulić položi ispit takovim izvanrednim i izvrsnijem uspjehom da megju dvadedeset kandidata bi namije- njen za stolicu vjerozakona i pedagogije na universitetu u Padovi. Ali, jer je bio stranac, padovanski biskup Farina postavi svoj ,veto“ i tako Pulić ostane u do- movini, da ipak nakon održane političke borbe svrši i umre kao prognanik u Italiji. Isprva profesor na du- brovačkoj gimnaziji bi od ondašnjeg inspektora po- znatog slovenca Korena premješten i imenovan g. 1851 za upravitelja Zadarske gimnazije, one gimnazije ko- jom je upravljao takogjer i njegov učitelj O. Frano Apendini pisac historije Dubrovnika. Kroz to vrijeme boravka u Zadru istupa Pulić ne samo kao pedagog već kao i leader narodnog pokreta u Dalmaciji. Stros- majer je njegov drug, Kosto Vojnović njegov bivši učenik iz Dubrovnika, Miho Klaić uz njega učitelj na zadar. gimnaziji, Kazali suplenat, a Niko Veliki i Rafo grofovi Pucić u Dubrovniku njegovi prijatelji i politički sumišljenici, Premda latinski pop u pravom smislu riječi, kako piše ,Slovinac“, on drži ma okupu srpsko- hrvatsku stranku, u kojoj djeluje uz njega vladika Knežević, pop Sundečić i Petranović. Bilo je doba g. 1855-1857, kad je centralizam pritiskivao narode u Austrijskoj carevini. Sjegjaše kao ministar nastave grof Tun, kojemu država predavaše preporod srednjih škola i sveučilišta. Izdađe on za cijelu monarhiju naredbu, po kojoj se je imao uvesti polagano njemački kao naukovni jezik u'sve srednje učione njemačkih pokrajina, a u ostalim dozvoljavala bi se poraba narodnog jezika za neke predmete, u Dalmaciji pako talijanskog i srpsko- hrvatskog. Pozvani budu dakle učiteljski zborovi, da očituju, koji bi pro- fesori mogli naučavati odmah neke predmete njemački. Pulić primi takogjer naredbu, ali uvidivši, na što ona smjera, uvjeren o nemogućnosti, da se izvrši nalog, niti je priopći profesorima, nego dotrča tadanjemu namjesniku Mamuli, te mu otvoreno izjavi, da je osvje- dočen kako naredba ministarska nije izvediva, a kad bi i bila, kako bi onda postala pogubnom za nauča- vanje mladeži, on je neće niti u zapisnik staviti, Ma- mula, koji je zbilja u ono vrijeme nastojao, da se narodni jezik počne u školi upctrebljivati i kojemu se ima zahvaliti uz revno sudjelovanje tadašnjega okruž- noga splitskoga kapetana Burattia utemeljenje sinjske hrvatske gimnazije, me odbi prigovora Pulićeva nego regbi da izvijesti ministarstvo. Dogje u toliko u Zadar nadzornik Koren i sazva profesorsku sjednicu, da se zbor učiteljski izjavi o sadržaju ministarske naredbe, ali Pulić tvrd kao klisura povede profesore sa so- bom. Tada Mamula pozove Pulića, te mu naloži da ide u Beč, i da opravda svoje ponašanje kod Tuna. Tun ne bijaše zlokobni Stremajer, te o- stane uvjeren nakon Pulićeva usmena obrazloženja o neizvedivosti naredbe za Dalmaciju, ali ne htijući sam po sebi praviti iznimku za nju, otpravi Pulića na do- tičnoga referenta, koji se je nahodio poradi zdravlja u Mariboru. Pogje dakle Pulić k njemu, eli uzalud na- stoja skloniti tvrdokornoga Nijemca, dapače dogje u sukob s njime, te bi opet otpravljen u Beč k ministru kamo ga slijegjaše u kratko vrijeme sam referenat, Pulić u Beču sastade se opet s obadvojicom, te mu pogje za rukom isposlovati od Tuna slijedeće: ,opo- reka ministarske naredbe nemoguća je, nego uslijed izvješća upravitelja zadarske gimnazije, ministar će joj obustaviti izvedbu za Dalmaciju; istodobno naloženo je Puliću, da podnese drugo izvješće ministarstvu kada se uvjeri, da je naredba postala izvedivom.“ Pulić ne podnese nigda izvješća, a pokušana germanizacija srednjih učiona u Dalmaciji, hvala njegovoj željeznoj energiji, izjalovi se za vazda. Nastavit če se. Ferokin kod pomanjkanja apetita naročito kod 'tjelesno slabih ljudi i pogotovo nakon pretrpljene bo- lesti. Grličev ,Ferokin* uspješno je sredstvo koje u- jedno jača živce i krv, kod klonulosti i smalaksalo- sti. Grličev ,Ferokin“ takogjer djeljuje povoljno. što prije se Ferokin upotrijebi, to laglje i brže djeluje. Beca ,Ferokina“ stoli Din, 40.— u ljekarni Sv. Ivanu (A. Grlić) Zagreb, Kaptol 17 i u drugim većim apo- tekama. Nejbčlie je je naručiti za jedno liječenje dostatne 3 boce za Din. .—, čime su i svi otpravni troškovi plaćeni. Odobreno od MSP i NZ pod Sp. br. 2852 od 23. XI. 1932. SARGOV KALODONT