POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

 

Br. 22.

DUBROVNIK 31. Svibnja 1933.

Broj Čekovnog računa našeg lista

Jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV.

Narodna Svijest

 

 

Gljenaflje listu 5 Din, mjesečno in. mjesečno
FLATIVO I UT! VNIKU.
-išivo .i Up ke Tiskare.
63. m. iriga

Izlazi svake Srijede
Pojedini broj Din. 1.50

 

 

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun FI& — Dubrovnik
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast, Ivo Birimiša) — Dubrovnik
Rukopisi se ne povraćaju.

 

g NIHIR

Prig g hrvatskog hodočašća u
Rim predana x zcu kao sinovski dar hrvat-
skog naroda dragccjena spomen-knjiga, u kojoj su
prikazane kroz povijest veze izmegju Namjesnika Kri-
stova i Hrvata. Tekst za knjigu sastavili su poznati
naši učenjaci Don Frane Bulić i Don Lovre Katić, a
iznosi u glavnim potezima najmarkantnije dogogjaje
iz povijesti, koji ccrtavaju, šta su sve rimski pape u-
činili za hrvatski narod. Tekst je napisan na hrvatskom
i latinskem jeziku.  Naslovnu stranicu u srebrenom
reljefu prekrasno je izradio glasoviti hrvatki medaljer
prof. Ivo Kerdić. Iznad velikog raspela nelaze se u ru-
kama dvaju angjela emblemi hrvatski i papinski. Ras-
peti Krist, koji ove godine slavi 1900. jubilej, domi-
nira nad cijelom slikom. Pod križem se nalaze četiri
vrlo značajne osobe iz hrvatske povijesti, dva svećenika
i dva laika: hrvatski Ban Berislavić, kojemu je pri-
godom junačke obrane Klisa papa Lav X, poklonio
mač; hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, na čiju je kru-
nidbu rimski papa izaslao posebnog svog legata; Gr-
gur Ninski, primas hrvatske crkve, te Julije Klović,
najznamenitiji minijaturist svoga vremena, koji je i za
pape mnogo radio.

Umjetnik Ivo Kerdić zamislio je starohrvatski ukra-
sni pletenac kao trnovu krunu i njime ovio čitavu
sliku, a samo je raspelo obrubio užetom, kojim je Spa-
sitelj bio svezan i bičevan.Tehniku izradbe i čitav stil
prilagodio je tehnici i stilu stare hrvatske umjetnosti, a
raspored figura i njihov plastični izražaj izveo je tako
precizno, da ovo djelo ide sigurno megju najbolja nje-
gova umjetnička djela. I uvez knjige i karakter slova u njoj
prilagogjeni su nastojanju, koje je htjelo da knjizi dade
izrazilu značajku hrvatske umjetnosti. Knjiga je izra-
gjena od prave pergamene i kože, pisana je suhim
zlatom, a djelomice reljefnim zlatom. Ukrasi u njoj su
izvedeni prema hrvatskim narodnim motivima, a grbovi
svih papa, o kojima je u knjizi govora izragjeni su u
živim bojama. Tekst je pisala i opremu knjige izvela
prof. Olga Hocker. Knjiga je zaista reprezentativno
djelo hrvatske kulture i dostojan dar hrvatskog naroda
Namjesniku Kristovu prigodom hodočašća, koje ide da
mu iskaže svoju sinovsku ljubav slaveći 1900. jubilej
Spasiteljeve Smrti i otkupljenja čovječanstva.

Tekst srebrene spomen-knjige Hrvatskoga maroda
glasi: Na Uspomenu Hiljadudevestote Godišnjice Smrti
Otkupitelja Ljudskoga Roda Isusa . Krista . U . Znak
Vjekovnih Veza . S Namjesnicima Kristovim . Hrvati
Ističući Glavne; Dogogjaje . Svoje Prošlosti . Ovaj
Spomen Natpis Sastaviše . Ponoseći se . Što . Papa
Ivan IV . Rodom Dalmatinac , S Hrvatima U Dodir
Stupi . U Praskozorje Naše Povijesti . God. 640 . Na
Sotimskom Polju . Ponoseći Se . Što Iz Rima . Sv.
Krst Primiše , I Baštinu Sv. Ćirila I Metoda Jugosla-
venski Jezik . Zaslugom Pape Ivana VIll . Inocenta
IV . Urbana VIII . Inocenta X . Leona XIII . I Pija XI
U Svojim Crkvama Sačuvaše . Sjećajući Se Kako Pape
Hrvatski Narod Zadužiše . Kada Ivan VIll . G, 879
Kneza Branimira . Osnivača Nezavisne Hrvatske Države
I Sav Hrvatski Narod . Svečano Blagoslovi . Kada
Ivan X . G. 925 Tomislavu Kraljevski Naslov Podijeli
Kada Grgur VII . G. 1076 . Dmitra Zvonimira Kraljem
Hrvatske I Dalmacije . Po Svom Legatu . U Solinu
Okruni , Kada Leon X , G 1519 , Za Bana Petra
Berislavića . Hrvate Antemurale Christianitatis Nazva
Kada Aleksandar VII , G 1664 , Darova Svoju Sliku
Nikoli Zrinskomu . U Znak Priznanja Junaštva . Kada
Pijo XI , Prigdom Hiljadugodišnjice Hrvatskoga Kra-
ljevstva . G 1925 . Dragu Hrvatsku I Sve Mile Hrvate
Svečano Blagoslovi . Spominjući Se . Kako Pape Hr-
vatsku Prosvjetu Pomagahu . Hadrijan II . Polažući
Slavensko Evangjelje Na Oltar Sv. Petra . Nikola V
Osnovavši 1453 . Gostinjac Sv. Jeronima U Rimu .
Zaklonište Mnogih Hrvatskih Naučenjaka . Pijo II .
Prijateljujući S Hrvatom Ivanom Od Česmice . Prvim
Slavnim Pjesnikom Slavena , Pavao IIl . Štiteći Hr-
vatskog Slikara Julija Klokovića G 1542 . Grgur XIII.
Uvažujući Hrvatskog Pjesnika Nalješkovića . Pri Po-
pravku Kalendara G 1582 . Pri Osnutku Kleričkoga

Sjemeništa Za Hrvate . U Loretu 1575 . Inocent X.
Štempanjem Prvoga Hrvatskoga Rječnika G 1649 .
Leon XIII Osnivajući G 1901 Zavod Sv. Jeronima U
Rimu Za Hrvatske Svećenike Nauke Željne . Hrvati
Ponoseći Se Svim Ovim Odlikovanjima . Ushićeno
Sve Godine 1933 Kliču . Krist Kraljuje . Krist Vlada
Krist Pobjeginje . Petroyg Lagja Ne Tone.

Uveče uoči Spasovilana primio je Sveti Otac
sve hcdočasnice u svečanu audijenciju. Hrvatski me-
tropolita Dr. Antun Bauer sa Dr. Markulinom i Dr.
Deželićem predao je sv. Ocu spomen-knjigu. Primivši
dar Hrvata sv. Otac Pijo XI. srdačno im je zahvalio
te izmegju ostaloga kazao : , Zahvaljujemo na sinovskom
znaku ljubavi sinova i kćeri, koji dolaze k Nama iz
krajeva na osobiti način dragih iz Nama poznate Hrvatske
Poznajemo stari Hrvatski Narod i Njegovu privrženost
Svetoj Stolici i Crkvi Rimskoj. Mi vam dovikujemo :
Nastavite! Blagoslivljemo dragi Narod Hrvatski i pu-
čanstvo cijele Jugoslavije. Nek vam to oživi dušu nadom
i utjehom i neka nam naša vjera bude i vaša, S ovim
mislima Mi Vam podjeljujemo Svoj Sveti Blagoslov !“

Pedesetgodišnjica smrti
Dum Gjura Dra Pulića.

16. XI. 1816. — 24. V. 1883.

Gjuro Pulić rodio se u Dubrovniku 14. decembra
1816, od Jakova Pulića i Mare Katić, Pučkei gimnazialne
nauke učio je u svome rodnom gradu od g. 1823-1832,
filozofske i teološke u Zadru od g. 1832-1838; uvijek
od prvog gimnazijskog razreda pak unaprijed odličan
u svim predmetima. Učitelji mu bijahu braće Appen-
dini, koji mladom dubrovčaninu posvetiše svu svoju
brigu, jer u njemu vigjahu već unapred um koji se
odvajaše od ostalih djaka. Kako isti Pulić priznaje u
epitafiju napisanu prigodom smrti Marina kan. Kiprića
(* 18. IX. 1768 — + 14.1. 1830), bio je ovaj pobožni
svećenik onaj, koji ga uputi da se posveti Crkvi, čo-
vječanstvu i domovini. Spominjući vrline pokojnika,
Pulić kao 20 godišnji mladić, iako pod strogom au-
strijskom cenzurom, iz zadarske teologije, spominje
svoj Dubrovnik i jada se gdje živi u agoniji zadav-
ljene slobode. Već je ovim karakterizovan njegov bu-
dući neustrašivi nastup kao pobornika za narodna
prava, za oslobogjenje Dalmacije od Roznera i Lapenna,
a za sjedinjenje sa Hrvatskom. Kad se vrati u Du-
brovnik bi odmah od O. Toma Tvrtka imenovan pri-
vatnim učiteljem u gimnaziji i tajnik zavoda za podu-
piranje ubožnijeh svećenika, ali ondašnji blage uspo-
mene biskup Antun Gjuričeo upoznavši u njemu iz-
vanredni talenat pošalje ga u bečki zavod sv. Augustina
gdje mu dade svećenički red kardinal Altieri i na Vo-
dokršće g. 1840. mladi svećenik reče prvu misu. Iz
bečkog Augustineuma datira Pulićevo poznanstvo sa
Strossmajerom, koji tu dogje g. 1840, tako da obojica
biše promovirani za doktore teologije ljeti god. 1842.
Pulić položi ispit takovim izvanrednim i izvrsnijem
uspjehom da megju dvadedeset kandidata bi namije-
njen za stolicu vjerozakona i pedagogije na universitetu
u Padovi. Ali, jer je bio stranac, padovanski biskup
Farina postavi svoj ,veto“ i tako Pulić ostane u do-
movini, da ipak nakon održane političke borbe svrši
i umre kao prognanik u Italiji. Isprva profesor na du-
brovačkoj gimnaziji bi od ondašnjeg inspektora po-
znatog slovenca Korena premješten i imenovan g. 1851
za upravitelja Zadarske gimnazije, one gimnazije ko-
jom je upravljao takogjer i njegov učitelj O. Frano
Apendini pisac historije Dubrovnika. Kroz to vrijeme

 

boravka u Zadru istupa Pulić ne samo kao pedagog
već kao i leader narodnog pokreta u Dalmaciji. Stros-
majer je njegov drug, Kosto Vojnović njegov bivši
učenik iz Dubrovnika, Miho Klaić uz njega učitelj na
zadar. gimnaziji, Kazali suplenat, a Niko Veliki i Rafo
grofovi Pucić u Dubrovniku njegovi prijatelji i politički
sumišljenici, Premda latinski pop u pravom smislu
riječi, kako piše ,Slovinac“, on drži ma okupu srpsko-
hrvatsku stranku, u kojoj djeluje uz njega vladika
Knežević, pop Sundečić i Petranović.

Bilo je doba g. 1855-1857, kad je centralizam
pritiskivao narode u Austrijskoj carevini. Sjegjaše kao
ministar nastave grof Tun, kojemu država predavaše
preporod srednjih škola i sveučilišta. Izdađe on za
cijelu monarhiju naredbu, po kojoj se je imao uvesti
polagano njemački kao naukovni jezik u'sve srednje
učione njemačkih pokrajina, a u ostalim dozvoljavala
bi se poraba narodnog jezika za neke predmete, u
Dalmaciji pako talijanskog i srpsko- hrvatskog. Pozvani
budu dakle učiteljski zborovi, da očituju, koji bi pro-
fesori mogli naučavati odmah neke predmete njemački.
Pulić primi takogjer naredbu, ali uvidivši, na što ona
smjera, uvjeren o nemogućnosti, da se izvrši nalog,
niti je priopći profesorima, nego dotrča tadanjemu
namjesniku Mamuli, te mu otvoreno izjavi, da je osvje-
dočen kako naredba ministarska nije izvediva, a kad
bi i bila, kako bi onda postala pogubnom za nauča-
vanje mladeži, on je neće niti u zapisnik staviti, Ma-
mula, koji je zbilja u ono vrijeme nastojao, da se
narodni jezik počne u školi upctrebljivati i kojemu se
ima zahvaliti uz revno sudjelovanje tadašnjega okruž-
noga splitskoga kapetana Burattia utemeljenje sinjske
hrvatske gimnazije, me odbi prigovora Pulićeva nego
regbi da izvijesti ministarstvo. Dogje u toliko u Zadar
nadzornik Koren i sazva profesorsku sjednicu, da se
zbor učiteljski izjavi o sadržaju ministarske naredbe,
ali Pulić tvrd kao klisura povede profesore sa so-
bom. Tada Mamula pozove Pulića, te mu naloži
da ide u Beč, i da opravda svoje ponašanje kod
Tuna. Tun ne bijaše zlokobni Stremajer, te o-
stane uvjeren nakon Pulićeva usmena obrazloženja o
neizvedivosti naredbe za Dalmaciju, ali ne htijući sam
po sebi praviti iznimku za nju, otpravi Pulića na do-
tičnoga referenta, koji se je nahodio poradi zdravlja u
Mariboru. Pogje dakle Pulić k njemu, eli uzalud na-
stoja skloniti tvrdokornoga Nijemca, dapače dogje u
sukob s njime, te bi opet otpravljen u Beč k ministru
kamo ga slijegjaše u kratko vrijeme sam referenat,
Pulić u Beču sastade se opet s obadvojicom, te mu
pogje za rukom isposlovati od Tuna slijedeće: ,opo-
reka ministarske naredbe nemoguća je, nego uslijed
izvješća upravitelja zadarske gimnazije, ministar će joj
obustaviti izvedbu za Dalmaciju; istodobno naloženo
je Puliću, da podnese drugo izvješće ministarstvu kada
se uvjeri, da je naredba postala izvedivom.“ Pulić ne
podnese nigda izvješća, a pokušana germanizacija
srednjih učiona u Dalmaciji, hvala njegovoj željeznoj
energiji, izjalovi se za vazda. Nastavit če se.

 

Ferokin kod pomanjkanja apetita naročito kod
'tjelesno slabih ljudi i pogotovo nakon pretrpljene bo-
lesti. Grličev ,Ferokin* uspješno je sredstvo koje u-
jedno jača živce i krv, kod klonulosti i smalaksalo-
sti. Grličev ,Ferokin“ takogjer djeljuje povoljno. što
prije se Ferokin upotrijebi, to laglje i brže djeluje.
Beca ,Ferokina“ stoli Din, 40.— u ljekarni Sv. Ivanu
(A. Grlić) Zagreb, Kaptol 17 i u drugim većim apo-
tekama. Nejbčlie je je naručiti za jedno liječenje dostatne
3 boce za Din. .—, čime su i svi otpravni troškovi
plaćeni. Odobreno od MSP i NZ pod Sp. br. 2852
od 23. XI. 1932.

 

 

 

    

SARGOV

KALODONT