POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br. 24. DUBROVNIK 14. Lipnja 1933. roj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. Narodna Svijest (ljena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i pora kod DEDIVACK kujaške Tiskare. Poslije Kongresa Pen- Klubova. Jedanaesti kongres Pen-klubova, koji se je prošlog mjeseca održao u našem gradu, bio je neobično živ. Već se prije kongresa govorilo o borbama koje bi imale nastati povodom zasjedanja svjetskih književnika. Delegati su francuskog kluba došli s namjerom da potpuno isključe Nijemce iz organizacije i to radi poznatog paljenja knjiga i pitanja Židova. Megjutim, na parabrodu iz Trsta, bilo je došlo uz posredovanje Wellsa, do sporazuma, te su Francuzi pristali da seo tom pitanju dade samo neka rezolucija. Uistinu, kon- gres, pod pretsjedanjem Wellsa, počeo je svoje zasje- danje baš s tim pitanjem. Američki delegat Camby predložio je rezoluciju na glasanje. No Francuzi, koji nijesu bili zadovoljni s tako blagom rezolucijom, .sa- kupili su potpise šesnaest delegata i zahtijevali da se njihova rezolucija stavi ma glasanje. Tako je nastala žestoka borba koja je potrajala cijelo jutro samo o tome koja će se rezolucija staviti na glasanje, Pret- sjednik Wells nije htio nikako niti da čuje o toj fran- cuskoj rezoluciji. Nije pomoglo ni to što su se Francuzi pozivali na auktoritet šesnaest delegata. Tek malo prije podne Francuzima je uspjelo bar to da se njihova rezolucija pročita poslije nego će se američka staviti na glasanje. Kad su delegati jednoglasno odobrili a- meričku resoluciju, francuski je prijedlog bio pročitan i tako je završilo prvo zasjedanje. Preko objeda konferirali su njemački i francuski delegati i zajedno s predsjednikom Wellsom, sporazum je bio postignut. Francuzi su svoju rezoluciju ublažili a Nijemci će se ustegnuti od glasanja, ali uz uvjet, da se me vodi o tome diskusija, Jules Romain je odmah na počeiku pročitao rezoluciju koja je sastavljena zajedno sa Nijemcima, u dogovoru s Wellsom i za- molio da niko ne bi tražio riječ za diskusiju, iznoseći da je to želja i predsjednika jer da je u dogovoru s njim sastavljena rezolucija. Megjutim, na iznenagjenje sviju, predsjednik je otvorio diskusiju, motivirajući da se radi o velikoj stvari pa da treba da svak izrazi svoje mnijenje. Nijemci su bili indignirani pa su pro- testirali ma takvo držanje Wellsa, a i Francuzi nijesu bili zadovoljni. Predsjednik je usprkos toga dao riječ Tolleru, poznatom komunisti, koji je čak isključen iz njemačkog Pen-kluba. Nijemci su ponovno protestirali i zaprijetili se da će ostaviti dvoranu. Toller ipak go- vori, a Nijemci duboko se naklonivši ostavljaju dvo- ranu. Nizozemska delegatkinja Ammers - Spiller izjav- ljuje da je to sramota za Pen-klub. Austrijski delegat isto tako protestira protiv takvog postupka. Holandeski delegat Westermann veli da je to rasulo kluba koji je postao propaganda za komunizam. Sutradan su se de- legati opet sastali, Nijesu bili prisutni niti francuski delegati koji su se ispričali. Nijemci su poslali pro- iestno pismo u kojem izjavljuju da su ostavili skupštinu radi nekorektnog ponašanja. U otsustvu Nijemaca io je jutre govorio židov Šalom Asch i Toller, tako da se je ovaj klub na kraju izrodio u cionističku propagandu. Prvi je u dugom govoru iznosio progone židova pa je neprestano izjavljivao da je to proti slobodi i da zato treba osuditi kao jedan udar na slobodu savijesti. Megjutim, niko nije ni taknuo pitanje Španjolske, Meksika i Rusije u kojima vlada nečuveni progon. Dok je tako Asch izrekao apologiju židovstva, Toller je govorio na obranu slobodne misli. Samo je bilo malo čudno što taj ,branitelj slobode“ udara samo na Nijemce. Nije zato čudo da su nekoji ostali zlo- voljni na njegov govor i predbacivali mu pitanje Ru- sije. Megjutim Toller je ma to izjavio samo da on ne govori u ime komunizma, iako mu neki vele da je | Izlazi svake Srijede | Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare zast. Ivo Birlmiša) — Dubrovnik eO se ne POVO SARGOV KALODONT komunista, ali da zastupa neograničenu slobodu izri- canja misli, Gosp. Toller se nije ni sjetio da bi mu netko ipak mogao, poslije njegova govora, postaviti pitanje: Može li država zabraniti bestidne knjige koje kvare moral gragjana ? Bilo bi svakako interesantno da nam Toller odgovori na to pitanje i da nam kaže koji bi on stav uzeo prema onima koji moralno truju narod i da se izjavi: imali sloboda misli neke granice i dali je baš sve dopušteno?... Iza ta dva govora svršio je ovaj kongres, koji. može da se ponosi time što se je izrodio u apologiju agresivnog židovskog masonstva. Istina je doduše, da svi članovi pojedinih centara nijesu židovsko-masonskog mentaliteta, ali se je na kongresu pokazalo, da ovaj mentalitet ima pre- težnu većinu i vodeću ulogu. Ovo mora da ozbiljno zabrine članove Pen-klubova kršćanskog naziranja o svijetu. Koliko je pak ovaj kongres učinio na sačuvanju mira, koji je glavni cilj Pen-kluba, to'je drugo pitanje Svakako mislimo, da se ne varamo, kad kažemo, da su duhovi poslije ovoga kongresa ostali više uzbugjeni, i kad bismo se nadali miru od ovih kongresa, labava bi bila svaka naša nada... Dr. Jor Totić: MIHO PRACATOVIĆ-PRAGAT.. Piše Vicko Lisičar. II, — Cijenimo, da je g. Dr. Tadić dosta skratio po- glavlje ,Ratovi s Turskom“ ; opsiše malo više od dvije stranice. Dok auktor prikaziva u prvoj polovini XVI.v. tursku silu, koja je uznemirivala cijelo kršćanstvo, te spominje Karla V. i u kratko prikazuje politiku Du- brovčana, kojom su znali parirati svoju neutralnost izmegju Turske i Španije, pa tako uživali naklonost i zaštitu i jedne i druge države, ne nalazi ni najmanje potrebitim, da spomene veliki upliv i nastojanje od- nosno veliku ulogu rimskih papa u organizaciji za obranu kršćanske Europe proti turskoj najezdi, a da i ne spominjemo velike žrtve od njih učinjene, Za kršćanstvo XVI, v. zaista je prezaslužan papa Julije II., osnivač Prve svete Lige, zatim Pavao IIl. i Pio V., koji je uspješno nagovorio španjolskog kralja i Vene- ciju za drugu svetu Ligu, i čijom je inicijativom bila zametnuta i izvojštena pobjeda kod Lepanta g. 1571., te tim uništena turska moraarica, koja je zadavala toliko jada kršćanskom primorju. Za ove pape, koji su osim svoga upliva i nastojanja žrtvovali novca i cijelo svoje ratno brodovlje, može se slobodno ustvrditi, da su bili spas cijeloj Europi i njezinoj civilizaciji. Dalje mislimo, da je bilo i potrebno ali svakako zgodno barem to spomenuti, kako su Dubrovčani bili poslali god. 1538. naročita poslanika dominikanca O. Kle- menta pl. Ranjinu papi Pavlu Ill, koji će opravdati svoje Dubrovčane radi neutralnosti i nesudjelovanja kao saveznici kršćanske lige proti Turskoj. Ali je zato g. Dr. Tadić naprotiv nalazio potrebitim, da spomene na str. 17. svoga djela, kako su ljeti g. 15388. prolazile mimo Dubrovnik mletačke i papine galije na svom putu za Levant, i kako su tom prigodom mornari jed- nog odjeljenja papine mornarice, kojom zapovijedaše akvilejski patrijarh Grimani, napali i opljačkali cijelo mjesto Lopud na 2. jula 1538., mnoge stanovnike po- veli sobom, muškarce porazmjestili po galijama, a žene preprodavali izmegju sebe. Kao dulcis in fundo, pisac zaključiva ovim doslovnim riječima: ,Kad se dubrovačka vlada potužila papi zbog toga, poručila mu je, po naročitom poslaniku, da čak i Turci postu- paju s njima bolje od njegovih vojnika“. Navagjajuć dakle samo ovo neupućeni čitaoc morao bi da pomisli, da su pape bili gusari. Što piše g. auktor na sir. 17., da su papini mor- nari napali mirne i nezaštićene Lopugjane i opljačkali cijelo mjesto, te mnoge stanovnike poveli sa sobom, muškarce porazmjestili po galijama, a žene preprodavali izmegju sebe, — kao i to —, da nije ostalo kuće, koja nije bila opljačkana, a da ni crkve nijesu bile pošte- gjene, što je u opasci navedeno, da se nalazi u ,Let- lere Levan. XXII. (1538-1542) 2,“ opazit nam je da smo spomenutu ispravu, (koja se ne nalazi na str. 2, nego na stranama 26 v — 28), pomnjivo pročitali, ali da tu nijesmo našli takovih grozota. Spominju se u njoj neke pojedine kragje i nepravde izvršene od pojedinih papinih mornara na štetu Lopugjana, ali to nije onako generalizovano, kako što navodi aukior, 4 o kakvim kragjama u cikvama ovdje nema ni spomena. Najteža stvar, o kojoj se govori u ovoj ispravi, je to, što je zapovjednik jedne galije bio zarobio četiri dje- vojke i jednoga dječaka, te nije htio, da ih povrati, premda su Dubrovčani od njega to zahtjevali bez otkup- nine; nu baš ovu najtežu stvar pisac ne spominje. Ogmaj preveć kratak i znatno pooštrea prikaz nepravda nanesenih Lopugjanima ostao je kod g. pisca nedovršen, jer je on svakako morao nadodati i ono, što ob ovom nemilom dogogjaju piše uvaženi historičar Razzi, a što ovdje u izvatku evo iznašamo : Senat čuvši za ovu pljačku na Lopudu pošalje dva poslanika spomenutom Patrijarsi, koji nije bio s onim dijelom brodovlja na Lopudu, već s drugim pred Cavtatom (Raugia vecchia). Ovaj patrijarka-zapovjednik odmah naredi, da se proti krivcima najstrože postupa upotrebljujuć, ako ustreba i smrtnu kaznu. I uistinu tako je bilo. Radi toga bio je naime jedan krivac, (koji je bio ukrao jednu sre- brnu krunu u crkvi matici Gospe od Šunja), odmak obješen, a ostali eksemplarno kažnjeni, dok su zarob- ljenici bili odmah pušteni na slobodu, a opljačkane stvari povraćene oštećenim Lopugjanima. Istodobno patrijarka - zapovjednik iskaže svoje sažaljenje i sućut Senatu za počinjeno zlo u njegovoj otsutnosti, Evo ovako piše povjesničar Razzi, koji je živio u XVI. vijeku, dakle uisto doba, kada se je to dogodilo, a kojega g. Dr. Tadić toliko cijeni, da ga navagja u svom djelu na više mjesta, samo ne ovdje, gdje je bila svakako potreba. Skoro tako isto piše i hroničar Nikola pl. Ranjina razlikom, što pogriješno naznačiva dan dogagjaja na dva Juna mješte Jula, i kaže, da se je patrijarka-zapovjednik nalazio za vrijeme pljačke ne pred Cavtatom nego Moluntom. (F. Serafino Razzi O. P.: La storia di Ragusa scritta in tre libri. Ragusa 1903., str. 133-136.; — Scriptores. Volumen I. Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de ae digessit Speratus Nodilo Zagabriae 1883., što je izdala Jugoslavenska Akademija Umjetnosti i Znanosti, str. 287 i 288.). e ie priznat « kao odlican *