POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Br, 28. Narodna Li DUBROVNIK 12. Srpnja 1933. Broj Čekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. vijest (Gljena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 Vlasnik — izdavač — Urednik; Aniun FI& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast. Ivo Birimiša) — Dubrovaik Rukopisi se ne povraćaju. Velika milost sveta radost... (Refleksije prigodom Euharistijskog Kongresa u Stonu). Bilo _je uoči 'Njegove muk: i smrti. Pred devetnajest vijekova. Trebalo je ostaviti naj- ljepšu uspomenu. I hranu dade milostivi i milosrdni Gospodin onima, koji Ga se boje, »/ja sam kruh živi, koji sam s neba sišao. Ko blaguje ovaj kruh neće umrijeti u vifeke... Oci vaši blagovahu manu i pomriješe. Ko bla- guje ovaj kruh živjet će na vijeke«. Euharistija! Velika milost i sveta radost. Potok, koji hladnoćom premaljetnog lahorića i svježinom novih milosti teče vječnim živo- tom... Vječan je taj život već na zemlji, jer u duši pričesnika živi Onaj, koji je Put, Isti- na i Život. Euharistijski kongres ! — Javno podavanje časti Onome, čije se Božanstvo ponizno sa- kriva pod neznatnim prilikama. — A ipak, koja je moć toga sakrivenog Krista. Davao je divovsku snagu mučenicima, neustrašivost is- povijednicima. On je vino, koje ragja miomi- risno djevičanstvo. Sila, koja dava ustrajnost i jakost u borbi protiv neprijatelja Boga i #iristove Crkve. Pravi nebeski kvasac, što pre- poragja pojedmca i zdjedničti Taj božanstveni kruh uspomena je Njegove smrti. On je slatka hrana naše duše. Dogjite, poklonimo se? * A Ston? — Nije li i on bio kroz vijekove grijan od Euharistijskog Sunca? — Neka to potvrdi on sam sa svojim historijskim vjerskim spomenicima! — Neka govore njegove lijepe crkve i manastiri. Zidine, kojima je opasan, Lik.sv. Vlaha, koji ga je uvijek štitio. — Neka govori o njegovom katolicizmu ona dre- vna katedra, na kojoj je zaredala plejada stonskih natpastira. — Neka se dignu i pro- govore časne sjene onih biskupa, domaćih sinova, kojih mrtvi ostaci počivaju u neka- dašnjoj katedrali Sv. Vlaha. O dabokoj i čvrstoj vjeri katoličkoj grada Stona i čitavog Rata neka svjedoči čak i onaj kratki period, kad je u Stonu katolička vjera bila stavljena na kušnju... »Našli smo u Stonu — uvriježenu kršćan- sku vjeru i nepokolebivu odanost Apostolskoj Stolici; zato je i naše bivanje megju njima mo- ralo biti surazmjerno kratkotrajno...« Ali jake srake Euharistijskog Sunca 1aspršale su ovaj tamni oblačić. Dotadašnji katolicizam Stona i čitavog Poluotoka prešao je nakon toga u eru pomlagjenog zamaha i prave renesanse. Hvala Ti, Euharistijski Isuse! Mi ćemo Ii prigodom nedjeljnih svečanosti tu našu vjeru opet posvjedočiti. Molimo Euharističnog Krista Kralja, da čuva katoličku vjeru Stona, Rata i čitave naše Biskupije. Dogjite, poklonimo se / mSnnnz\ai:u| nr nRjJJR RA GORE Tko je malokrvan, blijed, bez apetita dajte mu za jačanje krvi »ENERGIN«. Djeci za oporavak 3 male, odraslima 3 velike kašike na dan. »ENERGIN« dobiva se u apotekama pola litre D. 35. S U otv:dnuta i neosjetlji- većer opet razmažena, svoje ljepo- te svijesna žena, njego- vana do vrška prstiju: va — au Kao nježan veo obavija Elida Creme de chaque heure lice i ruke, daje im zagasit ton i čini kožu mekom i nježnom. Creme de jutro sa razapetim jedrima. na suncu i vjetru Historijske reminiscencije o Stonu (prigodom Euharističnog Kongresa). Grad Ston nije oduvijez bio na položaju na ko- jemu se dašsas uzlazik Ox (a niče stoprv u drugoj polovici XIII. vijeka. Stari Ston još iz rimske dobe nalazio se je na zemljištu koje se je prostiralo izmegju brda Huma i glavice sv. Mihajla, prama Pakljenom, Vinomu i Kutima. Tabula Peuntingeriana t. j. rimska geografska karta, na kojoj su naznačeni putovi starog doba u našoj zemlji, napravljena u Il, vijeku po ro- gjenju Kristovu, a popravljena u IV-VI vijeka, spominje i bilježi ,Turris Stagno“ tvrgja Stona. Original te karte nalazi se danas u Bečkoj macijonalnoj biblioteci. Tu je postojao prvi Ston, tako da i danas stanovništvo Stona nazivlje taj predio ,Starim gradom“. Prvi su vijekovi po Kristu bila vremena nepresta- nih seoba, otimanja, osvajanja, pa je tako i Ston koji je s poluotokom Pelješcom bio sastavni dio oblasti Za- humlja, često mijenjao gospodare. Hrvati su se naselili prvi po Zahumlju i poiuo- toku, ali god. 990. prestaje od Neretve do Bojane hr- vatska država. Nju zamijeni dukljansko kraljevstvo od 990—1168 god. Dukljansko kraljevstvo opet osvoji Raška država i zadrži ga od 1168-1325, uz prekid, jer ga od Raške. države opet osvoje hrvatski hercegi, a napokon ga zauzme Mladen Šubić ban hrvatski, koji se titulira ,Ban sve Bosne, knez i gospodar svega Zahumlja“. Opet osvoji Zahumlje srpski kralj Uroš III. (1322-1325). Od ovoga osvoji ga g. 1325 bosanski ban Stjepan Kotromanić, od kojega ga dobije Dubrovačka republika g. 1333. U ovako čestim promjenama gospodara, stari je Ston u gragjanskim ratovima, koji su se vodili megju knezovima i gospodarima Zahumlja oko god. 1232 bio razoren, jer u jednoj parnici g. 1252 dubrovački kano- nik Petar Mauressa, nabrajajući biskupije koje su pot- padale pod dubrovačkog nadbiskupa, spominje i Ston i kaže: Nunc dirutum sad razoren. Vjera starosjedioca staroga Stoma bila je od naj- starijih vremena isključivo katolička, a Stom, od deve- toga vijeka čak i sjedište stonskih biskupa, koji su se do god. 1285 nazivali zahumskim. Kroz ovu periodu od 877-1285 god. spominje se osam Stonskih biskupa, dok u dva navratka po punih 80 god. biskupska stolica nije bila popunjena s uz- roka, što su više puta biskupi bili u teškom položaju radi stranačkih borba, koje su se vodile megju gospo- darima zemlje, i s toga što su više puta bila prisvo- jena crkvena imanja potrebita za uzdržavanje biskupije. I dosta brojne ruševine crkava u starom Stonu, kao i one što se i danas viđe: Srgja, Martina, Petra, Man- dalijene, Ivana, Gjurgja, Andrije, Jeronima i dr. očito govore o cvatu katoličke vjere u ono vrijeme. U drugoj polovici XIII. stoljeća gradi se današnji Sion, i Sionski biskupi počmu se naživati ne više Za- humskim nego Stonskim. Ovo je doba za Stonsku katoličku crkvu bilo dosta teško, jer se je bogumilska vjera, progonjena u Srbiji od Nemanjića, počela širiti i prelaziti u Bosnu i Zahumlje, zbog zasebnog položaja ove zemlje, Tu je seobu bogumilskog i pravoslavnog pučanstva osjetio Ston osobito g. 1386 kad su Turci provalili u Bosnu i doprli u dolinu Neretve. Tad se je stanovništvo iz Huma, većinom planinski pastiri u je- sen god. 1386 sa svojim stadima u masama povuklo u Ston, tako da je sada u Stonu nastala mješavina u najvećem dijelu od bogumila, pravoslavnih i starosje- dioca katolika. U ovom metežu i bez sredstava za pristojno o- držanje, deveti po redu biskup Stonski Ivan de Crusio (Kružić) predloži i isposluje od pape Bonifacija VIII. da se preseli na Korčulu, pridržavši upravu Stonske biskupije, gdje je češće dolazio da pohodi, tješi i po- maga svoju pastvu. Od god. 1312 sve do 1540, Ston- ski su biskupi, njih 18 na broju, upravljali Stonom sa sjedištem na Korčuli. Senat dubrovački u interesu same dubrovačke re- publike zatraži god. 1541 od pape Pavla IH. da se Stonska biskupija opet odijeli od Korčule, i tako je god. 1541 dubrovčanin Tomo Cerva domenikanac bio imenovan biskupom Stonskim sa sjedištem u Stonu. Za njim je redom biskupovalo u Stonu još 25 biskupa, sve do god. 1807. Na 30 jula god. 1828 uz neke druge biskupije bila je ukinuta i Stonska biskupija, papinskom bulom m»Locum B. Petri“ i Ston stavljen pod jurisdikciju du- brovačkog biskupa. Stonskih biskupa bilo je usve 81, od kojih je bilo devet domenikanaca, pet franjevaca, neki bene- diktinci, a ostali od svjetovnog svećenstva. Neki su od ovih bili pokopani u stolnoj dubrovačkoj crkvi, neki kod OO. franjevaca, neki kod OO. Domenikanaca, a osam njih u stolnoj crkvi sv. Vlaha u Stonu. U Stonu su pokopani: Ivan Krstitelj de Georgi, benediktinac; Ambrozij Gozze patricij dubrovački, be- nediktinac; Pavao Gračić s Mljeta; Karlo de Freddis domenikanac, po majci dubrovčanin; Petar Lukari pa- tricij i bivši kanonik dubrovačke stolne crkve, (Ovaj je bio biskupom u Stonu za katastrofalne trešnje 1667. god.); Ivan Krstitelj Natalis (Božov), domenikanac iz Dekovića kod Trpnja; Vice Lupi, (Vuković), franjevac s Grude u Konavlima i Antun Dolci domenikanac. .