POSTARINA PLAĆEMA U GOTOVU Naro Br. 30. DUBROVNIK 26. Srpnja 1933. oi dna Svijest Broj Cekovnog računa našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo, — God. XV. iijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Malo svijetla u povijest Stona WA O zonić br. 159. od 14 jula o. g. u natpisu: »Izjava Mostarskcg Episkopa Simeuna« izmegju osta- loga čita se i ovo: »Megju episkopijama koje je os- movao sveti Sava, bila je i ona u Stonu. Zla je sud- bina našeg naroda ove eparhije, koji je sticajem okol- nosti potpao pod tada fanatičnu rimokatoličku du- brovačku republiku, zbog rimokatoličenja i raseljavanja štetno utjecala i na značaj stonske eparhije' tako, da je ona već u drugoj polovici 14, vijeka potpuno izgu- bila svoje značenje. Od onda je pa do za mene ove sretne godine Ston za naš srpski narod i našu pra- voslavnu crkvu izgubio svako značenje. Pošto sve do oslobogjenja nije bilo našeg svijeta u Stonu, njemu se sa naše strane nije pridavala nikakva važnost. Megiju- tim je poslije oslobogjenja postepeno i u Stonu bilo našeg svijeta, većinom činovnika i drugih državnih službenika, te danas ima naših u Stonu oko 50 duša. Saznavši za ovaj, istina skroman broj, ja sam našao za potrebno da za godinu i po dana što sam u Mo- staru posjetim dva puta Ston. Ruševine starog našeg manastira i njegove crkve, sudeći po njima velike ka- teđrale i nekoliko okolnih crkava jasno svjedoče, ko- liko je naša pravoslavna crkva stradala od rimske propagande.....« Čast preosveštenom Episkopu, ali objektivna po- vijest drukčije govori. Svi se bez iznimke dubrovački historiografi i kroničari pa i strani povjesničari slažu, da je u Stohu prije sv. Seve, za sv. Save i poslije njega postojala katolička biskupija, počam od sedmoga a po nekim od osmoga, pa sve do početka devetnae- stog stoljeća, naime sve do 1898. god. za punu dakle hiljadu godina. Kroz ovo vrijeme broji Ston pedeset i jednog katoličkog biskupa, deset njih prije nego je republika dubrovačka (god, 1333) dobila Ston, a četr- deset i jednoga poslije dobitka Stona. Za pape Agatona (678—681) spominje se god. 679 pokrajinski crkveni sabor, kojemu je prisustvovao Honorije kao odaslanik papin, pa Lav i Ivan kao oda- slanici Konstantina IV, Pogonata. U tom se saboru spominje izmegju ostalih i katolička biskupija Zahum- ska. (Prospetto cronologico della storia della Dalmazia- Anonimi). Na drugom splitskom crkvenom saboru (928) u vrijeme hrvatskoga kralja Tomislava i zahumskog kneza Mihajla Viševića, spominje se uz druge sviraganske biskupije splitske metropolije i biskupija Zahumska. (Stanojević, narodna Enciklopedija sv. XXI.) Papa Aleksandar Il. u svome brevu g. 1067 na nadbiskupa Dukljansko. Barskog Petra, spominje megju ostalim biskupiju Zahumsku. (Prospetto cronologico). Oko god. 1200 potčinjena bijahu Dubrovniku tri epi- skopa: bosanski, travunjski i zahumski sa sjedištem u Stonu, prvobitno pod arhiepiskopijom splitskom (Isto- rija Srba, Jireček Radonić I. sv.), God. 1284 na 13 juna, papa Maitin IV. naregjuje nadbiskupu dubrovačkomu, da postavi i posveti biskupe za Ston i Trebinje, jer da su ove biskupije davno ispražnjene, (Theiner vol. I, br, 139). Za biskupovanja stonskoga biskupa Donata (1170-?) bio je Zahumskim knezom Petar, žestoki pataren na- zvan ratoborni. On potjera iz Stona biskupa Donata, koji se skloni kod benediktinaca na otok Lokrum. God. 1194 isti krez Petar šalje poslanika repu- blici dubrovačkoj, nudeći joj da će opet primiti biskupa Donata u Ston, ako mu se daruje 300 perpera u zlatu. Republika odbije tu ponudu. Oko god. 1211 umre na Lokrumu biskup Donat. Kad je Petar zahumski knez dočuo za njegovu smrt, ponovno šalje svoga bilježnika kao poslanika nadbiskupu dubrovačkomu Leonardu (1205 1216) i republici, da će pristati da vlada dubro- vačka pošalje za biskupa u Ston, ili jednoga od kano- nika ili koga hoće, samo da mu se plati ne više 300, nego 200 perpera u zlatu. Senat i nadbiskup odbiju i tu ponudu. (Resti, Chr. Rag.) Ovo je novii jaki dokaz, E je stanovništvo Siona bilo katoličko, jer inače Petar Dogumil, ne bi jamačno bio tražio od republike du- brovačke katoličkoga biskupa za Ston, da Stonjani nijesu bili katolici. | izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 A Savina episkopija? Evo što o tomu piše Ji- reček. Radonić (Istorija Srba III. sv, 96 str.): ,Zahumska latinska episkopija, prvobitno pod Splitom a docnije pod Dubrovnikom, prenesena beše iz Stona na ostrvo Korčulu. Po pričanju poznijega dubrovačkoga letopisca, Stonski episkop Donat povukao se, oko 1211, u opatiju na Lokrumu, pa je onde umro. Knez Petar, bogomil, koji se tada dočepao Zahumlja, hteo je ako dobije poklon u novcu, primiti novoga episkopa, ali Dubrov- čani odbiše to. Pošto su Srbi ponovno osvojili Ston, postavljen beše onde (oko 1220) srpski episkop, ali zbog mnogih ratova, još pre nego što su Bosanci izbili na more, morao se on povući u unutrašnjost u Petrov manastir na Limu“, Na drugom mjestu isti historičar Jireček. Radonić, (Istorija Srba III. sv. 78 str.) piše: ,Ali nema sumnje da je zahumska' episkopija brzo počela opadati i da su episkopi stanovali malo u Stonu, nego najviše u Mirosavljevoj zadužbini na Limu. To se može zaklju- čiti i iz ugovora, kcje je sklopio s dubrovačkom vladom zahumski knez Andrija, u čijoj bi zemlji arhiepiskop Sava zasnovao bio tada srpsku episkopiju. U ugovorima izmegju Andrije i dubrovačke vlade, kunu se preko dvadeset najglavnijih lica u kneževini, da će ugovor vjerno višiti, zli biskupa pravoslavnoga megju njima nema, jer da je bio u Stonu, doista bi i on bio izmegju onih koji se zakleše. Nema ga ni u ugovorima izmegiu Radoslava Himskoga i dubrovčana uz glavna :lica (Miklošić I, 44, Liepopili, Ston u sr. vij.). Nije to mala stvar, nadasve kad se zna da bi u takovim ugovorima izmegju prvih bili biskupi po on- dašnjoj praksi, Episkopija dakle Savina u Stonu po svim izvo- rima i tradiciji, bila je prama tisućgodišnjej katoličkoj biskupiji u Stonu, iz ondašnjih prilika momentana pojava i kratkotrajni pokušaj, koji, jer nije imao te- melja, nije ni uspio, Kad su se poslije kupnje Stona od dubrovačke republike, počele sregjivati prilike i kad je Ston počeo primati prvobitno svoje naličje, opet ne može biti govora o fenatičnoj rimokatoličkoj dubrovačkoj repub- lici, ni rimskoj prepagandi, jer Ston ne bi bio jamačno za punu hiljadn godina imao svoje katoličke biskupe, njih pedeset i jedan na broju, da Sic njani i Pelješćani nijesu bili od početka katelici, Ako je pak pojedinac, poslije sregjenih prilika prigrlio katoličku vjeru, ni to se ne može nazvati rimokaloličenjem, nego povratkom na ono, što je prije bio. Još malo riječi o ruševinama. U Stonu ne postoji ni jedna ruševina bilo cikve, bilo manastira, U ne- posrednoj blizini Stona vide se dvije ruševine, jedna na Brccima, a druga ma glavici zvanoj ,G rica“, Ru- ševina na Brccima bio je manastir OO. Dominikoveca, sagragjen god. 1629, u doba Sicnskog bisknpa Am- brozija Gozze, koji je bio pozvao Dominikovce za pomoćnike. Ruševina na ,Gorici“ bila je crkva sv. Marije Mardaljene u starohrvatskom stilu s bačvastom apsidom, koja je propala po svoj prilici u velikoj trešnji god. 1667. U mjestu zvancm ,Lužine“ nedaleko od Stona postoji cikva ,Gospe Velike“, zvane »Gospe cd Lvžina“*, Ta je crkva iz devetoga vijeka, sa starohrvatskom ku- polem. Zvbem vremena oštećena, kasnije je bila po- pravljena. To bi bila po svoj prilici episkopska Bcgo- rodičina cikva, koju speminje Jireček-Redonić, (Istorija Srba, sv. III), a o kojoj picf, Stanojević u ,Narodnoj Enciklopediji“ svez. 30. piše: ,U vrijeme hrvatskoga kralja Temislava i Z: humske g kneza Mihajla, spominje se pored drugih sufraganških biskupija i biskupija Stonska, osnovana valida u devetom vijeku, kad je sagragjena i crkva blažene Gospe u Lužinama*... »Pošto je Sava podigao u Stonu pravoslavnu epis- kopsku katedru za Zahumlje, crkva blažene Gospe služila je (1220.1333) pravoslavnima, a poslije toga opet katolicima“. Crkva je dakle za kratko vrijeme bila oduzeta katolicima, a kasnije opet povraćena. = Ruševine crkvica koje se i danas vide na planu staroga Stona, to su katoličke kapelice sv. Srgja, Martina, Petra, Ivana, Andrije, Jeronima i sv. Trojstva iz deve- toga do dvanaestoga vijeka, Neke su od ovih propale Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun Fi& — Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare \zast. Ivo Birimiša) — Rukopisi se ne povraćaju. Dubrovnik Dubrovnik po svoj prilici u borbama u kojim je oko god, 1260 bio porušen i stari Ston, a neke nešto kasnije, jer ih nalazimo zabilježene u službenom pregledu crkava od strane Stonskih biskupa. Historija dakle, tradicija, gra- gjevine, tisućljetna katolička biskupija, dugi niz kato- ličkih. biskupa, sve to opovrgava mišljenje, da bi pra- voslavna crkva bila stradala od rimske propagande, a potvrgjuje činjenicu, kako je katolička crkva u Stonu za neko vrijeme stradala od najezde pravoslavne i bogu- milske. Dn Vladimir Taljeran, svećenik, Uspomene iza kongresa. Ston, na Liberana 1933. Dan sv. Liberana u Stonu je svečanost. Bučno i zabavno. Samo osam dana nas dijeli od onog velebnog slavlja prošle nedjelje i čini se i nehotice usporedba izmegju jednog i drugog dama. Danas i nazad osam dana. Danas je jedna desetina naroda od prošle nedjelje. Bučno je i uzbugjeno. A na dan kongresa? Prisutno je preko 6000 duša. Čitavi dan skoro nijesi čuo da neko podiže glas. Niko nije čuo nikakve psosti; niko se s nikim nije prepirao. I ako je žeglo ljetno sunce, niti najmanje nezgode nije bilo toga dana. — Ne samo da je općeniti utisak bio onako veličanstven kako je prošli put bilo opisano, već eto i u sitnim stvarima sve je bilo tako skladno, tako uredno i lijepo, da se sve zajedno čini kao nešto što se ne može pro- živjeti, već samo oćutiti, Zbilja ko nije vidio d-n euha- rističnoga kongresa u Stonu, ne može da shvati kako je to bio veliki dan za sve nas, kako je sve to bilo lijepo, zanosno, pobožno, sveto. Da, izgleda sve to nama koji smo vidjeli kako jedan lijepi san. — Uwvje- reni smo da ova veličanstvena man festacija žive vjere našeg dobrog naroda neće ostat a da ne donese obilnih plodova njegovom duhovnom dobru, Nema nikoga od onih koji je za ovo radio da traži slavu za sebe. Ne! Očito je svakome da je sasvim ovim ravnala sila s neba. Sve je djelovalo onaj dan, ko kakav stroj — precizno bez pogreške. Vigjali su se da se kreću oni veći kotači, ali one sitne, a naj- važnije, ljudsko oko nije vidjelo. Njima samo Svemo- gući može da plati, Ko bi ocijenio onaj neumorni teški, dugi rad vIč, O. M chieli, koji se je za godinu i više i po lijepu i ružnu vremenu lomio po vrletnim putovima ovog dekanata da pripravlja, da bodri, da uregjuje svaku pojedinu Župu, pa i svakog pojedinog čovjeka. On je ulio u naša djevojačka društva onaj zanos i ljubav prama Isusu i njegovom Presv. S:cu. VIč. župnici dekanata jednakim su zanosom radili po njegovim uputama. A ovaj dobri, pošteni, pobežni naš narod primao je savjete i upute svojih požrtvovnih pastira, pak zato je svaka pojedina župa izgledala ko uregjena vojska mebeskog kralja. Vanjski učesnici gledali su naiod pri službi Božjoj, pri popodnevnoj procesiji, — ali je i u jutro bio veličanstven, nevigjeni prizor, kada su pojedine župe dolazile u jutro u Ston. Tačno kako je bilo odregjeno došla je ponosna Župa Ponikava sa svojim starim župnikom./ Do suza gamntljiv bio je dolazak ponosnih naših vjernika iz Babinapolja; ko je gledao kako zanosno i oduševljeno vlazi u Ston župa Lisac i Doli, taj se sažaljenjem smije onom bijednom dopisniku nekog listća koji je napisao da je na kongresu bilo oko 2000 duša, najviše žena i djece. Da je vidio samo vojsku iz Lisca i muževe iz Dela bio bi protrnuo. Ne manje je lijep bio dolazak Primoraca; a uprav mepregledna i ponosna je bila povorka župe Maloga Stena. B:gu zahveljivamo da nam je dao prigedu da nam se duša ovako razveseli! Treba pak sp menuti da su se za pripreme najviše trudile župe i Velikog i Malog Stona. Zajednički su radili u odboru, zajednička je bila pod vodstvom čč. Sestara ona pre- ljepa i ganutljiva povorka djevojčica i djece sa sim- bolima života i muke Isusove, To su bile članice iz obadva naša djevojačka društva. — Pod vodstvom svog župnika vIč. Don P., Obuljen radili su i ge. I. Bled, Š. Medi, F. Primić, F. Kulunđžija, T. Pav- lović, M. Bajurin i M. Tovarac, u Malom Stonu. Ra-