POSTARINA PLAĆEMA U GOTOVU

Naro

Br. 30.

DUBROVNIK 26. Srpnja 1933.

oi

dna Svijest

Broj Cekovnog računa našeg lista

jest 4153 Podružnice Sarajevo, — God. XV.

 

 

iijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

Malo svijetla u povijest Stona

WA O zonić br. 159. od 14 jula o. g. u natpisu:
»Izjava Mostarskcg Episkopa Simeuna« izmegju osta-
loga čita se i ovo: »Megju episkopijama koje je os-
movao sveti Sava, bila je i ona u Stonu. Zla je sud-
bina našeg naroda ove eparhije, koji je sticajem okol-
nosti potpao pod tada fanatičnu rimokatoličku du-
brovačku republiku, zbog rimokatoličenja i raseljavanja
štetno utjecala i na značaj stonske eparhije' tako, da
je ona već u drugoj polovici 14, vijeka potpuno izgu-
bila svoje značenje. Od onda je pa do za mene ove
sretne godine Ston za naš srpski narod i našu pra-
voslavnu crkvu izgubio svako značenje. Pošto sve do
oslobogjenja nije bilo našeg svijeta u Stonu, njemu se
sa naše strane nije pridavala nikakva važnost. Megiju-
tim je poslije oslobogjenja postepeno i u Stonu bilo
našeg svijeta, većinom činovnika i drugih državnih
službenika, te danas ima naših u Stonu oko 50 duša.
Saznavši za ovaj, istina skroman broj, ja sam našao
za potrebno da za godinu i po dana što sam u Mo-
staru posjetim dva puta Ston. Ruševine starog našeg
manastira i njegove crkve, sudeći po njima velike ka-
teđrale i nekoliko okolnih crkava jasno svjedoče, ko-
liko je naša pravoslavna crkva stradala od rimske
propagande.....«

Čast preosveštenom Episkopu, ali objektivna po-
vijest drukčije govori. Svi se bez iznimke dubrovački
historiografi i kroničari pa i strani povjesničari slažu,
da je u Stohu prije sv. Seve, za sv. Save i poslije
njega postojala katolička biskupija, počam od sedmoga
a po nekim od osmoga, pa sve do početka devetnae-
stog stoljeća, naime sve do 1898. god. za punu dakle
hiljadu godina. Kroz ovo vrijeme broji Ston pedeset i
jednog katoličkog biskupa, deset njih prije nego je
republika dubrovačka (god, 1333) dobila Ston, a četr-
deset i jednoga poslije dobitka Stona.

Za pape Agatona (678—681) spominje se god.
679 pokrajinski crkveni sabor, kojemu je prisustvovao
Honorije kao odaslanik papin, pa Lav i Ivan kao oda-
slanici Konstantina IV, Pogonata. U tom se saboru
spominje izmegju ostalih i katolička biskupija Zahum-
ska. (Prospetto cronologico della storia della Dalmazia-
Anonimi).

Na drugom splitskom crkvenom saboru (928) u
vrijeme hrvatskoga kralja Tomislava i zahumskog kneza
Mihajla Viševića, spominje se uz druge sviraganske
biskupije splitske metropolije i biskupija Zahumska.
(Stanojević, narodna Enciklopedija sv. XXI.)

Papa Aleksandar Il. u svome brevu g. 1067 na
nadbiskupa Dukljansko. Barskog Petra, spominje megju
ostalim biskupiju Zahumsku. (Prospetto cronologico).
Oko god. 1200 potčinjena bijahu Dubrovniku tri epi-
skopa: bosanski, travunjski i zahumski sa sjedištem u
Stonu, prvobitno pod arhiepiskopijom splitskom (Isto-
rija Srba, Jireček Radonić I. sv.),

God. 1284 na 13 juna, papa Maitin IV. naregjuje
nadbiskupu dubrovačkomu, da postavi i posveti biskupe
za Ston i Trebinje, jer da su ove biskupije davno
ispražnjene, (Theiner vol. I, br, 139).

Za biskupovanja stonskoga biskupa Donata (1170-?)
bio je Zahumskim knezom Petar, žestoki pataren na-
zvan ratoborni. On potjera iz Stona biskupa Donata,
koji se skloni kod benediktinaca na otok Lokrum.

God. 1194 isti krez Petar šalje poslanika repu-
blici dubrovačkoj, nudeći joj da će opet primiti biskupa
Donata u Ston, ako mu se daruje 300 perpera u zlatu.
Republika odbije tu ponudu. Oko god. 1211 umre na
Lokrumu biskup Donat. Kad je Petar zahumski knez
dočuo za njegovu smrt, ponovno šalje svoga bilježnika
kao poslanika nadbiskupu dubrovačkomu Leonardu
(1205 1216) i republici, da će pristati da vlada dubro-
vačka pošalje za biskupa u Ston, ili jednoga od kano-
nika ili koga hoće, samo da mu se plati ne više 300,
nego 200 perpera u zlatu. Senat i nadbiskup odbiju i
tu ponudu. (Resti, Chr. Rag.) Ovo je novii jaki dokaz,
E je stanovništvo Siona bilo katoličko, jer inače Petar
Dogumil, ne bi jamačno bio tražio od republike du-
brovačke katoličkoga biskupa za Ston, da Stonjani
nijesu bili katolici.

| izlazi svake Srijede

Pojedini broj Din. 1.50

 

A Savina episkopija? Evo što o tomu piše Ji-
reček. Radonić (Istorija Srba III. sv, 96 str.): ,Zahumska
latinska episkopija, prvobitno pod Splitom a docnije
pod Dubrovnikom, prenesena beše iz Stona na ostrvo
Korčulu. Po pričanju poznijega dubrovačkoga letopisca,
Stonski episkop Donat povukao se, oko 1211, u opatiju
na Lokrumu, pa je onde umro. Knez Petar, bogomil,
koji se tada dočepao Zahumlja, hteo je ako dobije
poklon u novcu, primiti novoga episkopa, ali Dubrov-
čani odbiše to. Pošto su Srbi ponovno osvojili Ston,
postavljen beše onde (oko 1220) srpski episkop, ali
zbog mnogih ratova, još pre nego što su Bosanci
izbili na more, morao se on povući u unutrašnjost u
Petrov manastir na Limu“,

Na drugom mjestu isti historičar Jireček. Radonić,
(Istorija Srba III. sv. 78 str.) piše: ,Ali nema sumnje
da je zahumska' episkopija brzo počela opadati i da
su episkopi stanovali malo u Stonu, nego najviše u
Mirosavljevoj zadužbini na Limu. To se može zaklju-
čiti i iz ugovora, kcje je sklopio s dubrovačkom vladom
zahumski knez Andrija, u čijoj bi zemlji arhiepiskop
Sava zasnovao bio tada srpsku episkopiju.

U ugovorima izmegju Andrije i dubrovačke vlade,
kunu se preko dvadeset najglavnijih lica u kneževini,
da će ugovor vjerno višiti, zli biskupa pravoslavnoga
megju njima nema, jer da je bio u Stonu, doista bi
i on bio izmegju onih koji se zakleše. Nema ga ni u
ugovorima izmegiu Radoslava Himskoga i dubrovčana
uz glavna :lica (Miklošić I, 44, Liepopili, Ston u sr.
vij.). Nije to mala stvar, nadasve kad se zna da bi u
takovim ugovorima izmegju prvih bili biskupi po on-
dašnjoj praksi,

Episkopija dakle Savina u Stonu po svim izvo-
rima i tradiciji, bila je prama tisućgodišnjej katoličkoj
biskupiji u Stonu, iz ondašnjih prilika momentana
pojava i kratkotrajni pokušaj, koji, jer nije imao te-
melja, nije ni uspio,

Kad su se poslije kupnje Stona od dubrovačke
republike, počele sregjivati prilike i kad je Ston počeo
primati prvobitno svoje naličje, opet ne može biti
govora o fenatičnoj rimokatoličkoj dubrovačkoj repub-
lici, ni rimskoj prepagandi, jer Ston ne bi bio jamačno
za punu hiljadn godina imao svoje katoličke biskupe,
njih pedeset i jedan na broju, da Sic njani i Pelješćani
nijesu bili od početka katelici, Ako je pak pojedinac,
poslije sregjenih prilika prigrlio katoličku vjeru, ni to
se ne može nazvati rimokaloličenjem, nego povratkom
na ono, što je prije bio.

Još malo riječi o ruševinama. U Stonu ne postoji
ni jedna ruševina bilo cikve, bilo manastira, U ne-
posrednoj blizini Stona vide se dvije ruševine, jedna
na Brccima, a druga ma glavici zvanoj ,G rica“, Ru-
ševina na Brccima bio je manastir OO. Dominikoveca,
sagragjen god. 1629, u doba Sicnskog bisknpa Am-
brozija Gozze, koji je bio pozvao Dominikovce za
pomoćnike. Ruševina na ,Gorici“ bila je crkva sv.
Marije Mardaljene u starohrvatskom stilu s bačvastom
apsidom, koja je propala po svoj prilici u velikoj
trešnji god. 1667.

U mjestu zvancm ,Lužine“ nedaleko od Stona
postoji cikva ,Gospe Velike“, zvane »Gospe cd Lvžina“*,
Ta je crkva iz devetoga vijeka, sa starohrvatskom ku-
polem. Zvbem vremena oštećena, kasnije je bila po-
pravljena. To bi bila po svoj prilici episkopska Bcgo-
rodičina cikva, koju speminje Jireček-Redonić, (Istorija
Srba, sv. III), a o kojoj picf, Stanojević u ,Narodnoj
Enciklopediji“ svez. 30. piše: ,U vrijeme hrvatskoga
kralja Temislava i Z: humske g kneza Mihajla, spominje
se pored drugih sufraganških biskupija i biskupija
Stonska, osnovana valida u devetom vijeku, kad je
sagragjena i crkva blažene Gospe u Lužinama*...
»Pošto je Sava podigao u Stonu pravoslavnu epis-
kopsku katedru za Zahumlje, crkva blažene Gospe
služila je (1220.1333) pravoslavnima, a poslije toga
opet katolicima“. Crkva je dakle za kratko vrijeme
bila oduzeta katolicima, a kasnije opet povraćena.

= Ruševine crkvica koje se i danas vide na planu
staroga Stona, to su katoličke kapelice sv. Srgja, Martina,
Petra, Ivana, Andrije, Jeronima i sv. Trojstva iz deve-
toga do dvanaestoga vijeka, Neke su od ovih propale

Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun Fi& —
Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare \zast. Ivo Birimiša) —
Rukopisi se ne povraćaju.

Dubrovnik
Dubrovnik

po svoj prilici u borbama u kojim je oko god, 1260
bio porušen i stari Ston, a neke nešto kasnije, jer ih
nalazimo zabilježene u službenom pregledu crkava od
strane Stonskih biskupa. Historija dakle, tradicija, gra-
gjevine, tisućljetna katolička biskupija, dugi niz kato-
ličkih. biskupa, sve to opovrgava mišljenje, da bi pra-
voslavna crkva bila stradala od rimske propagande, a
potvrgjuje činjenicu, kako je katolička crkva u Stonu
za neko vrijeme stradala od najezde pravoslavne i bogu-
milske. Dn Vladimir Taljeran, svećenik,

 

Uspomene iza kongresa.
Ston, na Liberana 1933.

Dan sv. Liberana u Stonu je svečanost. Bučno i
zabavno. Samo osam dana nas dijeli od onog velebnog
slavlja prošle nedjelje i čini se i nehotice usporedba
izmegju jednog i drugog dama. Danas i nazad osam dana.
Danas je jedna desetina naroda od prošle nedjelje.
Bučno je i uzbugjeno. A na dan kongresa? Prisutno
je preko 6000 duša. Čitavi dan skoro nijesi čuo da
neko podiže glas. Niko nije čuo nikakve psosti; niko
se s nikim nije prepirao. I ako je žeglo ljetno sunce,
niti najmanje nezgode nije bilo toga dana. — Ne
samo da je općeniti utisak bio onako veličanstven
kako je prošli put bilo opisano, već eto i u sitnim
stvarima sve je bilo tako skladno, tako uredno i lijepo,
da se sve zajedno čini kao nešto što se ne može pro-
živjeti, već samo oćutiti, Zbilja ko nije vidio d-n euha-
rističnoga kongresa u Stonu, ne može da shvati kako
je to bio veliki dan za sve nas, kako je sve to bilo
lijepo, zanosno, pobožno, sveto. Da, izgleda sve to
nama koji smo vidjeli kako jedan lijepi san. — Uwvje-
reni smo da ova veličanstvena man festacija žive vjere
našeg dobrog naroda neće ostat a da ne donese
obilnih plodova njegovom duhovnom dobru,

Nema nikoga od onih koji je za ovo radio da
traži slavu za sebe. Ne! Očito je svakome da je sasvim
ovim ravnala sila s neba. Sve je djelovalo onaj dan,
ko kakav stroj — precizno bez pogreške. Vigjali su
se da se kreću oni veći kotači, ali one sitne, a naj-
važnije, ljudsko oko nije vidjelo. Njima samo Svemo-
gući može da plati, Ko bi ocijenio onaj neumorni
teški, dugi rad vIč, O. M chieli, koji se je za godinu i
više i po lijepu i ružnu vremenu lomio po vrletnim
putovima ovog dekanata da pripravlja, da bodri, da
uregjuje svaku pojedinu Župu, pa i svakog pojedinog
čovjeka. On je ulio u naša djevojačka društva onaj
zanos i ljubav prama Isusu i njegovom Presv. S:cu.
VIč. župnici dekanata jednakim su zanosom radili po
njegovim uputama. A ovaj dobri, pošteni, pobežni naš
narod primao je savjete i upute svojih požrtvovnih
pastira, pak zato je svaka pojedina župa izgledala ko
uregjena vojska mebeskog kralja. Vanjski učesnici
gledali su naiod pri službi Božjoj, pri popodnevnoj
procesiji, — ali je i u jutro bio veličanstven, nevigjeni
prizor, kada su pojedine župe dolazile u jutro u Ston.
Tačno kako je bilo odregjeno došla je ponosna Župa
Ponikava sa svojim starim župnikom./

Do suza gamntljiv bio je dolazak ponosnih naših
vjernika iz Babinapolja; ko je gledao kako zanosno i
oduševljeno vlazi u Ston župa Lisac i Doli, taj se
sažaljenjem smije onom bijednom dopisniku nekog
listća koji je napisao da je na kongresu bilo oko
2000 duša, najviše žena i djece. Da je vidio samo
vojsku iz Lisca i muževe iz Dela bio bi protrnuo.
Ne manje je lijep bio dolazak  Primoraca; a
uprav mepregledna i ponosna je bila povorka župe
Maloga Stena. B:gu zahveljivamo da nam je dao
prigedu da nam se duša ovako razveseli! Treba pak
sp menuti da su se za pripreme najviše trudile župe
i Velikog i Malog Stona. Zajednički su radili u odboru,
zajednička je bila pod vodstvom čč. Sestara ona pre-
ljepa i ganutljiva povorka djevojčica i djece sa sim-
bolima života i muke Isusove, To su bile članice iz
obadva naša djevojačka društva. — Pod vodstvom
svog župnika vIč. Don P., Obuljen radili su i ge. I.
Bled, Š. Medi, F. Primić, F. Kulunđžija, T. Pav-
lović, M. Bajurin i M. Tovarac, u Malom Stonu. Ra-