\ WIETARINA FLAČNMA U GOTOVU DUBROVNIK 30. Kolovoza 1933. &ro| Cekovaog raćuna našeg lista jest 4153 Podružnice Sarajevo. — God. XV. Narodna Svijest ljena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo: i dA Ki Dubrovačke HiVatiko, POE: Prof. M. Fabris Weliki pokret za sjedinjenje sa kat. Grkvom kod Slavena i drugih naroda. Le S. Siege a etč divinement inspirč en fai- sant la convention avec la Russie et en envoyant une spendide deputation pour le couronnement du Car. ll faut toujours insister dans cette voie, et manifester toujours une speciale bienviellance envers la race slave, qui est aujourd'hui mis an bas presque par tout le monde, Une l'eglise et le S. Siege reste au moins toujours une orai mere et un vrai pere pour les Slaves. Iz pisma Stros- smayera upravljena na franc. jeziku konvertitu O. Martinovu 18. VI, 1883 u kojem kuje u zvijezde Papu Lava XIII. koji bijaše poslao sjajnu deputa- ciju na krunisanje ruskog cara. Ovo se pismo čuva u Parizu u arhivu knjižnice ,Bibliotheque Slave“ a prijepis pisma kod O. Grimma D. I. u Zagrebu, koji ga je otkrio u spomenutoj knjižnici, (Sv. je Stolica bila božanski nadahnuta sklopivši ugovor sa Rusijom i što je poslala sjajnu deputa- ciju za krunjenje Cara. Treba uvijek ustrajat na ovom putu i očitovati sveđer osobitu dobrohotnost prema slavenskoj rasi koja je danas gotovo od cije- log svijeta ponižena. Jedina Crkva i sv.Stolica ostaje bar uvijek prava mati i istiniti otac za Slavene). Kako je, po riječima sv. Agustina, duša ljudska »Neturaliter christiana“ tako kršć. duša, koja je zdrava i bez predrasude, teži za jedinstvom tražeći istinu. Jer je uvjerena da kako je jedan Bog a Bog sama istina, tako ne može biti nego jedna istina a bludnja o jednoj stvari može biti mncgo, Znajuč opet ta zdrava kršć. duša, koja je prožeta ljubavi za istinom, objektom uma ljudskoga, i u kcjoj nalazi najvišu nesladu bilo to na maravnom ili vrhunaravnom polju, da je Spasitelj u svojoj zadnjoj besjedi, koja se pravom smalra opo- ttikom Kristovom čovječanstvu, stavio svojim učenicima na srce jedinstvo i molio se Ocu Nebeskomu ,ut omnes unum sini“, nije čudo da ta duša sve pregara, sve svoje fizične i duhovne energije upotrebljava, da dogje do istine te spoznavši je predaje joj se bez reserva i u njoj uživa, Kako Crkva katolička utemeljena od Krista i pri- mivši ,depositum f:dei“ od njega, vjerno čuva i jedina posjeduje to nepokvareno blago Kristove vjere, jer su sve drvge vjeroispovijesti djelo ljudsko i patvorena Kristova navka, nije čudo da se često zdrave kršć. duše gonjene ljubavlju za istinom iza dugog prouča- venja i svladavanja zapreka nagju, da upotrijebim riječi glasovite g historičara Kralika, na svoje veliko čvgjenje i iznenagjenje pred vratima Vatikana, bili oni umjetnici filozofi, političari, povjesničari. Zato se ne čudimo da se je uslijed onog Pi- _ seističkog pokreta kod Anglikanaca druge polovice prošlog vijeka mnoštvo takovih duša povratilo k je- dinstvu Crkve rimokatoličke te se je kroz samih 20 godina, od 1880—1900, po protestanskom listu Whi- tehall - Review, koji je učinio tačan popis Anglikanaca, koji su prešli na kat, vjeru, obratilo : 52 člana najvišeg plemstva, 600 gospcgja iz najodličnijih obitelji, 333 anghkanska svećenika, 266 doktora Oksfordskeg sveučilišta, 128 doktora universe €Cvmbridge, 4 doktora Doblinskeg sveučilišta, 113 čas- mika, 13 činovnika, 10 članova parlamenta, 38 pisaca i veliki broj učenjaka i umjetnika. Od ovrga vremena ova obraćenja su takav zamah uhvatila u Eogleskoj i Sjedinjenim Državama, da u Engleskoj na temelju pouzdanih i ovjerovljenih sta- tistika svake godine pregje na katolicizam iz krugova intelektualaca 1200—1300 a u Sjed. Dižavema od 13. do 14 hiljada. Zeto nije čudo da je nazad malo mje- seci izišao jedan apel u Londonu potpisan od nekoliko lordova i anglikanskih teologa u kojem pozivaju en- gleski narod na uniju sa kat. Crkvom u kojoj žive Fetar u svojim nasljednicima Rimskim Papama. Koje zadovoljstvo prožima ove kršć, duše kad su tražeći dogo istinu spoznali je i svetim elanom prigrlili na štetu svojih materijalnih interesa, očituju nam riječi glasovitog konvertite kardinala Newmana, nekada anglik. svećenika. Kad se je 1851 u Leeds kardinal Nweman, 7 anglik. svećenika i 14 svjetovnjeka vratilo u krilo kat, Crkve, tom prilikom upita Newman: što je danas Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1.50 zapalo one, koji se vratiše u kat, Crkvu ? I odgovori: »Dan mjesto noći, svijetlo mjesto mraka, mir mjesto rata“. Ove konversije ne opažamo samo kod Anglika- naca u Engleskoj i Sjedinjenim Državama, već tu utješljivu pojavu vidimo i kod drugih naroda, jer svuda ima kršć. duša, koje Žegjaju za istinom te kad ih svojim čarcm začara veselo je prigrle i ako taj proces često dugo traje, i borbe ih stoji. Od uglednih koa- vertita u zadnje doba kod raznih maroda spomenut ćemo samo neke. Kod Nijemaca se ističu : slikar Over- beck, pjesnik Schlegel, gref i grefica Stolberg, Garres, Huber, prcf. protest. universe Dr. Ruville; kod Rusa: čitav niz iz obitelji Galitzina, grcf Šuvalov, knez Ga- garin, Solovjev najviši filoscf prošlog vijeka i nedavno arhimandrit Morozov u Wilni. Otac Martinov i Solovjev bijahu prijesni prijatelji velikcg Strossmajera, s kojima je bio dvgo u dopisivanju te nastojali oko sjedinjenja Rusije sa, Crkvom katoličkom, videći kako je crkva Ruska zarobljena i postala politički organ u rukama cara autokrate. Od Talijana : Gemelli rektor kat. universe u Mi- lanu i njezin utemeljitelj, Camelli i Papini, Od Fran- ceza : Bautaine, Bourget Veuillot, povjesničar Thierry, filolog Littr&, France Copr še, Retič, Brunetiere, Claudel i nedavno majviši franc. filosoi Maritaine; od Engleza: Newman, Faber, Manning učenjak i Benson admiral, a kod Danaca: najviši današnji njihov književnik Jor- gensen, koji otvoreno prizna: ,Što više živem kao katolik tim više osjećam u sebi porast života, snage i sunca“, Mnogi su javno izjavili razloge i napisali po- vijest svojeg obraćenja. Tako Dr. Ruville u svojem djelu ,Zuifick zur heiligen Kirche“ priznaje : Vjera ili nevjera, samo je to alternativa. Vjera jei stina, istina je Krist, a Krist je u Crkvi. , Papinstvo je ona pećina na kojoj stoji ne samo kat. crkva nego takogjer kršć, svijet, koji je od nje otpao“. Amerikanski bankar John Moody, koji se je lani obratio iza 40 god. duge i teške borbe poslije dva sata razmišljanja u crki sv. Stjepana u Beču pred slikom Gospinom, osjeti se preporogjenim i od milosti božije prcsvijetljen. ,Tu sam, pripovijeda Moody, iskusio ono što piše kardinal Newman: kad čovjek svijetlom svoga dvha i pomoću milosti božan- ske jednom spozna svoga Stvoritelja, tad je on prešao svoj ekvator, i što sad osjeća, to je samo jedan put u životu i nikad više: sagnuo je svoju šiju i sama sebe nadvladao. I ja, veli Moody, prije nego sam osta- vio crikvu, znao sam, da sam prešao svoj ekvator. Izlazim iz crkve sv. Stjepana sa dragocijenim uvjere- njem da sam pomoću bož. milosti našao svoga Boga. Sed mi je duša posve smirena. Našla je svoga stvori- telja. Danas, kao i prvog dana mog obr:ćenja, uvje- ren sam da je samo kat. crkva kadra da odgovori na pitanje svihe čovječjeg života. Ovo kažem kao čovjek koji sam kroz četrdeset godina iskusio sve teorije o životu“. Najnovija vrlo važna pojava u pcgledu želje za sjedinjenjem jest pokret Jakobita na M: labaru. Lanj- ske je godine prešao biskup Jakobita Ivanios u krilo kat. crkve sa 7 redov. svećenika, 21 svjetov. svećenika, 46 misijonara i 5 hiljada svojih vijernika, a malo zatim i njegov sufragan Theophilos sa 2 hiljade vjernika, 13 svećenika. Sada javlja isti Mar Ivanios da nadbiskup u Trivandrumu, još jedan biskup Jakobita traži, da ga se primi u kat. crkvu: di eceza ovoga biskupa obvhvata do 20 hiljada duša, 30 svećenika i 100 crkava. Utješ- ljiva zaista pojava za svako kišć, srce, koje u svojoj ljubavi vruće želi da i zalutali obas,ani budu svje- tlosti istine, koje prije ili poslije osvoji svaku dobru dušu željnu jedinstva. A koji su razlozi naveli Mar Ivaniosa da se združi sa kat. Crkvom ? Pustimo da govori sam Ivanios kako je to donio pretstavnik novinske agencije F des, koji je imao razgovor sa biskupom iza obraćenja. E+o njegovih riječi: ,Crkva katolička daje čovjeku sigurnog vcgjuu svakoj okolnosti života. Ona je jedino i savršeno utje- lovjenje povjesnog kršćanstva t, j. vjera što ju je Krist na svijet donio. Ona sama točno odgovara cilju, za koji je Bog stvorio čovjeka t. j. spasenja pojedinca i društva. Jedina je ona tajinstveno tijelo na zemlji. U njoj samoj ljudi mogu bit sigurni da je Krist — Put, Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare izast, Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne MEJE NE POLAZI NA DOPUST A DA NE UZMEŠ OD /UNCAR[A Ara; ih: i U, a g Cro; / Eu o Viza : BER ZD = Istina i Z vot, Kat. crkva pokaznje Put, uči Istinu i daje Život. Koliko se dade prozrijeti u budućnost, Crkva je kat. jedina sila, koja može uravnotežiti ljud- sko društvo i vodit ga k napredku. Gorko uvjerenje imam da je skizma mnaskroz u sebi iskvarena. Jako- bitska crkva dio je shizmatičkih tjelesa, koji su izbjegli iz jedinstva Crkve u prva stoljeća. Božija me je Pro- vidnost vodila korak po korak kao nečujno, dok se na kraju nijesam našao u katoličkoj Crkvi“. — Ove zadnje riječi potvrgjuju veliku istinu historičera Kra- lika, kojega smo u početku spomeneli. (Slijedi). Naši parkovi. (Prilog problemima suvremenog Dubrovnika). U modernom urbanizmu pitanje gradskih parkova, perivoja i nasada zauzimlje važno mjesto. Ovo su potrebe današnjeg grada, koji se svojim razvojem i preobražajem sve više udaljuje od prirode. Parkovi, a još više perivoji, postaju prava ,pljuća“ današnjeg grada, osobito pak velegrada. Kod nas se ne osjeća toliko ta potreba, kao uopće u manjim gradovima, koji se na- laze u zoni blage sredozemne klime. Ipak nemožemo i nesmijemo potpuno apstrahirati od potrebe parkova i perivoja, jer veliki dio naših sugragjana većim di- jelom godine nije u mogućnosti da posjećuje bližu i dalju okolicu. Zato moramo više pažnje posvetiti uz- državanju i razvoju naših parkova. Moramo priznati, da sada u tom pogledu loše stojimo. Novo se ništa ne radi, već se uz minimalna sredstva teškom mukom sa manje ili više uspjeha podržava sadašnje stanje. Na tom nesmijemo ostati, osobito kao središte prometa stranaca. Pogledajmo n. pr. naš Gradac: one slabe puteve i one mizerne (da ne rečemo nikakove) nasade i onu prazninu, koja zijeva ispod borova i čempresa, koji su opet većim djelom ostarjeli, a novi nijesu po- sagjeni. Oni kojima je to povjereno ma čuvanje i uzdržavanje rade mnogo i požrtvovno, ali nemogu dalje preko granca mogučnosti, koje im se pružaju. Kako bi ibilo vidjeti naš Gradac kao šumicu našeg domaćeg i drugog subtropskog bilja, cvijeća i drveća ? A to nije tako teško, kao što nekima izgleda. A*o svega ovog ima se pobrinut općina i društvo ,Dub“, koje sada — izgleda — spava dubokim snom ili je već provedena ,tiha likvidacija“, ovog korisnog i potrebnog društva. Tko je danas ,Dub“ i ako ga ima što onda radi ? To se nezna. Ovo govorimo obzircm na Gradac, a što bi onda rekli za ,llijinn Glavicu“, a idealan pak nije ni onaj mali park u Fosatu. Naprednje i rezvija se samo onaj nasad ispod Ravelina na Pločama, ali to nije park i ne ispunjava zadeću parkova i perivoja. To je zadaća socijslno- higijenske g karaktera, t. j. ima služiti kao mjesto od- mora i okrijepe, a i zabave gradskom stanovništvu. U ovom smislu treba izgregjivati i naše parkove, a ne u snislu nekcg eksklusivnog estetizma. Da nas se krivo ne razumije: ne isključujemo estetske momente, ali ovima ne smije biti podregjeno sve drugo. Pri- marno značenje ima soci alno-higijenski momenat, a taj se može lijepo razvijati u estetskom smislu. Tad ćemo imati stvarnih i pozitivnih uspjeha. Na koncu još nešto: Kad se radi o napretku našeg grada — a i pitenje parkova tu spada — treba više rada, ljubavi i nesebičnosti, a manje hohštapliranja, deklamiranja, svečanih govora i ličnog isprsavanja.