Str. 2. varšavskom pravosl. metropoliti Dioniziju da se pod- vrgao vlasti sv. Stolice. Ovu pojavu re i kod naše braće pravoslavnih Srba. Prošlih je dana izašao u listu .L' esprit de Belgrade“ vrlo interesantan članak Tana- sija Markovića o vjerskom pitanju u Jugoslaviji. Cla- nak u glavnom u prijevodu glasi ovako: ,Studenti pravosl. teološkog fakulteta na beogradskom sveučilištu izdaju od siječnja jedan teološki časopis ,Svetosavlje“ čiji je program privukao opću pažnju. Već u prvom broju pravoslavni studenti žele uspostavljanje dobrih odnošaja izmegju pravoslavne i katoličke crkve. ,Nema nikakvog smisla, čitamo u njihovom programu, da se siju mržnje i razmirice izmegju katolika i pravoslavnih naročito u vremenu, gdje opasnost marksizma i raci- jonalizma podjednako ugrožava obje. crkve i cjelo- kupnu kršćansku religiju. Dvanaesti it: za rascije- pano kršćanstvo, da se probudi i da plgje putem uje- dinjenja, koje je ukazao sam Krist, Riječi nijesu do- voljne, treba raditi“. Marković onda sa svoje strane opaža, da se ova shvaćanja pravoslavnih studenata slažu sa duhom i karakterom našega i svih ostalih slavenskih maroda te odgovaraju pravom pojmu kršćanstva, jer da ništa ne može da diskreditira kršćansku religiju kao svagje iz- megju ove dvije glavne kršćanske crkve. Katolička crkva iako je sačuvala svoj karakter universalnosti za nas je narodna crkva maročito po tomu što su kat. crkveni dostojanstvenici sinovi našega naroda, uvijek bili zajedno sa našim marodom i sve učinili, da ga održe u kršćanskom duhu, da ojačaju njegovo nacio- nalno osjećanje i da ga kulturno podignu. Pored Andrije Kačića apošt. vizitatora, velikog i slavnog hr- vat. pjesnika iz 180g vijeka, ili Jurja Strosmayera dja- kovačkog biskupa i osnivača Jugoslavenske Akademije dovoljno je navesti čitavu plejadu franjevaca iz Bosne i Hercegovine, koji su bili uvijek sa narodom. U ovoj 1933 godini, koju su katolici proglasili svetom a pra- voslavni pokajnom, izgleda, da se nameće suradnja ovih dviju crkava, katoličke i pravoslavne, a po našem mišljenju Slaveni su oni, koji bi trebali, da se potrude, da se ova suradnja ostvari. Siavenski narodi izvršili bi tako javnu historijsku misiju, čije bi se posljedice osjetile u cijelom svijetu. — Prvi korak u tom smislu lako bi se mogao učiniti. Pravoslavne slavenske crkve tre- bale bi u najkraćem roku izjednačiti kalendar, Katol, crkva sa svoje strane trebala bi da se u slavenskim zemljama služi staroslavenskim jezikom u svim bogo- služenjima. Može se samo žaliti što su baš pravoslavne slavenske crkve zaostale u pitanju izjednačenja kalen- dara sa neslavenskim pravoslavnim crkvama (grčkom i rumunjskom) koje su već pristupile izjednačenju. S druge strane kat. crkva ima interesa da dozvoli upotrebu slavenskoga jezika svuda, gdje to traže sla- venski marodi. Zašto da se izlaže prijekoru, da nema obzira prema Slavenima i zašto da izgleda da je tomu razlog izvjestan strah, koji nije dostojan Vatikana ? Uostalom Sveta Stolica nije nikad bila u principu pro- tiv upotrebe slavenskog jezika. Stari su Slaveni smatrali Papu kao najvećeg protektora slavenskog jezika. Mi imamo svjedočanstvo kod ruskog ljetopisca iz 14ga vijeka, koji priča, da je Papa osudio sve one koji su bili proti slavenskom jeziku (Ljetopis po Ipatskom spisku Sankt Petersburg 1871 strane 15 do 16, na ruskom). I u današnje vrijeme Sveta je Stolica dozvolila upotrebu glsgolice u konkordatu sa Kraljevinom Sr- bijom od 1914. Ideje vodilje u ovom članku jesu ideje svih ve- likih slavenskih duša, koje su radile za sjedinjenje Slavena sa Sv. Stolicom počevši od katol. biskupa Sirosmayera do ruskih konvertita knezova Gagarina, Galitzina, Šuvalova, Solovjeva i nedavnog konvertita arhimandrite Morozova, jer se geniji sretaju u svim glavnim potrebitim pitanjima, kako nam povijest utvr- giuje. Za ilustraciju ove tvrdnje odnosno na naše pi- tanje navestiću izjave Strosmayera, Solovjeva, Šuvalo- va i Morozova. Strosmayer kaže: Bez sv. rimske stolice i bez sv. Oca Pape nema Crkve Božje, nema i nemože biti u crkvi pravog života (Glasnik 1889 str. 147—149, 209—212). Sv. otac Papa kano zakoniti nasljednik Petra, u Isusu Kristu put je, život i istina: on je svi- jetlo, štit i snaga Crkve, on vrhovni učitelj i meštar Crkve, koji pogriješiti ne može, jer bi inače cijelu Crkvu sa sobom u grijeh i bludnju zaveo i izgubio ono sveto i neoporecivo pravo, koje mu je Isus sam povjerio, da braću svoju u svetoj vjeri i apostolskom zvanju potvrdi i okrijepi (Strosmay. Okr. od g. 1888). Papinstvo je ona silna moć kojoj se najplemenitiji i najuzvišeniji ljudi ovoga svijeta od Ireneja do Cipriana, od Augustina i Hieronima, od Atanasija i Vasilija pa do Bossuet-a i Fenelona dragovoljno klanjaju, pripoznavajući u njoj »NARODNA SVIJESTs jedini temelj i izvor jedinstva... Gdje je Rim ondje je istina i život. Tko s Rimom ne drži, ne stiče nego rasipa. Volimo s Rimom trpjeti i patiti nego se s ovim svijetom veseliti i uživati (Vidi: J. Strosmayer god. 1850 - 900 Zagreb 1900 - 904 str. 135). Solovjev piše u djela ,La Russie et !' Eglise universelle“ 1889: Kao član prave i prečasne ortidoksne istočne ili grčko-ruske crkve, koja ne govori ustima protiv kanonskog sinoda niti ustima činovnika svjetske državne vlasti, nego ustima i glasom svojih velikih otaca i učitelja, priznajem za najvišeg suca u stvarima vjere onoga, koga tim priznaje i sv. Irenei, sv. Dioni- zije Veliki, sv. Atanazije Veliki, sv. Ivan Zlatousti, sv. Ćiril, sv. Florijan, bl. Teodoret, sv. Maksim Ispovjednik sv. Teodot Studita, sv. Iguacije i t. d. naime apostola Petra, koji živi u svojim nasljednicima i koji nije uzalud čuo riječi Gospodinove: ,Ti si Petar i na toj stijeni sazidat ću svoju Crkvu, utvrdi svoju braću, pasi moje ovce“. \ Grof Šuvalov u svojoj Autobiografiji »Ma con- version et ma vocation“, X. pogl. 208 str. priznaje * ,Da, svaki čovjek dobre vjere, treba da razumije, da je Papinstvo sama garancija istine i slobode. Bez njega mi bi bili opet pali u varvarstvo, ili se utopili u ma- terijalnu civilizaciju Kineza. Sam Katolicizam može stavit u praksu ovu božansku riječ: Dajte Bogu, što je Božje i Cezaru što je Cezarovo“. A u XVI. pogl.: ,Neprevarljivost je potrebiti uvjet za sigurnost stalnosti vjere. Ovu neprevarljivost pako posjeduje sama kato- lička Crkva, katolici sami u nju vjeruju“. Morozov, arhimandrita, u svom pismu ,Lettre d' un converti Russe a ses coreligionnaires“, kaže: ,Iza dugog promišljanja ja sam učinio važan korak: odlučio sam da postanem članom one vjeroispovijesti, kojoj je na čelu vrhovni Pastir rimski biskup. Dok to činim, slijedim glas svoje savjesti, koji me uvjerava, da je ondje prava Kristova Crkva, gdje se nalazi sv, Petar u svojim nasljednicima... Kad sam postao član kat. Crkve, ostajem vjeran istinskom pravoslavlju, koje su jednodušno ispovjedali sv. Oci i crkveni Učitelji. Ja ne . zabacujem nikakove ,dogme“ ovog istinskog pravo- vjerja. Nijesam prinužden da se odrečem našeg lijepog bogoslužja u jeziku slavenskih Apostola sv. Cirila i Metodija, bogoslužja i jezika, koje je Rim priznao i odobrio kao i latinsko bogoslužje. Priznanje vrhovne Papinske vlasti u Crkvi nije mi zaprekom, da budem dobrim sinom našega miloga ruskoga naroda, kao što nije bilo zaprekom ni Vladimiru Solovjevu, jednom od najvećih ljudi našeg naroda, da prigrli katolicizam i da ostane Rus“. Sve ove izjave spomenutih velikih kršć. duša na zapadu i istoku, kod zapadnih i istočnih naroda a na- pose kod slavenskih velikana zvuče kao harmonični muzikalni akordi, jer su iza duge borbe, dubokog proučavanja ušli svojim duhom u veličinu i dubinu istine i nju usprkos svojih materijalnih šteta zanosom svetim prigrlili držeći se one Spasiteljeve : ,Veritas salva- bit vos“ (istina će vas spasti). Malene, niske, podle i pokvarene duše naprotiv, što je psihološki protumačivo, zaziru od istine ili je mrze, jer kod takovih ,veritas odium parit“ (istina ragja mržnjom). Prof, M. Fabris f, av us LI M Kuničić & Domić Spediterska radnja releton br.6 Dubrovnik 2 racica vr.6 Vrši prevoz vlastitim kolima svakovrsne robe, a selidbe, prevoz (pokućstva) ima vješte ljude. o Pisma iz naroda. HVAR. Rijetkosti i atrakcije našega grada. 6. Zaslužuje čuti ovu. I mi imamo Gandhija. Velika je ipak razlika od našega do indijskoga. lndijski sa svojim pristašama naviješta i provodi bojkot engleškoj robi. Naš naprotiv sa svojim sljedbenicima muškoga i ženskoga roda ne samo što troši domaće proizvode, nego ih umije čak mukte povraćati natrag na javnim | privatnim mjestima. ;I tako imade grad dvostruku korist. Ele, živio nam naš gandhi i njegova družina ! 7. Još jednu ekstravagantnu pojavu opažamo u zadnje vrijeme u našoj sredini. Ta pojava, kako izgleda, do- vodi u pitanje čak bračni život, Čita se maime da gotovo u svim državama svijeta broj ženskih nadma- šuje broj muških. U nas pak od neko doba gotovo ne vidiš ženskih osoba, Sve su puteve i ulice, obale i plokate prekrile hlače. Sve dakle muško. Natražnim nekim popovima ta čudna pojava ne ide u glavu te u ludoj sumnji tjeraju neke muške iz crkve, kada se pojave. Oni se bune proti tomu ograničenju slobode i proti toj društvenoj i vjerskoj netrpeljivosti. I pravom. Kad je muško, zašto ne smije nositi hlače, makar se pidžame zvale, i u crkvu za pobožnost doći 28. Nakon demokratskih vladavina u svijetu, poglavito u Europi, u Br, 36 je taj zub, ako ga odmah ne zamašimo. Ostatak jela ujeo se medu zube, stvara se mliječna kiselina koja rastvara zubnu caklovinu. Posljedica toga je malene rupa. Dnevna njega s Chlorodont zubnom pastom zastićuje zube od prerana raspadanja, čuva ih zdravima i čini ih sjajne bijelima. Tuba Din. 8.-, velika tuba Din. 13.-. PROGRAM proslave Sv. Godine u konavoskom dekanatu. 1. Srijeda 13. septembra, uoči Uzvišenja Sv. Križa, u crkvi Samostana u Pridvorju, uz zvonjenje svih ma- tica i kapela, izlaže se na podne čudotvorno Propeće s Dakse. Predveče dolaze u Samostan svećenici deka- nata te ispovijedaju do ponoća. Na ponoća svečana sv. Misa preč. Dekana uz pjevanje crkovnog pjevačkog zbora iz Grude pod upravom i pratnjom na harmo- niumu mp. O. Bona Beretić. Propovijeda mp. Domu Pero Brajnović župnik Grude. Preko Mise zajednička naknadna sv. Pričest. Poslije sv. Mise procesija sa svijećama. Svećenici pod baldakinom položito nose čudotvorno Propeće uz pjevanje pjevačkih zborova i puka: ,Puče moj“ i ,Staše majka“. 2. Četvrtak, Petak i Subotu 14, 15 i 16 septembra u crkvi samostana, maticama i kapelama slavljenje zvona ujutro, na podne i uvečer. Kroz ovo trodnevlje u crkvi samostana i svim maticama ujutro sv. Misa, ispovijed i pričest, a pred večer ,Put od Križa“. 3. Nedjelja 17 dan glavne proslave, u 6,7, 8 i sati u crkvi manastira tihe sv. Mise, ispovijedanje i pričest. U 9 s. pojedine župe praćene od svog župnika dolaze sa Križem u crkvu samostana, obavljajući putem »Put od Križa“ i pjevajući prigodne pokorničke pjesme. U 10 s, preč, Dekaa pod platanom pjeva svečanu sv. Misu uz pjevanje crkovnog pjevačkog zbora iz Čilipa pod upravom i pratnjom na harmoniumu g. Nika Skurić. Propovijeda mp. O. Marjan Blažić. Poslije sv. Mise procesija u polje. Svećenici položito nose pod balda- kinom čudotvorno Propeće uz pjevanje prigodnih po- korničkih pjesama. Svršiva molitvom : . , Pogledaj, mo- limo Gospodine, na ovu obitelj tvoju...“ uz blagoslov sa Propećem i pjevanjem ,Hoćemo Boga“. — Odbor. mzmHRRARLRnmaa? u iš aDROo i RINIIIIR,IIIRR ORE. Kod iznemoglosti i tromosti cijelog tijela kod starijih osoba. Iznemoglim i starijim osobama toplo preporučamo: dajte si masirati tijelo sa preparatom »ALGA« uveče prije spavanja i u jutro prije usta- janja. Uveče poslije masaže biti će Vam tijelo lagano- uživat ćete duboki san koji odmara i okrepljuje, U jutro poslije masaže ostanite još neko vrijeme u kre- vetu. Kad ustanete udovi će Vam biti gipki, hodanje lagano, kao u prerogjenom tijelu, osjetiti ćete novu svježinu, vedrinu i životnu snagu. »ALGA“ dobiva se svuda 1 boca Din. 14.—, zadnje vrijeme nastupiše vlade autokracije i diktature, kako to vidimo u Italiji, Njemačkoj, Turskoj, Irskoj i Sjedinjenim Državama, a donekle u Austriji i Magjar- skoj. Nu izgleda, da autokracija ne će biti dobre sreće ni duga vijeka. Mi to već vidimo i u našem gradu. Mjesnoj autokraciji počelo je zapadati sunce, koje, bojat se je, ne će ni granuti više. Zato na našu žalost imamo više dokaza, Grjehota ! Tu skoro stacionirali su neki ratni brođovi i bio je dozvoljen pristup i pregled istih i gradjanstvu. Mnogo je svijeta pa i stra- naca pregledalo te naše brodove i divilo se napravama i uzornom redu na njima. Važno je svakako kod toga. da se istakne gledom na onu običnu krilaticu (kojom se hoće da obeskrijepi svaka kritika nečedne nošnje), da su farizejske izjave natražnih popova, da je i pohod i pregled ratnih brodova bio zabranjen svim onim Ženskinjama, koje nijesu bile čedno obučene. Sve žen- ske, koje su bile u pyjami ili rukava kračih od lakta, nijesu bile pripuštene na brod. Jesu li i tu naredbu izdali ili inspirirali ,uatražni popovi ?“ Dali se protiv golotinje bore samo ,natražni popovi ?“ I jeli ta borba samo iarizejstvo? lli je to dužnost svakog čestitog gragjana ? ITO pasta za zube jo najbolja.