POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU "Naro Broj Čekovnog računa naše jest 4153 Podružnice Sarajevo. — DUBROVNIK 13. Siječnja 1932. lista iL. God. XIV dna Svijes Cijena je listu 5 Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare. Izlazi svake Srijede Pojedini broj Din. 1:50 Vlasnik — izdavač — Urednik: Antun F1& — Dubrovnik Tisak Dubrov. Hrvatske Tiskare (zast, Ivo Birimiša) — Dubrovnik Rukopisi se ne povraćaju. Papina Božićna alokucija. U četvrtak na Badnji dan primio je sv. Otac kar- dinalski zbor, u ime kojeg je dekan zbora kardinal Granito Pignatelli di Belmonte čestitao sv. Ocu božićne svetkovine i Novu Godinu. Kardinalskom kolegiju održao je sv. Otac značajan govor. Ponajprije se kar- dinalima zahvalio na čestitkama. Zatim je spomenuo katastrofu u vatikanskoj bibliotecl, u kojoj su poginuli jadni radnici, koji su fizički najistinitiji nasljednici Isusa radnika u Nazaretu. Iza toga prešao je sv. Otac na nedavne progone Talijanske Katoličke Akcije, Oluja se bila oborila na organizaciju, koja je najdraža Namjes- niku Kristovu i koja je majdelikatniji dio velike kato- ličke obitelji. Bol nad tim progonima bila je najveća bol u njegovu životu. Sav je katolički svijet sudjelovao s njime u borbi za Katoličku Akciju. Progone Katoličke Akcije naziva sv. Otac nepravednim ratom. Dalje :spominje sv. Otac proganjanja sv. Crkve u dalekoj Rusiji i u Mehiku. Zatim su došli dogogjaji iz bliže Španjolske. Bijedna i draga Španjolska vidjela je, kako se iz njezine povijesti trgaju najljepše stra- nice: obitelj i škola se dekristianiziraju. U našoj sre- dini — veli sv. Otac — imamo svjedoka, koji je vidio prve valove strahovite oluje, kardinala Seguru; sv. Otac ističe ga, ne da na nj svrati pozornost, nego da mu se dive. On, koji je prvi vidio svu težinu oluje, sve prijetnje, sve pogibli, učinio je plemeniti gest, da je u ruke sv. Oca predao ostavku na nadbiskupsku stolicu u Toledu, ne da se oslobodi odgovornosti, već da ukloni i najmanji povod za progone. Sv. Otac mu pred kar- dinalskim kolegijem maziva dobrodošlicu u kući za- jedničkog oca. Sv. Otac želi, da plod patnja u tim irima velikim, državama (Rusiji, Mehiku i Španjolskoj) bude skraćenje patnja i osvit boljih dana. Napokon je papa objavio izdanje liturgijske en- ciklike o božanskom materinstvu Djevice Marije. Ta nova papinska enciklika izdana je o završetku pro- slave 1500 godišnjice koncila efeškoga a počinje sa riječima ,Lvx veritatis — Svijetlo istine“. Glavni joj je zadatak najviši i nepogrješivi auktoritet papin, kojemu su se u prva vremena kršćanstva podložile sve crkve i sve vjerske općine zapada i istoka. Kod tumačenja triju načela, na osnovi kojih je efeški koncil osudio i zabacio Nestorijeve zablude, postavlja se glavna važ- nost na načelo, da rimski Papa imade na osnovi bo- žanskoga prava najviši vrhovni i nepogrješivi auktoritet u stvarima vjere i morala crkve. Enciklika govori i o prigovorima protestanata protiv štovanja Djevice Marije i poziva protestante, da se prema primjeru katolika obraćaju na Djevicu Mariju kao zagovornicu kod božanskoga Spasitelja. Istočne crkve Papa napose toplo poziva, da se vrate k zajed- ničkom Ocu, rimskomu Papi, kojega su već u koncilu efeškom pozdravile kao čuvara prave vjere. Na kraju enciklike oglašuje se uregjenje posebnog cficija na uspomenu 1500 godišnjice efeškog koncila. Apel svima vladama. Mi, potpisani članovi odnosno začasni članovi nepolitič- kog i svjetskog udruženja pisaca, prozvanog P.E.N., koje zastupa oko 4000 pisaca u 35 zemalja, svraćamo uz puno počitanje pozornost sviju vlada, da razmisle ovo: Od vremena na vrijeme uzbugjuje se i potresa savjest svijeta otkrićima, da se — u ovoj ili onoj zemlji — loše postupa s osobama, koje su zatvorene zbog političkog ili vjerskog uvjerenja. Neka nam je dopušteno primijetiti, da su vlade u takvim slučajevima naročito obvezane pripaziti, da se ne vrijegjaju zakoni čovječnosti kod postupanja s takvim uznicima. Napose podsjećamo vlade, neka ne zaborave, da ništa ne izaziva neprijateljstvo cijeloga svijeta proti nekoj državi tako kao glas o lošem postupanju s lju- dima, pritvorenima iz političkih ili vjerskih razloga, i da danas takvo zlo postupanje — prije ili kasnije — mora izbiti na javu. Slijede potpisi pisaca iz Amerike, Austrije, Belgije, Kanade, Engleske, Estonske, Finske, Francuske, Nje- mačke, Nizozemske, Madžarske, Islandije, Indije, Italije, jugoljstije, Norveške, Palestine, Poljske, Škotske i vedske. Ekonomska kriza. Mnogo se piše po našim javnim glasilima o sa- dašnjoj ekonomskoj krizi i raspravlja na raznim struč- nim korferencijama i sastancima. Čitajući svete, često vrlo učene i temeljito obragjene rasprave, nameće se čovjeku zaključak, kao da svi ti javni trudbenici traže lijek krizi ma neki gotovo čudotvoran način. Po. nji- « hovom, trebalo bi izmudriti neki način ili ključ, kojim će se preokrenuti čitav tek stvari, pa da sve krene pravim putem i da svak bude namiren i zadovoljen. Jedni su taj ključ vidjeli u zlatnoj stabilizaciji dinara, pak su to i proveli. Ali, kako vidimo, kriza nije ništa popustila, nego se dalje razvija u svojem toku na gore. Pošto nije pomogla zlatna stabilizacija dinara, sad mnogi lome koplje, da se provede umjerena in- flacija dinara, misleći, da će u tome naći čudotvorni ključ, kojim će se riješiti teško zamršeni čvor krize. Neki, i to vrlo mnogi preporučuju štednju, opće- nitu i strogu štednju u svemu i svačemu. Štednja jest svakako bitan elemenat ekonomskog stanja. Ali kako će štjedjeti onaj, koji nema što da štedi, jer ne zara- gjuje ni toliko koliko mu je potrebito za majnužnije troškove, da samo živi? I, kad bi se provela ta sve- opća i najstroža štednja, šta će raditi one industrije i oni radnici, čija se produkcija ne naslanja na štednju nego baš obratno na potrošnju i to na potrošnju bla- gostanja pa i luksuza ? Opet neki preporučuju, da se kupuje to jest troši samo domaća roba a ništa inosirana. Ovaj zahtjev je vrlo često u sukobu sa nalogom štednje. Kako se može zahtijevati, da neko kupi stanovitu domaću robu, koja je mnogo skuplja nego ista inostrana roba, kad je on po svojim ekonomskim prilikama prisiljen, da računa sa svakim dinarom i da gdje može uštedi makar i samo jedan dinar? Mnogi misle, da će se spas naći u tome, ako se aktivira naš izvanjski trgovinski bilans, pa da se u tu svrhu kotingentira naš uvoz. Ali aktiviranje bilansa vanjske trgovine ne zavisi o propisima nego o faktič- nim prilikam kod mas i u inozemstvu. Aktiviranje toga bilansa ne da se nikako postići kontigentiranjem na- šega uvoza, jer će isto odmah učiniti i druge države prema nama, to jest i one će odmah kontingentirati svoj uvoz iz naše države dakle naš izvoz k njima. Još ćemo spomenuti općenitu kampanju za sve- opće obaranje cijena. Obaranje cijena ide pozitivno u prilog samo onima, koji imaju dovoljno novca, bilo da su u posjedu kapitala bilo da imaju obilne prihode. Ali kako može obarati cijene onaj koji nema novaca nego ima samo robu, koju mora da proda, da namiri svoje najnužnije potrebe ? Kako on može oboriti cijene svojoj robi, kad onda neće primiti ni onaj najmanji utržak, što mu nvžno treba ? Svejedno je, da li se tu radi o seljaku, radniku i obrtniku, koji ne daju robu nego rad, ili industrijama. Stvarno općenito obaranje cijena imalo bi samo tu jednu pozitivnu posljedicu, da bi količinu naših novčanica u opticaju učinilo više zadovoljavajućom potrebama novčanog prometa. Ali time nije ni najmanje riješena kriza, već se pomoglo onima, koji imaju novaca, ali ne isto tako i onima koji nemaju novaca nego robu i rad, jer će primati možda još i manje nego je vrijedna njihova roba ili rad. Još mnogo bolje bi bile posljedice od umjerene inflacije. U tom slučaju bi istina privremeno štetovali nešto oni, koji imaju novaca, ali njih ima neprisodo- bivo manje od onih koji nemaju novaca, nego robu i rad. Ovi potonji bi lakše i brže došli do novaca, a zna se dobro, da kad široki slojevi naroda dolaze do novaca i imaju novaca, tad ga ima svak, pak bi uslijed toga i oni stalni držaoci novaca, koji bi uslijed infla- cije u prvi mah nešto štetovali, u brzo naknadili tu štetu pa se ješ i koristili. Osim toga kontingentiranje našega uvoza, što znači ograničenje uvoza prema izvozu, za svaku inostranu zemlju, neminovno bi imalo još i tu tešku posljedicu, da bi još i stvarno privilegisalo naše industruje, te bi ove odmah počele, da nabijaju cijene svojim produk- tima. Kod toga je pak naročito teška ta okolnost, što je velik i najbolji dio naših industrija u rukama stra- noga kapitala, pak bi taj kapital zaragjivao i bogatio se, te bi preko njega izlazio novac iz naše zemlje u inozemstvo. Kad dakle novac ne bi mogao da izlazi preko našega uvoza, on bi izlazio preko stvarno i formalno privilegisanih industrija, koje su u rukama stranog kapitala. Dakle bili bismo ne samo na istome nego i na još goremu, jer bi siromašne slojeve tukle i previše visoke cijene industrijskih proizvoda. Kako se iz ovoga dosađašnjega razlaganja vidi, kod svih istaknutih planova radi se uvijek samo o ekspedientima, koji su tako labavi, da ne mogu da izdrže niti teoretsku kritiku. Ti planovi ne garantuju, da će se njima pojučiti niti oni pojedinačni ciljevi, na koje su oni upravljeni. Svi su ekspedenti samo ekspedenti, koji u maj- boljem slučaju mogu da privremeno poluče samo onaj cili, za koji su smišljeni i upravljeni. Oni ne mogu nikako riješiti kompleksno pitanje naše ekonomske krize. Kriza je posljedica bezbroja raznovrsnih i složenih uzroka. Tu su izmiješani uzroci materijalne i moralne prirode. Jedan od bitnih svojstava prirode je i taj, da ona uvijek i svugdje radi logično i sistematično. Ona radi tako, kad radi dobro i kad stvara, ali isto tako radi i onda, kad radi zlo i kad razara. | današnje naše teško ekonomično stanje izgradilo se u čitav sistem, koji je nevoljan i maopak, ali je zato ipak pravi i potpuni sistem. Ou je logično razvijen u de- talje i sve se dalje razvija do u sitnice. 1 on će se dalje razvijati sve dotle, dok se sam u sebi ne saturira i tada počme njegovo raspadanje samo od sebe. Ka- kovo će to stanje biti, držim suvišnim, da o tome ovdje napose riječi trošim. Kad jednom čitavu stvar shvatimo tako, a takovo shvaćanje je jedino ispravno, tad ćemo lako i brzo doći do teoretskog odgovora na pitanje: kako da se počne liječiti sadašnja ekonomska kriza ? Taj odgovor je samo jedan, a glasi; Mudro, o- prezno i energično postepence mijenjati sadašnji nao- paki privredno - ekonomski sistem, pa prionuti k iz- gragjivanju novog razboritog i dobrog,sistema. Samo taj i takav rad može da nam pomogne i on će nam u istini pomoći, a apsolutno ne nikakvi eksepiedenti, mudrije, kombinacije i t. d. Taj novi, zdravi i dobri i privredno - ekonomski sistem treba izgragjivati po stanovitim principima, koji su vjekovima isprobani i utvrgjeni kao dobri i pouzdani, sigurni. Za sistematičan rad za dobroj i opče korisnoj radnji bilo koje vrsti, a naročito za privredno - ekono- mični rad potreban je odgoj duha i to etički odgoj, a njegove su glavne odlike: osjećaj pravednosti i disciplina nad samim sobom. Osjećaj pravednosti u privredno - ekonomskom svijetu se potiče i gaji na taj način, da se uči cijeniti i poštivati svačiji pošten i dobar rad i njegova prava na pravednu zaradu. Ujedno treba učiti svakoga, da prezire nerad i da prezire svaku i svačiju pa naročito i svoju zaradu, koja nije odgovarajućim poštenim i dobrim radom zaslužena. Disciplina nad samim sobom osposobljava čovjeka, da se tih osjećaja i mauka i strogo pridržava. Čim smo stvar uputili tim pravcem, odmah do- lazimo do zaključka, da treba svakoga poučiti, u čemu se sastoji rad i zarada. Ono se sastoji u nekom djelu ili u nekom dobru, bilo to dobro materijalno ili du- hovno. Megju materijalna dobra ubraja se dakako i novac, koji je od osobite važnosti, jer je on danas glavno mjerilo svih dobara i glavno sredstvo za promet i izmjenu dobara. Kad se čovjek priuči i privikne osjećaju praved- nosti i disciplini nad samim sobom, poštivanju sva- čijeg pa razumije se i vlastitog rada i zarade, a pre- ziranju nerada, nepoštenog rada i nezaslužene zarade, te pošto se je on ujedno i sam priučio poštenom i dobrom radu i pravednoj zaradi, jer bez toga ne bi mogao ni usvojiti ona moralna svojstva, — sve ostalo pa naročito i štednja lako ide i kao samo od sebe. Eto, na taj način bismo došli do izgragjivanja zdravog i dobrog privredno - ekonomskog sistema. I tad ne bi bilo: više ekonomske krize. Moglo bi i tada da bude stanje negda bolje negda gore, ali bi ipak uvijek svak imao svoje, ono što mu pripada po nje- govom radu i po onome što je zaradio i uštedio. Ako bi stanje negda bilo slabije, bilo bi srazmjerno sva- kome slabije, te bi se svi zajednički trsili, da stanje poprave. — (Slijedi.) Dr. Gj. Supilo.