Str. 2.

+ Josip pl. Bersa.
/ n memoriam).

Ovih dana primili smo tužnu vijest, da je dana
5. decembra preminuo u Zadru Josip pl. Bersa kon-
servator muzeja Sv. Donata u Zadru, brat muzičara
Benita Berse a rogjak prof. Milana Rešetara. Znajući
i poznavajući pokojnika, koji je za cijelog svog života
oduševljen trčao pun onog momačkog uznesenja, što

a je obuzelo kad se je kao gimnazijalac popeo na

Petka, a što mu je istrglo prve pjesme obielodanjene
u Slovincu, te koji je, pa i živeći od preko 40 god.
u Zadru, samo mislio i snijevao o Dubrovniku kao o
nečemu što ti obvije u cjelokupnom djelovanju srce i
misao tonovima najljepše pjesme — ne možemo a da
ne ostanemo ožalošćeni. Ide opet u grob jedan od
one izobražene mladosti stare garde, koja je imala na
dubrov. gimnaziju za profesore Don Frana Bulića još
jedinog živućeg, a već pokojne Budmani, Zoru, Peri-
čića, Skurlu itd. Ide u času, kad je povučen ove zadnje
godine svoga života bio posvetio Dubrovniku, jer nam
je nedavno poručio, da je već poslao u Zagreb za
štampu svoje djelo o Dubrovniku, kojemu bi naslov
imao biti ,Slike i prilike iz nedavne dubrovačke pro-
šlosti“, drugim riječima, kako nam je sam pokojnik
označio, anegdotična povijest dubrovačkog života u
XIX. vijeku. Za ovo svoje djelo zahvatio je najprije u
reminiscencije svoje prve mladosti, koje je doba za
kasniji razvoj i osjećanje čovjeka ipak najodlučnije, a
zatim je kao marljiva pčela kroz dugi niz godina bi-
lježio i svaku najmanju anegdotu, doživljaj ili satiru
iz dubrovačkog života, dok ma koncu poslije sloma
bio je u mogućnosti da pregleda na bivšem dalmat.
namjesništvu ,Tajne spise“, gdje je našao i popis
Sorboneza i Salamankeza živućih po padu republike,
što smo već prije rata zaslugom jednog zadranina bili
u stanju da ga pročitamo i prepišemo, eda jednom
uzmognemo iznijeti i unatrag njihove predake i do
današnjeg doba živuće potomstvo, a koji je popis bio
sastavljen god 1815, kako smo vrlom pokojniku pisali,
dajući mu za pojedine ličnosti prema potrebi sve
podatke predaka i potomstva. ,Vrag je htio, da sam
se zaintačio“ — ovako nam je u sačuvanom dubro-
vačkom govoru pisao — za što mi ovdje ipak fali
podataka, ali mene vodi ona stara, neizcrpiva ljubav
za Dubrovnik mojih dana, to jest za onaj koga danas
više nema, a vi se nekolicina već nalazite sami. Ono
što pišemo neće domalo biti ni za Dubrovčane, jer
sve mi se čini da pravi dubrovački duh izdušuje u
materijalnost, da me shvaća veličinu domaće tragedije,
da nije osjetliv ni za kakvu nostalgiju. Ovako je
osjećao pred svojom 70 godinom života onaj u njemu
uvijek živi nadobudni mladić, koji je kao sin pred-
sjednika dubrovačkog Okružnog Suda zadranina Berse
položio maturu koncem jula 1880 sa drugovima. još
živućim Dr. Mihom Papi i pok. Jerom Pugliesi.

Pošao je u Graz učiti medicinu kao i njegovi
drugovi, ali kao da se nije mogao zaustaviti na jedan
sami predmet, jer mu je izgledalo odviše hladno. Sve
je htio da zahvati, jer im je u porodici bilo raspolo-
ženje za umjetnost, nadasve glazbu. Prvi mu je ideal
bio vladati kao gudalom na strunama narodnim je-
zikom, tako da su pravom u tome pravcu dosegli bili
virtuozitel grupa sad već pok. Petar Kasandrić i Josip
Bersa, te još živući književnik Marko Car. To je bilo
vječito Zorino ,Peljetkovanje“. Uz to istančano pozna-
vanje duha talijanskog, njemačkog i irancuskog jezika
za bilo koji prijevod na naš jezik. A onda umjetnost,
bilo pjesma bilo proza, pa starine, arheologija, nu-
mizmatika itd. Naravski da izabrano zvanje nije dovršio
već je stupio u računarsku službu namjesništva, odakle
je prešao na upravu muzeja Sv. Donata u Zadru, u
koji je nastojao okupiti svojom od prirode baštinjenom
pronicavošću i nadarenošću sve rasuto blago po Zadru
i u Ninu, tako da ga je izdigao na prvorazredni muzej,
a za kojim imamo razloga da žalimo. Nikad nije bio
nezaposlen, uvijek živ, uvijek u žurbi kao da neće
dostići. Kao prijatelj srdačan i topao; nedjeljna sijela
kod njega u nedjelju popodne ostaju nezaboravna
nadasve ona iekom rata. U malome to je bio meki
književni Cenecle, jer svaki je imao što da priča, da
pročita, da se povede razgovor o novim strujama i
djelima, pa onda da se iznesu i pregledaju stare knjige
ili rukopisi, pa najnovija izdanja, najnovije studije
francuskih kritičara itd. Sijela bi se prenijela u puste
dvorane zatvorenog hotela , Bristol“ na zadarskoj novoj
obali, koje su držali neki Dubrovčani nastanjeni ili
sklonjeni u Zadru za se u zakup, a kako radi prekida
saobraćaja sa Rijekom nije bilo hrane, često bi se stalo
zureći pred praznom trpezom. Ipak je razgovor tekao
živ; oduševljenje i nada u oslobogjenje krijepila su
dušu i srca.
_., , Po slomu pk. J. Bersa našao se je pred odlukom
ili da uvijek napusti Zadar ili da ostane, Već je za
njega bio udarac i pomisao rastati se sa Muzejom
Sv. Donata, premda je i to kasnije morao napustiti, a
onda već je često pobolijevao radi azme, te su mu
utjeha bili njegov zakutak i knjige. I tako se dogodi
da umjesto da pregje u Split na konservatorski ured
sa svojim negdašnjim profesorom, ostane u Zadru, gdje
mu je bila sva svojta, dok ne bi jednog dana umi-
rovljen i onda se sav preleti duhom u Dubrovnik, da
sanja misli i piše o gradu svoje prve mladosti. I Du-
brovnik mu sada mrtvu šalje svoj zadnji pozdrav iz
kruga onih prijatelja, koji živu rasijani po Rijeci du-
brovačkoj, Gružu i u Gradu. Pokoj mu vječni, a nje-
govoj udovici gji Lydiji de Medici, koja je svoje prvo
djetinstvo i mladost takogjer prošla u Dubrovnik, naše
iskreno saučešće. Za prijatelje NMK,

»NARODNA SVIJEST«

Pisma iz naroda.

TRSTENO. + Luka Šarić, preminuo je nenaduo,
u muževnoj dobi, u prošli petak preko noći. Rijedak
primjer karaktera i poštenja. Jedan od onih, kojih se
danas malo susreće i nalazi. Jednostavan i skroman
trudbenik na narodnoj njivi znao je svojom dobrotom
i susretljivošću steći veliku ljubav i poštovanje mno-
gih. Svjedoči onaj veličanstven sprovod obavljen u
nedjelju, na kome je uzelo učešća ne manje, ako ne
više od hiljade ljudi. Prijatelji i znanci odali su mu
zasluženu počast sa tridesetak vijeneca i osobnim uče-
stvovanjem sprovodu. Jedan sprovod kakvog Trsteno
još nije vigjelo, a po svojoj impozantnosti, miru i
iskrenom boli, ne vidi se ni u većim gradovima. Sle-
gli se tom tužnom zboru sva bliža i daljna sela u na-
rodnim nošnjama, prijatelji i znanci iz grada i bližih
otoka. U onoj šarolikosti nošnja, seljačke kape izgle-
dala su kao makovo cvijeće na livadi. Jedna neizbri-
siva slika i uspomena. Iza svečanog obreda u crkvi
oprostiše se kratkim, jezgrovitim i sočnim govorom
na otvorenom grobu neki od njegovih intimnijih prija-
telja. Tako u ime sela i bliže okolice g. Jozo Rado-
van, u ime Slanskih Hrvata g. A. Golušić, u ime Lo-
pugiana g. llija Vrličak, u ime Dubrovačkih Hrvata g.
prof. R. Mišetić i na koncu u ime sviju prijatelja g.
prof. Kolumbić. Na vječitu uspomenu vrlog pokojnika
zaslužuje da se objelodani jedan od tih govora:

,Na zadnjoj tački ljudskog puta, na rubu otvo-
rena groba, ne dosiže više ljudska podlost ni ljudska
prostota. Ovgie, kroz grobnu ploču, ne prodire ne-
pravda ni progon, ovgje prestaju i ljudska zloba i
ljudski jal, mržnja, bol i poniženje. Tamo iza groba,
nastupa tek Vječna ljubav, Apsolutna Pravda i Vječna
Harmonija. — Ljudi malo misle na ništetnost ovog ku-
kavnog života. koji poput iskre gasne prije no je zai-
skrio! A da bi bar ovgje, pri otvorenoj raci pomislili
na bezvrijednost zemaljskog našeg puta, koliko bi suza
bilo manje, koliko nepravde manje, a koliko ljubavi i
sklada, uzajamnog pomaganja više. Ali mi sebe zava-
ramo ne misleći, da je Vječna Pravda spora, ali da
uvijek na vrijeme stiže i dostiže. Ona nikome ne pra-
šta niti ikog štedi! Ona je spora, ali dolazi sigurno
i neminovno. — Evo nas, prijatelji, na otvorenom grobu,
na zadnjoj tački zemaljskog puta jednog čovjeka.
Jednog malog čovjeka, čovjeka patnika, prijatelja i
druga! — Da, prijatelju i patniče Luka! Malen si ti
bio čovjek. Vrlo malen, manji no što bi se i misliti
moglo. Nije se tvoje ime kočilo u novinskim stupcima
ni spominjalo u nečasnim rabotama kukavica i čanko-
liza! Nijesi ti, brate, bio ni političar ni naučenjak. Ni-
jesi bio ni bankar ni industrijalac. Ni visokog roda
ni poroda. Ti si bio dijete puka. Onog puka, koji je
kadar, da u svome srcu nosi duboko zakopanu bol i
patoju, ali i da u svome srcu i duši nosi neizmjernu
nadu i vjeru, veću no sva brda i dublju no sva mora.
Dijete onog puka, koji je svojim znojem i krvlju iskr-
čio ovaj goli krš, uza nj prirasao i duši ga svojoj pri-
grlio. Bio si dakle zbilja mali čovjek? — O, ne! Bio
si velik! Velik u svojoj malenkosti! Razumijete li?
Velik u svojoj malenkosti. Da velik, jer si bio pun,
pravi čovjek, pun izgragjen karakter, poštenjačina bez
premca i primjera. Prema svim poniženim i uvrijegje-
nim. A danas, kada se karakteri prodaju poput sapu-
na, onda tvoja veličina, u tvojoj malenkosti, otskače
kao brdo prema razini mora. Čvrst kao granit, nepomi-
čan kao hrast, neizmjerne vjere u Vječnu Pravdu i
Vječnu ljubav. Eto za to si bio velik! Strpljiv kao po-
božni Job, neumoran trudbenik. Raznosio si poput
Apostola ovim ogoljenim kršem našim sjeme ljubavi,
čovještva i ljudskog dostojanstva. Uzor muža i brižan
otac. Iskren prijatelj i vjeran drug. Eto, za to si bio
velik čovjek! — Mi ti svi, prijatelju i druže, zahvalju-
jemo! Iz pune duše i punog srca. A nagrada tvome
patničkom životu? Oh, neznatne su ljudske nagrade!
Neka te nagradi Vječna ljubav i Pravda. Mi ćemo kao
smrtnici zadržati milu i trajnu uspomenu na tebe,
prijatelju i patniče, neumorni trudbeniče! Počivaj spo-
kojno u veličanstvenosti ovog golog krša! Počivaj i
spokojno čekaj veliki zov trubalja, koje će navijestiti
dolazak Vječne Pravde, dolazak Istine, koje će navije-
stiti dau Uskrsnuća ma Život i dolazak Onog pred ko-
jim nebo drhti i zemlja se trese, Počivaj u miru, u
tišini maslina odmaraj svoje umorno tijelo u ovoj šaki
tvrde hrvatske zemlje, koju si toliko i ovako žarko lju-
bio. Ona će ti biti laka! Neka ti bude laka, neka ti
je vječan pokoj i vječna Slava!“ J6H

 

Dubrovački dvopek

Naš list zapada samo 5 Din. mjesečno.

 

 

 

Br. 50.

ZAGREB. Prestavništvo studenata hrvatskog
sveučilišta. U 47. broju našeg lista izvijestili smo o
oživotvorenju stare želje hrvatskih akademičara za jed-
nim općim reprezentativnim udruženjem. To je ostva-
reno na početku ove godine i tako je oduzet monopol
predstavništva jednom klubu i čitaonici, koj su prošle
godine toliko bučili, a ove su godine manji od ma-
kova zrna. Studenti koji ove godine dogju prvi put
na sveučilište dobiju dojam, kao da ta organizacija
nije nikad ni postojala. S osnutkom ovog Središnjeg
Udruženja studenata izabran je privremeni odbor, a
sada je održana prva redovna glavna godišnja skup-
ština. Počela je na 8 sati, a trajala je đo ponoći. Pri-
sustvovao je rektor dr. A. Bazala i po tri delegata
učlanjenih klubova. Prva tačka dnevnog reda bilo je
primanje u ovo udruženje hrvatskog akademskog
društva , August Šenoa“ i jugoslavenskog akademskog
kluba ,Strossmayer“. ,Šenoa“ je primljen sa 37 gla-
sova protiv 12, a ,Strossmayear“ je odbijen sa 41:10.
Glavni dio skupštine ispunili su izvještaji i diskusije
o stanju u »DĐičkom domu“. U ,diskusijama“ i napa-
dajima na dosadišnjeg predsjednika osobito su se
istakli predstavnici Socijološkog kluba i njima bliski
elementi. S velikom bukom i retoričkom opremom po-
stavili su pitanje povjerenja predsjedniku ali mu je to
— na njihovo iznenagjenje — većinom glasova pri- a
znato. Tad se prešlo na biranje nove uprave. Po ovom
pokusnom glasanju vidjelo se da će lista dosadašnjeg
predsjednika g. A. Stepinca dobiti većinu. Tad je g.
Korsky (Sociološki klub) ustao i svečano izjavio da
oni povlače svoju listu, jer da ,ne žele razdor megju
studentiima“. Tad je bez glasanja izabrana nova uprava:
A. Stepinac je predsjednik, a drugi su članovi uprave
gg. B. Ekl, A. Moškov, M. Nikec, M. Gaić, N. Šmalj-
celj, N. Jasinsky, Ivo Lendić, N, Taborsky, V. Herceg,
Ivica Prpić, J. Kagfeš, M. Jurčić i S. Tomljenović. Ovo
je prva uprava i društvo poslije rata, koje uistinu za-
stupa slušače hrvatskog sveučilišta i zato je dobro
primljeno od svih hrvatskih sveučilištaraca. J

 

Bolesne žene imaće upotrebom naravne Franz-
Jozefove gorke vode lako čišćenje crijeva, bez zapreka,
što često neobično blagotvorno djeljuje ma bolesne
organe. Pisci klasičkih školskih učbenika za ženske
bolesti vele, da su i njihova istraživanja potvrdila od-
lično djelovanje Franz-Jozefove gorke vode. Franz -
Jozetova gorka voda dobiva se u apotekama, droge-
rijama i špecerajskim trgovinama.

 

Rasprodaja.
Svakog dana od 8—12 sati i od 15—17
sati prodaje se razno pokućstvo, posugje,
rubenina, caklarija i t. d. u Hotelu Bristol

(villa Elisa) Lapad. (399)
svake vrsti

GIPELE najmodernije

fazone, sasvim umjerene
cijene u dobro poznatoj
trgovini

Luka Bogdan

Dubrovnik — Placa Kralja Petra

 

(424)

 

 

 

ODLIKOVANA SLASTIČARNICA

ŽIVKO ŠIKIĆ

Snižena cijena svik vrsta mandolate moje
poznate prvorazredne izradbe na Din. 50 1 kg.
Najveći izbor božićnih makita i bonbonijera.

originalna Malaga“ i, Noscatel“
009NaG Frapin“

NAĐEN na ALA LN Na aLL NL NNSSLOSNM LN O

 

i glasoviti
francuski

 

 

dubrovačka Veresijska Banka - Dubrovnik

Prima novac na štednju i podjeljuje zajmove. Preuzimlje najpovoljnije devize i valute.
Bavi se svim poslovima, koji zasjecaju u bankarsku struku.

ROBNI ODIO

Prodaje na veliko: žito, kolonijal, kožu, galicu, sumpor, cement,
sve vrsti drvene gragje, benzin, mineralna ulja i t. d.

Kupuje i plaća najbolje buhač, pelin, maslinovo ulje, lovorov list, ljekovita bilja i t. d.

 

VN rena at LOON

 

“i (28)

ROJ

L D OVR A NIC PAPIRNICA —  DURROVNIK

Najprikladniji darovi za Božić i Novu Godinu kao i nakit za božićno drvce,

sri

e
ati

kisi i GR i

Etil SO GRGA

uvi