Str. 2. + Josip pl. Bersa. / n memoriam). Ovih dana primili smo tužnu vijest, da je dana 5. decembra preminuo u Zadru Josip pl. Bersa kon- servator muzeja Sv. Donata u Zadru, brat muzičara Benita Berse a rogjak prof. Milana Rešetara. Znajući i poznavajući pokojnika, koji je za cijelog svog života oduševljen trčao pun onog momačkog uznesenja, što a je obuzelo kad se je kao gimnazijalac popeo na Petka, a što mu je istrglo prve pjesme obielodanjene u Slovincu, te koji je, pa i živeći od preko 40 god. u Zadru, samo mislio i snijevao o Dubrovniku kao o nečemu što ti obvije u cjelokupnom djelovanju srce i misao tonovima najljepše pjesme — ne možemo a da ne ostanemo ožalošćeni. Ide opet u grob jedan od one izobražene mladosti stare garde, koja je imala na dubrov. gimnaziju za profesore Don Frana Bulića još jedinog živućeg, a već pokojne Budmani, Zoru, Peri- čića, Skurlu itd. Ide u času, kad je povučen ove zadnje godine svoga života bio posvetio Dubrovniku, jer nam je nedavno poručio, da je već poslao u Zagreb za štampu svoje djelo o Dubrovniku, kojemu bi naslov imao biti ,Slike i prilike iz nedavne dubrovačke pro- šlosti“, drugim riječima, kako nam je sam pokojnik označio, anegdotična povijest dubrovačkog života u XIX. vijeku. Za ovo svoje djelo zahvatio je najprije u reminiscencije svoje prve mladosti, koje je doba za kasniji razvoj i osjećanje čovjeka ipak najodlučnije, a zatim je kao marljiva pčela kroz dugi niz godina bi- lježio i svaku najmanju anegdotu, doživljaj ili satiru iz dubrovačkog života, dok ma koncu poslije sloma bio je u mogućnosti da pregleda na bivšem dalmat. namjesništvu ,Tajne spise“, gdje je našao i popis Sorboneza i Salamankeza živućih po padu republike, što smo već prije rata zaslugom jednog zadranina bili u stanju da ga pročitamo i prepišemo, eda jednom uzmognemo iznijeti i unatrag njihove predake i do današnjeg doba živuće potomstvo, a koji je popis bio sastavljen god 1815, kako smo vrlom pokojniku pisali, dajući mu za pojedine ličnosti prema potrebi sve podatke predaka i potomstva. ,Vrag je htio, da sam se zaintačio“ — ovako nam je u sačuvanom dubro- vačkom govoru pisao — za što mi ovdje ipak fali podataka, ali mene vodi ona stara, neizcrpiva ljubav za Dubrovnik mojih dana, to jest za onaj koga danas više nema, a vi se nekolicina već nalazite sami. Ono što pišemo neće domalo biti ni za Dubrovčane, jer sve mi se čini da pravi dubrovački duh izdušuje u materijalnost, da me shvaća veličinu domaće tragedije, da nije osjetliv ni za kakvu nostalgiju. Ovako je osjećao pred svojom 70 godinom života onaj u njemu uvijek živi nadobudni mladić, koji je kao sin pred- sjednika dubrovačkog Okružnog Suda zadranina Berse položio maturu koncem jula 1880 sa drugovima. još živućim Dr. Mihom Papi i pok. Jerom Pugliesi. Pošao je u Graz učiti medicinu kao i njegovi drugovi, ali kao da se nije mogao zaustaviti na jedan sami predmet, jer mu je izgledalo odviše hladno. Sve je htio da zahvati, jer im je u porodici bilo raspolo- ženje za umjetnost, nadasve glazbu. Prvi mu je ideal bio vladati kao gudalom na strunama narodnim je- zikom, tako da su pravom u tome pravcu dosegli bili virtuozitel grupa sad već pok. Petar Kasandrić i Josip Bersa, te još živući književnik Marko Car. To je bilo vječito Zorino ,Peljetkovanje“. Uz to istančano pozna- vanje duha talijanskog, njemačkog i irancuskog jezika za bilo koji prijevod na naš jezik. A onda umjetnost, bilo pjesma bilo proza, pa starine, arheologija, nu- mizmatika itd. Naravski da izabrano zvanje nije dovršio već je stupio u računarsku službu namjesništva, odakle je prešao na upravu muzeja Sv. Donata u Zadru, u koji je nastojao okupiti svojom od prirode baštinjenom pronicavošću i nadarenošću sve rasuto blago po Zadru i u Ninu, tako da ga je izdigao na prvorazredni muzej, a za kojim imamo razloga da žalimo. Nikad nije bio nezaposlen, uvijek živ, uvijek u žurbi kao da neće dostići. Kao prijatelj srdačan i topao; nedjeljna sijela kod njega u nedjelju popodne ostaju nezaboravna nadasve ona iekom rata. U malome to je bio meki književni Cenecle, jer svaki je imao što da priča, da pročita, da se povede razgovor o novim strujama i djelima, pa onda da se iznesu i pregledaju stare knjige ili rukopisi, pa najnovija izdanja, najnovije studije francuskih kritičara itd. Sijela bi se prenijela u puste dvorane zatvorenog hotela , Bristol“ na zadarskoj novoj obali, koje su držali neki Dubrovčani nastanjeni ili sklonjeni u Zadru za se u zakup, a kako radi prekida saobraćaja sa Rijekom nije bilo hrane, često bi se stalo zureći pred praznom trpezom. Ipak je razgovor tekao živ; oduševljenje i nada u oslobogjenje krijepila su dušu i srca. _., , Po slomu pk. J. Bersa našao se je pred odlukom ili da uvijek napusti Zadar ili da ostane, Već je za njega bio udarac i pomisao rastati se sa Muzejom Sv. Donata, premda je i to kasnije morao napustiti, a onda već je često pobolijevao radi azme, te su mu utjeha bili njegov zakutak i knjige. I tako se dogodi da umjesto da pregje u Split na konservatorski ured sa svojim negdašnjim profesorom, ostane u Zadru, gdje mu je bila sva svojta, dok ne bi jednog dana umi- rovljen i onda se sav preleti duhom u Dubrovnik, da sanja misli i piše o gradu svoje prve mladosti. I Du- brovnik mu sada mrtvu šalje svoj zadnji pozdrav iz kruga onih prijatelja, koji živu rasijani po Rijeci du- brovačkoj, Gružu i u Gradu. Pokoj mu vječni, a nje- govoj udovici gji Lydiji de Medici, koja je svoje prvo djetinstvo i mladost takogjer prošla u Dubrovnik, naše iskreno saučešće. Za prijatelje NMK, »NARODNA SVIJEST« Pisma iz naroda. TRSTENO. + Luka Šarić, preminuo je nenaduo, u muževnoj dobi, u prošli petak preko noći. Rijedak primjer karaktera i poštenja. Jedan od onih, kojih se danas malo susreće i nalazi. Jednostavan i skroman trudbenik na narodnoj njivi znao je svojom dobrotom i susretljivošću steći veliku ljubav i poštovanje mno- gih. Svjedoči onaj veličanstven sprovod obavljen u nedjelju, na kome je uzelo učešća ne manje, ako ne više od hiljade ljudi. Prijatelji i znanci odali su mu zasluženu počast sa tridesetak vijeneca i osobnim uče- stvovanjem sprovodu. Jedan sprovod kakvog Trsteno još nije vigjelo, a po svojoj impozantnosti, miru i iskrenom boli, ne vidi se ni u većim gradovima. Sle- gli se tom tužnom zboru sva bliža i daljna sela u na- rodnim nošnjama, prijatelji i znanci iz grada i bližih otoka. U onoj šarolikosti nošnja, seljačke kape izgle- dala su kao makovo cvijeće na livadi. Jedna neizbri- siva slika i uspomena. Iza svečanog obreda u crkvi oprostiše se kratkim, jezgrovitim i sočnim govorom na otvorenom grobu neki od njegovih intimnijih prija- telja. Tako u ime sela i bliže okolice g. Jozo Rado- van, u ime Slanskih Hrvata g. A. Golušić, u ime Lo- pugiana g. llija Vrličak, u ime Dubrovačkih Hrvata g. prof. R. Mišetić i na koncu u ime sviju prijatelja g. prof. Kolumbić. Na vječitu uspomenu vrlog pokojnika zaslužuje da se objelodani jedan od tih govora: ,Na zadnjoj tački ljudskog puta, na rubu otvo- rena groba, ne dosiže više ljudska podlost ni ljudska prostota. Ovgie, kroz grobnu ploču, ne prodire ne- pravda ni progon, ovgje prestaju i ljudska zloba i ljudski jal, mržnja, bol i poniženje. Tamo iza groba, nastupa tek Vječna ljubav, Apsolutna Pravda i Vječna Harmonija. — Ljudi malo misle na ništetnost ovog ku- kavnog života. koji poput iskre gasne prije no je zai- skrio! A da bi bar ovgje, pri otvorenoj raci pomislili na bezvrijednost zemaljskog našeg puta, koliko bi suza bilo manje, koliko nepravde manje, a koliko ljubavi i sklada, uzajamnog pomaganja više. Ali mi sebe zava- ramo ne misleći, da je Vječna Pravda spora, ali da uvijek na vrijeme stiže i dostiže. Ona nikome ne pra- šta niti ikog štedi! Ona je spora, ali dolazi sigurno i neminovno. — Evo nas, prijatelji, na otvorenom grobu, na zadnjoj tački zemaljskog puta jednog čovjeka. Jednog malog čovjeka, čovjeka patnika, prijatelja i druga! — Da, prijatelju i patniče Luka! Malen si ti bio čovjek. Vrlo malen, manji no što bi se i misliti moglo. Nije se tvoje ime kočilo u novinskim stupcima ni spominjalo u nečasnim rabotama kukavica i čanko- liza! Nijesi ti, brate, bio ni političar ni naučenjak. Ni- jesi bio ni bankar ni industrijalac. Ni visokog roda ni poroda. Ti si bio dijete puka. Onog puka, koji je kadar, da u svome srcu nosi duboko zakopanu bol i patoju, ali i da u svome srcu i duši nosi neizmjernu nadu i vjeru, veću no sva brda i dublju no sva mora. Dijete onog puka, koji je svojim znojem i krvlju iskr- čio ovaj goli krš, uza nj prirasao i duši ga svojoj pri- grlio. Bio si dakle zbilja mali čovjek? — O, ne! Bio si velik! Velik u svojoj malenkosti! Razumijete li? Velik u svojoj malenkosti. Da velik, jer si bio pun, pravi čovjek, pun izgragjen karakter, poštenjačina bez premca i primjera. Prema svim poniženim i uvrijegje- nim. A danas, kada se karakteri prodaju poput sapu- na, onda tvoja veličina, u tvojoj malenkosti, otskače kao brdo prema razini mora. Čvrst kao granit, nepomi- čan kao hrast, neizmjerne vjere u Vječnu Pravdu i Vječnu ljubav. Eto za to si bio velik! Strpljiv kao po- božni Job, neumoran trudbenik. Raznosio si poput Apostola ovim ogoljenim kršem našim sjeme ljubavi, čovještva i ljudskog dostojanstva. Uzor muža i brižan otac. Iskren prijatelj i vjeran drug. Eto, za to si bio velik čovjek! — Mi ti svi, prijatelju i druže, zahvalju- jemo! Iz pune duše i punog srca. A nagrada tvome patničkom životu? Oh, neznatne su ljudske nagrade! Neka te nagradi Vječna ljubav i Pravda. Mi ćemo kao smrtnici zadržati milu i trajnu uspomenu na tebe, prijatelju i patniče, neumorni trudbeniče! Počivaj spo- kojno u veličanstvenosti ovog golog krša! Počivaj i spokojno čekaj veliki zov trubalja, koje će navijestiti dolazak Vječne Pravde, dolazak Istine, koje će navije- stiti dau Uskrsnuća ma Život i dolazak Onog pred ko- jim nebo drhti i zemlja se trese, Počivaj u miru, u tišini maslina odmaraj svoje umorno tijelo u ovoj šaki tvrde hrvatske zemlje, koju si toliko i ovako žarko lju- bio. Ona će ti biti laka! Neka ti bude laka, neka ti je vječan pokoj i vječna Slava!“ J6H Dubrovački dvopek Naš list zapada samo 5 Din. mjesečno. Br. 50. ZAGREB. Prestavništvo studenata hrvatskog sveučilišta. U 47. broju našeg lista izvijestili smo o oživotvorenju stare želje hrvatskih akademičara za jed- nim općim reprezentativnim udruženjem. To je ostva- reno na početku ove godine i tako je oduzet monopol predstavništva jednom klubu i čitaonici, koj su prošle godine toliko bučili, a ove su godine manji od ma- kova zrna. Studenti koji ove godine dogju prvi put na sveučilište dobiju dojam, kao da ta organizacija nije nikad ni postojala. S osnutkom ovog Središnjeg Udruženja studenata izabran je privremeni odbor, a sada je održana prva redovna glavna godišnja skup- ština. Počela je na 8 sati, a trajala je đo ponoći. Pri- sustvovao je rektor dr. A. Bazala i po tri delegata učlanjenih klubova. Prva tačka dnevnog reda bilo je primanje u ovo udruženje hrvatskog akademskog društva , August Šenoa“ i jugoslavenskog akademskog kluba ,Strossmayer“. ,Šenoa“ je primljen sa 37 gla- sova protiv 12, a ,Strossmayear“ je odbijen sa 41:10. Glavni dio skupštine ispunili su izvještaji i diskusije o stanju u »DĐičkom domu“. U ,diskusijama“ i napa- dajima na dosadišnjeg predsjednika osobito su se istakli predstavnici Socijološkog kluba i njima bliski elementi. S velikom bukom i retoričkom opremom po- stavili su pitanje povjerenja predsjedniku ali mu je to — na njihovo iznenagjenje — većinom glasova pri- a znato. Tad se prešlo na biranje nove uprave. Po ovom pokusnom glasanju vidjelo se da će lista dosadašnjeg predsjednika g. A. Stepinca dobiti većinu. Tad je g. Korsky (Sociološki klub) ustao i svečano izjavio da oni povlače svoju listu, jer da ,ne žele razdor megju studentiima“. Tad je bez glasanja izabrana nova uprava: A. Stepinac je predsjednik, a drugi su članovi uprave gg. B. Ekl, A. Moškov, M. Nikec, M. Gaić, N. Šmalj- celj, N. Jasinsky, Ivo Lendić, N, Taborsky, V. Herceg, Ivica Prpić, J. Kagfeš, M. Jurčić i S. Tomljenović. Ovo je prva uprava i društvo poslije rata, koje uistinu za- stupa slušače hrvatskog sveučilišta i zato je dobro primljeno od svih hrvatskih sveučilištaraca. J Bolesne žene imaće upotrebom naravne Franz- Jozefove gorke vode lako čišćenje crijeva, bez zapreka, što često neobično blagotvorno djeljuje ma bolesne organe. Pisci klasičkih školskih učbenika za ženske bolesti vele, da su i njihova istraživanja potvrdila od- lično djelovanje Franz-Jozefove gorke vode. Franz - Jozetova gorka voda dobiva se u apotekama, droge- rijama i špecerajskim trgovinama. Rasprodaja. Svakog dana od 8—12 sati i od 15—17 sati prodaje se razno pokućstvo, posugje, rubenina, caklarija i t. d. u Hotelu Bristol (villa Elisa) Lapad. (399) svake vrsti GIPELE najmodernije fazone, sasvim umjerene cijene u dobro poznatoj trgovini Luka Bogdan Dubrovnik — Placa Kralja Petra (424) ODLIKOVANA SLASTIČARNICA ŽIVKO ŠIKIĆ Snižena cijena svik vrsta mandolate moje poznate prvorazredne izradbe na Din. 50 1 kg. Najveći izbor božićnih makita i bonbonijera. originalna Malaga“ i, Noscatel“ 009NaG Frapin“ NAĐEN na ALA LN Na aLL NL NNSSLOSNM LN O i glasoviti francuski dubrovačka Veresijska Banka - Dubrovnik Prima novac na štednju i podjeljuje zajmove. Preuzimlje najpovoljnije devize i valute. Bavi se svim poslovima, koji zasjecaju u bankarsku struku. ROBNI ODIO Prodaje na veliko: žito, kolonijal, kožu, galicu, sumpor, cement, sve vrsti drvene gragje, benzin, mineralna ulja i t. d. Kupuje i plaća najbolje buhač, pelin, maslinovo ulje, lovorov list, ljekovita bilja i t. d. VN rena at LOON “i (28) ROJ L D OVR A NIC PAPIRNICA — DURROVNIK Najprikladniji darovi za Božić i Novu Godinu kao i nakit za božićno drvce, sri e ati kisi i GR i Etil SO GRGA uvi