St

od drugih narodnosti. U Rekašu imade 4800 stano-
vnika, od tih su samo 772 Hrvati, drugo su Magjari,
Nijemci i Rumunji, pak ipak načelnik mjesta ili kako
ga oni nazivlju ,knez“, jest Hrvat. I općinski podbi-
lježnik jest Hrvat g. Josip Čosić, jedan od prvaka ru-
munjskih Hrvata, koji budi i uzdržaje hrvatski duh
megju našim onamošnjim narodom i proučava njegove
običaje. U Rekašu ima ,Šokačko pjevačko društvo“
sa čitaonicom, a imade 40 članova društva sv. Jero-
nima. U počast O. Vlašića i O- Rade jednog dana je
to pjevačko društvo dalo koncerat i izvodilo tredicijonalno
božićno koledovanje.

Treća skupina Hrvata u Rumunjskoj jesu Kra-
šovani u južnoj Rumunjskoj, nekoliko sati željeznice
daleko od sjevernih Hrvate. Kao što Konavlje sastoji
od više sela tako i Kraševo. Glavno je mjesto Kraševo
sa 3028 duša, a ostala su mjesta Nermet, Jabalča, Klo-
kotić, Lupak, Ravnik i Vodnik. Sva su to mjesta na
uzvisini u gorskom predjelu. Možda se zato i zovu
Kraševani (od ,krš*), Nekoji hoće; da se zovu po
mjestu odakle su došli, a to je prema predaji Kreševo
u Bosni. Došli su ovamo bježeći pred iurcima u 17.
vijeku. Sve do nedavno vršili su megiu njima dušo-
brižničku službu bosanski franjevci. Sada vrše svjetovni
svećenici, koji nešto malo natucaju hrvatski.

Oni naši sunarodnjaci većinom se pastiri i dosta
siromašni. Imaju i osobite jezične karakteristike. Često
umeću slovo ,1“ osobito, gdje je ,u“. Tako n. pr.
jabika (jabuka), pln (pun), človik (čovjek), kolbasica
(kobasica), solnce (sunce) itd. Osebujnost je kruševan-
skog izgovora glagol lati“ : lam, laš, la, lamo, late,
laju. Taj glagol oni upotrebljavaju mjesto pomoćnog
glagola ,biti“ u futuru. Mjesto da reče: ići ću“, Kru-
ševanac kaže: ,lamda idem“. Mjesto ,vidjet ćemo“
on govori ,lam, da vidimo“. Mjesto: ,oni će to uči-
niti“ govore: laju da to učine“. Inače govore čistom
ikavštinom.

I nošnja je njihova osebujna toli muškaraca koli
ženskinja. Muška nošnja dosta je slična nošnji Bo-
šnjaka u nekim predjelima, a ženska nošnja u nečemu
sliči nošnji Konavoka. Kruševani su pobožni, priprosti
ljudi, a drže puno do svojih starih običaja. A takovih
običaja ima veliki broj. Ima dosta i praznovjerja. Bilo
je ugodno iznenagjenje za O. Vlašića, kad je megju
Kraševanima našao 15 obitelji, koje se takogjer zovu
Vlašić. | na veliku njihovu radost on je pohodio ne-
koje te obitelji propitajući se o njihovim starim pre-
gjima, koji su valjda jednoć bili i pregji Vlašića iz
Veleluke. U Vodniku je učitelj Petar Vlašić, brat po-
kojnog Matije Vlašića, takogjer učitelja u Kreševu,
koji je puno zaslužan za upoznavanje kruševanskih
-ebičaja i osebujnosti, te je o tom u svoje doba pisao.
I megju Kraševanima imade članova društva sv. Jero-
nima, a nekoji primaju ,Glasnik presv. Srca Isusova“
kao i Kalendar Srca Isusova iz Zagreba.

Pored gore spomenutih, koji žive u skupinama,
ima i po nekim drugim rumunjskim mjestima naših
sunarodnjaka, ali jer ti nisu u vezi s ostalima polako
se odnarogjuju u Magjare ili u Rumunje. Tako ima
kojih 30 obitelji u Radni, koje su čisto hrvatske obi-
telji (Margetići, Gomilčevići, Orašići, Stašići itd.), ali
danas samo stari ljudi i žene znadu hrvatski. Dok

Mungos na otoku Mljetu.
Jedan prijedlog dubrovačkoj općini.

Na otoku Mljetu žive za naše podneblje veoma
zanimiva zvijerka, kojoj je domovina Indija, a naziva
se mungos (mungos mungo). Ova indijska zvijerka
poznata je kao jedna od najvećih neprijatelja zmija i
to posebno otrovnica. U prirodopisima životinjstva
čita se, da se dade pripitomiti i da ih ladijci kao ta-
kve i po kućama drže. "Mungos je malena, veoma
gipka zvijerka, koja se veoma hitro i veoma brzo gib-
lje i lako provlači i kroz malene otvore. Veoma je
plašljiv, te je to i uzrok, da ga se ne vidi tako često,
te bi se neupućenom činilo, da ove zvijerke nema na
Mljetu ili da je bar veoma malo ima. To pak nije.
Nje na Mljetu ima veoma mnogo, a to se vidi naj-
bolje u zimskim mjesecima, kad u nestašici lova u
prirodi, zalazi često u blizine ljudskih stanova i u staje
domaćih životinja, da traži sebi hranu.

Seljaci znadu pričati kadkad, da im mungos za-
kolje kokoš i pojede kokošja jaja. Ovo pričanje mo-
glo bi biti vjerojatno, kad se uzme u obzir, da se o-
vih životinja razmnožila sva sila i da u nestašici hrane,
osobito zimi, i napadnu koju kokoš. Ta posve je pri-
rodno, kad bi oni u nestašici hrane napali sitne do-
maće životinje, jer valja uzeti u obzir, da je Mljet je-
dan ne velik otok i na kojemu se do sada nalazi
mnogo ovih zvijeraka, usljed njenog veoma brzog
množenja, i da iste, u nemogućnosti da se drugovdje

< ON

,NARODNA SVIJEST *

njihova djeca malo ili ništa ne razumiju, nego govore
magjarski ili rumunjski. Nekada je cijelo mjesto Radna,
glasovito proštenište Majke Božje i veliki franj. sa-
mostan, bila hrvatsko mjesto. Danas još samo mrtvi
govore hrvatski, jer su na grobištu većina natpisa hr-
vatska, dok živi govore samo magjarski ili njemački
i rumunjski. O. Vlašić je ipak i to s nekojim starcima
i staricama govorio na našem jeziku i veoma su se
dobro razumjeli,

Radna, zvana Marija Radna, leži na krasnom
gorovitom položaju. Odatle puca divan pogled na te-
mišvarsku ravnicu i erdeljsko gorje. Tu je o Marini-
jim svetkovinama veliko proštenište, pak se slegne do
30.000 duša raznih narodnosti. Za Malu Gospu u sep-
iembru naši rumunjski Hrvati hodočaste tamo u veli-
kom broju. Bude ih na tisuće. Idok druge narodnosti
imadu obilje svećenika (do 30), koji im propovijedaju
i ispovijedaju ih u njihovom materinskom jeziku, dotle
naši ljudi nemaju nikoga. Zato su u svim mjestima
i župnicii narod molili O. Vlašića, da bi im za Malu
Gospu došao onamo. Oa im je to i obećao, ako mu
prilike dopuste. Ovakovi pohodi od velike su koristi
za narod i u duhovnom i u narodnom pogledu, pak
je sveta stvar poduzimati ih, da tako naš narod u
u tugjoj državi bude stalniji u svojoj katoličkoj vjeri
i budniji u svojoj hrvatskoj svijesti.

 

Zvjezdano nebo.

Evo nas u najpovoljnijemu zemanu za motrenje
nebeskih tjelesa. Kroz januarske večeri bogato obilje
najljepših i najsjajnijih konstelacija privlači k sebi naše
oči. U ranijim večernjim urama opažamo kako se je
svijetli pojas mliječnoga puta ili kumovske slame pru-
žio preko cijeloga neba od jugoistoka prama sjevero-
zapadu. U njemu nalazimo redom najjužnije zvijezde
Blizanaca, pa u samom zenitu Perseja s promjenljivim
Algolom, pa Kasijopeju ; a na mjestu, gdjese mliječni
put rastaje u dva kraka (kod sjeverozapadnog okrajka
neba) sjaji se lijepi Deneb, glavna zvijezda Labuda ili
Sjevernoga Križa. Pretpostavimo li, da nam mliječni
put dijeli nebeski svod u dvije prilično jednake polo-
vine (jugozapadnu i sjeveroistočau), nalazimo u prvoj
najljepše zviježgje, veličanstvenoga Oriona, kroz čiju
sredinu prolazi nebeski ekvator, Produljimo li pravac,
koji spaja dvije njegove najjužnije zvijezde prama
istoku, zapet će nam oko o najsjajniju stajačicu na
cijelomu nebu, divnoga Siriusa, koji je 1,069.000 puta
od nas udaljeniji, nego Sunce. Kad bi Sunce od nas
bilo toliko udaljeno, ne bismo ga mogli vidjeti niti
s najboljim teleskopima; možemo dakle po tome za-
ključiti, koliko je golem Sirius, koji je usprkos toj
užasnoj daljini za prosto oko još najsjajnija stajačica
na nebu. Dalje vidimo uzduž mliječnoga puta zviježgje
Bika sa sjajnim Aldebaranom, od kojega nijesu daleko
Plejade (Vlašići). Ispod Kasijopeje pružila se Andromeda,
čiji je nastavak prama zapadu dugački Pegaz. Ispod
Pegaza nalaze se u zviježgju Riba planeti Jupiter i
Uran (ovaj zadnji za prosto oko nevidljiv). Iznad mli-
ječnoga puta (na sjeveroistočnoj polovini neba) vidimo
na istoku Maloga Psa sa sjajnim Procionom, a desno
od njega dvije najsjajnije zvijezde Blizanaca : Kastora
i Poluksa, koji su sada na nebu cijelu noć, jer zapa-

kuda šire, nalaze svake godine to manje svoje prave
hrane. Megjutim, dok seljaci to tvrđe, ipak mne kažu,
da su zvijerku uhvatili na djelu, već samo na istu
sumnjaju. Ipak ta navodna šteta ništetna je prema ko-
risti, koju mungos čini tamaneći otrovnice zmije. Go-
vori se da famani i ostale poljske štetočinje.

Bivša A.-U. nabavila je nekoliko pari mungosa
iz Indije, da ih naseli na Mljet, koji je u svoje doba
bio pun otrovnica, poskoka (Vipera ammodytie),  Po-
kusi, kako će se na naše podneblje priučiti, vršeni su
u gradu Korčuli i kad se pokazalo, da može živjeti
u našim krajevima, bio je pušten na slobodu na Mljetu.
To je bilo negdje oko 1910. I Mljet, na kojemu se
po pričanju seljaka moglo naići na čitava klupka zmija,
navlastito poskoka, dečekao je, zahvaljujući mongusu,
da se broj njegovih zmija očevidno umanjio, a može
se ne pretjerujući kazati, da su zmije na Mljetu i pot-
puno uništene,
zmiju, a ujeda zmijina nema već godinama, dok ostali
našl krajevi onako teško trpe od ove napasti.

Po uas je žalosno, gdje ovako korisnu zvijerku
ne znamo raširiti po našim otocima i kopnu, jer iako
ova indijska zvijerka ne bi mogla možda podnositi
studeni ispod ništice, ali bi ono svakako mogla biti
rasprostranjena po našem primorju i otocima, gdje je
podneblje tako blago i usred zime. z

Lov na iste nije uopće težak, U običnu vršu po-
stavi se komadićak mesa, odnosno riba (ribu osobito
voli) i tako pripravljenu vršu postavi se u blizinu nji-

Danas je tu velika rijetkost vidjeti /

   

daju poslije aa dalje od njih divimo s
prekrasnomu Kočijačija se najsjajnija zyiie :
pella dotiče ruba šinoga puta, Potegnemo M
Capelle pravac ravma sjever, opazit ćemo s je
strane glavu dugačk zviježgja Zmaja i nedaleko
nje prekrasnu Vegunjsjajniju zvijezdu zviježgja
re, prama kojoj vaino lagano, ali trajno i stal
putuje smjer zemalj osi tako, da će doći vrijen
kad će Vega biti na dalekim potomcima polar
zvijezda, a sadanja «olarna zvijezda primiti dek
uumirovljenja“. Nu« je još kao takova u na
službi, naći ćemo je tko baš napomenutomu prav
koji spaja Capellu severom, ito po prilici jedna
daleko od zenita i ojeverne strane horizonta. O
izgleda kao prikovana jednom mjestu, a cijelo
zvjezdano nebo privi oko nje okreće u koncent
nim krugovima, čijeona zajedničko središte, i
tako, da zvijezde, ksu dalje od nje, prave v
krugove, a koje su bliže, prave manje krugo
Strogo uzevši, nije ona tačno uvijek na isto
mjestu, jer je udaljedd nebeskoga pola 19137",
prama tomu napravia u 24 sata sasvim ma Il
s tim za praktičnu rabu neznatnim po. \,
Najbliža je polu nekiuga stajačica, koju jt 34
vijeku njemački astra Fabricius prozvao \ 4 i
sima (što znači ,najl polu“). Njezin je ra: “",
pola samo 7', dakle osmina jednoga stupnja s,
kako je ona prividniko malena, da je za pros
oko apsolutno nevia, ne može da u praksi
službu polarne zvijez— Da danas preveć ne o
ljimo, drugi ćemo stt pozabaviti planetima i
banjem Mjeseca. i

 

 

Vela slava.

Bilo jutro2no
Burnoginog dana, *
Kad jaazih u vrtu
Jednoge&ana.

— ,Liepao, rekoh mu,
Kaži dt samo,
Što tenu potjera
Da zali amo ?“

— le šuram Vrančane“,
Fazan \djavi,
.Gdje smirno živio
Prpajućravi ;

Kad eto inadno
Podiže ajka,
Udre viz Veljina,
Žalosna. majka !

,On svu i družinu
Nermilo če,
Pa sve i u vreću
I sobomuče ; \

Pred stralm lovačkim :
Veljinijetesom,

Ja jedinasih se,
Utajan priesom :
Da ti s ta doglasim

Sudbu stkletu,
Ti pak u Veljinu
Glasi svesvietu !“ Šeren
hovih podzemnih rupa.is meke primami ga i
se onda ulovi u vršu. | lovac može ih dnevno
više uhvatiti. Lov je nai u zimsko doba.
Naša dubrovačka na mogla bi nabaviti
koliko desetaka pari misa na Mljetu, pak ih.
pr. pustiti u našoj Župu bi oni našli obilno 1
jer je Župa prepuna zmda je upravo strašno i
bi tu zvijerke našle obivode, bez koje one šir
teško ljeti prolaze. Zvijeri; js E ii.
množile i po tom sef) 7givh stalno brzo r

 

    

e. Ir .
noj okolici. E ' raširi o bližoj i da
= Napominjem, & g, i
jedan ugledni gospar, k? ako mi

  
 
 
 

vigjale zmije u vrtu njego Net

Zar to nije najbolji i ž
imati na umu, da je na njio Žapi.<a ird
nKupari“. i Napalište oi
Napisao sam ovo u'adi, da će Ni š
brovačka općina, koja je va pozvana, da (4 dubi
bro i napredak našega dilog grada i njegove o d
zao za ovu tako dobri korisnu stvar,

oznato mi je, da j&. Dr, Franjo Lisi
liječnik u Trpnju na Peljls prenio s io 1
u blizini Trpnja šest koma mungosa, vi
Niko Baničević, župnik u1mbardi na Korčuli 1
gjer je pustio dva komadi Orebiću na. imanju
Jokovića, liječnika u Zaglu.
U Blatu na Mljetu, o)žiću 1997,

Telav M. Macan, učitel

|