St od drugih narodnosti. U Rekašu imade 4800 stano- vnika, od tih su samo 772 Hrvati, drugo su Magjari, Nijemci i Rumunji, pak ipak načelnik mjesta ili kako ga oni nazivlju ,knez“, jest Hrvat. I općinski podbi- lježnik jest Hrvat g. Josip Čosić, jedan od prvaka ru- munjskih Hrvata, koji budi i uzdržaje hrvatski duh megju našim onamošnjim narodom i proučava njegove običaje. U Rekašu ima ,Šokačko pjevačko društvo“ sa čitaonicom, a imade 40 članova društva sv. Jero- nima. U počast O. Vlašića i O- Rade jednog dana je to pjevačko društvo dalo koncerat i izvodilo tredicijonalno božićno koledovanje. Treća skupina Hrvata u Rumunjskoj jesu Kra- šovani u južnoj Rumunjskoj, nekoliko sati željeznice daleko od sjevernih Hrvate. Kao što Konavlje sastoji od više sela tako i Kraševo. Glavno je mjesto Kraševo sa 3028 duša, a ostala su mjesta Nermet, Jabalča, Klo- kotić, Lupak, Ravnik i Vodnik. Sva su to mjesta na uzvisini u gorskom predjelu. Možda se zato i zovu Kraševani (od ,krš*), Nekoji hoće; da se zovu po mjestu odakle su došli, a to je prema predaji Kreševo u Bosni. Došli su ovamo bježeći pred iurcima u 17. vijeku. Sve do nedavno vršili su megiu njima dušo- brižničku službu bosanski franjevci. Sada vrše svjetovni svećenici, koji nešto malo natucaju hrvatski. Oni naši sunarodnjaci većinom se pastiri i dosta siromašni. Imaju i osobite jezične karakteristike. Često umeću slovo ,1“ osobito, gdje je ,u“. Tako n. pr. jabika (jabuka), pln (pun), človik (čovjek), kolbasica (kobasica), solnce (sunce) itd. Osebujnost je kruševan- skog izgovora glagol lati“ : lam, laš, la, lamo, late, laju. Taj glagol oni upotrebljavaju mjesto pomoćnog glagola ,biti“ u futuru. Mjesto da reče: ići ću“, Kru- ševanac kaže: ,lamda idem“. Mjesto ,vidjet ćemo“ on govori ,lam, da vidimo“. Mjesto: ,oni će to uči- niti“ govore: laju da to učine“. Inače govore čistom ikavštinom. I nošnja je njihova osebujna toli muškaraca koli ženskinja. Muška nošnja dosta je slična nošnji Bo- šnjaka u nekim predjelima, a ženska nošnja u nečemu sliči nošnji Konavoka. Kruševani su pobožni, priprosti ljudi, a drže puno do svojih starih običaja. A takovih običaja ima veliki broj. Ima dosta i praznovjerja. Bilo je ugodno iznenagjenje za O. Vlašića, kad je megju Kraševanima našao 15 obitelji, koje se takogjer zovu Vlašić. | na veliku njihovu radost on je pohodio ne- koje te obitelji propitajući se o njihovim starim pre- gjima, koji su valjda jednoć bili i pregji Vlašića iz Veleluke. U Vodniku je učitelj Petar Vlašić, brat po- kojnog Matije Vlašića, takogjer učitelja u Kreševu, koji je puno zaslužan za upoznavanje kruševanskih -ebičaja i osebujnosti, te je o tom u svoje doba pisao. I megju Kraševanima imade članova društva sv. Jero- nima, a nekoji primaju ,Glasnik presv. Srca Isusova“ kao i Kalendar Srca Isusova iz Zagreba. Pored gore spomenutih, koji žive u skupinama, ima i po nekim drugim rumunjskim mjestima naših sunarodnjaka, ali jer ti nisu u vezi s ostalima polako se odnarogjuju u Magjare ili u Rumunje. Tako ima kojih 30 obitelji u Radni, koje su čisto hrvatske obi- telji (Margetići, Gomilčevići, Orašići, Stašići itd.), ali danas samo stari ljudi i žene znadu hrvatski. Dok Mungos na otoku Mljetu. Jedan prijedlog dubrovačkoj općini. Na otoku Mljetu žive za naše podneblje veoma zanimiva zvijerka, kojoj je domovina Indija, a naziva se mungos (mungos mungo). Ova indijska zvijerka poznata je kao jedna od najvećih neprijatelja zmija i to posebno otrovnica. U prirodopisima životinjstva čita se, da se dade pripitomiti i da ih ladijci kao ta- kve i po kućama drže. "Mungos je malena, veoma gipka zvijerka, koja se veoma hitro i veoma brzo gib- lje i lako provlači i kroz malene otvore. Veoma je plašljiv, te je to i uzrok, da ga se ne vidi tako često, te bi se neupućenom činilo, da ove zvijerke nema na Mljetu ili da je bar veoma malo ima. To pak nije. Nje na Mljetu ima veoma mnogo, a to se vidi naj- bolje u zimskim mjesecima, kad u nestašici lova u prirodi, zalazi često u blizine ljudskih stanova i u staje domaćih životinja, da traži sebi hranu. Seljaci znadu pričati kadkad, da im mungos za- kolje kokoš i pojede kokošja jaja. Ovo pričanje mo- glo bi biti vjerojatno, kad se uzme u obzir, da se o- vih životinja razmnožila sva sila i da u nestašici hrane, osobito zimi, i napadnu koju kokoš. Ta posve je pri- rodno, kad bi oni u nestašici hrane napali sitne do- maće životinje, jer valja uzeti u obzir, da je Mljet je- dan ne velik otok i na kojemu se do sada nalazi mnogo ovih zvijeraka, usljed njenog veoma brzog množenja, i da iste, u nemogućnosti da se drugovdje < ON ,NARODNA SVIJEST * njihova djeca malo ili ništa ne razumiju, nego govore magjarski ili rumunjski. Nekada je cijelo mjesto Radna, glasovito proštenište Majke Božje i veliki franj. sa- mostan, bila hrvatsko mjesto. Danas još samo mrtvi govore hrvatski, jer su na grobištu većina natpisa hr- vatska, dok živi govore samo magjarski ili njemački i rumunjski. O. Vlašić je ipak i to s nekojim starcima i staricama govorio na našem jeziku i veoma su se dobro razumjeli, Radna, zvana Marija Radna, leži na krasnom gorovitom položaju. Odatle puca divan pogled na te- mišvarsku ravnicu i erdeljsko gorje. Tu je o Marini- jim svetkovinama veliko proštenište, pak se slegne do 30.000 duša raznih narodnosti. Za Malu Gospu u sep- iembru naši rumunjski Hrvati hodočaste tamo u veli- kom broju. Bude ih na tisuće. Idok druge narodnosti imadu obilje svećenika (do 30), koji im propovijedaju i ispovijedaju ih u njihovom materinskom jeziku, dotle naši ljudi nemaju nikoga. Zato su u svim mjestima i župnicii narod molili O. Vlašića, da bi im za Malu Gospu došao onamo. Oa im je to i obećao, ako mu prilike dopuste. Ovakovi pohodi od velike su koristi za narod i u duhovnom i u narodnom pogledu, pak je sveta stvar poduzimati ih, da tako naš narod u u tugjoj državi bude stalniji u svojoj katoličkoj vjeri i budniji u svojoj hrvatskoj svijesti. Zvjezdano nebo. Evo nas u najpovoljnijemu zemanu za motrenje nebeskih tjelesa. Kroz januarske večeri bogato obilje najljepših i najsjajnijih konstelacija privlači k sebi naše oči. U ranijim večernjim urama opažamo kako se je svijetli pojas mliječnoga puta ili kumovske slame pru- žio preko cijeloga neba od jugoistoka prama sjevero- zapadu. U njemu nalazimo redom najjužnije zvijezde Blizanaca, pa u samom zenitu Perseja s promjenljivim Algolom, pa Kasijopeju ; a na mjestu, gdjese mliječni put rastaje u dva kraka (kod sjeverozapadnog okrajka neba) sjaji se lijepi Deneb, glavna zvijezda Labuda ili Sjevernoga Križa. Pretpostavimo li, da nam mliječni put dijeli nebeski svod u dvije prilično jednake polo- vine (jugozapadnu i sjeveroistočau), nalazimo u prvoj najljepše zviježgje, veličanstvenoga Oriona, kroz čiju sredinu prolazi nebeski ekvator, Produljimo li pravac, koji spaja dvije njegove najjužnije zvijezde prama istoku, zapet će nam oko o najsjajniju stajačicu na cijelomu nebu, divnoga Siriusa, koji je 1,069.000 puta od nas udaljeniji, nego Sunce. Kad bi Sunce od nas bilo toliko udaljeno, ne bismo ga mogli vidjeti niti s najboljim teleskopima; možemo dakle po tome za- ključiti, koliko je golem Sirius, koji je usprkos toj užasnoj daljini za prosto oko još najsjajnija stajačica na nebu. Dalje vidimo uzduž mliječnoga puta zviježgje Bika sa sjajnim Aldebaranom, od kojega nijesu daleko Plejade (Vlašići). Ispod Kasijopeje pružila se Andromeda, čiji je nastavak prama zapadu dugački Pegaz. Ispod Pegaza nalaze se u zviježgju Riba planeti Jupiter i Uran (ovaj zadnji za prosto oko nevidljiv). Iznad mli- ječnoga puta (na sjeveroistočnoj polovini neba) vidimo na istoku Maloga Psa sa sjajnim Procionom, a desno od njega dvije najsjajnije zvijezde Blizanaca : Kastora i Poluksa, koji su sada na nebu cijelu noć, jer zapa- kuda šire, nalaze svake godine to manje svoje prave hrane. Megjutim, dok seljaci to tvrđe, ipak mne kažu, da su zvijerku uhvatili na djelu, već samo na istu sumnjaju. Ipak ta navodna šteta ništetna je prema ko- risti, koju mungos čini tamaneći otrovnice zmije. Go- vori se da famani i ostale poljske štetočinje. Bivša A.-U. nabavila je nekoliko pari mungosa iz Indije, da ih naseli na Mljet, koji je u svoje doba bio pun otrovnica, poskoka (Vipera ammodytie), Po- kusi, kako će se na naše podneblje priučiti, vršeni su u gradu Korčuli i kad se pokazalo, da može živjeti u našim krajevima, bio je pušten na slobodu na Mljetu. To je bilo negdje oko 1910. I Mljet, na kojemu se po pričanju seljaka moglo naići na čitava klupka zmija, navlastito poskoka, dečekao je, zahvaljujući mongusu, da se broj njegovih zmija očevidno umanjio, a može se ne pretjerujući kazati, da su zmije na Mljetu i pot- puno uništene, zmiju, a ujeda zmijina nema već godinama, dok ostali našl krajevi onako teško trpe od ove napasti. Po uas je žalosno, gdje ovako korisnu zvijerku ne znamo raširiti po našim otocima i kopnu, jer iako ova indijska zvijerka ne bi mogla možda podnositi studeni ispod ništice, ali bi ono svakako mogla biti rasprostranjena po našem primorju i otocima, gdje je podneblje tako blago i usred zime. z Lov na iste nije uopće težak, U običnu vršu po- stavi se komadićak mesa, odnosno riba (ribu osobito voli) i tako pripravljenu vršu postavi se u blizinu nji- Danas je tu velika rijetkost vidjeti / daju poslije aa dalje od njih divimo s prekrasnomu Kočijačija se najsjajnija zyiie : pella dotiče ruba šinoga puta, Potegnemo M Capelle pravac ravma sjever, opazit ćemo s je strane glavu dugačk zviježgja Zmaja i nedaleko nje prekrasnu Vegunjsjajniju zvijezdu zviježgja re, prama kojoj vaino lagano, ali trajno i stal putuje smjer zemalj osi tako, da će doći vrijen kad će Vega biti na dalekim potomcima polar zvijezda, a sadanja «olarna zvijezda primiti dek uumirovljenja“. Nu« je još kao takova u na službi, naći ćemo je tko baš napomenutomu prav koji spaja Capellu severom, ito po prilici jedna daleko od zenita i ojeverne strane horizonta. O izgleda kao prikovana jednom mjestu, a cijelo zvjezdano nebo privi oko nje okreće u koncent nim krugovima, čijeona zajedničko središte, i tako, da zvijezde, ksu dalje od nje, prave v krugove, a koje su bliže, prave manje krugo Strogo uzevši, nije ona tačno uvijek na isto mjestu, jer je udaljedd nebeskoga pola 19137", prama tomu napravia u 24 sata sasvim ma Il s tim za praktičnu rabu neznatnim po. \, Najbliža je polu nekiuga stajačica, koju jt 34 vijeku njemački astra Fabricius prozvao \ 4 i sima (što znači ,najl polu“). Njezin je ra: “", pola samo 7', dakle osmina jednoga stupnja s, kako je ona prividniko malena, da je za pros oko apsolutno nevia, ne može da u praksi službu polarne zvijez— Da danas preveć ne o ljimo, drugi ćemo stt pozabaviti planetima i banjem Mjeseca. i Vela slava. Bilo jutro2no Burnoginog dana, * Kad jaazih u vrtu Jednoge&ana. — ,Liepao, rekoh mu, Kaži dt samo, Što tenu potjera Da zali amo ?“ — le šuram Vrančane“, Fazan \djavi, .Gdje smirno živio Prpajućravi ; Kad eto inadno Podiže ajka, Udre viz Veljina, Žalosna. majka ! ,On svu i družinu Nermilo če, Pa sve i u vreću I sobomuče ; \ Pred stralm lovačkim : Veljinijetesom, Ja jedinasih se, Utajan priesom : Da ti s ta doglasim Sudbu stkletu, Ti pak u Veljinu Glasi svesvietu !“ Šeren hovih podzemnih rupa.is meke primami ga i se onda ulovi u vršu. | lovac može ih dnevno više uhvatiti. Lov je nai u zimsko doba. Naša dubrovačka na mogla bi nabaviti koliko desetaka pari misa na Mljetu, pak ih. pr. pustiti u našoj Župu bi oni našli obilno 1 jer je Župa prepuna zmda je upravo strašno i bi tu zvijerke našle obivode, bez koje one šir teško ljeti prolaze. Zvijeri; js E ii. množile i po tom sef) 7givh stalno brzo r e. Ir . noj okolici. E ' raširi o bližoj i da = Napominjem, & g, i jedan ugledni gospar, k? ako mi vigjale zmije u vrtu njego Net Zar to nije najbolji i ž imati na umu, da je na njio Žapi.<a ird nKupari“. i Napalište oi Napisao sam ovo u'adi, da će Ni š brovačka općina, koja je va pozvana, da (4 dubi bro i napredak našega dilog grada i njegove o d zao za ovu tako dobri korisnu stvar, oznato mi je, da j&. Dr, Franjo Lisi liječnik u Trpnju na Peljls prenio s io 1 u blizini Trpnja šest koma mungosa, vi Niko Baničević, župnik u1mbardi na Korčuli 1 gjer je pustio dva komadi Orebiću na. imanju Jokovića, liječnika u Zaglu. U Blatu na Mljetu, o)žiću 1997, Telav M. Macan, učitel |