Poštarina plaćens u gotevu

Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

DUBROVNIK, 19. januara 1928.

s. God.X.

 

 

 

  
    

 

jena je ilstu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. izlazi svakog Četvrtka. Vlasnik - izdavač - urednik:
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. | za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FIč — Dubrovnik.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1 50 Din. | Tisak & Biibrovačke Hrvat

 

ze Tiskare (zast.I. Birimiša) — Dubrovnik

 

Stambena kriza.

Sa 1. novembra 1927. godine imala je da pre-

ane važnost zakona o stanovima od 15. maja 1925.-

dine. Nu obzirom da bi selidba iz jednog stana u
ugi brojnih stanara prouzrokovalo znatno poreme-
nje, da bi pretežna većina stanara baš u zimsko
oba ostala bez krova, pak da se izbjegnu kobne
sljedice i u interesu mira i poretka u državi, vlada
citirani zakon o stanovima produljila na daljnjih
st mjeseca, t. j. do 1. maja 1928. godine,
| Prestajanjem napomenutog zakona zgrade ostaju
slobodno raspolaganje vlasnil4, a stanari su posta-
jeni u vrlo težak položaj, ili da plaćaju onaku zakup-
nu, koja nije nikako razmjerna njihovim prihodima,
| da sele. Ovo naročito pogagja. dižavne i samo-
pravne činovnike, niže činovnike privatnih ustanova
zavoda, radnika i ostala lica sa ograničenim priho-

a, koja sa svojim današnjim prihodima mogu jedva
\ uzdrže sebe i svoju porodicu.

Uslovi života od dana donošenja spomenutog
kona do danas horendno su pogoršali uslijed eko-
mske krize.

Procenat novosagragjenih zgrada u povećim ceq-
mima kao m. pr. u Beogradu, Zegrebu, Ljubljani
t, d,, ne odgovara nikako broju stanovnika, koji je
slijed doseljivanja nakon rata pučanstva sa sela znatno
rastao. Prama siatističnim podatcima nestašica sta-
va jako se osjeća, a zakupne cijene rastu cd 30,
i 50 puta više od predratnih.

Kućevlasnici postepeno dobivaju svoja prava i
tpunu slobodu, te bezobziriio davaju otkaze na sta-
ve, Otkazi kod kr, Kotarskog Suda u Zagrebu,
li su do prošlih dana dosegli do 2300.

Francuska u socijalnom interesu produljila je
kon o stanovima do 1. januara 1931. godine; Bel-
jska vlada do konca decembra 1930. godine, Ru-
unjska vlada do konca 1928. godine, a u Njemačkoj
kon o stanovima nema odiegjenog roka.

Iz navedenih razloga dužnosti je države, da u
ćem interesu i dalje vodi brigu o bijednom stanju
nara, i da izda novi zakon o stanovima, koji će
gulisati odnošaje izmegju stanara i kućevlasnika,
aštitit stanare proti lihvarenju nekih bezdušnih vla-
ika. Promatrajući posebno stambene prilike u
brovniku, iste se prikazuju u istinu očajne, što
uža povoda  svagdanjem o i opravda-

prigovorima.

Dok se u svim povećim esta; megiu ko-
1 može poslužiti kao dobar primjer i grad Spljet,
tensivno zidaju nove zgrade, naprotiv u Dubrovniku

Gružu gragjevna djelatnost manjkava je, tako da
idolaženjem nakon prevrata pučanstva iz bližnje oko-
e i imućne gospode iz raznih teritorija naše države,
ja kupuju kuće, broj novih kuća ne odgovara nikako
trebitim zahtjevima.

. Kućevlasnici u našem gradu provagjajuć se ža
imjerom svojih kolega, davaju  takogjer otkaze na
anove. Broj otkaza podnesenih kr. Kotarskom Sudu,
) prošlih dana bio je dosegao :do 300. :

Ako nigdje drugovdje, ali u našem gradu ima
koliko državnih prostranih zgrada, dijelom neupo-
ebljenih, u koje bi se shodnim popravkom mogla
imjestiti razna državna nadleštva, koja su do sada
ještena po privatnim kućama, te bi ma takav način
žavni Erar uštedio visoke kirije, koje isplaćuju doti-
im kućevlasnicima, a stanovi koji bi ostali ispra-
jeni, doznačili bi se beskućnicima.

,Udruga stanara i podstanara grada Dubrovnika
Gruža“ već otrag dvije godine podnijela je Mini-
rstvu Socijalne Politike u Becgradu, opširni ,Me-
orandum“ u izloženom smislu i dva puta pospješila
ešenje, ali do danas, ostalo je na žalost sve to glas
pijućeg u pustinji.

= Pri tome je shodno istaknuti da je Vojno Mini-
arstvo u Beogradu, ješ otrag godinu dana, bilo pre-
ožilo Općini dubrovačkoj da će joj u zamjenu ka-
ima u Gružu, koje su do sada svojina Općine, ustu-
ti vojne objekte opstojeće u gradu Dubrovniku.
ako se je spomenuta Općina odmah izjavila spre-

  
   
  
  
  

mnom na predloženu joj izmjenu, ipak riješenje i
ovog toliko važnog pitanja — još uvijek i dalje visi!

Stojeći tako stvar, vruće molimo Općigu, da obzi-
rom na važnost i prešnost posla, izvoli po mogu-
ćnosti odmah pospješiti riješenje pitanja o kome je riječ.

U svrhu da bi se stambena kriza u Dubrovniku
mogla u najkraće vrijeme konačno riješiti, nužio je,
da se novčane zavode (banke, mjenjačnice, štedionice)
prisili ua opsluživanje naregjenja Ministarstva Soci-
jalne Politike, da za svoje zavode imaju zidati sop-
stvene zgrade. — Glas stanara.

 

Razne potrebe Gruža.

Pošta. Sa poslovanjem pošte u Gružu wnožemo
biti zadovoljni. Jedino bi pošta morala voditi računa
o potrebama Lapada, koji se u posljednje vrijeme
lijepo razvija i pogjeli naprijed ovim korakom, osjetit
će se potreba jednog poštanskog ureda u Lapadu, ako
ne stalnog, a ono barem sezonskog. Za sada bi se
moralo nešto uraditi za bolju dostavu i sabiranje pošte
po Lapadu. — Sezona, kad će Lapad biii pun stranaca,
približuje se, pa se nadamo, da će pošta do tada
uvesti dvije dostave na dan, tako, da će se raznositi
pošta po Lapadu i u jutro i poslije podne, a ne samo
u jutro kao sada. — U Lapadu imamo samo jedan
sandučić za sabiranje pisama i to kod škara, tako da
oni, koji stanuju u vali, moraju da maprave više od
kilometra pute, da dogju do tog sandučića. Trebao bi
dakle po jedan sandučić u uvali, a jedan na raskrsnici
blizu Mihajla, — a kod tramwayske stanice ,Lapad“
trebao bi svakako jedan sandučić toli za Lapad koli
za Gruž.

Telegraf. U javnosti je već bilo govora o e
da bi Gruž morao apsolutno da ima direktne telegraf-
ske — a i telefonske veze sa zalegjem, a ne da brzo-
javi za Gruž i iz Gruža tranzitiraju Dubrovnik, Od
kolike štete može da bude to tranzitiranje, usljed
gubitka vremena za primanje tih telegrama u Dubrov-
niku i njihovo prosljedivanje dalje, to znadu najbolje
privredni krugovi u Gružu. Bez ikakve krivnje činov-
nika može takav brzojav, da zakasni po nekoliko sati,
jer niti stanica u Dubrovniku ne može da bude uvijek
na raspolaganju Gruške stanice, niti može uvijek da
odmah dalje prosljegjuje te tranzitne telegrame, A po-
štanska uprava bi morala znati, da u Gružu osim
jako razvijene trgovine i jakog saobraćaja imamo i
mnogo državnih ureda, pomorsku vojuu akademiju i
po nekoliko ratnih lagja. Pa ni u interesu privatnika
a ni dižave nemože da bude, da brzojavi stižu u
ovako važno mjesto sa i najmanjim zakašnjenjem —
te bi se poštanska uprava morala pobrinuti, da omo-
gući bizojavni saobraćaj sa Gružom bez tranzita kroz
Dubrovnik. To isto vrijedi i za telefon, — A ovakovo
uregjenje telegrafskog i telefonskog saobraćaju u Gružu
ne bi državu, osim instalacionih troškova, ništa stojalo,
jer u Gruškoj pošti ima mjesta za sve to, a ni perso-
nala ne bi trebalo ništa više negoli sada.

Gružani.

Što zida kaže g. Vilder?

G. Vilder, poznati samostalni demokrata i desna
ruka g. Pribičevića, odgovarajući nekomu Kajmača-

 

lancu ,D“, pisao je neki dan u beogr. »Politici« (od

28. pr. mj.) i ovo:

»Ta mi kroz sedsm, osam godina od našeg uje-
dinjenja drugo, teko reći, ne rad mo rego da u cilju
popularizovanja misli državnog jedinstva sa Beogradom,
kao prijestolnicom, pjevamo ditirambe o  herojstvu,
visokom moralu, dubokoj nacionalnoj kulturi Šumadi-
naca | U »Privremenom Narodnom  Predstavništvu«,
pa i poslije, nijedan gotovo naš govornik iz preka
nije prije započeo svoj govor, dok nije prije odao
iskrenu poštu mrtvim i živim herojima, koji su prolili
krv za naše oslcbogjenje i ujedinjenje. Ali mi nismo
ostali samo pri nekom teoretskom priznanju, i možda
samo za historiju, nego smo vodili tešku borbu u
svojim krajevima za to, da se od nas sve prenese i
skoncentriše u Beograd, da ovdje bude vodstvo državne
politike i uprave nad cijelom zemljem. Pri lom smo
u zanosu po koji put išli dalje i od samih mnogih

 

 

zoja

Bistrinske kameni

Od 20 ov. mj. prodavaju
e ,Pod Zvonikom“ gdje
se primaju i narudžbe, $

    

v

 

 

Srbijanaca. Našu smo idealnu stranku rasp
dajući tada
partiji, :da
društva sa imetkom i vrlo dobrim upravama utopili

i, pre-
svoje neznatne partijske snage srbijanskoj
nas vodi. Naša smo sva kullurna i stručna

sa srbijanskima, da im _ središte
forsirajući tako misao jedinstva na svim
uarodnoga života“.

Iz ovijeh riječi g. Vildera mi
žemo znati u čemu je sastojala nje

 

 

ra i Pribičevićeva
misao o narodnom jedinstvu. Ona je sastojala u tome

 

   

da se iz Zagreba i Ljubljane (a tako e i_iz Sara-
jeva i iz Cetinja) sve prenese, koncentriše i ufopi u

  
 
 

 

Beograd, što se je, nažalost, i dogodilo i mi sada
treba da snosimo teške posljedice or i-
šnjeg g,zanosnog“ rada gg. Pri i

ostale njihove zagrebačke i splitske družine.

Uostalom ono što je g. Vilder spomenuo, tek je
jedan dio teškijeh grijeha oo jenijeh od njega i nje-
gove stranke iz silnoga zanosa za Šumadincima, za-
nosa koji ih je dotle dotjerao te su počeli čak da
imitiraju jezik i izgovor Šumadinaca ne samo u knji-
ževnosti, nego i u privatnom saobraćaju ! No sreća je
htjela da Šumadinci sve ekscese njihova zanosa nijesu
razumjeli (jer doista mučno: je shvatiti da ko može iz

 

zanosa osiromašiti sebe da obogati drugoga); jer, da

su razumjeli, bio bi g.g. Pribićević sa svojom ,inte-
gralnom“ družinom počinio, u ime aarodnoga jedin-
stva, još i većih grijeha i ludosti nego što su one,
što ih je počinio!

 

Pogauska vjereisnovijed fašizma.

Rimska fašistička revija ,Critica fascista“, koju
uregjuje državni podtajnik u mir rstvu prometa
Giuseppe Botiai, bila je lani raspisala anketu o odno-
šaju fašizma prama vjeri i crkvi, Megju drugima javio
se je i jedan katolički svećenik, koji je zagovarao na-
čelo koordinacije države i crkve te sporazuman rad
fašizma s crkvom, jer obojica imaju universalnu zadaću,

U zadnjem lanjskom broju od 15. decembra tog
časopisa javio se je g. I. Evolo opširnim člankom pod
naslovom ,Fešizam kao volja imperija i kršćanstvo“,
Tu se je pisac stavio na čisto stanovište poganskog
shvaćanja života i države. ,Ako hoćemo, piše, temeljito
obnoviti i tvrdo organizovati svoju poliliku, moramo
ostvariti poseban pojam o čovjeku i Životu. Taj
pojam pak nikako ne možemo uzeti iz kršćanstva“. —
Naš ideal ne može biti Bog-čovjek, Bog, koji ljubi i
trpi, nego čovjek-bog pobjednik: heroj helenskih mita,
Mitra, pobjednik sunca i Tora, Šiva, strašni Bog, koji
pleše. Nećemo providnosti, milosti, predestinacije. To
su ništetna utočišta za slabiće. Mi pak naprotiv hoće-
mo zakon slobodnih bića, koji su sami sebi početak
eis i Za tim težimo, da ostvarimo hierarhiju
ljudi, ali ne takovih, koji vjeruju, nego takovih, koji
znaju“. Zabacuje gkatoličku tradiciju“ i završava:
p... energično izjavljujemo, da smo pogani i da
težimo za obnovom poganskog imperijalizma*.

Ovu fašističku ideologiju Evolovu nije niko iz
fašističkih redova zabacio. —  ,Osservatore Romano“
je već reagirao, ali neslužbeno. A jasno je da službeni
krugovi neće mučati, kaošto nijesu mučali na slične
ideologije , Action Francaise“. Katoličkoj demokraciji
širom svijeta nije potreba mijenjati svoje stajalište
protiv fašizma, jer je pravilno ocijenila fašizam iz
svega početka.