Putovanje pomorskog kapetana I. Gasilari iz Aleksandrije za Dubrovnik. (Njegove bilješke u starom rukopisu iz g. 1777.) Ukrco sam se u Aleksandriji kao putnik s kape- tanom Montenaro.! Bilo nas je više putnika, megju kojim osamnaest Bošnjaka i snjima moj poznanik Hadži Ahmet iz Stoca. Putevali smo prilično, ali kad se napokon pri- bližismo našim krajevima i dubrovačkoj miloj zemlji, postavismo se ,per maestro“, da se ne zadubemo mnogo k zemlji, jer nas vjetar bijaše zanio u Ostro- schietto ali je bila ,una fortuna di tempo“ i nepre- stana kiša. Svi smo bili okisnuti, a malo nam je robe još preostajalo, da bi se promijenuli. Učinili smo , paro- chetto basso con due mani di terzaroli“ i tako smo jedrili, od prilike šest milja ,costeggiando“ ove naše toli željne zemlje s namjerom da bi došli usidrit se u Cavtat pod Prahljivac.? U ll ura prije podne vani prema Moluntu su- srete nas zapadni snažni vjetar. Nakon ,una groppata“ konjskog skoka, zatvorimo sva jedra, ostajući samo na ,črinchettu“. Da ne bi ostali po noći na dvoru, pred podne obrnemo i ,poggiamo“ da se tako spa- simo u luci od Molunta prema zapadu, gdje ostaje velika luka nazvana veliki Molunat. Na uru po podne s istim zapadnim vjetrom prispjesmo — od prilike — jednu milju daleko od ušća spomenute luke. Pripra- vimo ankore, kad ali na jedan put utiša vjetar a za tim ostane velika ,mareta“ i ,kurenat“, što nas ti- skaše prema grebenima, koji se nalaze a , maestro“ na ulazu u luku. Dok brod nije slušao ,ćimun“, do- gjemo sasvim blizu stijena, ništa nego da se brod razbije. U ovom groznom času zavapismo božju po- moć i svetih duša od purgatorija, učinivši svečani zavjet da ćemo dati svetu misu za duše... Netom smo učinili zavjet, zazvonili smo na ,provi“ a zatim od- mah nenadno zapuha nam sretni vjetar s istočne strane »scirocco fresco“ i pomoći tog vjetra odalečismo se od kopna i spasismo se od neizbježive opasnosti da izgu- bimo brod i živote. Jedreći istim vjetrom ugledasmo cavtajska ostrva, najprvo Mrkan pa na 3!/2 po podne sa snažnim šilokom progjemo izmegju Mrkana i Su- stjepana pa mimo cavtajsku luku progjemo sretno izmegju dvije , Seke“ i nakon ,burdate“ izmegju Ljute ? prema Ključicama,* sdrugom burdatom prispjesmo upravo ,sorgitore“ Prahljivca i to u 4 ure poslije podne. Usidrili smo se prema Rogaču na 10 pasa dubine, nakon 28 dana putovanja iz Aleksandrije, a 7 od Modone, zdravo po božijoj milosti. Odma smo vezali dobar ,provosc“ pod isti Rogač. P BSB: 1 U starom rukopisu nije spomenuto ime broda. 2 Najbolje sidrište u dubrovačkoj Župskoj uvali, poznato u portolanu. 9 Riječica pomornica na Župskoj uvali. 4 Spjadja na sjevernoj cavtajskoj obali nazvana Ključice. Uspomene iz starog Dubrovnika. Kučak od ferme. Lovački je šport postojao u Dubrovniku i u prvoj polovini prošloga vijeka. U to je doba neki strastven lovac bio na čudu, što nije imao dobra kučka za lov. Veliko je njegovo veselje bilo, kad mu je neki prijatelj obećao, da će mu dobaviti »kučka od ferme“, koji, netom u daljini ugleda zeca ili pticu, odmah se ,ferma“ i sjede. Bilo je utanačeno, da će mu u stanovili dan i sat predati toga kučka pred crkvom sv. Spasa. Lovac dogje po dogovoru u odregjeni sat na ono mjesto i ugleda prijatelja, koji ga je već čekao, ali bez kučka. ,A gdje je kučak ?“ — poviče ljutit na prijatelja. -,Pa eno ti ga!“ — mirno odvrati ovaj i pokaže mu kamenitoga kučka, koji je mirno sjedao na rubu Onofrijeve česme i buljio prama Minčeti, mimo koju je baš u taj čas letjela jarebica. Kako se je taj dijalog dovršio, povijest ne pripovijeda“ Svakako je ono bio ,kučak od ferme“, jer se je bio »fermo“ i sjedao buljeći u onu jarebicu. A,da ga ni- jesu (ne znamo zašto) skinuli s onoga mjesta, još bi i danas ondje sjedao i buljio prama Minčeti..... Ovaj anegdot u nas poznat po kazivanju starije nam čeljadi tiče se onoga kamenog lika psa, koji je stajao na okrajku gornjeg dijela Onoirijeve česme još i 90.tih godina prošlog vijeka. Spadao je i on na onom divnom arhitektonskom djelu iz god. 1435. me-- giu ,dvanaest znakova zodijaka“ * i megju ,animalium simulacra“, kako nam stari kroničari sa Filipom de Diversis ostaviše zabilježeno. Ovaj sačuvani kameni lik psa bio je odanle prenesen u domorodni naš mu- zej, pa krajem prošle godine u novouregjeni arheološki muzej u ex-gimnazijskoj zgradi, — Stari Dubrovčanin, * Tako se je to zvalo, premda zviježgje ,Kučak“ ne spa- da u zodijak. NARODNA SVIJEST* Rako je došo marcapan u Dubrovnik. Mlečići zaplijeniše Dubrovčanima g. 997 ,Karavelu“ punu voska i srebra. Dubrovčani pošalju za to u Mletke dva poklisara, koji ne budu primljeni, ali ovi dadu za to protest na placi S. Marka. Zatim dubrovačka vlada izda naredbu, da ne- smije više nijedan Dubrovčanin trgovati s Mlecima, tako isto nijedan Mlečić s Dubrovnikom i: to pod smrtnom prijetnjom. Razumjevši Mlečići, da im je u tome velika šteta, odluče pomirit se s Dubrovnikom i za to pošalju svoje poklisare u Dubrovnik, da bi ovi ugovarali mir, obećavajući povratiti Dubrovčanima sve što im bijahu zapljenili. Dubrovačko Vijeće zaključi, da bi im Mlečići sve povratili i uz to nadoknadili sve nanesene štete, pa stoprv za tim da bude dozvoljena slobodna trgovina kako s jedne tako i s druge strane. Suviše Miečići moraju svake godine slati Dubrovča-. nima dva? bika, četrnaest komada crvene saje! i u slučaju rata — na svoj trošak — oružanu galiju. Dubrovčani se pak sa svoje strane obvezuju, da će slat Mlečićima dva bijela konja i u slučaju rata — na svoj trošak — oružanu galiju. Mlečići pristanu na sve to i ovaj megjusobni ugovor uzdržaše za više godina. ? Prigodom ovog sretaog mira g. 1001. Mlečići dogjoše u Dubrovnik noseći sa sobom megju ostalom , marcapan“ ogromne veličine.3 Ovaj se dar dopane Dubrovčinima i okusiše ga u Senatu uz žmulić prastare ,malvasije“.* Da se pak oduže Mlečićima kao uzdarje Dubrovčani odaslaše u Mletke nekoliko ,karatjela“ svoje na glasu stare »malvasije“. Mlečići bijahu veoma radosni radi ovog mira i što su pogodili dubrovački ukus i rekoše, da im se je ovaj dar činio dostojan i radi toga, što nosi ime njihovog parca Svetug Marka: ,Pan di San Marco — Marcipanis“. Od ovoga je doba ,marcapan“ vrlo cije- njeno dubrovačco slatko te stajaše na čelu: ,pan- dispanju“,? ,linguadosu“,% , mačaicama“, ,oblantama“,? »dumanskoj torti od skorupa“,5 ,dumauskim kolačima“,9 sutecjart, prozatit itd; L2B5B; 1 Saja je crvena najfinija svita (pezze di panno). 2 Dovle Appendini. 8 Marcapan, Marcipanis, Pan di Marco, Markov kruh. Ovo slatko plosnog okruglog oblika, napravljeno iz istučenih bajama ircoma fino i obljubljeno pravila ga je veoma umjetno sve do svoje smrti neka starica u gradu i kod nje se naru- čivalo. Zadnji je marcapan ova starica napravila po naredbi g. Nike Neimeyer. Ova je hoćela da starici pomogne, pa joj je naredila marcapan i stavila ga na /of i tako starica dobije novaca deset puta više nego je valjao marcapan. Ovaj mar- capan je svršio u Cavtatu, jer ga je tu netko dobio. 4 Malvasija_ili Mavasija, bijelo vino osobito dobrog ukusa ragjalo je u Dubrovniku i bližoj okolici. Bilo je veoma cijenjeno i na daleko poznato. Čuvalo se je u staklenicama pa su ga i potomci dočekivali. Ova je loza davno poginula pa na žalost nestalo je dubrovačke malvasije. 5 Pandišpanj, slatko koje od starine pripada Dubrovniku i okolici. Drži se da mu je ime od ,pan di spagna“ — spanjski kruh i da su ga pomorci od tamo donijeli. $ Linguados i ovo fino slatko ispunjeno pastom od mar- capana od starine je bilo udomljeno u Dubrovniku. Drži se da su ga mornari donijeli iz Španjolske. Ove slatkiše pravila je do svoje smrti neka starica u gradu i kod njeje svak naru- čivao. Moguće da je ona vodila lozu iz Španjolske. Po smrti ove starice nestalo je više i pravih linguadosa u Dubrovniku. 7 Dubrovačke oblante bile su nešto malo slične onim od Karlsbada, samo što su duhrovačke oblante bile zavite. Pravila ih je neka starica ispod Minčete; kod ove se naru- čivale oblante, koje su napunjale košice. Po smrti ove starice nestalo je i dubrovačkih oblanata. 8 Još opstoji ,dubrovačka torta od skorupa“, prave dumne od ,Tri crkve“. % ,Dumanjski koiačići“ prave dumne od ,Tri crkve“ i one od Sigurate kao i pandišpanje. što ju Knjige društva sv. Jerolima još mogu članovi da pridignu kod mjesnog povjerenika ili kod Dubrov. Hrvat. Tiskare. Redovita izdanja. (4 knjige) Din. 20. Vanredna izdanja (4 knjige) Din. 20; sama ,Danica 1928“ Din. 6. Upisnina za nove članove 7 Din. ze za uvijek. M. Kusijanović: O VLASIĆIMA. — Po istini — Ivan je imao ženu Niku i petero djece, sve | radnika i dobrih čobana. Od starješina kod kući bio još samo njegov otac, Doduše star, jer je i | bio od godina, ali je Nika svoga svekra lijepo pa a Ivan oca držao vazda čelo-stola i od njega o njegova djeca očekivali zapovijedi. Imali su nešto zemlje, kućice i gore, no vl linovo vlaštito a ne njihovo. Vlastelin je bio d ali im je bio gospodar, a oni njemu sluge, k Nijesu mu nikad zakasnili a kamoli uzmanjkali ugovoreno. Gospodar bio samac, a bio moguć, p otimo, da im dozvoli, da se otkupe. To pak nije mira Ivanovoj familiji, te su sve sile uložili, u sve guće štednje udarili, samo da mogu sabrati otku plvane“, — reče jednoga dana otac sinu, — da neću dočekati vesele Vlasiće. Imam nešto zlat dukata, što sam mislio, da se nagje po mojoj s Eto su skoro Vlasići, kad moraš gospodaru u g Što si uštedio ti, što ću ti dati ja, eda li dotekne se otkupimo“. To rekavši, izvadi starac ključ i otvori škr U pletenoj ćesi kao bječvi bio je kiip zlatnih cek koje on dade sinu. »Eto, sinko ! To je imalo bit vaše po mojoj s neka bude, dok sam živ“ | Ivan primi novac.i ode u grad uoči Kandel te odma sutra dan posjeti svoga gospodara vlastel Nagje ga dobre volje, pa se začudo brzo pogode. je donio obilato novca, i kad je sve namirio, oj mu polovina očevih cekina. Sad budi miran ! Eto sam ti pogodio ono, si odavna želio i o svakom me sv. Vlahu molio. D do koji dan, pa ćeš dobit gotovu kartu od notd reče vlastelin. — nOvako hvala Gospodinu Bogu, sv. Vla tebi dobri gospodaru“! reče Ivan, skidajući kapu s gl Ubrzo se oprosti Ivan od dotadanjega s gospodara. Nema Ivan mira! Ne ide, nego leti po gr Misli: ovo su.mi prvi Vlasići, da sam gospodari da sam slobodan. Ode u crkvu sv. Vlaha, kleki srdačno zahvali zaštitniku svojega doma na udij ljenoj milosti. »Sveti Vlaho! Dom oca moga — moje je štito! Na čemu spavam — moje je. Na čemu r — moje je!“ završi Ivan molitvu. Kupi na brzu ruku nešto u gradu, pa torbo ramena i na noge ode u daleku okolicu. Ne o trud puta; ne osjeća muku glada i ako nije ništi ložio od jutra. Osjeća se neobično čili jak; zaok ga misao o vlastelinu, kojim je on sad postao, o joj kući, o familiji, o starcu ocu, o sv. Vlahu, u će dan on i njegova obitelj proslaviti u rogjenoj — prvi put svoju kuću. Zora pala gorom i dolom, a Ivan u selo. se uzlajali psi po selu, dok mne stigne svojoj Njegovi su bili već poustajali. Ivan drmnu vratima, koja mu žena otvori. videći svoga čovjeka, u to doba u kući, a ne u du, zavapi: Što je moj čovječe, za Boga !“ »Je li se probudio otac?“ — reče Ivan i juri u: odi k starcu, a svi za njim. Onda će mjerno radostan, oca: »Čaća ! Budi miran! O. kupljeni smo !“ [van zagrli starca oca na postelji, a sva fa bude ganuta ovim prizorom i veselim dogogjajem. Na koncu završi starac: »Djeco! Ovo su mi u mojijeh 90 godina slobodni i veseli Vlasići. Bogu zahvaljujem, da sa dočekao, pa. ako će me sutra k sebi pozvati !“ Zbilja je ovaj dogogjaj bio jači od starčev vota, pa ga uputi ranije na drugi svijet, taman na sv. Vlaha od Gorice. | Dubrovačka Veresijska Banka - Bavi se svim poslovima, koji zasjecaju u bankarsku. struku, a specijalno dim novaca na štednju, te davanjem zajmova. — le najpovoljnije čekove i valute. O se prodajom na veliko žita, brašna, kolonijala, kože, galice, sumpora. i a d. Kupuje i plaća najbolje buhač, pelin, ljekovita bilja, losoror list i t d.