Poštarina plaćona u gotovu

 

Narodna

Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

vije

DUBROVNIK, 9. februara 1928.

I God. X. :

 

 

PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

jena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

Izlazi svakog Četvrtka.
_ Pojedini broj Din. 1.50.

 

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak IDrOVKe Hrvatske Tiskare (zast b Eirinića) — Ero

urednik :
Antun FI& —

Vlasnik - izdavač -
Dubrovnik.

 

Otac kršćanstva.

K papinom danu 12. Il.

U metežu moralne i socijalne anarhije, koja je
odigla na pijedestal ,prave čovječnosti i ljudskog
ostojanstva“ slobodu bez cgraničenja, koja jednim
cem laska instiklivne mase, a drugim cinički zapo-
jjeda legijama žandara i dželata, koji po istoj masi
ndžijom tuče i ispija joj fizičku i moralnu snagu,
klerikalni“, nazadnjački svijet katoličke Crkve upravlja
olitve Bogu za Oca svega kršćanstva.
Papinstvo — ta institucija Providnosti i mudrosti
rista, kojoj se klanja i nevjeini razum sa visina, na
jim snaga razuma kida koprene, što je plete žučlji-
st Velterovih učenika u prestonim i provincijskim
sopisima, cinizam 1adničkih vogja u dimu i vinu
sićenih kafom i gostima i idiotizam vlokiranih ,inte-
genata“ u ,duhovitim“ konverzacijama po uredima,
orovima i horu i zagriženost i zasljepljenost vjer-
ih prozelita starijeg i novijeg datuma —- slavi već
adeset vjekova triumfe, kakve ne pamti povjest
vječanstva.

Mlado, puno poleta i snage, vjekovima udarano
ne uništeno, blaćeno a ne umarano, klevetano, a ne
levetano — u svakoj periodi svoga bivstva. Papin-
vo danas izgleda kao mladica, koja raste i razvija se.
nj fenomen stvorio je mnoga laskava priznanja nje-
ovih ljutih protivnika i doveo mu pred noge u naše
ane velikane duha, uma i srca: Newsonova, Solo-
eva, Cloudela, Burgeta, Bordeavxa, Coppća, Retiea,
Hrgensera, Bergsona, Chetertona, Puppinna, Ruvillea,
aritaina_i golem broj drugih, koji diče akademije
sveučilišta, umjetnost i znanost svojih naroda, Gleda-
ći njegovu snagu veliki engleski književnik H. G.
Vells (protestant) morao je da napiše: ... Jedina
rkva, koja će na svijetu i dalje postojati, jesi rimo-
atolička Crkva. Ona je u sebi čvrsta i disciplinirana
odolijeva svim zaprekama, koje susreta na putu svog
Bzvoja. Katolička Crkva zna da zaštiti svoje vjernike
red varkama modernog života.

Poplavljeni pjesmom ideja, koje nam se vašarski
ude sa katedra sveučilišta i javnih govornica, u dne-
noj i periodičnoj štampi, u filozefiji, prirodnim na-
ama i psihološkoj literaturi; izmoreni , auktoritetima,
bji nam se nude po uzoru pjetlova ističući svoje
erje doktorata, članstva akađemija, umjetničkih kre-
ija, filozofskih otkrića, zasićeni hvalisavošću učenog
ijeta, koje se u megjusobnoj konkurenciji poput
gana ističe slavem svojih djela i glupošću tugjih,
agjeni nad propadanjem meralnih vrednota, ljudskih,
gcijonalnih i društvenih ideala pravednosti, koje nas
ši, kao brodolomci, koji vide ostrvo spasa, upiremo
či u Auktoritet, koji je snagom Kristovom, a ne
ojom ljudskom, milošću Božjom, a ne svojim ljud-
kim spcscbnestime, luč i uporište, izvor i okrijepa.
Papinstvo je Katolička Crkva. Nije dinastija, koje
že oređeni i vojske, koju narod postavlja i diže, ono
Institucija Bogom utemeljena, Stijena na kojoj Crkva
pčiva i bez koje je ne bi bilo.

I zato maš i pokloni osobi, koja danas sa
rijestolja Petrova vlada, nijesu pokloni smjernih
odložnika, nijesu pokloni puka vladaru, nijesu
kloni osobi već Crkvi i Onome, čija je mi-
st diži — Kristu. To su pokloni  Kormilaru,
jega je Krist postavio; Ocu, kome je Krist
vjerio Crkvu, za koju će Njemu odgovarati. I za to
i katolici molimo Boga za čovjeka-prvosvećenika
kve Kristove, koji mas zato uvijek moli da
u Bog udijeli milost, svetost i mudrost da bude
ijedan Njegov tumač -i vogja duša naših.

U njemu gledamo samo Oca svoga, Namjesnika
istova, koji je iznad politika i naroda, pa sa Nijem-
a, Englezima, Francuzima, Talijanima, Španjolcima,
nezima,! Japancima, Orucima, sa svim rasama, naro-
ima i plemenima — sa svim sinovima jednog Boga,
inoga Krista, a po tom i jedne e MANI i
toličke crkve molimo :

Suca Bože Slugu Svoga i oca našega Pija XI.

   
  
 
    
   
  
 
   
   
 
  
  
    
  

 

Nove poboljšice za sudije.

Prama vladinom predlogu sudije sreskih, okružnih,
i apelacijonih sudova, kao lakogjer i sudije kasacije
postavljaju se automatski sa položajnom platom u više
grupe I. kategorije, no što su sada, a pri tome pove-
ćavaju im se i specijalni sudijski dodaci, koje su već
uživali. Ova uredba imala bi da stupi na snagu 1.
Aprila 1929. godine.

Ministar Pravde Dr, Subotić, kad je pred odbor
iznio odnosnu zakonsku osnovu kazao je: da pristaje
uz predlog, pošto tako činovnici drugih struka neće
moći poslići povišicu plata!

Kao povod natimljenoj poboljšici govori se da
je izbjegavanje pogibli podmičivanja sudija. Kad bi
tako bilo, tada bi se reklo, da g. Ministar ne goji naj-
bolje mišljenje u pogledu savjesti i nepristranosti su-
dija u vršenju njihove uredovne dužnosti. Ako gosp.
Ministar ima u stvari rgjavu predrasudu, u tome teško
griješi, pošto sudije i ako mizerno plaćeni kao i ostali
državni činovnici, ipak su uzdržali svegjer dostojan-
stveno na visini svoga plemenitog zvanja.

Nek se-sudijama povećaju i specijalni dodaci,
nek ih se postavi i u više grupe, ali nek se ne zabo-
ravi ni na ostalo činovništvo, koje jednaku muku trpi
u ovim teškim vremenima.

Zato neka vlada odredi da se povrati u pregjašnje
stanje odbitak od 10% na dodacima činovnicima, što
im je u naslov oštete za poplavu, bio arbitrarno bez
preihodnog odobrenja od strane narodne Skupštine,
nametnut od vlade Uzunovića.

Osim toga neka vlada provrdi, da se nakon če-
tiri godine, najposlije isplati bijednim činovnicima
razlika izmegju starih i novih prinadležnosti. Kako u
drugim kojekakvim prilikama vlada zna da pospješno
pronagje potrebita srestva za pokriće troškova, kao n.
p. kad se je tu skoro u izborne svrhe potrošila znatna
svota od 200 milijona dinara, tako je dužnost vlade
da i za namirenje duga njezinim činovnicima, što je
od osobite važnosti i prešnosti, namakne potrebiti iznos.
— Vapaj iz činovničkih krugova.

 

Sudovi Radničkog Osiguranja.

Ministar Pravde u sporazumu sa Ministrom Soci-
jalne Politike propisao je ,Pravilnik o uregjenju sudova
radničkog osiguranja i o sudbenom postupku kod
ovih sudova“. Ovaj je pravilnik proglašen u Službennim
Novinama od 22. augusta 1925. _

Osnivanje ovih sudova bez sumnje znači u ra-
zvitku našeg radničkog osiguranja jedan važan korak
naprijed. — Ovi su sudovi posebni forwmi, a osnivaju
se za svaki okružni ured u njegovom sjedištu. —
Svaki sud radničkog osiguranja sastoji se od predsjed-
nika odnosno njegovog zamjenika i najmanje 20,
a najviše 30 porotnika i isto toliko zamjenika.

Predsjednika kao i njegovog zamjenika imenuje
Ministar Pravde izmegju sudaca prvostepenih ili viših
sudova, koji se nalaze u sjedištu suda radničkog osi-
guranja. — Porotnike sudova radničkog osiguranja kao
i njihove zamjenike biraju zasebno poslodavci, a za-
sebno osigurani članovi u jednakom broju i to prema
privrednim kategorijama članova (industr. obrt. trgo-
vini, rudarstvo, pomorstvo i t, d.) — Mandat, koliko
preds'ednika i njegova zamjenika — toliko porotnika

radničkog osiguranja traje 3 godine. —  Porotnici su-

dova radničkog osiguranja dok vrše svoje zvanje sma-
traju se kao javni službenici (S 161. Z. O. R.), te im
se za naknadu izgubljenog vremena isplaćuje odre-
gjeni honerar. :

Sud radničkog os guranja sudi u vijeću petorice.
Ovo se vijeće sastoji od predsjednika, dva porotnika
poslodavca i dva porotnika osiguranika i to po mo:
gućnosti od one struke, kojoj pripada stranka. — Svi
su: porotnici suda radničkog osiguranja dužni višiti
svoju dužnost, te može predsjednik suda porotnika,
koji sa.rasprave suda neopravdano i ponovno izostaje,
kaznit novčanom kaznom od Din. 100. — Za otklon
članova suda radničkog osiguranja vrijede propisi gra-
gjanskog sudskog postupka ($ 166. Z. O. R.)

 

 

 

 

PRVORAZREDNI

ENGLESKI (GLžEll

za peći i za kuhinju uz naj-
k povoljnije cijene rasprodaje g
Gruž.

 

 

Banaz & Rusko

 

 

Administrativne poslove suda obavljaju činovnici
Okružnih Ureda, pak ako uočimo da sudovi radničkog
osiguranja moraju primat od stranaka žalbe i donašat
po tim žalbama razne odluke i osude, te da se svi
predmeti nemogu na jednom riješit, a kad se riješe,
da ih treba prepisati, otpremiti i dostaviti — onda je
jasno da je za sve ove poslove potreba priličan broj
namještenika, koje će morat plaćat Okružni Uredi —
te će se time kod njih povećat upravni troškovi, koje
i danas uslijed teške povredne krize teško snašaju.

Nadzor nad djelovanjem ovih sudova vrši Ministar
Pravde. — Nadležnost sudova radničkog osiguranja
prostire se ma sve sporove, koji nastaju izmegiu osi-
guranika s jedne strane i Okružnih Ureda s druge strane.
Ovi sporovi nastaju u koliko Okružni Ured ne prizna
osiguranom članu potpore ili naknade odnosno mu
prizna potporu ili naknadu u manjem iznosu.

Žalba se podnosi neposredno na nadležni sud
ili preko onog Okružnog Uređa, proti čije se odluke
podnosi žalba u roku od 15 dana od uručenja te
odluke i to pismeno ili usmeno na zapisniku. —
Rasprave kod suda radničkog osiguranja su usmene
i javne. — Proti presude suda radničkog osiguranja
može se podnijeti u roku od 15 dana od primitka
presude pismeno žalba na Vrhovni Sud Radničkog
Osiguranja. — Ova se žalba predaje kod nadležnog
suda radničkog osiguranja.

Vrhovni Sud Radničkog Osiguranja sastavljen je
od predsjednika i najmanje četiri stalna člana, koji su
državni suci; dva tajnika, koji moraju biti diplomirani
pravnici sa sudačkim: ispitom i jednog arhivara i po-
trebnog broja pisara. — Sjedište je Vrhovnog Suda
Radničkog Osiguranja u Zagrebu u sjedištu Središnjeg
Ureda za Osiguranje Radnika, a njegova nadležnost
prostire se na cjelokupno područje naše države. —
Vrhovni Sud Radničkog Osiguranja riješava žalbe na
osnovu spisa. =

Predsjednikom suda u Dubrovniku imenovan je
sudski savjetnik Mirko Castrapelli, a njegovim zamje-
nikom kotarski sudac [vo Jasprica. Kako su već i
porotaici imenovani, nadamo se da će ova toliko važna
ustanova radničkog osiguranja čim prije počet svo-
jim radom.

 

 

Razne potrebe Gruža.

Javna rasvjeta. U_ Gružu i Lapadu ima uzduž
obale dovoljan broj žarulja za javnu rasvjetu, ali te
žarulje davaju toliko malo svijetla, da bi skoro bilo
svejedno, kad ih ne bi ni bilo. Prostor od jedne ža-
rulje do druge je tako slabo rasvijetljen, da se obalom
ne vidi ni gdje ima konopa, kojima su lagje privezane
za stupove, ni gdje je obala usječena stepenicama,
koje vode do mora. I tako u tami može svatko, ko
ne pozna te pogibli da pane preko konopa ili da u-
pane u te usjekline na obali. Molimo stoga općinsku
upravu, da dade zamijeniti sadašnje žarulje, jačima i
da se pobrine, da radi oštećenih žarulja ne ostaju
odnosna mjesta po više noći bez svijetla.

Prašina. Sada, kad općina imade modernu spravu
za polijevanje cesta, nadamo se, da nas prašina u
Gružu neće više gušiti kao do sada. — Nego ni ta
moderna sprava neće mnogo pomagati, bude li se

polijevala cesta samo jedan ili dvaput dnevno. Kad