Pošterina plaćona u» golova
Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podruža!lce Sarajevo.
DUBROVNIK, 15. Marta 1928.
God. X.
"Narodna svije:
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo 1 Uprava kad Dubr. Hrv. Tiskare.
Kud ode ponos?
Do sada su naše široke mase mijenjale svoje
itičke nazore prema volji samo svoga »vogje«, a sada
enjaju ne samo po njegovom ukusu i volji, nego
p volji i ukusu i njegova »prijatelja« iz mladih
a. Oni stvaraju za svoje birače nazore o čovječno-
pravednosti, poštenju i tt. d. Nepravda, zločinstvo,
pcije same po sebi ne uzbunjuju vjernih pristaša
jatelja iz mladih dana“, onise uzbune samo onda,
dobiju signel na uzbunu od svojih vogja. Mase
ako odgajane kroz ovo deset godina dana i zato
)osve razumljivo, da se danas grle oni, koji su se
r batinali i ubijali i da li isti neznadu hoće li se
a ili prekosutra opet klati, Slično rimskim gladia-
ima, koji su se u predveče borbe po krčmama grlili
Nratili, a sutradan se nemilosrdno ubijali.
i Taj pogubni odgoj, koji je sputao duševnost hr-
Skog marcda i zasjenio njegovu pamet pokazuje
vratne posljedice. Upravo je žalosno gledati i slu-
i hrvatskog seljaka, kojim cinizmom govori o radu
Oštenju ljudi, koji vogje napadaju, kakvom slašću,
anjem i hvalisavošću isliče najsramolnija i naj-
usnija djela svojih leadera, kojom pokvarenom
oćudnošću opravdava oru batinu, koja je njega
lo fizički do jučer tukla, a njegov narod, moralno,
tu rno i gospodarski izranila.
Tu mesu pokrenula je ove dane jedna riječ:
njača. I ta sputana masa nije pazila, ko joj je tu
& dobacio, :nije pogledala one »drugove«, koji su se
lju na tu riječ »uzbunili«. Jer kad bi to učinila, vi-
a bi, da je taj borac »slobode« indentičan s onim,
je devet godina držao hrvatski narod u glavnjači,
su »drugovi«, koji se s njome »bune« oni, koji
ime »slobode« i pod zaštitom policije sada »pri-
ja iz mladih dzna«, a onda šefa glavnjače tukli,
ti, prijetili, ublijali, rušili redakcije i t. d, Kakav
to narod, braćo ? Kud ode naš ponos i naša svijest?
Glavnjača.
Glavnjača je ljaga naše države, sramolni doku-
t naše demokracije i političke svijesti. Ali Glavnjača
podignuta pet dana prije interpelacije seljačko -
tokratske koalicije. To je stara politična institucija
atne Srbije, proti kojoj se nije borila samostalna
lokratska siranke, koja je bila sedam godina u vladi
pa s demokratime), koju nije razrušio Svetozar
ević, koji je bio oko dvije godine ministar poli-
(U Glavnjači se pripremalo mjesto i Radićevom
stvu. Glavnjača je _postojala i i onda, kad je bio
i 1a protiv sporazuma među crkvama“.
d osobe izvan uredništva).
o: beogradskoj ,Politici“ *
Pod ovim kategoričkim neslovom donijela je beo-
1eka Politika“ od 26. pr.
WZ., u kome se neupućenost ljubi sa antipatijom
osljednošću. Po načinu kojim govori o pobožno-
kmnjamo da članak potiče od kojeg predstavnika
e crkve, jer isti sigurno imadu druge pojmove
ghezi kršćanske pobožnosti.
(G. pisac tvrdi ništa manje već da su boljševizam
i božnost potekli iz iste mistične nesregjene težnje,
\& učini kraj sirahotama, koje je u svijet ubacila
& god.“ — Po mnijenju pisca ,slabije su se duše
le pobožnosti očekujući spas s neba“, Kršćanske
& primorane tim osjećajem nastoje da uklone za-
4 koje pojedine crkve dijele ida formiraju neku
icu, koja bi udovoljila tim slabićima. Druge o-
ve: anglikanska i katolička bore se da zadobiju
še pristaša na istom terenu i to zato jer slijede
\ičke materijalne ciljeve. Spominje sastanke crkava
kholmu i Lozani i obara se na Papu, što je svo-
enciklikom. iznio stanovište katoličke Crkve: da
Stva nema, bez priznanja zabluda sa strane ras-
dčkih crkava. U članku se tvrdi ,da za katoličan-
ije ljubav glavno osjećanje ked ljudi, već vera,.
Ka, nepomirljiva vera, jer ona jedina spasava“,
Članak primljen za br. 9, ali tek sada mogao ući. Ur.
4
i na je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
m. uvodnik nekoga '
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
pe Dubrovačke BIKE JiSvere ie I Na) — PDV
Radić u vladi, kad su Wilder'i Pernar bili podsekre-
tari u ministarstvu policije, pa jesu li se bunili proti
njome jesu li tražili njeno rušenje ? Jeli u ta vremena
u našoj državi, a nadasve u hrvatskim krajevima vla-
dao drugi režim osim režima glavnjače ? Zar su za-
boravljena ona tri seljaka, koja su 1919 mestala iz
zatvora u Besti 7, zar se više niko ne sjeća orgija ba-
tinaških horada po Zagrebu, Splitu, a i Dubrovniku ?
Moguće je već zaboravljena Obznađa > — Zar je već
izbjegla slika divne, slobodne, demokratske nepristra-
nosti kundaka za vrijeme hrv. kult. slavlja u Dubrov-
niku? Izgleda sve je to zaboravljeno pred snagom in-
terpelacije Radić - Pribićević na onoga ministra, koji je
sutradan pošto je primio ministarstvo prvi od ministara
pošao u Glavnjaču i u parlamentu iznio porazniju
sliku o njome nego li opozicija. Dr. Korošec, kao mi-
nistar policije, dan prije interpelacije smatrao je pot-
rebnim da potakne općinu (divne ,demokratije“), da
proviri Glavnjaču, a u skupštini je naveo da Glavnjača
ne odgovara zdravstvenim ni čovječjim zahtjevima i
da se u zgradu u koju može stati 60 - 80 kažnjenika
zatvara po 350 - 500 ljudi. To je utvrdio Dr. Korošec
treći dan po nastupu svoje dužnosti. Za čijeg se ouda
ministrovanja i podsekretarstva to dogagjalo ?
Mi vjerujemo u snagu, energiju i poštenje Dr.
Korošca da će se on boriti proti svim Glavnjačama u
SHS, a nadasve proti metodama Glavnjača, kakve su
se dosad pojavljivale i u našim stranama.
Svaki dobar Hrvat treba da nastoji da hrvatstvo
oslobagja strašne moralne Glavnjače, u koju srlja iz-
rabljivana od ciničnih demagoga, koji oštre noževe,
jer ne znaju dok će im još bratski zagrljaj trajati.
Mate Miloradić
župnik i hrvatski pjesnik iz Hrvatske Kemlje
u Madžarskoj.
Dana 15. veljače o. g. ispustio je svoju pleme-
nitu dušu najveći pjesnik naše mile braće gradišćanskih
Hrvata, župnik u Hrvatskoj Kemlji kraj Dunava, Mate
Meršić, poznat kao pjesnik pod imenom Mate Milo-
radić. Hrvati su se, bježeći pred Turcima, naselili u
Gradišće (Burgenland) u prvoj polovici 16. vijeka,
većinom iz Slavonije.
Miloradić rodio se u Frakanavi 19. IX. 1850.
Zaregjen je bio 1876. Bio je 50 godina župnik u
Hrvatskoj Kemlji, koja nije ostala u Gradišću (Burgen-
landu) nego u Madžarskoj. Miloradić je bio učen i
pjesnik. Govorio je više jezika: hrvatski, njemački,
madžarski, francuski, engleški, talijanski, latinski i t. d.
Bio je hrvatski rodoljub, koji je pjesmama dizao i
budio svoj narod u bivšoj Ugarskoj. Pisao je i o
Zvjezoznarstva.
nadalje: ,Papa, u ime tri stotine milijuna katolika
izjavljuje, da ne može i ne sme biti ljubavi megju o-
nima, koji ne ispovedaju istu veru“.
Već iz samoga članka vidi se, da ga nije pisala
jedna pobožna duša, jer ,duh“, koji je podijelio svijet
u jake i slabe“ prirode ne ubraja sebe u ,slabe pri-
rode“, a po tome ni megju pobožne ljude. A samo
onaj, koji je pobožan razumije i zna genezu svoje i
tugie pobožnosti i gosp. pisac bi dobro učinio da za-
gje megju najpriprostije vjernike bilo svoje crkve po
rogjenju (ako nije katolički svrzimantija) ili koje druge,
pa će se uvjeriti da je na krivome putu, I najpripro-
stiji čobanin, katolički vjernik, jednostavnim načinom
dovesti će ga do uvjerenja, da je njegova vjera ,ra-
tionabile obsequium“, a njegova pobožnost izraz nje-
gove Vjere i Ljubavi. Vjera je stara koliko i čovje-
čanstvo, a kršćanstvo ne živi od 1914. god. već dva-
deset vjekova. Ljudi ne idu u crkvu katoličku, da se
uklone patnjama svijeta, već da priznaju Istinu, dadu
joj poštovanje i dobiju snage da čine dobro i onima,
koji ih mrze. Strahote rata nijesu stvorile pobožnost,
već su bile jaki talas, koji ie uzdrmao ljudskim bićem,
krvlju isprao ljudske duše, koje su u sebi našle ono
što su i prije imale, ali su otklanjale: — Boga. Vrlo
je malen broj godina u dvadeset vjekovnom životu
ketoličke crkve, kad je vjernik katoličke crkve mogao
ustvrditi da_mu je ljudski dobro što je njen član, Od
postanka kršćanstva do danas, prošao je miljonski broj
GEN 4 3
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FI& — Dubrovnik,
»Hrvatske Novine«, glasilo gradišćanskih Hrvata,
iz Beča pišu : ,Plaču ga po svih brigih, brižićih i dolinah
sahranjene hrvatske vile, plaču ga svi rasijani Hrvati
od Požona do Drave. Miloradić je bio zbuditelj od
teškoga dugoga sna. Ča su Hrvaćanom bili Gaj, Pre-
radović, Vraz i drugi — to bi on nama Hrvatom
va preseljenju“.
Kao hrvatski književnik stekao je zasluga (osim
pjesama) izvrsno uregjivanim kolendarom »Kalendar
sv. familije«, koji je mnogo godina izdavao. On je
pokrenuo prve hrvatske novine za gradišćanske Hrvate
»Naše novine«, u koje je on isprva sam najviše pisao,
te im bio glavnim saradnikom, dok nijesu prestale
izlaziti (1922.). Za puk je preveo djelo Tome Kempisa
Od nasljedovanja Kristuša“, a za tamošnje hrvatske
škole priredio 1882. ,Malu fiziku“. — Sav svoj imetak
ostavio je za sirotinjski dom u Hrvatskoj Kemlji.
Nek je vječna slava ovom žarkom hrvatskom
rodoljubu, koji leži u tugjem nespašenom mjestu:
Hrvatskoj Kemlji, Mati Miloradiću : Slava!
Prekinali odmošaji tngleske sa Cgiptom.
Već duže vremena vodili su se izmegju engleske
i egipatske vlade pregovori o definitivnom uregjenju
odnosa izmegju Egipta i Vel. Britanije, koji su for-
malno bili uregjeni deklaracijom potpun slobogjenja
Egipta od engleskog protektorata u god. 1921. En-
gleska je vlada predlagala, da će povući svoje irupe
iz Egipta, te ih koncentritati samo kod Sueskog kanala,
da će visoki komesar ostati na svom mjestu još samo
3 godina, dok će kasnije postati engleskim poslanikom
kod egipatske vlade. Sudan bi pak i dalje ostao pod
britsko-egipatskim kondominijem, te bi bio upravljan
po jednoj mješovitoj komisiji. Megjutim vlada umje-
renog wefdiste (nacionaliste) Sarvatpaše nije mogla
obzirom na veliko negodovanja čitave zemlje prema
engleskim uvjetima pristati na taj prijedlog, pa je
predala demisiju, koju je kralj Fuad prihvatio.
Zbog engleske ultimativne note, kralj ne može povje-
riti drugom vogji wafdista, koji je jedini sposoban da
sastavi u današnjim prilikama vladu, Nahet-paši sastav
vlade, pa su u toj neizvjesnostt izbili u čitavoj zemlji
veliki nemiri, koji su dosvuda poprimili značaj proiu-
engleskih manifestacija. U Kairu je stoga došlo do
žestokog sukoba izmegju policije i studenata, pa je
stanje u zemlji vrlo napeto, pošto se ne može naći
izlaz iz ove krize, budući da Vel. Britanija svojim
pritiskom spriječava dolazak na vlast drugih wafdis-
tičkih vogja, a bez Wafda se opet nikako ne može via-
dati, jer uz tu stranku stoji čitav narod.
njenih članova sve moguće muke, što ih je okrutnost
izmislila, primio na svoje tijelo, dušu i čelo sve blato
što ga je izmislila odurna, puna mržnje ljudska zloća.
Bez straha da će ga historija demantirati može svaki
katolik reći: ,Nije bilo katolika, da im bude ljudski
dobro, već da priznaju Istinu, pod svaki uvjet, pa i
taj da se liše svoga ugleda, česti, dobara i života“.
To svjedoči cijela historija. Svjedoči danas i Meksiko,
Rusija, gdje se umire uz poklik Kristu i Crkvi. Svje-
doče hiljade intelektualaca sviju zemalja, koji ponosom
i uz gubitak položaja i uvjeta za karijeru ističu svoje
katoličke uvjerenje. To nijesu ,slabe prirode“, nijesu
ni one ,jake“, jer je uz njih g. pisac, io su ,herojske
prirode“ !
Da se g. pisac trsio da intuitivno shvati tu po-
božnost, ne bi se nimalo začudio što Poglavica takovih
pobožnika i Tumač njihove vjere, kategorički odbija
da bi vjera Kristova, zapečaćena milijonima žrtava,
mogla postati predmet cijenkanja sa onima, koji su tu
Crkvu ostavili. — Stanovište katoličke Crkve odobrava
hladan, nepristran razum, čijoj logici nema prigovora.
Ako je Krist osnovao crkvu, onda je crkva samo jedna.
Ako je Krist Bog, onda ta Crkva postoji i uči istinu,
jer Bog ne može da 'ovodi ljude u bludnju. Do de-
vetoga vijeka postojala je samo jedna Crkva, kojoj
je na čelu rimski Papa, od te su se Crkve odcjepile
sve crkve koje danas postoje. Rimska Crkva opire se
na Evangjelje, opire se na historiju, opire se na je-
dinstvo pa one koji žele jedinstvo pozivlje da se vrate
e
EE