Poštavninae gpglačonae un gotovu
14.
arodn
Broj čekovnog raćuna našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.
DUBROVNIK, 5. Aprila 1928.
BR God. X.
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
nerednstvo i Uprava KOG Dur Hrv. AH škare.
riva - Uskrsnuće.
Ma da ljudi često puta osjećaju, da je tijelo
lječje tamnice, u kojoj je zatvorena i sputana duša,
je vrlo malo onih, koji imaju toliko snage, da se
tiču tijela za spas duše, a još manje onih, koji bi
pripravni da gledaju svoje tijelo razapeto na križu
pas duše nekoga drugoga. Nesavršenstvo ljudske
&vi sili čovjeka, da bježi od svega onoga, što traži
njega žrtvu; i zato se čovjek i pred najvećom
m teško pokloni ako ona ud njega traži žrtvu.
bi ljudi, a osobito današnji moderni cijenili
više od svoga tijela; ono, što je neprolazno
ječito, više od onoga, što je prolazno i kralkoirajno,
bi lakše pristajali i ma majveće žrtve i ne bi
ali srećom ono, što nije sreća, niti bi život tra-
namo, gdje ga nema.
U I baš zato jer u većini slučajeva čovječanstvo
jda nikada nije ni znalo da cijeni ono, što je mo-
da cijeni, i jer je postavljajući prolazne užitke
ita nad vrijednošću onih reprolaznih, vječitih i je-
O pravih njegovih vrednota živjelo još od Adama
abludi i grijehu, trebalo je, da se barem jednom
avi netko, tko će mu pokazati put, koji vodi do
vog života, i koji će raspećem svoga vlastitoga
la dignuti vrijednost čovječjoj duši i staviti je nad
ednošću tijela. On je, dakle, imao da dogje, da
jijesti ne mir nego rat svemu onome, što nije skop-
0 s pojmovima altruizma, do kojeg se dolazi samo
tetskim odricanjem samoga sebe. On se nije oglušio
vu Providnosti, koja mu je povjerila taj uzvišeni cilje
Došao je.. Ljubio je.. Opraštao je... Patio je..
mašan... Ponizan... Prezren... Dok neizmjerna
av prema čovječanstvu nije pribavila križ.
Jeli Ou klonuo, kad je vidio nmeharnost čovje-
u? — Nije. U Gelsemani prima gorki kalež, krva-
se znojem znoji. I što je trnovitija staza do Gol-
to je i ljubav Njegova prema čovjeku veća.
onda, kad je Niegovo tijelo konačno ostalo bez
ne godine kapi krvi i znaka života, tek onda je
ječanstvo počelo da osjeća svu neizmjernu veličinu
govu i skrušeno da se u prsa udara šakama. On je
istoriji ljudstva jedini primjer najveće žrtve ljubavi,
poje jedino na taj način mcgla da bude uzdignuta
najidealnije etičke visine. Pa zato nije ni čudo,
e čovjek istom na Golgoti osjetio svu neizmjernu
otu, veličinu .i uzvišenost žrtve i da je već onda
nivši duhom u ovaj duboki i veličajni misteiij
hotice ovio oko Njegova čela aureolu božaustva.
Moderni poganizam pokušao je doduše da tu
olu skine s Njegova čela i da izbriše svaku uspo-
u na Njegov neokaljani život ne htijući niti da
a o Njegovu uskrsnuću od mrtvih, ali uza sve to,
progjete sva raskršća svih mogućih cesta; kad
jete sva mnogobrojna malena i velika svetišta;
bezbrojne i veličanstvene katedrale; sve najljepše
jbogatije galerije, salone plemićkih dvorova, zabitne
ve sirotinjskih kuća i prelistate milione stranica
čnih i književnih djela: sve to će vam se prikazati
očit i nepobitan dokaz Njegova božanstva i Nje-
e vječne prisutnosti megju nama. Pa ako tko želi,
duševno cpljačkanog, poniženog, uvrijegjenog i
Očaranog modernog čovjeka iskopa iz blata nemo-
zla i pokvarenosti, u kojoj se valja, i da od njega
i jedan ljepši, idealniji, savršeniji tip, onda ga
g da dovede do Njegove staze i da mu reče:
Ostavi sve svoje i pogji za Njim!
On je jedini Uskrsnuće i Život.
Nedjeljko S. Subotić :
SUNCOKRET sv. VLAHA
bne konference držane prigodom ovogodišnjeg
dr<!i- u čast sv. Vlaha izašle su ovih dama
ipauc u posebnoj brošuri, ukusno opremljenoj na
nijem papiru sa uspjelim reprodukcijama u na-
i Svećeničke Književne Družbe u Dubrovniku,
Cijena Din. 10.
Naručuje se : !
nakladnika i kod Dubrovačke Hrvatske Tiskare.
a je listu 5. Din. mjesečno; sa inozemstvo 10 Din. mjesečno
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.
Malo više obzira — —*
(Gospodi ,armaturima“)
Parobrodarska imena mnogo znače jer su vidno
obilježje svijesti, ponosa i karaktera jedne države. I
za to kod svih naroda sva društva pod kontrolom jav-
nosti paze, kakva će imena nadjenuti svojim parobro-
dima. Imenima naime ili cdaju počast pokrajinama i
mjest'ma svojega naroda, savremenim ili historijskim
svojim borcima za slobodu, kraljevima, knezovima,
pjesnicima, kulturnim, političkim i opće nacijonalnim
radnicima, a u mnogo slučajeva (nadasve Euglezi) i
onim narodima, koji njihovim parobrodima davaju za-
rade. Tu mnogo odlučuje i politika, nadasve kad se
radi o osjetljivim gospodarima, koji više puta tugjoj
muci i tugjem ponosu hoće da utisnu svoje obilježje.
Sjetimo se samo imena predratne Ungaro Croate, u
kojoj je bio pretežni dio hrvatskcg kapitala.
Mi smo Hrvati mlaki ljudi, Naši kepitalisti vole
da kade gospcdarima i onda, kad ne moraju, a mi
»niži“ ne protestiramo kad ,armalturi“, koji nijesu
hrvatskog narodnog osjećaja, ne smatraju petrebnim
ui pristojnim, da imenima svojih parobroda odadu
počast hrvatskom narodu, koji je ovo micre sačuvao,
danas njihove bredcve vodi i za njih pare teče.
Hrvati nemaju ništa protiv: ,Vidovdana“, ,Carice
Milice“, ,MNevesinja“, ,Nikole Pašića“, ,Kumanova“,
Kosova“ i t. d. Zašto? Nek se počaste naša braća,
koja s nama imaju istu dižavu, isto more. Ali, slobodni
smo, da napomenemo goespedi ,armaturima“ da bi
za ovo more bila uzaludna sva ljubav i macijonalni
žar Carice Milice, sva duševna veličina i fizičko he-
rojstvo srpskoga naroda, koje je stvorilo Vidovdane,
a pokazalo Kosove i Kumanovo, sve žrtve Nevesinja,
i sva politička mudrost Nikole Pašića, da ovu obalu
nijesu sačuvali Hrvati vogjeni, čuvani i oduševljavani :
Domagojem, Tomislavom, Krešimirom Velikim, Mla-
denom Subićem, Senjaninom Ivom, Dobrilom, Gta-
bovcem, Keačićem, Pavlinovićem, Morulićem, Zlatarićem
i bezbrojem drugih hrv. vladara, uskoka, pjesnika,
povjesničara, političara i t. d. Ako je ova obala naša,
ako po ovom moru plove ,Vidovdani“, ako se na
njima vije naša zastava ponos sviju nas, ako na ovom
moru mogu da teku pare braća Srbi i ponose se sa
imenima svoje prošlosti i slave po svijetu, treba za-
hvaliti hrvatskome dvhu Hrv. primorja, Dalmacije, jer
da su Hrvati ovih obala svoju dušu prodali, milijuni
Belih Orlova ne bi ovo za srpstvo nikad osvojili.
Kao Hrvati u ime minulih pokoljenja čuvara ovog
mora i u ime braće, koja ma ,Vidovdanu“, ,Carici
Milici“, ,Nikoli Pašiću“ i t, d. troše svoje živote za
izgradnju ,Nevesinja“, ,Car Lazara“ i t. d, imamo
pravo da doviknemo Gospodi ,armeturima“ ; Malo
više cbzira, Gospodo, spram naših osjećaja, ponosa,
razumljive i opravdane osjetljivosti. |
* Od ugledne osobe van uredništva.
Vijesti iz Rima. *
Pobožnost i kultura. Pred nekoliko dana primio
je sv. Otac Papa Pijo XI. u audijenciju tajnike kul-
turnih organizacija talijanske katoličke omladine i pred-
stavnike katoličkih omladinskih glasila. Tom prigodom
izrekao je sv. Otac govor, u kojemu je naglasio, u
čemu sastoji prava kultura i koji je njezin odnošaj sa
pobežnošću. Kultura, izobrazba treba da je spojena sa
pobožnošću — rekao je Papa —. Ktltura treba po-
požnost. Danas mi trebamo pravu kulturu, a ne samo
erudiciju u stvarima nikakove ili prolazne vrijednosti.
Imade predmeta, koji ne zaslužuju da ih se prou-
čava. Zato je naglasio da prava kultura imade za
bazu iskrenu pobožnost, a kultura, izobrazba treba
da zadovolji zahtjevima naše pobožnosti.
Zabrana knjiga sa strane Crkve. Istom prigodom
dotaknuo se je sv. Otac bludnje, u koju mnogi upa-
daju, kada govore o zabrani knjiga sa strane Crkve.
Čuje se često govoriti — nastavlja sv. Otac Papa —
da se nesmije osuditi prije nego se sasluša stranku
(auktora), Odgovor je veoma lagan. Osugjeni pisci
osudili su same sebe, kad su napisali svoje knjige.
za odbor
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast.lI. Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik:
»NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik.
SERIFERIN
željezno-fosforni preparat, ugodnog teka, sigurno
djeljuje kod tuberkuloznih, malokrvnih, živčanih
bolesti. Sa velikim uspjehom pije se kod rekova-
lescenata, poslije operacija, poroda i podmetnuća.
Seriferin jača krv, živce i kosti. Boca Din. 29.—
Dobiva se u svim apotekama, a poštom razašilje
Apoteka Praunsperger Zagreb, Starčevićev Trg. 18.
Kaže se ,eli auktor može štogod usmeno nadodati“ :
no, može li riječ možda izbrisati cno, što je već za-
pisano ? Ne može: dakle osuda je pravedna !
Katolička uuiversa u Milanu. Kako je poznato
svake se godine obavlja u lteliji sveučilišni dan 25.
maita t. j. na dan Navještenja BI. Di. Marije. Toga
dana vrši se u crkvama i izvan njih propaganda i sa-
birna akcija za katoličku Universu Presv. Srca Isusova
u Milanu. Sveučilište, što ga vodi poznati učenjak fra-
pjevac Fra Agostino Gemelli, imade ove godine 618
slušača. Od toga ih je 149 upisano ma jutidičnom
fakultetu ; na političkoj, ekonomskoj i socijalnoj školi
43; ma školi za usavršavanje (Scuole di perfeziona-
menio) 17; na Institutu ,S. Toniclo“ za više nauke
43; ma filozciskom i literarnom fakulktetu 1x5; na
Višem Magisterijalnom Institutu 221. Po spolu iimade
muških 350, od kojih 35 svećenika i 5 redovnika;
ženskih 268, cd kojih 89 č. Sestara. Pored većine Ta-
lijana imade 34 stranca. Od stranih država zastupane
su ove: Jugoslavija 1, Rusija 3, Bugarska 6, Nje-
mačka 1, Austrija 1, Brasil 1, Columbia 1, Engleska 1,
Švicarska 11, Sirija 1, Udružene države Amerike 3.
Na sveučilištu podijeljena su dosada 84 doktorata.
Zanimljivo je istaknuti, da imade megju studentima
mnogo svećeničkih i redovničkih zvanja.
Zavod sv. Jeronima kod sv. Oca. Sv. Otac Pijo
XI, primio je 22. o. mj. u posebnu audijenciju sveće-
nike Zavoda sv. Jeronima, predvogjene od rektora
Msgra Benjamina Nardone i duhovnika O. dra Benka
Zgombića. U sali zvanoj ,ćel Tronetto“ dao je naj-
prije sv. Otac poljubiti prsten svim prisutnima. Inte-
resirao se odakle je koji od pitomaca i kojom se nau-
kom bavi. Na koncu upravio je Papa zavodu nekoliko
očinskih riječi, u kojima je izrazio zadovoljstvo, što
polaze 5 gregorijansku univerzu, a ostala dvojica je-
dan Papinski Istočni, a drugi Arheološki Institut. Ko-
načno je rekao, da od srca podijeljuje svoj papinski
blagosluv njima i njihovom radu želeći dataj nebeski
blagoslov vodi njihovu vanjsku intelektualnu i unutar-
nju asketsku, duhovnu izobrazbu. Osim roditelja, svojte,
prijatelja i ostalih, na koje sada mislite — rekao je
Sveti Otac — blagosivljem i vašu domovinu. Podi-
jelivši blagoslov Sveti se je Otac oprostio cd uprave
zavoda i pitomaca i otišao da pruža pastirski prsten
na poljubac onima, koji su stajali u odregjenim dvo-
ranama, da prisustvuju običajnoj javnoj audijenciji.
Konflikt megju Mussolinijem i sv. Stoiicom. Pri-
godom audijescije odbora dijecezanske Katoličke Ak-
cije u Rimu sv. Otac je osudio ,Nacijonalni Centrum“
t. j. katoličke filofašiste, koji su nedavno održali svoj
kongres u Rimu. Sv. Otac ih je osudio kao one, koji
»premda se nazivlju i hoće da budu katolici... dolaze
u naš Rim, ali ne dolaze u kuću Očevu, u Vatikan,
već odilaze na Kapitolij“... što se u riješavanju rim-
skog pitanja na isti stepen stavljaju sv. Stolicu opljač-
kanu i državu, koja ju je opljačkala... te se u svemu
izrazuju solidarnim sa fašizmom. Papa priznaje dobro
što je učinio i zlo što ga je fašizam zapriječio, ali
prosvjetnu politiku fašizma mora da osudi radi mo-
nopola odgoja mladeži ne samo u tjelesnom nego i
u moralnom i duhovnom pogledu.
Nastup sv. Oca sjeća na borbu papa sa Hoheštan-
ioncima, Napoleonom i Bismarckom. Sad će i najveći
zagriženjaci uvidjeti istinu o tobožnjem sporazumu sv.
Stolice sa Mussolinii=m |
Mussolini je već u se. tu najavio novi kultur-
kampi u ltaliji, ali ostaje da vidimo, kako će svršiti ta
borba u katoličkoj Italiji. Ako je išao u Canossu gvoz-
deni kanceiu, Bismarck hoće valjda i drveui Mussolini.
Katclička se štampa izjavljuje solidarna sa sv.
Ocem, dok ga fašistička naravno napada.