Poštarina plaćena u gotovu
Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.
DUBROVNIK, 6. Juna 1928.
ii God. X.
Naro
dna
vije
Cijena je latu 5. Din. mjesečno; xa inozemstvo 10 Din. mjesečno,
PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
pi = i pi M:
Centralizam gubi vijernike.
| Ovih dana održao se u Zagrebu zbor demokrata
z Hrvatske, Slovenije i Dalmacije. Palo je mnogo
ištrih riječi na račun demokratske stranke i šefa Ljube
Davidovića. Od 100 delegata branila su ga jedva
jvojica. Za autonomiste utješljivo je, da je na zboru
finim sa Dr. I. Belinom tražila, megju ostalim, da
Jemokratska stranka preuzme u svoj program reviziju
stava, u cilju stvaranja što širih samouprava, vodeći
čuna o historijskom razvitku. Predlog je propao;
li njegov moralni efekat ostaje.
= Opravdanost autonomističkog uregjenja Jugosla-
ije, što su ga HPS i SLS istakle odma pri stvaranju
e države, potvrgjuju savremene potrebe, preko kojih
jesu mogli da progju ni oni, koji su se do jučer
ticali kao majvatreniji pristaše centralizma. Ne oba-
rući se na izjave g. Radića, koji je danas oduševljeni
ntralista, srbijanski političari, ako boće, mogu da
uvjere, da su Radićevi pristaše anticentralisti i
a u Radićevu centralizmu vide samo jedan po-
ički trik.
Anticentralistički pokret megju hrv. privrednici-
ma, megju kojima se nalaze ljudi, koji su podupirali
(finansirali centralističke borce u hrvatskim krajevima ;
licentralističko raspoloženje hrv. novinstva; opstoj-
ost pučke i federalističke stranke; raspoloženje hrv.
dićevskih masa i najnoviji anticentralistički .pokret
iu demokratskoj stranci znače jedan golem kapital,
koji nažalost nema ko da upotrebi.
= Vogja hrv. naroda ne vidi ili neće: da vidi taj
kapital, Mi neznamo što on hoće, jer to niko nezna.
i samo možemo da registriramo, zlo što ga on čini.
Mi žalosno je, da se njegovi pristaše, nadasve intele-
geniniji, ne sjete da pomaganje i rehabilitiranje još je-
tinog dosljednog i prečanskog centraliste, sa nešto
hrvatskih pristaša, Svetozara Pribićevića znači odlaga-
ije stanja potrebnog za napredak i sreću hrvatstva
i države.
, , G. Pribićević sa svojim za njegove ciljeve poli-
lički vrlo spretnim ,prečanskim frontom“ neće moći
da uništi jedan drugi opravdani i za državu spasonosni
font: front za reviziju ustava u pravcu autonomističkom.
Demagoški današnji branioc suvereniteta Hrvatske, koji
je rasparcelirao samo zato, da kod budućih poko-
lenja ubije svijest o hrv. individualnosti, doći će opet
tlom prilika u hrv. sabor u Zagrebu.
Položaj u kome se nalaze Srbi, Hrvati i Slovenci,
gospodarski i kulturni napredak traže jednu jaku dr-
žavu sa jednodušnim političkim narodom. Hegemo-
lističke makinacije i podvale utrošile su mnogo kapi-
bla, posijale i siju mnogo nereda, a ne samo što ni-
koga ne dobivaju, već im eto izmiču i oni, koji su
litjeli da se uče demokraciji tamo, gdje se za nju istom
ličer doznalo. :
Najnacijonalnije, gospodarski i kulturno najjače,
ijalno najsregjenije države: Njemačka, Švajcarska,
dinjene države, Kanada, Engleska, Austrija i t. d.,
hvaljuju federaciji i autonomiji svoj napredak. Danas
centralistički uregjene samo one države, gdje vla-
daju reakcija ili hegemonističke pretenzije.
Autonomistički uregjena Jugoslavija može da
upi pod svoje okrilje Hrvate, Srbe, Slovence i Bu-
re u punoj ravnopravnosti i slobodi. Jugoslavija od
loga mora do Triglava predstavljala bi toliku poli-
čku, vojničku i gospodarsku jakost, da bi ,nettunski
latelji“ obuzdavali svoj jezik i svoje prohtjeve.
\' Ta je Jugoslavija na putu. Život, razum ; srce
nose. Ko hoće da brzo dogje, treba da čisti centra-
ički korov.
Najbolje čisti
želudac 1 crijeva
3 o
na vrhu nože
umjesto sode
poslije jela
1 omot Din 4 u apotekama
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.
Otkriće spomen-ploče Kralju Tomislavu
u Cavtatu.
Dneva 3. Lipnja uz ogromno mnoštvo naroda
sa nekoliko hivatskih barjaka bila je u starodrevnom
Cavtatu otkrivena spomenploča hrvatskom kralju Tomi-
slavu. Općinski prisjednik Dn. Miho Arbulić otkri u
ime općine cavtatske ploču i prozbori narodu. Za njim
je delegat i potpredsjednik ogranka dubrovačkoga Braće
Hrvat. Zmaja Dr. N. Koprivica, zmaj cavtatski, govorio
o značenju i važnosti Hrvatske neodvisne države pod
Tomislavom, prikazavši što znači sloboda, koja vodi
do veličine. Pozvao je prisutne, neka im bude ovaj
veliki naš kralj hrvatski vazda na umu. Hrvatska je
Glazba zasvirala na to: ,Lijepa naša“. Iza zmaja cav-
talskog govorili su još trojica, svi iznoseći sjaj i moć
negdašnje slobodne države Hrvatske i prvog hrvatskog
kralja Tomislava. Zatim je mjesni župnik - dekan mp.
Dn. Ivo Dagonig blagoslovio ploču. Iza blagoslova bio
je ophod sa hrvatskim barjacima predvogjen Hrvatskom
Glazbom po Cavtatu, te je klicanjem dalo oduška pa-
triotskom oduševljenju. Zatim je Hrvatska Glazba iz
Dubrovnika odsvirala koncerat, a marod se veselio
ovom velikom danu misleći, kako naši neprijatelji žele,
da nam otrgnu i još koji kraj Hrvatske, ali im to
neće uspjeti.
Stanje pomorske uboške zaklade.
(,Pio Fondo di Marina“). »Jugosl. Pomorac«
u broju 10 o. g. izvješćuje, da prema sadanjem mizer-
nom stanju iste zaklade iznemogli pomorci i njihove
udovice primaju vrlo kukavnu mjesečnu potporu, oso-
bito udovice pomoraca, kojima se udjeljuje mjesečno
tek po /2—14 Dinara pripomoći, dakle iznos kojim
niti za tri dana nemogu da nabave tri kilograma kruha.
Ovih je dana bila u Splitu centralna komisija, da se
ova zaklada pridigne i uspješnije razvije, a od nje da
naši pomorci budu dobivati redovitiju i izdašniju pri-
pomoć. Računajući lučke pristojbe isplaćene u Splitu,
Gružu, Šibeniku i Sušaku,. državna blagajna utjerava
svakog mjeseca preko 1 milijun Dinara, od kojih 10
posto ide u korist pomorske zaklade. Ovo je: najveći '
prihod, iza kojega dolazi onaj od novčanih globa ispia-
ćenih od mornara. Za doba predratne vlade u Trstu,
gdje je bilo sijelo pomorske Vlade i ove zaklade, bilo
je jakih godišnjih doprinosa od strane brodovlasnika
i pomorskih udruženja. Poznato je, da su Kozulić,
Tripković i društvo Lloyd svake godine doprinosili
dobrovoljno 10.000 tadenjih kruna. Što je bilo prije,
to može bit i sada kod naših brodovlasnika, poznatih
sa svoga rodoljublja i dobrih djela, kao što su Petri-
nović, Račić, Lučić, Banac i dr., te parobrodarskih
društava : Oceanije, Jadranske i Dubrovačke plovidbe.
Treba samo više energije i zauzimanja, da se ovoj
humanitarnoj ustanovi dade više života, a našim zaslu-
ženim iznemoglim pomorcima, od kojih danas do 1
tisuća staraca i udovica trebaju hitne pomoći, pruži izda-
šnijih novčanih sredstava, a da ne skapavaju od gladi.
I mi s naše strane stavljamo na srce našoj imućnoj
klasi, da se u radosnim i žalosnim prigodama sjete
svojim doprinosom ove humanitarne zaklade, koja je
uslijed nemara onih, koji bi se u prvom redu imali
brinuti za nevolje naših vrijednih pomoraca, spala na
tako kukavno stanje.
Čudne li raboto: i
Prohtjelo se nekom denuncijantu, da objedi seljane
župe Dikla kod Zadra težnjom za drugom državom,
a njihovog župnika da krsti antidržavljanina elementom,
čisto Talijanom ! — Sve vrsti izbora za vrijeme Austrje
pokazale su, kakovi su Talijani ovi seljaci. Izuzev par
'dvornika nad posjedom talijanskih vlasnika, te par
radnika na općinskoj radnji; sve ostalo glasovalo za
hrvatsku listu. A i danas se smatraju Hrvatima uza
svu tegoću carine, te ne mogu prenijeti ni '/4 kg.
šećera, ni Ya kg. bakalara, a da im nije udarena carina.
Od zadnje seoske kuće do granice nema niti 500
metara, od 700 Rapalskih. Iza megje je prostor, gdje
bi se moglo novo selašce podignuti, ali nijednomu
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast.|. Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun F1& — Dubrovnik,
mješćaninu nije došlo na pamet, da bi tu gradio kuću
ili pojatu kakovu, da može bez carine nositi iz Zadra
šećera, riža, petroleja, duhana i robe svakojake, jer kao
Hrvate veže ih nova država, koju štuju i časte.
Ali denuncijant kaže: ,Ma nema ih u crkvi pri-
godom državnih blagdana“. Ovi seljaci nisu ni prije
nikada obični bili državnim blagdanima, a sad urodilo
tih državnih blagdana, da je pravo čudo. Krivnja je
župnika, što su seljaci ovakovi — kaže denuncijant —
jer je i sam antidržavljanin. U dopisivanju je sa opći-
nom u Zadru, prijateljuje s jednim kanonikom rogjenim
u Jugoslaviji, izdaje rogjenice općini djece iz Puntamike,
koja do Veljače u ovoj godini pripadala ovoj župi,
gdje su joj matice. Dn. Mijo talijan! baka ! Dn. Mijo
i danas u Zadru imade prijatelja svake ruke: kanonika,
savjetnika, viših činovnika, sudaca, odvjetnika, bilje-
žnika, liječnika i t. d., ali nijednomu ne dogje na
pamet da reče: Dz. Mijo xe nostro.
Denuncijant ide naprijed: ,U državnim blagda-
nima zvoni samo jedno zvono, dok i u manjim blagda-
nima zvone duplo; u školskom ljetopisu stoji da je
župnik Dn. Mijo sastavio pjesmu, koja da se je dekla-
mavala u školi prigodom 80-godišnjice Kralja' Franje
Josipa, a na rogjen dan Kralja Aleksandra ne spo-
minje u molitvi njegovo ime: on da uči djecu pjevati
Oj Slaveni jošte živi i \. d., a da župnik kaže, da
pjesma glasi Oj Hrvati jošte živi i t. d. Istina je pak
da na državne blagdane zvoni najveće zvono, da se
mješćani sjete e je državni blagdan. Moje pjesme
neznam da je iko deklamovao u bilo kojim svečano-
stima. Na rogjen dan Kralja Aleksandra, poslije blago-
darenja u molitvi, spominje se i Njegovo ime u pose-
bnoj molitvi. Denuncijant neznade da pjesme za vri-
jeme hrvatskog preporoda, koje su nosile ime: Iliri,
Slavjani, Slaveni i t. d., to su značile ime hrvatsko.
Bilo bi lijepo da sada pjevamo koračnicu : ,Mi smo
braćo llirskog — Sinci plemena“ miešte: ,Mi smo
braćo Hrvatskog — Sinci plemena“. Tako isto i budi-
lica: ,Oj Slaveni jošte živi — Riječ naših djedova“,
danas bi se imala pjevati: ,Oj Hrvati jošte živi —
Riječ našihj dedova“.
Šačica seljana u blizini Briševa pravoslavne vjere
i nekoliko kuća u Murvici i u Poljicima, mogu se
- nazivati Srbima, i ti su lojalni i privrženici države,
a seljake u Diklut jer se smatraju Hrvatima, treba pri.
kazati da nijesu dobri državljani, ni lojalni dinastiji.
— Nema pravoslavnog sveštenika u svoj Hrvatskoj
i Slavoniji, koji ne bi isticao svoje srpstvo, a ipak se
smatraju čestitim državljanima, a župnik u Diklu, jer
se ponosi svojim hrvatstvom, nije dobar patriota. —
Ja očitujem svoju privrženost i lojalnost Kralju i Dinastiji
danas i svegjer, a ne bojim se objeda nikakvog
denuncijanta. /
Epilog. Ovaje policijska denuncija potekla odatle,
što ie župnik upozorio učitelja, da ne bi poučavao
djecu u blagdanima kroz misu, jer djeca nemogu na
misu a kad učitelj ne mario za škandal, župnik je pri-
javio stvar školskoj kotarskoj vlasti. G. Nadzornik
ostavio je stvar bez riješenja, a župnik se obratio
Biskupskom Ordinarijatu da posreduje, i svršetkom
Veljače — dosta rano!!! — školsko mnadzorništvo
naredilo da se imade poučavati u blagdanima od &
sati do 10, — A denuncija je napisana kao argumenat
za obnovu ovoga nereda !!
Diklo u Svibnju 1928. i
Čurković Dn. Mijo
Župnik u Diklu.
Pismo iz naroda.
BLATO. Na adresu dopisnika iz Blata u ,Na-
rodnom Valu“. Nijesam ja zvan da u Vašem cij, listu
pobijam neistine i uvrede manesene blaiskom preč.
župniku u jednom od prošlih brojeva »Nar. Vala« od
11. V. 1928. — neistine i uvrede, koje nemogu da
tangiraju vedro čelo, pošteno svećeničko i patriotično
srce preč. župnika, ali kao ljubitelj naše narodne igre
»Kumpanjije“ hoću da svedem u pravu kolotečinu ne-
koje dopisnikove krive nazore i podvale, koje je u
u istom dopisu »N. V.« naveo. ,Kumpanjija“ je naša
opća narodna junačka igra i kao takova moramo da
je visoko držimo i cijenimo, a ne da i nju uvagjamo
u naše mizerne političke svagje i nevolje, pak čast
svakomu, koji nastoji da nam ova narodna blatska
igra ne izgine, već da nam se kao mila uspomena
čuva i njeguje. Dopisnik pako, za kojega se uostalom
znade tko je i što je, hoće da i ovdje vidi neku razliku
»Kumpanjije“ blatskog težačkog naroda i ,politički
pokvarene mjesne gospode“, Dopisnik, po svom zva-
nju, imao bi gajiti ljubav, a ne potpirivati mržnju.
Kad bi pak i postojala koja napetost izmegju obe dru-
žine, dopisnikova bi dužnost bila, da istu gasi, a ne
da ju još više užiže. Da je dopisnik neobjektivan,
dosta je samo napomenuti, da je koliko jedna toliko
i druga izvodila igru pod hrvatskom zastavom, a ka-