Ha

DUBROVNIK, 21. Juna 1928. —

Narodna

tljena je stu 5. Din, mjesečno ; sa inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Určdništvo | Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare,

MANI ZI CROARAE01TGO I TINASS O AO SR e EEL OZA

  

 

)AvuNILUNU. LUN TB Goe KM M

svij

: Vlasnik - izdavač - urednik :
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik,
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast.l. Birimiša) — Dubrovnik

 
    

   
 
 

 

 

Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.

 

 

Hrvavi dogagjaji u Marodnoj Skupštini.

Crnogorski radikal Puniša Račić puca iz revolvera. — Pavle Radić i Dr. Đuro
Besariček mrtvi. — Stjepan Radić, Dr. Pernar, Ivan Grandža opasno ranjeni. |

 

 

 

 

 

 

 

Veliki župan Dr. Knežević primio je jučer u 14 sati
od Ministra Unutrašnjih Djela ovaj telegram: ,Stanje
kod Stjepana Radića je dobro. Operacija je uspješno
izvršena. Povreda nije teška.

Njegovo Veličanstvo Kralj je posjetio g. Stjepana
Radića u bolnici i razgovarao sa njim“.

Megjutim se je privatnim putem saznala nečuvena
vijest, da je na 11 sati u parlamentu radikalski poslanik
Puniša Račić ispalio pet revolverskih metaka na posla-
nike S.D.K. Prvi metak pogodio je Pavla Radića u srce,
te je na mjestu ostao mrtav. Dr. Gjuro Basarićek teško
ranjen u vrat i legja nakon malo preminuo, Stjepan Ra-
dić pogogjen u trbuh, Dr. Pernar u rame i zastupnik
Grangja — svi teško ranjeni u vrlo opasnom stanju pre-
neseni u bolnicu. Puniša Račić nakon ovog krvavog
djela pobjegao iz skupštine, ali u 5 sati sam se predao
u ruke pravde. Sjednica narodne skupštine odmah odložena.
Ova vijest nečuvena u historiji svih kulturnih naroda
izazvala je u cijelom gradu pravu konsternaciju kod svih
gragjana. Svak je oćutio težinu ovog užasnog krvoprolića.

Telefonski saobraćaj sa Beogradom bio je već prije
podne prekinut. To je dalo naslućivati da se je nešto
neobična dogodilo.

Jutros je Veliki Župan primio ovo izvješće :

Jučer u 11 sati i petnaest minuta govorio je iz prve
klupe sa desnice narodni poslanik Puniša Račić o povredi
poslovnika. Za vrijeme njegova govora stalno su mu do-
bacivali iz centra. U jednom momentu Račić napusti
mjesto odakle je govorio i pregje na desnu govornicu.
Tada je dobacivanje iz centra još trajalo. Kada je na-
rodni poslanik Pernar: dobacio Puniši Račiću: ,Ti si lo-
pov, govori o šumama“, Račić odgovori : ,,Ko stane iz-
megju mene i Pernara ubit ću ga“.

U tome momentu predsjednik narodnog predstavni-
štva prekinuo je sjednicu i uputio se k ministarskoj sobi.
U istom momentu čula se užasna graja iz centra a neko-
licina poslanika Radićevaca izagju iz svojih klupa. Tada
odjeknu prvi revolverski pucaj, a zatim odmah još pet.
Puniša Račić je .kroz vrata ministarske sobe, a zatim
kroz bife, koristeći se zabunom, koja je nastala megju
poslanicima, bez šešira na glavi, pobjegao.

Galerije su već odmah na prvi pucanj ispražnjene.
U skupštinskim kuloarima održan je primjeran red. Od
revolverskih metaka poginuli su nar. poslanici Pavle
Radić i Gjuro Basariček. i

Teže ali ne smrtno su ranjeni Stjepan Radić i Ivan
Pernar, a lakše je ranjen Ivan Grangja. Pucnjava je na-
stala kao što je napred navedeno, kada je sjednica pre-
kinuta i riječi za vrijeme dobacivanja kao i riječi, koje

 

 

| Konsternacija u cijeloj zemlji. — Odjek u Dubrovniku.

su za vrijeme svagje izmegju poslanika Radićevaca i
Puniše Račića izrečene, uslijed velike graje nijesu se
mogle čuti. Ranjenici su odmah odneseni u bolnicu gdje
ih je posjetio Njeg. Veličanstvo Kralj te je sa njima
razgovarao. U Beogradu je potpun red i mir.

Jutros se je naš grad počeo kltiti crninom i zasta-
vama na po stijega i svak nestrpljivo očekiva potanje
vijesti, osobito je interes za stanje ranjenog Stjepana
Radića. Kako je naš list bio već dogotovljen, to smo
pripravili posebno izdanje. :

Iz Zagreba nijesmo mogli dobit posebnih vijesti, a
u Beogradu je i Narodna Skupština u crnini.

Ranjena srca pod dubokim dojmom, svak se pita,
kakova će odjeka imati ovi gogagjaji za našu budućnost.
Kakovo će stanovište zauzeti sada pojedine stranke i
zastupnici.

Hrvatski narod u svojoj 1000 godišnjoj historiji pre-
trpio je raznih kušnja i znao ih je sretno prebroditi, pak
će i pri ovoj teškoj kušnji znati da sačuva svoju pri-
sebnost. A pravedna krv njegovih sinova nadamo se da
neće biti utaman prolivena, već da će mu donijeti ljep-
ših dana u budućnosti.

* *

*

Kad se sinoć pronijela gradom vijest, da je jedna razboj-
pička ruka u narodnoj skupštini otela živote očevima obitelji
i zastupnicima hrv. naroda Pavlu Radiću i Dr. Basaričeku, a Stje-
pana Radića ranilo, sledilo se srce svakome Hrvatu bez razlike,
što on misli o politici Stjepana Radića. Metki, koji su pogodili
Radića i Basaričeka, osjetili su svi Hrvati kao napad na hrvat-
ski narod.

Žalosno je, da su u marodnu skupštinu naše države ušli
narodni poslanici, koji su mislili da im je dužnost da u njoj
sprovode hajdučije.

Još žalosnije da su neki političari preko Drine isticali
uvjerenje da se sloboda uvjerenja i sloboda kritike, pa makar
i ne obuzdane, riješava kuršumima. Prijetnje, koje smo prije
ovog kobnog čina čitali u nekim beogradskim listovima sa pri-
jetnjama, koje su se ponavljale u skupštini, dovele su do ovog
užasnog dogogjaja, koje će više škoditi ugledu naše države u
inozemstvu i našoj unutarnjoj konsolidaciji, nego li naši naj-
ljući dušmani.

Ako se ovim činom htjelo da ustraši Hrvate, da ih se pri-
sili da uz cijenu svoga života reknu Amin svemu, u što braća
u Srbiji vjeruju i što kroz ovo deset godina sprovode, mislimo, da
su se užasno prevarili.

Daleko smo od pomisli da harangiramo mase bilo proti
kome, ali kao glasilo naroda, kome su pripadali pokojni poslanici
Pavle Radić i Dr. Basariček moramo da poručimo krivcima : da
*nemamo krv zato, da nam je velesrpski šovinisti iz busije, nevi-
teški prolijevaju i da pred odrom mrtvog Hrvata, koji je poginuo
u legalnoj borbi, uvjeren da se bori za prava svoga naroda, od
ruke razbojnika puna sile i mržnje, padaju sve političke razlike
megju Hrvatima.

Općoj tuzi svih pristaša pokojnika i ranjenika pridružuje
se danas cio hrvatski narod i nada se da će srbijanska braća ua
svoju i našu korist doći do uvjerenja, da ima dobara duševnih
i narodnih, koji se ne mogu kuršumom ni steći ni oteti.

. , Pavlu Radiću i Basaričeku, poslanicima hrvatskog naroda
vječna slava, uspomena i od Boga plata za ljubav prema na-
rodu svome i za ono dobro, što su mu ga sigurno željeli.

 

E lepa

RM