Poštarina pladčana «u gotovu Broj čekovnog računa našeg lista 4153 Podružnice Sarajevo. DUBROVNIK, 27. Juna 1928. jest RR God. X Narodna Cijeni je iistu 5. Din. mjesečno ; sa inozemstvo 10 Din, mjesečno FLATIVO | UTOUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo ! (prava kod iubr. Hrv. Tiskare, Žrtve osmanlijskih učenika. »Narodna_ Politika“, glavno glasilo Hrv. Pučke Stranke u Zagrebu, donosi u broju od 21. lipnja o.g. ovaj značajni članak, što ga u cjelosti donosimo : Valja izreći potpunu grozotu istine, bez ikakva umanjivanja i bez ikakva poljepšavanja. Dr. Gjuro Ba- sariček i g. Pavle Radić, koji su zločinački umoreni dne 20. lipnja u beogradskoj narodnoj skupštini, pali su kao žrtve. protuhrvatske mržnje. To je historička činjenica, koju/vidi sav hrvatski narod, sva naša država i sva Europa. Zato će svi Hrvati bez razlike stranaka uskliknuti nad grobom ovih žrtava: Slava im ! Nadu- venost njihova ubojice Puniše Račića tražila je i druge žitve. Hilci njegova revolvera imali su da sravne sa zemljom Stjepana Radića, dr. Perhara i Ivana Graugju. Koliko se zgražamo nad njihovim ranama, toliko za- hvaljujemo Bogu, da su se spomenuta tri zastupnika spasila od strahovite smrti. ) Ubojica *Puniša Račić pripada onomu krilu radi- kalne stranke, koje je poznato pod imenom pašićevaca. Njegov je velikosrpski šovinizam toliko zavladao svom njegovom unutrašnjošću, da ga je doveo i do ovoga zločina. Nema tomu mnogo dana, kako je ubojica predlagao po ne znamo koji putu narodnoj skupštini, neka se naša dižava nazove Velikom Srbijom i neka s zapisnici skupštine pišu ćirilicom. Nije se nikako mogao uživjeti u to, da Hrvati moraju biti ravnopravni sa Sibima, mego je bio hegemonista i zulumčar prvoga reda. Zločinac nije izveo svojega gnusnoga zločina sam na svoju ruku i bez promišljanja. Og je svoj zločin promislio i pripravio se za nj, a potaknuli su ga na nj možda i neki drugi zastupnici radikalne stranke. Dan prije samoga zločina zaprijetio je pašićevac i veliko- srbin Toma Popović, da će u narodncj skupštini doći do krvi. Pa i na sam dan zločina navijestili su Rači- ćevi ortaci još prije Račićeva sukoba s drom Pernaror, da će ubiti Stjepana Radića. Sukob dakle s opozicij- skim zastupnicima mogao je da bude samo izlika za krvavi nspadaj, a uzrok je ležao drugdje. Znali smo već prije, da u našoj državi postoji jedna grupa terorista, koja je u prvom redu kriva go- tovo svim našim trzavicama i nevoljama. To su ljudi divljačkoga mentaliteta, koji su se odgojili u borbi $ Osmanlijama, pa su od niih poprimili i baštinili haj- dučke i kačačke manire, Ti hajduci misle, da ne po- stoji nikakvo općenito ćudoregje, nego se sva naša javnost mora odgajati za kult atentatora, hajduka, o- svetnika i napržica. Zločin tobožnjeg ,junaka“ Puniše Račića otkrio je i Evropi našu najveću ranu, radi koje ne može u našoj državi još uvijek da dogje do redo- vite gragjanske utakmice. Itelija ima svoju eferu s u- bojicama Matteottija, Njemačka s ubojicama Erzbergera, druge dižave imaju kakvu drugu sramotu, ali nijedna nema svojega Puniše Račića. To je znak, da i kaljužu, u kojoj se rodio ovakav zločin, pripada megju naj- strašnija legla maših zala. A ta kaljuža jesu fanatici velikosrpskog hegemonizma. Sva naša javnost mora tražiti i traži potpunu za- dovoljštinu za ovaj zločin. Moraju biti kažnjeni osim ačića ne samo oni, koji su zlikovca hrabrili u njegovu aumu, nego i daljnji njegovi sukrivci. Naša je stranka osjetila pokvarenost i krvološtvo tih elemenata Već u kostituanti, kada su velikosrbi izdavali u eogradu protiv naših zastupnika oglase, u kojima im prijetili smrću. U ono vrijeme ipak su srpske stranke još mogle da svoje teroriste potisnu u poza- dinu i da ih barem donekle obuzdaju. Danas nažalost vidimo, kako ti elementi pokušavaju da dogju sve više ma površinu i u radikalnoj i demokratskoj stranci, Ne- prestano se govori o komitskim i atentatorskim nači- narodnoj skupštini. A ako se tako nastavi dalje, ne mijemo se čuditi, ako i Evropu počne misliti, da iora sama u svoje ruke preuzeti pobijati naše poli- om ne samo u velikosrpskom novinstvu, nego i u, ličke hajdučije, koja je ostatak stare osmanlijske dr“ Izlazi svakog Četvrtka. Pojedini broj Din. 1.50. ' žave.. Ne može to biti da u civilizovanom svijetu vla- daju Račići, Popovići, Lune i slični nasilnici, Imade časova, kada svaki plemenitiji čovjek za- boravlja sve stranačke razlike i ostaje samo čovjek. I u ovom času grozne tragedije, kada iz dubine duše osugjujemo zločinca Punišu Račića i sve njegove su- krivce i kada ujedno izričemo najboljnije saučešće o- biteljima umorenih zastupnika — u tom času valjalo bi da se svi pristaše redovite gragjanske utakmice, bili oni Hrvati, Slovenci ili Srbi, pripadali ovoj ili onoj stranci, nagju na okupu i da odaberu najbolji način kako će pribaviti čast okaljanom parlamentu i kako će pobijati učenike osmanlijskih zulumčara, koji nas sramote pred cijelim civilizovanim svijetom i uti- skuju nam na čelo žig divljaštva. Naše osude groznoga zločina neka se me troše u samom ogorčenju ni u či- nima, kojl bi koristili velikosrpskim ubojicama, već neka narod bude dostojanstveno miran, a naši zastup- nici neka upotrebe ovu priliku, da teroristima otmu svaki utjecaj na vlast! Sastanak Male Antante. Sastanak ministra spoljašnjih poslova Male An- tante, koji je započeo 20. ov. mj. u Bukureštu. ima neobično značenje, mnogo veće nego inače. Na nj gleda sva evropska javnost. A prijatelji država Male Antante očekuju s pouzdanjem i punim pravom ma- nifestaciju potpune solidarnosti i afirmaciju čvrstih savezničkih veza. U posljednje vrijeme počeli su protivnici Male Antante zlorado širiti glasove o njenoj slabosti. A agresivnost magjarske diplomacije, potpomagane no- vinskom kampanjom lorda Rothermere-a i neprikrive- nim simpatijama fašističke Italije, počela je sve upor- nije isticati pitanje revizije _trianonskog ugovora o miru i magjarskih granica. U tom času je odlučan stav Male Antante od kapitalne važnosti. U ovakovom času manifestacija solidarnosti Male Antante od ogromne je važnosti. To se dobro osjetilo i u Bukureštu, pa je zato ministar spoljašnjih poslova g. Titulescu na povratku u domovinu sa Zapada došao u Beograd, da se sastane s g. Marinkovićem. Ova posjeta neposredno pred sastanak Male Antante imala je da naročito istakne jakosti veza megju državama Male Autaute. Jer solidarnost Čehoslovačke i Jugosla- vije i onako je dovoljno poznata. Značajna izjava g. Titulesca u Beogradu još je povećala važnost ove posjete. On je izmegju ostaloga rekao : ,Mala Antanta je jedna i nedjeljiva, da kažemo : u okviru ugovora, sa poštovanjem granica tako skupo otkupljenih. Nema naroda, sa kojim mi ne bismo željeli da utvrdimo cdnose prijateljstva. Ali, ako su mir i prijateljstvo povrećaj u diskusiju našeg teritori- jalnog statusa, mi odgovaramo dvijema latinskim rije- čima, kategoričnim i konačnim : non possumus !“ Mi nećemo da budemo agrasivni ma prema kome bilo. Naprotiv mi hoćemo prijateljstvo svačije, bez razlike. Mi nemaimo drugog gospodara do sebe same. Ali, izgleda da se na horizontu počinju da ccitavaju mali talasi. Našom solidarnošću učinimo da cio svijet razumije ove proste riječi: Mi smo tu“. Ova je izjava jasna i kategoričk. I pariski »Temps« pišući o posjeti i izjavi g. Titulesca u Begradu kaže, da bi diranje u trianonski ugovor otvorilo vrata naj- opasnijim pustolovinama. Ovu su izjavu dobro razu- mjeli i u fašistič. oj javnosti i za to su vrlo nezado- voljni s njom. A nema nikakve sumnje da će trodnevne kor.ferencije ministara spoljašnjih poslova Male Antante dati snažnu afirmaciju mislima g. Tutilesca. U solidar- nosti država Male Antante leži najjača garancija mira i stabilnosti u srednjoj Evropi. BALTIC “ RADIO najbolji i najsavršeniji aparati sadašnjosti dobivaju se kod zastupnika za južnu Dalmaciju Karlo Gjurašić — Dubrovnik Pojedini djelovi za samogradnju mogu se takogjer dobiti uz najpovoljnije cijene. Cijenik na zahtjev besplatno ||! za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ sliček Dubrovačke Divalske Nike če IL Jpitmiće) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik: Antun FIč — Dubrovnik. 7 E čisti s želudac 1! crijeva A gp na vrhu noža umjesto sode poslije jela 1 omot Din 4 u zeme atoličko ujereko osvjedočenje u Poljaka. Čitajući u »Nar. Svijesti« napis o dolasku Poljaka u naš grad i o njihovoj iskrenoj pobožnosti, pomislih da nije svakome poznato, da je današnja inteligencija u Poljskoj državi upogled vjerskog katoličkog osvje- dočenja ona ista, koja je bila prošlih stoljeća za vre- mena prve poljske samostalnosti. To su primorani priznati svi oni, koiima su dobro poznate vjerske pri- like u Poliskoj. Tako je nedavno izišao u zagrebačkom »Obzoru« u broju od 8. maja članak od V. Dresler-a, pod naslovom ,Položaj katolicizma u Poljskoj“, u ko- jemu iznosi brojne činjenice političke i vjerske prirode u gragjanskom i državnom životu Poljaka, da pokaže kako ono što se je u posljednje vrijeme pisalo o tako zvanoj kulturnoj borbi u poljskom društvu ili je bilo pretjerano ili tendeciozno šireno od onih, kojima je bilo stalo do izazivanja haosa u poljskoj javnosti. Poljski narod ostaje u svojoj ogromnoj većini strogo katolički, te ne samo pučke mase na selu, nego i stručna inteligencija, posjedništvo i radnički slojevi, koji u političkom živolu istupaju dosta radi- kalno, osjećaju katolički, i pri svakoj zgodi izkazuju taj svoj osjećaj. Ako se hoćemo o tome osvjedočiti, piše Dresler, dovolino je sistematski čitati domaću li- teraturu, pratiti dnevnu štampu i teme na javnim pre- davanjima, posmatrati jako posjećivanje crkava i cr- kvenih obreda, voditi računa o posjetu hodočasnih mjesta, i procijeniti veliko interesovanje za katoličke kongrese na poljskom zemljištu. Veliki dio radničkih sastanaka, konferencija i sve- čanosti počinje se obično pjevanjem crkvecih pjesama, molitvom i prigodnim vjerskim iskazima. Isto tako je i njihov završetak praćen sličnim skupnim obredima izričito vjerskog sadržaja. To je u poljskom pučanstvu tako prirodna i predajom posvećena stvar, da se nad tim niko ni česak ve zaustavlja.. Pa i sami ,narodni radnici“, koji se nalaze u centrumu poljskog političkog tabora, vjerni su predajama radničkog puka i njegovim vjerskim baštinama. U tom pogledu su mase poljskog naroda nedirljive i izuzetno osjetljive. Vogje političkih organizacija to dobro znadu, pa se ćak i na skupšti- nama secijalnih demokrata često dešava, da se održava više navedeni običaj vjerskog uvoda i završetka. U svojoj jezgri poljski puk i inteligencija se ni- jesu promijenili ni po gradovima ni po selima. U doba kada je peljski nacijonalni elemenat vodio najležu .borbu sa Pruskim hakatistima, istodobno je vodio bor- bu njemački protestantizam sa katćlicizmom. Poljski narod se je branio protiv germanizacije i rusifikacije ustrajnim naglašavanjem historijskog katolicizma, koji ga je naime branio 1 s necijonalnog gledišta. Danas su se prilike u toliko pobolišale, da Poljička ima svoju nezavisnu državu, svoju ceniralnu vladu i vojvodske ili okružne urede, svoju štampu i ujedinjeno prostrano zemljište. O nekoj denacionilizaciji poljskog naroda u okviru poljske republike, koja već broji preko trideset milijona duša, ne može se govoriti. Devedeset procenata poljske javnosti neće dozvolili, da vjera po- stane predmetom političkih intriga ili zakulisne trgovine. Bez obzira na svoju društvenu pridadnost i političku orientaciju, svi slojevi poljskog naroda hoće da ostanu religiozni i vjerski aktivni. Ovakove su vjerske prilike kod Poljaka; a kod nas?... vidi se, da je u nekim katoličkim zemljama vjera kršćanska uhvatila vjekovni korjen (kao n. pr. u > Franceskoj, Belgiji, Spauiji i Italiji), koji ne će lako iskorjeniti nikoja bezbožna struja. Mi Hrvati moramo još puno truditi, dok vjerskom nastavom i drugim pomagalima učvrstimo čistim vjerskim načelima na- rodnu dušu, kao i našu inteligenciju, ovu pak pogla- vito toli nužnim akademskim predavanjima ma univer- zama. Nažalost historijske, teritorijalne, i ratne prilike mukotrpnog hrvatskog naroda u prošlim stoljećima bile su uzrokom, da vjera nije u nas uhvatila onaj duboki korjen, koji bi u drugim prilikama bila zahva- tila. Primjer braće Poljaka neka vam bude za bodrenje na ustrajan rad u ovome pravcu. — N. Š. — i