Poštariax plaćena u gotovu

Naro

Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.

dna Svije:

DUBROVNIK, 9. Augusta 1928.

RE God. X.

 

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo 1 Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

Danas po hrvatskim domovima i seljačkim

i gospodskim i radničkim jecaju milijoni hr-
vatskih srdaca. Danas teku suze iz milijona
hrvatskih očiju i muških i ženskih i staraca i
omladinaca.
Stjepan Radić je umro. — Umro je otae,
vogja, zaštitnik, borac, preporoditelj. — Tako
odjekuje njegova smrt po hrvatskim stranama.
Tako će ona odjeknuti svugdje po svijetu, gdje
Hrvata zateče. To je činjenica, koju treba svak
da prizna. To je istina, koju pred Njegovim
otvorenim grobom rado očituje Njegov poli-
tički protivnik.

Bio nam je protivnik i nije nas štedio.

Nijesmo mu ni mi dužni ostajali. Odgojeni u
dva raznolika svjetovna nazora naše su se
čete sukobile odma na početku. Bio nam je
najveći i najpogibeljniji protivnik. Ali mržnje
prema njemu nijesmo osjećali. — U našim
Beorica imali smo ljudi n. pr. pok. Dr. Ro-
gulju, kojega je oduševljavao Radićev pred-
ratni socijalni program. Historija će pravilno
ocijeniti našu borbu. Danas je on na odru i mi
možemo i smijemo samo da mu se poklonimo
i zamolimo Boga za pokoj Njegove duše.
Bio je najveći Hrvat. Najjači intelektualac
megju političarima Balkana. Nenatkriljiv psi-
holog gomila. Vladar srdaca. Vojskovogja, koji
je bio siguran za svakog borca. Vogja, koga
su svi ljubili i vjerni mu bili. Protivnik, koga
su neprijatelji poštovali i bojali ga se.
_— Umro je kao mučenik svoga naroda i
svojih ideala. Njegovim zadnjim danima može
da se ponosi cijelo hrvatstvo. Borio se, patio
e i trpio kao junak. Hrvat.

Umro je u najnesretnije doba. U doba
ad je hrvatstvu bila najpotrebitija njegova
utoritativna riječ i jaka ruka. Umro je dok
e zrelo promišljao o taktici i načinu kako da
Vome narodu pomogne.

U težak momenat preselio se Bogu. Mi
e ipak nadamo da će izmoliti Boga, da go-
ema snaga njegove organizacije ne postane

edstvo nametnutog vogje, da ga povede
jutem svojih ličnih ambicija i propasti.

Pridružujemo se boli cijeloga hrvatstva i
ad otvorenim grobom Sljepana Radića mo-
imo Svevišnjega :

*

_ __Bože spasi dušu Stjepana Radića i smiluj
Hrvatskoj.
E. kx
Stjepan Radić rodio se 1871. god. u selu
tebarjevu u Hrvatskoj od seljačkih roditelja.
ele naravi već u mladosti isključen je iz
toga razreda gimnazije zato što je vodio
monstracije protiv bana Khuena. Kao mladić
tovao je u Rusiju, povrativ se, opet bio
eran iz gimnazije i konačno je svršio u
lovcu. Protjeran sa hrvatskog sveučilišta
o je u Pragu, Moskvi i Budimpešti dok nije
lio istjeran sa svih Austro-Ugarskih universa.
vršio je političku školu 'u Parizu. Bio je
ijek revolucionaran duh. Provodio je demon-
icije, pred Franjom Josipom u Zagrebu spalio

 

RIA ETON E

 

| Cijena Je listu 5. Din. mjesečno; sa Inozemstvo 10 Din. mjesečno'

_ Izlazi svakog Četvrtka. — |
Pojedini broj Din. 1.50.

je magjarsku zastavu. Bavio se novinarstvom
kao dopisnik tugjih i inostranih listova. Izdavao
je i svoju ,Hrv. Misao“. 1902. počeo je sa
svojim pokojnim bratom organizirati hrv. se-
ljačku stranku.

Radić je bio svestrano izobražen. Znao
je sve velike evropske jezike. Radio je i na
kulturnom polju. Napisao je: Djevojački svi-
jet, Moderna kolonizacija i Slaveni, Današnja
financijalna znanost, Savremena Evropa, Češki
narod na početku 20 stoljeća.

omrt velikog Hrvata i Slavena.

Primamo i rado donosimo :
Sinoć je završila u Zagrebu svoj mučenički

 

život i treća žrtva nečuvenog babarluka i ne-.

zapamćene u povjesti parlamentarizma tragedije,
koja' se je odigrala u beogradskoj Narodnoj
Skupštini — Stjepan Radić predsjednik H.S.S.,
predstavnik i vogja Hrvata ispustio je svoju
veliku i patničku dušu! Nad mrtvim tijelom
velikog političara Slavenstva prvoga korifeja
Jugoslavenstva, dugogodišnjeg vogje Hrvatstva
duboko potreseni plaču ne samo Hrvati, nego
ga žali i cijeli slavenski svijet, koji ga je po-
znavao tamo gore od Uralskih stepa i hladne
Kamčatke sve do surih obala Jadranskog mora.
— Ovaj teški udes koji prati kroz vjekove
ispaćeni i mučenički hrvatski narod uvjereni
smo, da sa simpatijom prati i zapadna Europa,
jer je Stjepan Radić bio čedo zapadne kulture,
odgojeno pod sjenom velike Francuske.

Stjepan Radić, kao seljačko dijete baštinio
je od svojih seljačkih roditelja sućut prema
najzapuštenijemu, ali najbrojnijemu sloju ljudske
zajednice. To je seljački stalež. — On je pre-
gnuo svom svojom dušom da podigne seljaka
na stepen kulture napretka i samosvijesti, pa
je neodoljivom snagom rušio svakoga tko se
toj njegovoj ideologiji usprotivio.

U duši bojovan — revolucioner proti sva-
koj nepravdi u svojoj političkoj karijeri okupio
je u svoje kolo više Hrvata — seljaka — nego
što je imao Kralj Tomislav i Petar Krešimir
Veliki. — U početku svog rada za hrvatskog
seljaka okuplja oko sebe samo neke ljude i to
one, koji imadu srca za seljačke nevolje, one
koji ćute i prate seljačke bijede. — Pozivlje u
svoje kolo i braću Srbe da se zajednički bore
za osviještenjem seljačkih masa, a napose hrvat-
skih. — Njegovu pokretu rugaju se magjarski
i austrijski državnici, ali je njegova riječ bila
jača od svake sile i svake birokracije.

Njegov sitni rad malo poznat u tadanjoj
kujenovskoj Hrvatskoj dolazi do sukoba sa
vladajućim režimom, ali sve mjere policajne
nijesu mogle slomiti njegovu neoborivu želju
da radi za svoj narod, za svoga omiljenog
seljaka, koga je gazio i magjarski husar i
hrvatski pandur i šeoski lihvar i gragjanski
birokrata. — On je stvarao i okupljao nekom
magičnom snagom, zavodio za sobom seljačke
mase — kamo? to im nije kazao, one su ga
slijedile slijepo, odano, i gladne i žedne, i
gole i bose, jer su u njemu vidile nekoga

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

 

Vlasnik - izdavač - urednik:

Antun FI& — Dubrovnik,

 

 

proroka. Dali bi oživotvorenje njegovih ideja
ikada uslijedile povijest će jednom najbolje
kazati. — On je vukao za sobom milijune se-
ljaka i inteligencije poput jake struje, kojoj se
ne može nitko suprostaviti, ali ne onakd kako
Tiberije i Graho, obećavanjem zemlje i tugjih
posjeda, već snagom svoje idejologije i svoga
uvjerenja. — Jeli to bila demagogija — pov-
jest će i na to jednom odgovoriti. — Kano
vogja seljačkog naroda svratio je na se pažnju
i ruskih boljševika i českih agraraca i francus-
kih republikanaba i engleskih radnika i ma-
gjarskih grofova i bečke birokracije i njemač-
kog elitnog društva — sva je Europa i Ame-
rika 0 njemu govorila — ili pravo ili ne pravo
ili ozbiljno ili podrugljivo, ali se njegova riječ
čula u petini ljudskoga društva cijele kuglje
zemaljske. —

Propovijeda republiku i na nju se kune
— ali na oživotvorenje republike nikada i ne
misli — narod mu vjeruje, jer je on umjesio
dušu hrvatskog seljaka, e da ga odvrati od
pogubnog boljševizma. — Priznaje monarhiju
i prvi joj je branić — narod mu vjeruje —
— jer ga slijepo sluša. — Neprijatelj milita-
rizma i protivnik svakog oružja — ustaje u
u Narodnoj Skupštini na obranu vojske — i
narod mu vjeruje, jer narod ćuti da ga njegov
vogja neće prevariti. :

Protivnik hegemonije i prevlasti i isisava-
nja pruža ruke onomu koji tu hegemoniju pred-
stavlja — narod mu vjeruje jer je njegov
vogja čist i nesebičan.

Bratski hitci ubijaju mu najdražeg savjet-
nika sinovca Pavla u Paladiju narodnih prava,
on sam ranjen i ogrezao u krvi ne pita za
nikoga, već bolno uzdiše: ,,Žalim ovu državu,
žalim svoj narod. Što će biti od ove države !“

To su veliki potezi i jaki pečat velike duše
Stjepana Radića. U broju njegovih velikih od-
luka sigurno, da je mnoge greške učinio mnoge
ljude i staleže uvrijedio, mnogima na žao učinio,
ali je sve to sićušno prema onoj grandioznoj
ideji kojom je seljački vogja želio pozlatiti svoj
hrvatski seljački narod.

Božja providnost više puta je stavila Hr-
vate na kušnju, ali ova zadnja kušnja, po na-
šem dubokom uvjerenju jest najbolnija i naj-
dublja. — Mi joj se duboko klanjamo sa tvr-
dom vjerom, da će Pravda vječna ipak jednoga
dana nagraditi svoj vjerni hrvatski narod i uči-
niti ga zadovoljnim.

Stjepan Radić pripovjedao je kršćanstvo
— i ako mnogo puta iskrivljeno i neupućeno,
ali ipak u momentima njegova riječ bila je krš-
ćanska.

Velikom hrvatskom pokojniku proseći od
Oca milosrgja vječni pokoj i mi sa svoje strane
kličemo :

»Slava ti STJEPANE RADIĆU !“
£ A. G.