zama i primjerom? O, nijesu ni mislili na sve to, nego su dapače bez ikakvih skrupula nastavili da živu nisko i bahato kako su već mavikli u svom degene- risanom gradskom životu ne obazirući se na sve po- sljedice i štetni uticaj njihovog lošeg primjera. Kad sinovi sela ne pomažu selo, izgleda da će se još manje za nj brinuti oni, koji nijesu u njemu ni nikli ni vikli, i po tome niti ne znadu potrebe i poteškoće. Iz grada tamo "zalaze ili da isisavaju na račun neupućenosti plodnu korist za svoje trgovačke račune i osnove ili dolaze kad je doba obećavanja i smiješnog slavljenja svega onoga što je narodno i seosko, to jest pred izbčre. I tu prestoje sve. A selo i nadalje ostaje zanemareno i zapušteno. Advokati, liječnici, učiteljice i popovi sa njime dolaze najviše u doticaj. Ali prva dva zvanja imaju više negativan karakter: da mire liude i da ih čuvaju od sinrti; i uz to imaju više prigode' da postanu ego- iste brinući se za lične interese i bogatstvo, koje je a priori zanijekano za državne činovničiće (ne govorim državne ,činovnike“ teške kategorije, koji su i opet ma prigodi da mogu od države da grabe i sisaju )). Zato je simpatična pojava onih naših učiteljica i popova, što za škrte i sitne državne nagradice troše svoje zdra- vlje i mladost da pomaknu nekako maprijed tu silnu glomazdu seljačkog naroda sa svojim malenim i imalo- brojnim silama. Simpatični su i zaslužuju svako pri- znanje, koje im na žalost snijedne strane ne dolazi. Jer ljudi nijesu navikli da gledaju one prve elemente što sačinjavaju progres i kulturu, a bez kojih ne bi bilo ništa višega moguće. Simpatična je i pojava kat. organizovanih djaka, koji radeći i ua socijalnom pre- porodu naroda pomažu učiteljima i svećenicima za što bolju afirmaciju vjere, morala, znanja i pravog na- pretka. Simpatično, ali nedovoljno za sve; jer je njiva preveli.a, a poslenika premalo. Premalo je iakovih učitelja, svećenika i djaka a da bi mogli doskočiti svim težnjama života, koši traži uvijek novoga razmaha i time uvijek nove potrebe. Ti ljudi uz rad, što im zvanje i služba propisuje, nastoje i zanimaju se narodnim potrebama, jer kod mas ko da nema ljudi organizatora i prosvjetitelja, koji su čitav svoj život i snage posve- tili samo iom radu megju narodom. — Kad već poje- dini naši krajevi od svih svojih miljunera ne mogu da nagju svojih mecena, i kad su snage privatnika slabe i nedostatne, red je na općinama, Županijama, Državi da stvarno poradi i pomogne moralno i mate- rijalno, da uz onaj maleni broj ljudi dobre volje stvori čitave vojske radenika, i da one raspršane sile okupi u cjelinu, a onu nesregjenost u jedan sistematski rad. To traže interesi sela i države, sadašnjosti i budućnosti. Pisma iz naroda. iz STONA. Vokalni koncerat Pera Pjerotič. Dana 22 srpnja u prostorijama restauracije »Hrvatskog Doma“ održao je vokalni koncerat naš mješćanin Pe- tar E uz pratnju klavira. Pjerotić, koji kroz samih šest mjeseci škole poučavan od našeg poznatog pje- vača i Mari ka Vuškovića, dao nam je E večer glazbenog užitka, da smo ostali iznenagjeni dotjeranosti njegova glasa. Onakovom preciznošću i lakoćom, ko- jom je Pjerotić znao da izvagija visoke i niske tonove, dokaz je da će pjevač uspjeti i da jedino vrsnom školom g. Vušković, kroz ono kratko vrijeme, mogao je da njegov glas bariton dotjera do one visine, Preko 700 slušaoca aplaudiralo je našeg mladog pjevača stonjaniua uz želju k najboljem uspjehu u budućnosti, kako bi njegovo rodno mjesto Sion, narod hrvatski, iz kojeg je nikao te svog učitelja proslavio na daleko. Društvo za promicanje interesa Stona i okolice oso- bito je pak zahvalno našem mladom pjevaču, koji je čistu dobit održanog koncerta bio namijenio istome. MANDALJENA. Svetica pokornica, pokroviteljica i zaštitnica našega mjesta došla nam je ove godine u u negjeljni dan, te nas je radi toga našla u još sve- čanijem raspoloženju. Revni naš župnik mp. Don Antun Kriletić pobrinuo se je, te je bilo u matici osam svetih misa. Uz dvojicu kanonika preč. Don Iva Božića, dekana stolnog kaptola dubrovačkoga, koji je ujedno pjevao veliku sv. Misu, bio je i novoimenovani preč. Don Dušan Mičić. Ovaj posljednji doveo je iz Grude i svoje djevojačko društvo, koje se je tamo i pričestilo, Lijepu propovijed izrekao je mp. O. Markolin Knego, starješina domin. samostana u Zagrebu. Bio je i O. Urban Talija te nekoliko okolišnih svećenika. Na u- godnom i veoma pobožnom pjevanju mise zahvaliti je djevojčicama iz Župe, koje podučavaju i vode mjesne požrivovne redovnice Družbe Školskih Sestara. Vanj- skoj svečanosti neka se pridruži tako duševno nasto- janje sumještana, kako bi se što više približili uzoru pokorničkog života naše velike svetice. NARODNA SVUJESI KOTOR 27. VII. Ia memoriam. (| Elvin Grego, por. korvete). Ti, Alfa i ja, Tvoj Ika, Elvine !' Naš triumvirat, Nema ga više, razvrgao se. Ti si sam otišao na veliku, daleku jednu turu, s koje se ne ćeš nikada više vratiti, Dal Sam si otišao, bez nas dvojice. Nisi nas niti pozdravio I Ne! Ne ću Ti govoriti, kako nam je bilo neposredno makon Tvog odlaska. Tko bi to mogao da kaže?.... Rastužio si nas, prijatelju dragi, eško si nas rastužic. Uzbunio si naše teške misli, sive, sumorne misli, koje je rodila borba u surovom i bezobzirnom životu. Ovi se sivi buntovnici teško dadu savladati, uporni su i jaki, traže razloge, traže uzroke i kad ih ne nalaze, vape krikom uzbune, koji kida i siječe našu već izmorenu nutrinu. Ali se onda opet stišavaju i umiruju, jer ima nešto nad svim ovim, što je moćno i jako i što se nikagxo ne da shvatiti. I sad se evo stišala naša nutrina, sama u sebi pre- stala je ona beznadna i nemoćna uzbuna i mi smo mirni. Slomlieni i utučeni pokoravamo se volji Onoga, koga ne možemo da shvatimo i u tupoj nijemoj boli proživljajamo, mi, ostatak našeg jadnog triumvirata, sve one slatke uspomene, koje nas vežu s Tobom, nezaboravni pokojniče !..... Ti si ipak sretniji od nas, Elvino, jer se a u kraju, gdje nema svega onoga, što nam ogorčava i rastrovava život. Tvoja plemenitost, dobrota i velika ljubav pribavila Ti je za sigurno mjesto vječnog smirenja i počinka. Muogo nas tješi i to, što si umro megju nama, i što se Tvoj grob nalazi u našoj sredini..... Snivaj, Elvino, u zagrljaju zemlje, koju si s plemenitim oduševljenjem i žarom volio i proučavao/1..... Snivaj, snivaj pleme- meniti prijatelju | Dok bide Alfe i mene živjet će u nama i spomen na Tebe. našeg prijatelja, našeg naj- starijeg brata! Zbogom Elvino, zbogom ! Snivaj, po- čivaj u miru! Zdravko 1. AUCKLAND N. Z. 27. V. 1928. Dolazak hrvat- skog žapnika vlč. Dn. Miha Pavlinovića. Po želji biskupa grada Aucklanda došao je iz splitske biskupije vič. Da. Miho Pavlinović da radi na duhoviom polju inegju našim narodom u ovim stranama. Kad je prošlih dana stigao parobrodom bio je lijepo dočekan od ve- likog broja ne samo mas Hrvata iz Dalmacije nego i od gragjana Engleza i amošnjeg svećenstva. Primljen je u parohijaluu kuću, a biskup ga je silno zavolio osobito kad je razumio, da dosta dobro govori četiri različita jezika i čestitao mu ie se je divio, kako je naše svećenstvo ma visokom stupnju kulture. Nas iz Dalmacije bilo je oko 700 sa ženama i djecom, te smo se dobro afirmirali i pred Englezima, a svi smo bili do suza ganuti, kad simo nakon ioliko godina u ovoj zemlji čuli prvu propovijed na našem milom jeziku i to u stolnoj crkvi sv. Patrika..Tu sad imamo svakih 15 dana sv. Misu na 10 sati. A bio nam je potrebit naš svećenik, jer su mnogi bili sasma zapustili svoje kršćanske dužnosti. Naš Dn. Mijo počeo već da radi u crkvi: neke je vjenćao, djecu krstio i dijeli ostale sv. sakramente. Svi ga vole, a najviše dakako njegovi Podgorani, koji su se udomili na farmi u blizini grada, te obragjuju lozu, sade voćke i timare blago. Svako 15 dana drži njima sv. Misu i propovijed u crkvici u Oratoriju. Kad su doznali naši u Dargavile podalje od Aucklanda za njegov dolazak, odmah su ga zamo- lili, da bi i njih pohodio te su ga svečano i zanosno dočekali. I engleške novine lijepo su pisaie o njego- vom dolasku. Dobar nam došao za naše duhovno preporogjenje i spasenje. — Y. Š. B. MALI PROLOG. Sadažnje i prošlo vrijeme ove župe. Često čujem govoriti od naših starih ljudi da ova Župa Otrić-Struge nekad je uživala glas kao maj- naprednija u neretvanskom zagorju. Osobito pred 20 godina za vrijeme glavara Mije Sente, o kome danas uarod se mnogo sjeća za njegov neumoran svjestan rad, Poslije njega ne popravljaju se crkve ni putevi, bez čega nigdje nema poboljšanja za ekonomske pri- like. Danas se je na to zaboravilo i niti se ne misli na to, stoga je ova Župa propala moralno i materijalno, Dubrovačka Veresijska Banka Br. 33. MIRKO M. ZEC DUBROVNIK ČINGRIJINA ULICA TRGOVINA GVOŽĐEM — TEHNIČKIM i ELEKTRO- TEHNIČ. MATERIJALOM. Kompletni RADIO APARATI kao i svi djelovi zasamogradnju istih. pa se danas tu ništa ne vidi do golotinje, glada, očaja i mržnje. Bivši glavar i današnji župnik vič, Žarnić skupa sa skladnim narodom mnogo su dobra učinili ovoj župi. Oada je naš narod bio skladan i svi su za jedan štap čvrsto držali, dogovarali se na raznim mje- stima, a osobito iza sv. Mise bi se sastali. Uvijek su crkve bile dupkom pure pučanstva, svak je išao redo- vito na sv. ispovijed, nije se psovalo, Danas je sve obratno: ne ide se u crkvu ni na ispovijed, ne moli se Bog nili se poštivaju sveci, nego se radi u svetac kao i u petak, svuda se psuje i grdi. Crkve su zapu- štene; tako za crkvu sv. Mihovila ne bi rekao da je to hram Božiji, nego kakva obična istorijska ruševina: srušenu krov, polupana stakla na prozorima, lastavice slobodno po..njoj viju gnijezda, a isto tako i miševi u crkvenim haljinama. Ni crkvu ni groblje nitko ne uregjuje. Tako isto ni puteve, jer naši ljudi govore: pako nije za platu, neću ni raditi“, Prekolanjske go- dine naš sadašnji župnik bio je isposlovao kredit od 10.000 dinara za put do na Mracir, Neki, a to baš oni, kojim uajviše treba taj put, rekli su: ,me trebamo nov- ca ni pula“, i tako je novac bio povraćen. Ko je svemu tomu krivac? Svi oomalo, ali napose tobožnji narod- ni seoski vogja: Glavar, jer slabi vogja može narod upropastiti, kao što je mogao Senta dovesti u blago- stanje. Današnji glavar uopće se s nikim ne sastaje, niti kome što savjetuje. Uz to daje loš primjer naro- du, jer taj vogja ima dvoje djece u kući, odrasle a nekrštene, pa uza to što ima devetero djece i Ženu, s njime je u trudnom stanju Stana Dominiković (sta- rog Mate) kako je izjavila na 23 pr. mj. na poziv Općine u Opuzenu. Za ovo sve upitan, rekao je: Što se koga tiče, ja ih mogu i šest hraniti“. — Promjenula su se vremena; stara se ljubav i sloga zabacuje, a pod duhom nove dobi i u maša se sela uvlači otrov nemorala i zapuštenosti kao što u obitelji, tako i u odnošajima i interesima zajedaičkim. A što je majžalosnije krivci i grešnici ne kaju se za. svoje prekršaje, nego ih smatraju velikim, lijepim i modernim. Koliko nam taj ,modernizam“ dava za na- predak i blagostanje, vidi se iz gorajih činjenica. Mi treba da budemo moderni, ali iskorišćavajući dobre strane modernog napretka, a ne zle t. j. nazadak! Ciniko. Priredjujte si sami Vašu soda vodu sa orig. eng. SPARKKLET sifonskom bocom. Vaša će probava biti boija ako uzmete poslije svakog jela jednu malu kašiku praška magna upola čaše vode. Ova mala opreznost ukloniti će sve ne- urednosti probave. Prašak magna ostranjuje boli, uregjuje probavu jer uništava suvišnu kiselinu, koja je uvjek uzrok boli, Ako uzinete prašak magna, ne- ćete više osjećati zgaravicu. Prašak magna preporu- čuju liječnici i upotrebljava se u bolnicama, Dobiva se u svim apotekama i drogerijama, 1 omot točnom uputom 4 Din, Gdje nema naručite poštom na adresu: Laboratorij Alga. Sušak Tvoraička 258. Za | 2 omota priložite pismu 10 Din. u markama. i Bavi se svim poslovima, koji zasjecaju u bankarsku struku, a specijalno primanjem novaca na štednju, te anje zajmova. — Preuzimlje najpovoljnije čekove i valute. _ ROBNI ODIO bavi se prodajom na veliko žita, brašna, kolonijala, kože, galice, sumpora i U d. Kupuje i plaća ej buhač, peliu, ljekovita bilja, lovorov list i t. d. Ram Nbgrtmje ina A. A A poe Nama - m SLOMA ed