ralne i socijalne, uvijek sa praktičnim primje- nama i očinskim savjetima kako da ih i najzadnji vjernik u život provede. Sve su mu poslanice bile savremene, pune duha Kristova, pune sav- jeta i lijeka potrebama društva nad kojim je bdio kao dobar Otac, kao vjeran Pastir, kao pravi Apostol. Ali nije samo sa svog visokog položaja govorio i pomagao, nego je išao svojom bisku- pijom uzduž i poprijeko da u svojim pastirskim pohodima oživi vjeru vjernika, uvidi potrebe i dade savjete. Išao je po svim selima i svima je propovijedao, zanimajuć se uz to za seoski razvoj i za materijalne okolnosti i potičući na rad i štednju na racionalno obragjivanje i na socijalno ekonomsko udruživanje. Šest puta je obašao čitavu svoju biskupiju, tako da skoro nema župe u kojoj on nije posvetio ili temeljni kamen crkve ili barem novo saliveno zvono. Bio je zato popularan u narodu, te su ga svuda u sjaju i radosti primali i pristupali k njemu na razgovore i blagoslov zahvaljujući mu za mo- ralno i mnogo materijalno svoje dobro. Jer nije pak mogao da svuda bude i jer je htio da se duševnom životu naroda povjeri što više briga, organizirao je misije i slao mi- sionare po selima, da liječe rane duše i srca i i zaliju Kristovo cvijeće na poljani ovozemskog života. Za to je svuda preporučivao i potpo- magao osnivanja raznih pobožnosti i religioznih društava. No isto je tako htio da još prije svega nagje i odgoji svoje pomoćnike u tom spaso- nosnom radu; pa je već od početka nastojao okolo što boljeg i spremnijeg svećenstva sazi- vajući za 17, 18. i 19. oktobra 1900 velebni Dubrovački Sinod. Na njem se je sastalo čitavo svećenstvo, da se dogovori o novim problemi- ma i osokoli za novi rad u svojim župama. Ali znajući da će svećenstvo biti dobro i vrijedno, ako bude imalo dobrog*i vrijednog pomlatka, svom je snagom poradio okolo svog sjemeništa i sjemeničke mladaži. Obraća se 20. jula 1894. poslanicom na svoju pastvu i apelira na poznatu privrženost dubrovačkog puka prema prema svojoj vjeri. I kad nije mogao od Vlade da izmoli nijednu zgradu, dao se je na gradnju novih zgrada i na mjestu starog sjemeništa, koje je koncem 1899. bilo uglavnom dovršeno. Kupio mu je zatim prekrasni namještaj i dao zgodno urediti sjemenišku biblioteku; a za pri- pomoć siromašnim klericima osnovao posebnu zakladu. Jer je želio da njegov kler bude na što višoj visini u svakom pogledu te da dade ljude stručnjake za razna pitanja, udario je temelje 8. ožujka 1904. ,Svećeničkoj književnoj družbi“, koja je do danas lijepih plodova donijela i dala na svijetlost lijepi broj knjiga, koje su ili apo- logetično-kritičkog ili pastoralnog ili historičkog sadržaja. On je uz to nastavio rad svojih predšasnika na brizi okolo hramova božjih; pa je za me- zimče svoje, katedralu dubrovačku, dao sagra- diti o Konstatinovu jubileju novi mramorni oltar i pribaviti bogati damašk da se za svečanosti mogu prikriti zidovi crkve. Pomogao je izraditi krasnu propovijedaonicu u njoj, darovao ponti- fikalnu odeždu od crvene svile, šest velikih svjetnjaka, pozlaćeni kalež i t. d. A k tome je ispunio prazninu na vanjskom dijelu crkve postavivši naokolo kipove apostola i evangjeli- sta kako je bilo odregjeno po prvoj zamisli ali kroz puna dva vijeka ne dovršeno. Zanimao se je i za kulturno prosvjetni rad svoje okolice. Pa uvidivši kako većina krivih zaključaka dolazi iz krivih i nezdravih pretpo- stavki i nesolidnih baza, sakupio je 1906 godine lijepi broj inteligencije našeg grada, da osnuje na kulturno etičkoj podlozi, prosvjetno , Kato- ličko društvo Bošković“. Pa i u novije vrijeme, premda u starim godinama, neobično se je za- nimao za rad kat. omladinskih organizacija i u svakom im momentu bio pri ruci, Radio je i želio da se radi na kat. Akciji kod nas u svim granama i djelatnostima našeg života, pa se je veselio i ,Anici Bošković“ i Orlovstvu i Doma- | NARODNA SVIJEST gojcima, dobrim pjesnicima i savjesnim politi- čarima i svim ljudima istine, ljubavi i pravde. Ne manji je njegov rad na karitativnom polju. | možemo reći da ga je svuda vodila ona prava krišćanska ,charitas“ i daje samo preko nje radio da uvede Krista u srca naroda i s njom ga nauči preko Križa uspinjati se k Spasenju. U tom je bio pravo čedo Kristovo i učenik velikog socijalnog pokretača Lava XIII. — On je bio predsjednik , Javne Dobrotvornosti“, gdje je radio na neprecjenjivu korist dubrovačke sirotinje. Preko nje je 1906 uz pomoć gragjana osnovao ,Pučku kuhinju“, koja nam služi na diku i korist i ponos. A uz to je pomogao ,Za- klonište Sirotica“ u zavodu redovnica ,Službe- nica Milosrgja“ na Pilama, koji je osnovao biskup Toma Jerdelinić, a koji ima da se brine za sirotice bez nadzornika ili djecu moralnih propalica, čiji bi primjer zlo uplivao na pona- šanje i razvoj potomaka. — ,Dječje Zaklonište“ bilo je otvoreno četiri mjeseca poslije njegovog dolaska u Dubrovnik: 4. VI. 1894. A kasnije je htio da dovede redovnike Salezijance, koji bi za te sirote, koje se u taj zavod primaju od 6 do 12 godine, iza svršene pučke škole otvorili zanatlijske škole te ih tako. pripravili i odgojili u potpune ljude, što se neće izgubiti u budućem životu. — I ,Stanak sv. Vlaha“, koji je inače društvo tipa društava sv. Vinka Paulskoga, u- strojeno je po njegovoj inicijativi 1895 god. I plemenitu svrhu ,Dubrovačkog sirotinjskog vi- jeća“ 1906 god., koje se brine za osobe kojima se po zakonu imenuje tutor i koje nijesu za- klonjene u kakvom mjesnom karitativnom za- vodu, promicao je svim silama. I tako sve redom od nastojanja okolo crkve Sv. Vlaha, Gospe od Milosrgja, Popovskog Zbora, i t. d., i t, d. pa sve do zauzimanja za širenje prave crkvene glazbe i pjevanja i do rada na osnutku seoskih blagajna u Čilipima, Pločicama, Orašcu, Mandaljeni, Janjini, Kuni, Orebiću, Žrnovu, Blatu, Lastovu i t. d..... Za svaku dobru stvar imao je smisla, volje i srca. Za svoj rad primio je priznanja i odlikovanja od crkvene i svjetovne vlasti. Ali za sve te ordene nije mario, jer mu je jedina nagrada bila na ovom svijetu sreća nevoljnih, pobjeda istine, pravde, sloge i ljubavi. Bolest. U junu ove godine pošao je u rodno Preko na odulji odmor, kako je običavao svake godine. Tamo se je pri jednom posjetu oduljom vožnjom morem motorom razbolio dobivši jaki bronchitis, koji je u vezi sa staračkim plućnim katarom, što . ga je odavna mučio, podgrizivao njegovo zdra- vlje stalnom vručicom. Po savjetu liječnika i vlastitom: željom došao je u Dubrovnik da traži promjenu zraka i blažu klimu. Netom je stigao u Dubrovnik 23. VIII. vidjelo se u njemu, da ga je bolest posve shrvala. Naredio je, da radi počinka ne prima nikoga. Ipak je zvao k sebi kad bi htio da svrši žurne poslove u biskupiji. Za čitavo vrijeme bolesti nije se nikome tužio, već ju je junačkom ustrpljivošću podnisio. Radi slabosti nije mogao služiti sv. misu, već se je na postelji pričestio u nedjelju 26. VIII. pošto se je u subotu ispovidio u svog redovnog ispovje- dnika mp. O. Joza Matovića. Svom je tajniku, šefu Bisk. Kurije, vIč Dn. F. Vučetiću iskazao želju, da bude svečano pričešćen netom opazi, da je ozbiljna pogibelj. U četvrtak večer pozvao je k sebi svećenstvo, što je obavljalo duhovne vježbe, te se s njima s nekoliko riječi oprostio i udjelio im blagoslov. Posljednji časovi i smrt. U petak je bolest naglo pogoršala, te mu je presvij pom. biskup Msgr. Barbić u pratnji broj- nog svećenstva i naroda svečano odnio sveti viaticum. U času, kad mu je imao pružati sv. pri- čest, obratio je prisutnima riječi: ,,Molim vas, braćo, da mi oprostite, ako sam koga i nehotice uvrijedio“. I onda je najpobožnije primio po- sljednju poputbinu. Prisutnima su se oči zasuzile. Zapitan od presvijetlog Barbića, kad želi primiti sv. ulje, odgovori: ,Kad hoćete, najbolje od- mah“. Tako mu je prečasni kanonik Dn Ivo Božić, dekan Kaptola, podijelio zadnju pomast. izraza svojoj dubokoj tuzi tolikog gubitka. Cijelo popodne proveo je dosta mirno, ali se je vidjelo, da se konac približuje. Pred večer mu je udijeljen papinski blagoslov, a bio je pri svijesti sve do zadnjega časa. Zadnje je riječi progovorio oko 7.30 sati. pitajući koji je sat. U 825 izdahnuo je tiho i spokojno svoju veliku dušu, pošto mu je jedan od prisutnih svećenika preporučio dušu. NOO * Preminuo je naš Pastir dobri i ostavio za sobom svoja djela da svjedoče o njemu. Sve- višnji ga je pozvao k sebi, da ga za sva ova i za sva druga poznata i nepoznata djela nje- gova obilno nagradi krunom vječne slave, koju je Gospod pripravio svom dobrom sluzi i vjernom. Neka mu bude megju nama vjećita slava i blažen pokoj u lakoj mu rodnoj zemljici! Na odru. Vijest o smrti raznijela se je gradom munjevitom brzinom. Odmah se je počelo kupit mnoštvo naroda oko biskupske palače, da se uvjere o istinitosti. Oko 9 sati nastalo je tužno klecanje po svim gradskim crkvama i tad je već svak u gradu znao, da je pastir dubrovačke crkve zaklopio svoje trudne i umorne oči. Duboko čuvstvo sućuti odazivalo se je na sva- čijem licu, a mnogima se je i suzom oka oro- silo. Turobno klecanje zvona ponavljalo se je u jutro, na podne i u veče kroz sve dane do pogreba. s Mrtvo tijelo bilo je balsamirano po Dr. Milu Katiću, osobnom liječniku, te izloženo u pontifi- kalnom ornatu u velikoj dvorani pred kućnom kapelicom. Balsamiranje je uspjelo tako dobro, da je pokojnik uzdržao svoje pravo obličje a kroz sve vrijeme nije se osjetio ni najmanji neugo- dni zadah. Cijela soba bila zastrta crninom, puna cvijeća, svijeća i uljenih žižaka. Odmah je narod počeo da pohagja i moli za pokojnika. Bez ikakva pretjerivanja možemo reći, da se je izmjenio cijeli grad. Sve što je samo moglo hrlilo je u Biskupsku palaču neprestance od 8:u jutro do 7 uveče, kad bi se soba zatvorila po naredbi liječnika. Neki su se navraćali i po više puta, a i stranci, koji su se desili u gradu, dolazili su da gledaju mrtvo tijelo. Grad u crnini. U Subotu 1. 9. već ranim jutrom poćeo se je grad zaodjevati crninom i zastavama na po stijega. Bez razlike vjere i stranaka u znak žalosti sva su društva, dućani izvjesili zastave sa crnom florom, a i privatne kuće izvjesile crne zastore. Preko sprovoda općinski fenjeri gorili su oviti u crnini. Osmrtnice za velikim pokojnikom idali su osim brata Dr. Iva Marčelića, liječnika u ime svojte i rodbine još i Kaptol Dubrov. Stolne Crkve, Povjerenstvo Javne Dobrotvornosti, Uprava Crvenog Križa, Hrvatska Radnička Za- druga, Oblasni Odbor, Narodne Odbrane, Dru- štvo Prijatelja Francuskog Jezika, Hrv. Napre- dak, a Općina ovaj proglas na gragjanstvo : Gragjani ! Teška je nesreća zadesila naš grad i cijelu našu biskupiju, našeg premilog biskupa Dr. Josipa Marčelića nema više megju živima. Nećemo više čuti Njegovu blagu riječ ; nećemo se diviti Njegovoj krasnoj pojavi; neće više kroz ulice našega grada prolaziti najoblju- bljenije i najpopularnije lice. Nedokučiva odluka Svevišnjega pozvala Ga je k sebi, da Ga nagradi vječnom slavom za sve dobro, koje je On za svojeg dugog života učinio. Suvišno je da Vam istaknemo tko je išto je bio naš blagopokojni pastir za svoju crkvu i za stado Njemu povjereno. Uman, krepostan, učen, vodio je sigurnim korakom svoje stado po Kristovoj nauci k vje- čnom spasenju, sijući svuda mir i ljubav. Nema u našem gradu ustanove plemenite, kojoj On nije bio na čelu, te riječju i djelom nije doprinio njezinom uspjehu. Na tužno brecanje zvona usred noćne tišine, koje Je javljalo Njegovu smrt, svako se je oko Njegovih vjernika orosilo i Vi ste spontano zastrli erninom svoje kuće i poslovnice, te dali vidljiva