Str, 2.

Da nije marni i skromni prof. Šimun Urlić ni
jedne ragje napisao u našoj naučnoj knjizi, radi svoga
neumornog i višegodišnjeg rada na polju narodnog
školstva zaslužio bi ime jednog od većih hrvatskih
ljudi. Pokojni je Š. Urlić puna tri decenija raspaljivao
iskru istine i dobrote u srcima svojih mnogobrojnih
učenika. Spomen na dragog profesora i direktora du-
boko će ostati sačuvan u harnim mladenačkim dušama.

Smrču prof. Urlića gubi ne samo hrvatska škola
svoga vrsnog nastavnika, nego i naša književna nauka
marljivog pisca i saradnika.

Dr. Branko Vodnik iznoseći pred nekoliko godina
u ,Savremeniku“ nepovoljne slike i prilike iz naše
literalne historiografije, mimogred se,je osvrnuo i na
uspješno djelovanje prof. Urlića u toj nauci. Rad, koga
je pok. profesor na tome polju razvio, iz dvije Etero-
vićeve monografije o Kačiću i Grabovcu, može nam
biti dokazom višega stepena naše književne povijesti.

U ovo posljednje vrijeme, kad se je na sve strane
raspisalo o kulturnoj krizi kod nas, potrebno je upo-
ziriti i našu širu javnost na ozbiljni rad onoga čovjeka,
koji je za života bio najviše poznat radi svoje dobrote i
skromnosti. Danas, kad je Š. Urlić mrtav, njegova skrom-
nost ne će se uzbuniti na ovaj kratki bibliografski prikaz
njegovog književnog rada. Siguran sam, da će se naći
i vještija ruka iz sredine njegove braće ili najbližih
rijatelja, koja će, proučivši njegovu bogatu književnu
ostavštinu, moći procijeniti vrijednost ovoga našeg
naučenjake.

Književni rad pokojnika nalazi se najviše rasut
po hrvatskim listovima, revijama i novinama. Mnoge
su ragje i napose otiskane.

Pisao je u ,Nastavnom Vjesniku“, u »Gragji i
Radu“ Jugoslavenske akad. znanosti i umjetnosti, u
»Vjesniku“ hrv. slov. dalm. narhiva“, u ,Glasniku Ma-
tice Dalmatinske“, u ,Novoj Reviji“, ,Srgju“, ,Na-
rodnoj Starini“ i drugdje.

Kao višegodišnji nastavnik, Urlić se je sa svom
marnošću dao na istraživanje dokumenta u zadarskom
namjesništvenom arhivu, sakupljajući kritičnu gragju
za povijest dalmatinskog školstva. Plod njegovog du-
gogodišnjeg istraživanja jeste najglavnije Urlićevo djelo:
,Crtice iz dalmatinskog školstva od dolaska Hrvata
do g. 1910“. (Zadar, 1919.), koje je izdala Matica
Dalmatinska. Naša naučno-književna kritika popratila
je sa priznanjem i pohvalom ,Crtice“ kao novu pojavu
u našoj siromašnoj književnosti ove vrste. Knjiga je
razdijeljena na četiri odsjeka. U prvome odsjeku pri-
kazao je povijest školstva u Dalmaciji za vrijeme na-
rodnih vladara; u drugom za vladara iz raznih kuća
i za mletačke republike; u trećem za prve anstrijske
uprave od 1797 - 1805., u četvrtom na dugo se je
osvrnuo ma historijat školstva za irancuske zapreme
od 1806 - 1813. Knjiga se odlikuje zanimljivošću, jas-
noćom i točnim prikazom. Da nam bude što potpunija
slika primjere točnosti ,Crtica“, osvrnut ću se na
prikaz francuskog vladanja u Dalmaciji, što ga je iznio
Dr. Petar Karlić u svojoj knjizi ,Kraljski Dalmatin“.
I ako je Dr. Karlić kao i prof, Urlić imao pred sobom
jednu te istu gragju, radeći na istom arhivu, ipak je
kako kaže Dr. Vodnik, historijska slika firaucuskog
vladanja u Dalmaciji, što ju je podao Urlić, nesamo
jasnija i drukčija od Karlićeve, već i posve oprečna
njegovoj. Stoviše, Urlić je ma osnovi kritične ragje,
bezobzira na Karlićev rad, dokazao, da je Karlićeva
slika i neistinita. (Savremenik, 1921, broj 3.) Vodnikovo
mišljenje potvrdio je i Dr. F. Šišić. Neistinitost Karli-
čeve slike bila je u ovome: Dr. Karlić, kao i I. Ku-
kuljević, držao je, da je novine >»Kraljski Dalmatin«
uregjivao dominikanac Dominik Budrović. Urlić je na
temelju izvornih dokumenata iz arhiva dokazao, da
je uredništvo toga lista bilo povjereno glavaru nastave
Talijancu Bartolu Bericasi. Premda Dr. Karlić nije
prihvatio rezultat Urlićevih dokaza, nego se je i dva
puta na njega oborio, ipak je ostala istina, da je Urlić
definitivno riješio pitanje redakcije tih novina. Kaže
Vodnik, da su Urlićevi dokazi zaista bili takovi, da
nije potrebno naučno misliti, da ih čovjek prizna. Za
drugi svezak ,Crtica“ Urlić je marno sakupljao ma-
terijal, ali ga je smrt zatekla, prije nego li je mogao
djelo za štampu prirediti.

Uz povijest domaćeg školstva, Urlić se je najra-
dije bavio starom dalmatinskom književnošću, napose
franjevačkom provincije Presv. Otkupitelja. Moglo bi
se reći, da je pokojnik gotovo sve svoje sile i spo-
sobnosti bistroga uma posvetio istraživanju i prouča-
vanju najmarkantnijih ličnosti ove provincije, gdje je
primio svoj prvi odgoj srca i uma, s kojom je i ako
za rieko vrijeme od nje odijeljen bio, najtjesnije 0s-

s

 

 

NARODNA SVIJEST

jećao i živio, a u kojoj je konačno pred svoju smrt
našao i najsigurniji zaklon.

Sve vrijeme ljetnih praznika Urlić bi utrošio u
istraživanju i prekapanju starih listina po franjevačkim
arhivima. Zato je on i mogao iznijeti nekoliko ne-
poznatih dokumenata, osvijetliti neka neriješena pitanja
u životu Kačića, Grabovca i drugih.

Pisci naše kojiževne povijesti, obično su držali
da je Kačić tri puta izdao ,Razgovor ugodni“. Tako
Ivan Kukuljević u Hrvatskoj Bibliografiji spominje prvo
izdanje ,Razgovora“, koje je izašlo u Budimu prije
g. 1756. Urlić se je u »Nastavnom Vjesniku« g. 1906
ovim pitanjem dosta opširno pozabavio. Dokazao je,
da prije g. 1756 nije bilo nikakova izdanja, a isto
tako nijedno od g. 1758, kako je Safažik navodio.
Kako su Urlićevi dokazi zaista bili jaki, usvojio ih je
iDr. Eterović u svojoj knjizi. Povjesničara T. Smičiklosa
zanimalo je pitanje izvora, s kojima se je Kačić poslužio
za svoju historiju.

Smičiklas je g. 1890 u »Vijencu« pisan, da je
prvi i jedini izvor Kačiću bio M. Orbini.

Urlić je u »Srgju« g. 1907., što je izlazio u
Dubrovniku za književnost i nauku, pokušao dokazati
da je Kačiću bio glavni izvor Doglionijevo djelo:
 Anfiteatro di Europa“. Na pitanje zašto Kačić ne
spominje i Orbinija, s kojim se je ipak u nekim u-
lomcima poslužio, Urlić navodi razlog tomu u Kači-
ćevu strahu od mletačke vlade. On je dobro znao za
sudbinu svoga brata i domorodca Grabovca. U strahu,
da i njega ne snagje isti udes, mislio je, da će umak-
nuti tomu, ako u posveti izjavi, da je za svoj ,Raz-
govor“ uzeo gragju iz onoga pisca, koji je bio posve
odan mletačkom duždu.

Zadnjih godina izašla je u »Novoj Reviji« (g. I.
br. 1.) vrlo lijepa Urlićeva studija o Kačiću kao puč-
kom prosvjetitelju i uzgojitelju. Po njegovom mišijenju
nijedan naš dosadašnji pisac nije znao ući u dušu
našega puka kao baš Kačić.

Urlić je opet bio prvi, koji je poslije O. p:
Bačića, opširno pisao sa svim kritičkim bilješkama
(»N. Vjesnik«. knjig. XIX., sv. g.) O životu radu i
smrti Fra Filipa Grabovca. U »N. Vjesniku« nalaze
se još i ove ragje: Zbirčica- pjesama o zaostroškom
manastiru ; ,Gotjal“, ,livel“, ,Procijep“, Buk, Izvori
Divkovićevih priča, legenda i Gospinih ,zlamenja“,
što je napisao Luka Vladmirović. U ,Gragji“ i ,Ragju“
Jugosl. Akad. znanosti i timjetnosti, napisao je iz bo-
sanske i dalmatinske književnosti ove ragje : Prelozi
za biografiju Brna Krnarutića; O. Gašpar Vinjalić ;
Nešto o izgovorima Divkovićevih besjeda ; Nekoliko
priloga biografiji Dinka Ranjine ; Tko je bio Maro
Lila; Nešto o podrijctlu Mara Bottiorra, priregjivača
izdanja Čubranovićeve Jegjupke; Juraj Gizdelin ime-
novan vojvoda g. 1655; Prvo izdanje Tanzlinger -
Zanottijevih pjesama od g. 1699.; Marmont odregjuje
3. Stulliju dok je živ 300 dukata na godinu. Gotovo
sve ove ragje oštampane su i napose. U »Hrvatskoj
Kruni« (g. 1909.) skupio je pabirke o Li. Gaju po
dalmatinskim listovima i koledarima za ilirskog doba.
U »Glasniku Matice Dalmatinske« pozabavio se je
dosta preglednom studijom o jeziku M. Pavlinovića.
U I. i V. programu zadarske gimnazije, nalaze se
Urlićeve ragje: ,Rad Stjepana Ivićevića oko hrvatskog
jezika; opisi kuge u Lukreciju, Vergilu, Ovidiju i
zavisnost njihova od Tukididova opisa. Zadnjeg vre-
mena pisao je Urlić u »Narodnoj Starini« o Štampanju
i rasprodaji Šćaveta od g. 1773. i Dubrovačkom arhivu.

Pred svoju smrt primio je ponudu za suradnju
u »Narodnoj Exciklopadiji«. — Spojivši bistrinu oštro-
umnog duha sa širokom historijskom preglednošću,
uz točnost kritike i marnost istraživanja, proi. Šimun
Urlić ostat će i poslije svijetli primjer ozbiljnog rade-
nika na polju naše literalne historiografije.

 

Kod bolesti šuljeva (hemorolda) uregjuje va-
renje (probavu) poznati i prokušani FIGOL-eliksir.
Proizvagja Ljekarna Dr. Semelić Kesterčanek u Gružu.
Cijena boci 35 Dinara. :

 

 

Br. 40.

Pisma iz naroda.

LUKA NA ŠIPANU. Povjesničke črtice otoka
Šipana. U Nedjelju na 23. ov. mj. naš domorodac
g. Vlaho Fortunić, učitelj u pensiji, održao je javno
predavanje ,Povjestničke crtice otoka Šipana“. Uvod
mu je bio vrlo ćutljiv, jer je g. predavač u malo redaka
izlio sva rodoljubna čuvstva prama rogjenoj grudi, koju
on svim žarom svog srca ljubi. Zatim je govorio o
imenu otoka pod Grcima, Ilirima, Rimljanima, te za
doba narodnih vladara. Dokazao je kako su prvi sta-
novnici otoka bili Grci, Iliri, pa Rimljani, koji su silom
seobe naroda otpuštali otok Hrvatima, odnosno Zahum-
ljanima, te je na svrhu istaknuo kako je otok Šipan
zajedno Koločepom i Lopudom uz druge omanje otoke
bio darovan od. bosanskih vladara repuplici dubro-
vačkoj 1080. godine. Potanje je predočio Šipan pod
Repuplikom sv. Vlaha i kako je ovaj bogati otok bio
ljubljen od Dubrovčana, koji su na Šipanu imali svoje
ville za stanovanje ne samo radi svojih carina, nego
i radi uživanja i radi zdravosti zraka, što sve to pro-

   

ističe iz samih natpisa na villama. Iznio je bogastvo

otoka sa toliko strana, a osobito radi brodarstva te je
nabrojio imena armatura i kapetana, pak imena od

17 velikih gjemija, koje su plovile pod zastavom

sv. Vlaha. Spomenuo je i starinske crkve i slike.
Istakauo je navalu gusara na Šipan u srednjem vijeku
i ostavštinu. Miha Pracate iz ljubavi prama rodbini
njegove prve žene sa otoka Šipana, kćeri Toma Brai-
lona. Opisao je zanimivo kako su se zalećali dva puta
Crnogorci, da porobe Šipan, al se ne usudiše iskrcati,
Živo je predočio raspored Šipaujana, da pričekaju
Crnogorce, koji su utjerali strah u kosti narodu
radi okrutnih zlodjela, što su u okolici počinili. Spo-
menuo je dolazak Francuza na Šipan, pa kako isti
bijahu raspršani sa strane Eagleza, koji su pomogli
Jeru Natali, knezu Šipanjskome, da istakae zastavu
sv. Vlaha na Šipanu, Lopudu i Koločepu, gdje isti
vladaše kao guverner republike dubrovačke, neka su
Francuzi vladali .u Dubrovniku. Napokon je dokazao
dolazak Austrijanaca, te njihovo vladanje do propasti
Austrije g. 1918. Sve je predavanje bilo potkrijepljeno
sa raznim historičarima, a lijepo i zanimivo, da su
predavača obdarili burnim plaudiranjem i čestitanjem.
Predavač nam je obećao, da će drugom zgodom govo-
riti o poljodjelskim prilikama Šipana, te o religiji i
praznovjerju Šipanjana, zatim o prosvjeti, te o zaslu-
žnim sinovima otoka Šipana u prošlosti i sadašnjosti.
Svak je radosno : pozdravio predavača našeg gospara
Vlaha, kličući mu; ,Živio“, — P. Š.

JANJINA. Kulturno slavlje. Varoš Janjina pro-
slaviće daeva 7. X. proslavu stogodišnjice osnutka
Pučke Skole. Dok je vas Balkan, osim Hrvatske, bio
pod Turcima, na Pelješcu su bile dvije škole: u Stonu
i Janjini, koju je osnovao ondašnji načelnik, pomorski
kapetan Nikola Bjelovučić. Nakon ravnih sto godina,
varoš Janjina dobiva gragjansku školu. Vidi se, da je
narod na Pelješcu prosvjetan i želi napredak. Ovom
će prigodom izaći općinska fanfara u Janjini, koja će
se pretvoriti u glazbu. Iza sve okolice doći će mnogo
svijeta na ovo kulturao slavlje. Utaaačen je ovaj pro-
gram svečanosti: u 3 sata u jutro, kićenje varoši sa
hrvatskim zastavama, u 9 sati sakupljanje učenika
pučke i gragjanske škole pred pučkom školom, u 9/3
sati, procesija naokolo ,Grudice“ uz sviranje fanfare,
nakon toga sv. Misa, kojoj prisustvuju gjaci sa nastav
nicima pučke i gragjanske škole. Pjevački zbor »Slava“
pjevat će Misu. Preko sv. Mise govorit će vlč. župnik
par riječi: o prosvjeti i značenju škola, o stogodišnjic
pučke i osmutku gragianske škole, u 3 sata poslij:
podne u crkvi: ,Tebe Boga hvalimo“. Prisustvuju djeci
sa nastavnicima obiju škola. Pjeva zbor ,Slava“, u 3!/:
sata procesionalni pohod, uz sviranje fanfare, u zgradi
gragjanske škole, koja će se blagosloviti, u 4 sati
povratak i sakupljanje pred općinom, gdje će govorit

 

 

Dubrovačka Trgovačka Banka

u Dubrovniku

 

= Agencija Narodne Banke Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Najstarija banka u Dubrovniku.

Brzojavi: , BANKA“

Telefon br. 25.

mA SLO on LA LN Nort LA SONO ANNAN ALA LN N tea LA NALLON AL N Nd LA LN ČA

i