|
|
|
|
g
Poštarina plaćena w gotovu
Narodna Svije
Broj čekovnog računa našeg lista
jest 4153 Podružnice Sarajevo.
DUBROVNIK, 22. Decembra 1928.
RA God. X.
Cijena je ilstu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno
PLATIVO i UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo | Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
&Đa0žić!
Dolazi nam i ovog puta s pozivom svetog mira:
Mir ljudima dobre volje !“
Kao neki ukor suprostavlja se smisao ove be-
zazleno djetinjske svetkovine lukavo podmuklome
razlogu socijalnih i stranačko-političkih trzavica Sin
Bozji — Bog — ragja se u vremenu, združen 'sa
slabušastom ljudskom naravi u jednoj Božanskoj
. Osobi. Neizmjeran, bezkonačan, prebogat — a u-
jedno : ograničen, malen, siromašan — bez kuće. —
Divna sinteza markantnih opreka u jedinstvenom,
upućenom skladu!
Zahvaćajući kroz sintetično gledište ove naj-
poetičkije svetkovine čistih, bezazlenih duša — sub
specie aeterni — socijalno — političku razrovanost
ispaćenog ljudstva, razočarani radikalnim kontra-
stomu svim linijama ne možemo a da zabrinuti i
znatiželjni (jer krv nije voda) sa ovog pravog sta-
novišta ne prozremo problem — ocijenimo bilans
našeg naroda, domovine države.
Bilans je ovo : fali nam ljudi — ljudi dobre
volje. Fali nam Velikih Duša, bogatih umom i srcem
a siromašnih egoizmom i stranačko-ekskluzivističkim
ambicijama.
Preko grbače našeg dobrog puka, bacajući mu
u pošteni obraz šuplje fraze, penju se narodne pi-
javice do jasala uz cinički posmjeh svetom natpisu
u Dubrovačkom Dvoru: Obliti privatorum publica
curate — a sve u ime ,slobode“ i ,parlamentarizma“.
Ovakom tragikomedijom tih ,ponajboljih“ svojih
sinova doveden je zavaravani naš narod do pato-
loškog uvjerenja, da etičke vrijednote nemaju za nj
absolutnu vrijednost. — Odatle opće nezadovoljstvo,
podvaljivanje, izrabljivanje, zavaravarije, megiusobno
nepovjerenje, ocrnjivanje i t. d. — u kratko :
haos demoralizacije.
Kao što čovjek, pojedinac bez duševnih bilo
intelektualnih bilo moralnih kvalifika ne može i ne
smije da bude slobodan, sui iuris, već treba da je
pod skrbništvom, sub tutela, jer je inače opasan za
okolinu — tako i narod bez moralno-etičkih kvali-
fika nema pravo da stoji na svojim nogama već
je: (gbog isključenja opasnosti čovječanstvu) etički
pravo, da stoji pod tugjim skrbništvom, t. j. da robuje.
Sloboda je kvalifika čovjeka kao čovjeka ('. j. kao
intelektualno — etičke jedinice — pa dosljedno i
naroda, jer je narod skup takovih \jedinica. Zato
narod koji gazi etičke vrijednosti, gazi svoju slobodu ;
on počinja samoubojstvo.
Kad bi vogje našeg naroda, ti pozvanici rješa-
vanje sudbine njegove proučavali i shvatili smisao
Bošičnog blagdana, koji se većinom \mehanično i
materijalno svetkuje !
M. Kusijanović.
,Veselje se naviješta“.
— Crtica sa sela. —
U majke bilo tri siua i kćer, Muž pomorac, radi
mukotrpna života, dosta je rano ostavi udovicom, te
je mnogo zlopatila, dok je djecu na noge podigla.
Starija dva sina, čim se dobave mladosti i dobre zgode,
odu u svijet, nastane se tamo i okuće, te i sestru k sebi
povuku. U tugjini osnuju trgovačku. kuću sa kompa-
njonom nekim iseljenikom iz naše okolice, koji im
postane i zetom. A majka i najmlagji sin nastojahu
oko domaćega praga. Zvali su ih obojica u daleki svi-
jet, ali majci se ne dalo, dok je brat čeznuo i vruće
_ želio za braćom, jer teško mu bješe ostati na domu uz
a kosjerić i motiku, a braća u svijetu bijele dvore grade.
O Nikolju danu u njihovoj kući nastane veselje,
š uzbuna, graja. Najstariji sin sa obitelji došao domu u
pohode. Svakomu bješe milo, ali najviše starici majci.
= Panuše tada i bogati darovi, kupilo se i zemlje, za-
_ snovala se i lijepa zgrada, samo na zadovoljenje majke
i brata najmlagjega.
Nekoliko dana pred Božić oba brata pogju od
kuće za cio dan i tekar se uveče vrate. Ovoga puta
opći
izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj Din. 1.50.
Kad bi shvatili ovaj blagdan kao primjer i
pouku, da treba paralelno sa smislom ove svetko-
vine provesti sintezu svih slojeva našeg naroda me-
gjusobnim dobrohotnim samoprijegornim, uzajamnim
potpomaganjem — prožetim širokom kršćanskom
ljubavi !
Dao Bog da u najvitalnijim narodnim pitanji-
ma pokažu barem za sad dobru iskrenu, altruističku
volju, koju bi naš napaćeni narod odmah napipao i
shvatio te jednako odgovorio. Onda bi bilo mira jer :
mir ljudima dobre volje. Onda bi bilo nade u bolje,
vedre dane, dane čiste slobode, bez karikature jer
ima samo jedna jedina sloboda, sloboda kojom
nas je Krist nadario stavljajući nam u prvom redn
pred oči smisao svog slavnog Porogjenja.
U to ime molimo: Mir ljudima dobre volje !
Nerazborita hajka.
(Od prijatelja našeg lista).
Nema danas političara, na kojeg bi se više vikalo
sa strane razularenih straučara, nego li se udara na pre-
sjednika vlade Dr. Antuna Korošca. Ali nema zato ni
političara, kojeg bi se imalo manje prava da kleveće
i grdi od njega. A on? On nepomućenom vedrinom i
potpuno svijestan najveće odgovornosti u ovom najkri-
tičnijem momentu, što preživljuje naša država, nenat-
kriljivom vještinom parira bezglavosti ojagjenih s jedne
strane, te tvrdoglavosti nasilnih s druge.
U ovom sukobu strasti, u ovoj maniji za ekstre-
mima, koja je obuzela skoro sve stranke u našoj bla-
ženoj Eshaeziji, nije se moglo naći razboritijeg i ve-
drijeg čovjeka, koji bi valjanije upravljao državnom
lagjom. Posada broda, tie gledajuć pogibao, koja pri-
jeti sa svih strana, složna je samo u tome, da na
Dr. Korošca kao opijena viče, da ga grdi i psujć
Psuje i grdi ,krvavog popa“ S. D. Koalicija, a ip:
mora da'je u srcu svijesna, da je on za nju providen-
cijalan čovjek, jer joj je omogućio, da svoju bol ne-
smetano izjada, da se sredi, organizira, a bogme
— da je pametna bila — i da formulira svoj program
i svoje zahtjeve, te konkretno, energično, dostojan-
stveno i zakonitim putem traži lealno ispunjenje istih.
Psuju ga i grde, te šalju ,popa u sakristiju“ oni
oko i iza »Politike« i »Pravde«, kao da nijesu svijesni
da je on preuzevši presjedništvo vlade i ministarstvo
unutarnjih djela u momentu, kad je ogorčenje hrvat-
skog maroda radi pokolja njegovih vogja, ozbiljno
moglo da bukne u požar narodne osvete, te bude
povodom prolijevanja bratske krvi i prosipanju drago-
cjene energije, itrezmenim postupkom spriječio sve to.
Svijesni su, i ter kako svijesni toga i jedni i drugi
pa ipak psuju i gide. Psuju ga i grde, jer ne ljube
ni jedni ni drugi pravednosti i zakonitosti. Psuju i
grde, jer ih ma mržnju potiču drugi razlozi i tajni ciljevi !
mlagji brat veseo i vrlo veseo skloni u svoju spremu
neke papire. Majku je začudno tetošio kao nikad prije
u svoj vijek.
Na badnji dan postaviše poslije toliko godina
badnjak, jer je zamjenik domaćina najstariji sin hotio
da se postupa po staromu običaju. Na Božić bjehu u
crkvi, gdje su pjevali s ostalim marodom ,Pjeće“.
Kad je služba Božja svišila, stariji sin otprati majku
kući, a ostali se zadrže iu razgovoru van kuće.
Ne potraja dugo razgovor megiu majkom i si-
nom, kad na vrata bane nevjesta, mlagji brat i susje-
dova kći. Sve troje po dogovoru u jedan glas zapjeva :
,U sej vrijeme godišta,
Veselje se naviješta !“
Majci bješe neočekivano, ali stariji brat priteče i
reče: ,Evo, majko, tebi odmjene, ako ti hoćeš !“
Majka ushićeno klikne: ,Hoću, sinko, hoću!
Bog mi je šalje. Vama draga, meni mila !“ I zagrli
buduću mladu nevjestu.
Svi su se radovali, a majka od miline orosi su-
zama obraze, jer je dočekala od najmlagjega sina, da
ne ide svijetom, nego da ostaje na domu svome.
Pucanjem sa kutnjega praga dat je selu znak, da se
veselje naviješta“, a cijelo susjestvo pohita na čestitanje.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Đubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun Flč& — Dubrovnik,
Kad su se prvi bijesni valovi, koji su se koncem
juna bili digli na obzorju našeg političkog Života
prijeteći potopljenjem drago icjenih nam tekovina, raz-
bili o čvrstu stijenu političke razboritosti Dr. Korošca,
pa se počelo pjeneće valovlje strasti da kraj te stijene
stišava, mislili su i jedni i drugi, da bi dobro bile
podžeći novu vatru, ne bi li im uspjelo, da iz tog
novog požara izvuku deblji kraj, I eto novih nerazum-
nih nemira i demostracija jedne strane, a zahtjeva
primjene najstrožih, nasilnih mjera s druge strane,
I opet u toj bezglavosti, koja je obuzela maše poli-
tičke stranke, vedrina, razboritost i pravo shvaćanje
situacije sa strane Dr. Korošca spriječava nove, teže
jade. Opet on nalazi načina da sve obuzda i smiri.
Ali može li ovo da vijekom traje? Smije li to
da i dalje traje ? Koliko će još vremena, koliko iskus-
tva, koliko jada trebati, da seijedni i drugi rastrijezne
od opojenosii političke strasti ? Koliko će još vremena
trebati, da razum prevlada, te se stane ozbiljno voditi
računa o realnosti dana ? Koliko će još trebati da se
prestane rušenjem onoga, što je morem krvi stečeno?
Kad će se obeazreti i preko granica naše države i uočiti
tugje požude i nestrpljivo čekanje ? Kad će napokon
ljudi postati ljudi? — Hoće li Božić, koji nosi mir
ljudima dobre volje, naći već jednom i kod nas ljudi
dobre volje, da nam donese mir blagoslovljeni, tolike
željkovani mir?
Maknimo se.
Nacijonalni rad treba da bude mnogosiran. Kod
nas se Hrvata uvijek griješilo što se samo rad ma
političkom polju smatrao nacijoualnim radom, a i da-
nas se, 1 nažalosi, u tome griješi. Rad na kulturnom,
socijalnom, gospodarskom, karitalivnom polju, izgleda,
da je prepušten samo ,izdajicama“ kakovi su ,kleri-
kalci* i nekim inteligentnim, koji nijesu odlučujući.
% fiička borba ili bolje stranačka, pa i u redovima
s. 0% šedsre stranke, nažalost, i u Dubrovniku, apsor-
bis više puta energije ljudi, nadasve inteligencije, koja
bs mogla mnogo da koristi hrvatstvu, U nas nikako
ne “možeš da uvjeriš ljude, da se prosvjetom ide k slo-
bodi i da loše državopravno stanje ne može da štetuje
inoni narodu, koji nastoji da svoj narod kulturno
i gospodarski oslobodi i unapredi.
Dubrovnik nadasve boluje od strančarstva i osob-
nih rivaliteta. Samo manjina radi u ,Napredku“, ,Hrv.
Radiši“, , Braći hrv. Zmaju“ i u raznim (još siromašnim)
.klerikalnim“ društvima. Većina se samo pita stranač-
kim krilaticama i to iz usta svojih raznih vogja, koji
su ,uvjereniji“, ,najpošteniji“ i t. d., a ipak samo or-
ganizovan, ustrajan rad na kulturnom, ekonomskom i
socijalnom polju miože da unapredi hrvatstvo.
Mi smo u jednom svome članku ,Zora puca“
oduševljeno pozdravili poj: dka“, ,Braće
Hrv. Zmaja“. Naše se sve nile, ali se
ipak nešto uradilo. Pre ičrjemo svim
Hrvatima, da čuvajući se ča;stva, a nada-
sve ličnih boiba, zajednički. saregiuju u opće hrvatskim
institucijamf, kao što:sa. \JNapre »oraća Hrvat.
Zmaja“, ,Hirv. Rad , Hrv. Glazba , od koje će biti
hrvatstvu mnogo više koristi od lijepih riječi i stra-
načkih intriga.
Čuvajući se Indili gest?, u prilog efemerne po-
litike jedne stranke ili ki ije, usčuva ćemo te insti-
tucije i stvoriti druge za napredak hrvatstva. Sjetimo se
tih institucija, a nadasve ,Hrv. Glazbe“. Budimo svi-
jesni da se napreduje samo smišljenim, stranački ne
zadojenim, općim narodnim rad na svim poljima
narodnog života,i — maknimo se!
peći 2 uOlien 1 duo
uk wd popolevske i električne
iri i Gramofonske. Ploče
Radio Mparoti i Dielovi
MIRKO M. ZEC
trgovina gvožđem, lelmičkim i
= elektrotehničkim materijalom. 2
8
q