Sir2.
KZ Program
tisućljetnih svečanosti svetoga Tripuna
Pokrovitelja Grada Kotora.
Dan Odvjetnika Kotorskog
Braćo, veselo slavimo,
Društva starog pomorskog
Slavno načelo slijedimo,
Igru začnimo stogodnu,
Pjesmu pjevajmo narodnu.
Dne 27. januara. — U podne ,Mali Admiral“
govori Pohvale, kojima najavljuje narodu uastupajuću
li svečanost. Na trgu su sabrani predstavnici Mornarice
i te crkovnih i gragjanskih vlasti.
ii Dne 2. februara. — 1. U 9 sati mornari iz vanj-
i skih Općina ulaze u grad. 2. U 10 s. Plemenito Tijelo
EEE
SEE
Mornarice ide do Poglavarstva i Općine da preuzme
Zastave, državnu i gradsku. Onda se vraća pred Stolnu
" Crkvu, gdje triput ispali u počast Zastava. 3. U podne
Mornarica prisustvuje sv. Misi ispred crkve sv. Marije
(Kolegjate), a zatim uz svirku glazbe obilazi gradom.
Po podne. — 4. U 15 s. Svećenstvo i odjeli Mornarice
prenašaju sv. Moći iz Moćnika katedrale i iz crkve
sv. Josipa na glavni oltar sv. Tripuna. 3. U 16 sati
jedna četa mornara igra ispred katedrale starodrevno
Kolo. 6. U 18 s. svečana Večernja uz kadjenje sv.
gi Moći, koje obavljaju dva po dva, najvidjeniji gragjani,
katolici i pravoslavni. 7. U 20 s. Mornarica s glazbom
obilazi gradom.
Dne 3. februara. — U 9 sati mornari iz Kotora
s glazbom izlaze u susret drugovitna iz vanjskih Općina.
9. U 9a s. dolaze pred Stolnu Crkvu uzvanici, te
čete Ratne Mornarice i Pješadije sa glazbom. Zapo-
vjednik vojne posade pregledava sve čete pod starin-
skim i novim oružjem, te nazivlje Boga junacima.
U 10 s. dolazi presvij. Biskup sa svećenstvom iz cijele
Boke te daje blagoslov svima prisutnima, 3. Na to
jedna četa mornara ponavlja igru Kola. 4. U 102
Pontifikalna sv. Misa, kojoj Mornarica prisustvuje sa
ostalim četama vojske, svi poredani ispred katedrale.
3. U podne velika Procesija okolo grada. Uz zastave
i Admiralat Mornarice stupaju i zapovjednici Vojne
Mornarice i Kopnene Vojske. Poslije Procesije
Moruarica još jedanput obilazi gradom. 6. Nakon toga
Mornarica dvori pri objedu siromahe u dvorištu Bis-
kupije. — Po podne. 7. U 16 s. vraćanje sv. Moći u
crkvu sv. Josipa. 8. U 18 s. glazba svira na t:gu sv.
Tripuna. — Bacanje vatrometa. 9. U 20 s. Mornarica
i gragjanstvo obilaze gradom, čime se završuje glavna
svečanost Tripunjdsna.
Naredne Nedjelje. — 1. U 10 sati jedan odjel
Mornarice prati Slavnu Glavu, koja se nosi na cjeli-
vanje bolesnicima po kućama i uznicima u tamnice.
9, U podne Mornarica prisustvuje u Stolnoj Crkvi sv.
Misi, koja se služi za zdravlje Vladara i Kraljevske Kuće.
Po podne. 3. U 13 sati zajednički objed Mornarice.
4. U 15 s. igra tombole na trgu sv. Tripuna. 5. U 16
sati Mornarica vraća Zastave te ispred katedrale triput
ispali u njihovu počast. 6. U 18 s. Koncerat i vatro-
meti. 7. U 20 s. Mornarica i gragjanstvo prate do
obale mornare iz vanjskih općina.
Nove Knjige.
Avancini - Maračić : Život i nauka Isusa
Krista. Razmatranja za sve dane u godini Din. 38.—
Curinaldi V. Priručnik parbenog postupka
kod crkvenih ženidbenih sudova Din. 80 vez. 100.—
Karta Jugoslavije sa podjelom na Banovine 83.—
Spirago F. La stimmatizzata di Konnersreuth. 18.—
PETE
DENA
Papini G. Sant' Agostino Din. 54.—
Lexicon fiir Theologie und Kirche.
Izišao je prvi svezak ovog djela, koji će
obuhvatiti 10 svezaka. Vezan u platno
svaki svezak po Din. 380.—
Lux H. J. Quid retribuam ? Die Geschichte
einer Konversion. Din. 80.—
Indice dei libri proibiti. Najnovije
oficijelno izdanje Din. 36.—
Hrvatska Knjižara — Split.
Stipa Ančić — Sarajevo.
,NARODNA_SVIJEST+
Sh
Dubrovnik — utočište Bosne.
Tko je pročitao pravne ustanove sredovječne
Bosne, taj je sigurno došao do spoznanja, da je ipak
pravo utočišta — najzanimljivija pravna ustanova sre-
dovječne Bosne. To su pravo utočišta priznavali u
stanovitim slučajevima, a naročito ondje, gdje se je
radilo o veleizdaji, ili sličnim deliktima. Takovo je
pravo imala ponajprije dubrovačka općina, koja je
uvijek bila u najživljem saobraćaju sa Bosnom i koja
je velikim dijelom imala njemu da zahvali svoju važ-
nost i ugled. Živi saobraćaj, sličan je žili kucavici.
Kako bez nje nema. života čovjeku, tako isto bez
saobraćaja nema života gradu ni narodu.
Dubrovnik nije samo tjerao trgovinu s Bosnom,
nego je obavljao i bankovne poslove tako, da su svi
kraljevi i velmože bosanske običavali svoje blago po-
hranjivati uz primjereno jamstvo kod dubrovačke općine.
I tako je sasvim prirodno, da je svaki velmoža u
slučaju počiojenog zločina, ili bune protiv svoga kralja .
ili gospodara i u slučaju nužde bježao samo onamo,
gdje mu je ležalo blago. Naravski da je bilo u interesu
Dubrovniku da brani to svoje pravo.
Bosanska naw je povijest zabilježila mnogo slu-
čajeva, kako su se ne samo bosanski velmože, već i
kraljevi poslužili tim dubrovačkim pravom: zaklona.
Šta više — mi nalazimo i u mnogim ugovorima iz-
megju Dubrovnika, te bosanskih kraljeva i dostojan-
stvenika često izrično obećanje, da će im Dubrovnik
za slučaj nužde pružiti sigurna zakloništa. Jedino u
slučaju rata izmegfu Bosne i Ugarske — Dubrovnik
bi, vazda vijeran ugarskome kralju, uskraćivao zaklon
ratujućim strankama.
Za navedeno govori i savezni ugovor od 9. Iv.
1387, što ga je sklopio kralj Tvrtko s Dubrovčanima.
Ovdje treba istaći, da bi se utočišće samo tako dugo
uskraćivalo, dok bi se kralj i njegovi ljudi nalazili još
izvan grada. Nu kad bi stupili u grad, u tom bi času
ipso facto stupilo u krepost pravo zaklona. To je
pravo zaklona vrlo jasno definirano u pismu dubro-
vačke općine od 20. IX. 1406. vojvodi Sandalju : ,jer'
vsak) tko bježi ili prjed' Bosnom?" ili prjed' injem
gospodinom u grad', more priti i slojati slobodno
po zakonu“. A e
Izmegju mnogo slučajeva navešću samo jedan
da se vidi kako je Dubrovnik izvršivao to pravo zaklona.
U gragjanskom ratu Boii velikaša protiv Otoje,
kojom su prilikom postavljali protukralja Tvrtka Tvirtko-
vića, morao je mnogi plemić da bježi u Dubrovnik..
Megiu tim mnogima bio je i Pavle Klešić, komu su
zaplijenili sva dobra. Ostoja, koji se je sve slabijim
osjećao, nastojao je da se pomiri sa Klešićem, ali
ovoga ne izručuje Dubrovnik sve dotle, dok mu kralj
ponovo ne podijeli oduzeta lema. Ali da Klešić bude
posve siguran, pisao je osim kralja i biskup bosanske-
bogumilske.crkve dubrovačkoj općini, šaljući svoje cr-
kvene dostojanstvenike u Dubrovnik, da dovedu Kle-
šića i da ga postave u njegova zvanja. Ti crkveni
dostojanstvenici bili su: starec Mišljen, starac Ljeljko
i kršćani Stojan, Ratko, Radoslav, Radak i Dobrašin.
Kralj u svojoj listini pridodaje ovu značajnu re-
šenicu: pi s timi ga s' vsjem' prjedasmo gospodinu
djedu i njegovjem' strojnikom' vsoj crikvi bosanskoj'
u nih' ruke i u njih' obarovanije i da mu se ue učini
nikadare njedno hudo, što bi ga neogledala crkva bo-
sanska i vlastele bosancje. ,Otuda proizlazi sasvim
jasno, da se Klešiću u krilu bogumilske crkve zajam-
čuje novo utočište, To nam razjašnjuje i okolnost, što
je ništa manje nego 7 dostojanstvenika bosanske bo-
gumilske crkve odaslano u Dubrovnik, da bjeguncu
Klešiću služe kao sigurna pratnja.
Da je bosna pravo utočišća uistinu priznavala, a
osobito ono dubrovačko, može se zaključiti takogjer i
iz listine bana Stjepana od 15. marta 1333., kojom
Dubrovčanima poklanja Stonski Rat, Ston i Prevlaku,
ali uz naročiti uvjet da ne smiju služiti kao zaklon
bosanskim bjeguncima. :
$
KLASOM
KESUSNSENRIC ENI genes 4 iv i AE
Onako krasno rubije G
moguće je samo u kućanstvu, gdje se polaže važnos
na dobar sapun. Gospogjia, imajte ovo uvijek na um
i upotrebljajte dosljedno poznati
sapun sa klasom.
KPBER
Iz zbirke ,,Stare zaboravljene.
Dubrovkinje““. a
“ Megju zaboravljene spadala bi i dubrovač
gragjanka g.gja Kate Remedelli rogjena Pitarevi
U pomanjkanju javnih škola roditelji su se Katini po
brinuli da ju — po običaju onog vremena — privalt
učitelji nauče : čitati, pisati i računati, a katkad i mal
slikati cvijeće. Razumije: se da je kod tog glavnu ulogi
imao svegi jedan redovnik, koji bi istodobno pou
i nauk vjere pak povijest i zemljopis.
Gospogja Kate bila je poznata kao vrlo talenti
rana i učena, uzor dubrovačka gospogja. Ona je čital
poučne knjige osobito povjestničkog sadržaja i p
običaju onog vremena znala je na izust domaće pje
nike. Držala je večernja sijela, a i često su je posl
čivali domaći književnici. Ona je uapisala opširnu svoj
autobiografiju, koja počimlje od svoje četvrte godini*
Istu je pohvalio naš Kaznačić. SERJ
Gospogja Kate Pitarević ud. kapetana Doma pr
povijedala je da je u spisima g.gje Kate Remedel
bilo interesantnih dubrovačkih običaja. Veoma je int
resantan bio opis nošnja dubrovačkih matrona pri sv
čanosti sv. Vlaha. Megju ostalom napisala je.i o per |
kam i o perukijerima. :
Na samu Gospu Kandeloru perukijeri su bi
veoma zaposleni, jer su morali spravljati peruke i ple
gospogje. One su imale ustrpljenstvo. provesti cije
noć sjedeći u sjedalici, da ne bi rasplele frizu
Gospogje su uzimale u najam prozore ma stil
dunu za dan sv. Vlaha“ i tako frizirane sjedale |
kod prozora kako u ložama u teatru. — Gosf
Remedelli živjela je od prilike godine 1830.
* Ovaj običaj unajmljivanja prozora trajao je i do zadnj
dana. Osobito je to bilo za svečanost sv. Vlaha i za
poklada, kad je bilo bacanje zahara. SRS
= S MR |
PARNA PEKARNA
BALDO BRBORA
proizvagja sve vrsti dvopeka, sitnog pec
_keksa, kruha i t. d.
19).
Placa Mralja Petra
e)
U. J
Preporučuje veliki
OKANOVIH
ie