DUBROVNIK 9. januara 1923.
God. M..
"Narodna Svijest
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.
Cijena je listu 4. Din. mjesečno; za inozemstvo 80 Din. godišnje.
Izlazi svakog utornika.
Pojedini broj 4 Kr.
Oglasi, zahvale i priopćena po inn eia - Odličan
urednik A. FIč. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se mne vraćaju
DUBROVNIK, 9. januara.
Dok su stranke pučka i zemljoradnička već izašle
a svojim izbornim proglasima, proglasi demokratske
radikalne stranke još se očekuju. Proglas demokrata,
ako javljaju, već je redigovan i u posljednoj svojoj
tilizaciji, ali se oklijeva s njegovim publikovanjem,
er demokrate čekaju ma proglas radikala. Ni jedna
ii druga stranka nije odlučena da izagje sa svojim
roglasom.
Inad i strah pred radikalima i ogorčenost, što im
e na onako nenadani i lukavi način bila dignuta vlast
z ruku, jest ono, što je na demokrate djelovalo, te su
e uoči novih ižbora našli na okupu. lnače zna se,
a se oni megju sobom slažu baš onako, kao što se
lažu rogovi u vreći. +
Nego, ako je megju demokratima mutno, nije
istro ni megju radikalima. Činilo se u prvi mah, da
e podržavanje koalicije s demokratima, osobito s Pri-
ičevićem, glavna smetnja radikalskoj slozi. Ali nije
ako. Tri glavne struje postoje svejednako u radikal-
koj stranci, i nije lako reći koja će od njih prevla-
ati. Tu su prvo tako zvani ,,zvanični“ radikali, koji
toje tvrdo na braniku Vidovdanskog Ustava i neće da
nadu ni za kakvu reviziju istoga. Drugi je g. Stojan
rotić sa svojim pristalicam, osobito u Vojvodini. Gosp.
rotić je zato, da se Vidovdanski Ustav mora svakako
zmijeniti i popraviti u više tačaka, i to, prvo, da se
moraju izmijeniti oni paragrafi Ustava, koji su protivni
rvom njegovom članu: da je naša Kraljevina parla-
nentarna monarhija; drugo, oni članovi Ustava, koji
rnje prava Narodne skupštine i smetaju joj donositi
obre zakone; ireće, oni članovi, koji slabe i gotovo
nemogućuju dobru kontrolu Nar. Skupštine nad vla-
tva za dobru ličnu i imovnu bezbjednost; peto oni
lanovi Ustava, koji ne daju dovoljna i brza jemstva,
a se gragjani brane od zloupotreba činovničkih pre-
na njima; šesto, oni članovi koji smetaju zavogjenju
održavanju istinske samouprave, protivno strankinom
rogramu, i, napokon, sedmo, oni članovi Ustava, koji
metaju i otežavaju sporazum s Hrvatima i Slovencima,
koji je, megjutim, neizostavno potreban za riješenje
arlamentarne krize, za koju g. Protić veli, da je ne-
zbježiva, ako stranka ostane i dalje pri dosadašnjoj
olitici.
Ima pak u radikalnoj stranci i treća straja, koja,
o svemu što se može vidjeti, zahvaća sve to većeg
amaha, i koja, potpomagana od tako zvane ,,Bele
uke“, i uzevši za geslo: ,Vaskrs Srbije“, živo radi
ko toga, da radik. stranka promijeni svoj dosadašnji
rogram, i od zarodne postane svesrpska. Glavni gla-
onoše i propagatori te struje u radik, stranci jesu
eograđski listovi ,,Balkan“ i ,,Tribuna“, osobito ova
adnja, koja je općenito smatrana kao lični organ g.
rašića, a njihovo pisanje malazi prijatnog odziva kod
brog dijela ,,prečanskih“ radikalskih novina, jer n.pr.
to ,,Tribuna“ piše, to ,,Srpska Riječ“ s povlagjivanjem
reštampava.
Pristalice ove struje i oni su 'za reviziju Ustava,
li “ne u smislu Protićevu, nego u smislu Čokorila i
tužine ; i oni su koji sada uoči novih izbora davaju
pute radikalnoj stranci: kakva ima da bude prva i
slavna tačka radikalnog izbornog proglasa, i kako
ma "dobije za se večinu.
Prema tome oni kroz »Tribunu« traže: 1.9 da
je dosadašnje državno ime »Kraljevina Srba, Hrvata
lovenaca« zamijeni sa imenom »Kraljevina Srbija«,
O riječima, da se ,cela država proglasi za
u ;« 2.9 da državni jezik bude ,srpski jezik čiri-
a dosljedno tome. da se ,odmah u cijeloj dr-
vnoj upravi, kao i u marodnoj skupštini, sav rad
a vršiti na srpskom jeziku i cirilicom ; da se od
oga nikakva odstupanja ne učiniti ni u Slo-
čkoj; da srpski. jezik rilica imaju biti u is-
oj upotrebi u svim. školam Dez izuzetka ; da se
i štampanje svih uopće publikacija : na slove-
om jeziku; da sve što se štampa u narodnom
u može se štampati samo _Girilicom ; svi napisi
lom ; četvrto, oni članovi, koji ne daju dovoljno jem. _
anka treba (da udesi svoj rad, ako hoće da na izbo-.
na javnim mjestima moraju biti ćirilicom; 3.e da u-
pravna podjela zemlje ima da bude zasnovana ,#a
najstrožem načelu centralizma“, i napokon da svaka
radnja, koja bi se kosila sa ovakovim uregjenjem
države ,ima se unijeti u krivični zakon“ \ ,okvaliti-
kovati kao zločin izdoje“!!
Premda su vremena takva, da su na dnevnom
redu svakojaka izmenagjenja, a inače nije isključeno,
da nakon jednog državnog udara, što ga je izveo g.
Pašić, mogao bi nadoći i drugi, koji bi s prvim lasno
mogao stojati u snazi, —.ipak je sva prilika da sa-
držaj izbornog proglasa radikalne stranke neće se u-
daljiti od onih misli i načela, što su ih njezini ,zva-
nični“ istakli u već poznatom ,komunike“. Nu što
vrijede slova štampana na jednoj strani papira, kad
se ne zna što je s druge strane? Što vrijede uvjera-
vanja Nikole Pašića, da je on još i sada za to ,da
se stvori jedinstvena država, u kojoj ćemo živjeti
kao braća, ali kao tri familije“, kad taj isti g. Pašić
dopušta bez ikakva skrupula, da se u njegovu ličnom
organu već od dulje vremena otvoreno piše u smislu
velikosrpskom i postavljaju zahtjevi, koji su u najve-
ćoj opreci s Vidovdanskim ustavom, pa i sa samim
programom radik. stranke ? Što vrijedi, ako nas novi
radik, ministar g. Dr. Srškić u jednom razgovoru
štampanom u sarajevskoj »Srp. Riječi« uvjerava, da će
govaj režim, primjenjujući načelo potpune ravnoprav-
nosti, uspjeti da utre put jednoj bližoj i intimnoj su-
radnji hrvatskog i srpskog plemena za zajedničku
državu“, kad ta ista »Srp. Riječ«, koja te ministrove
riječi donosi, preštampava dan prije članak »Tribune«,
koji je najgora ironija onim ministrovim riječima ?
I još je rekao g. Dr. Srškić, da se on žali na Hrvate,
jer da-se nezna ,što -oni koće“, A zna li se, što
baš radikalna stranka hoće? Zna li se, što hoće i za
čim ide sadanja radikalska vlada?
I samomu g. Protiću prekazuje se stvar čudnom
i zagonetnom. Njegov list od 2. januara, u članku:
čizma — ili mozak“, piše megju ostalim i ovo:
»Balkan« pokušava da brani radik. stranku od napa-
daja, da je ona plemenska i šovenska, jer, eto, vlada
g. Pašića izjavila je, da želi slobodu i bratsku ravno-
pravnost, Po njegovu mišljenju, to je ponovljen izr-
gjali trik g. Sv. Pribićevića, koji u Zagrebu priča
Hrvatima, da su radikali tlačitelji Hrvata i protivnici
hrv. dijela našeg naroda, dok je g. Pribičević u dvoru,
vojsci i gragjanstvu beogradskom Hrvate prikazivao
kao bauk. Ali zašto nezavisni srpski listovi, Tribuna
i Balkan, koji redovno pišu u korist zvaniče politike
radik. stranke i time ipak odaju svoje veze, donose
take članke, koji g. S. Pribićeviću daju u ruke oružje,
kojim će da bije radik. stranku megju Hrvatima i Slo-
vencima? Ako zvanični radikali žele bratsku ravno-
pravnost sa Hrvatima i Slovencima, zašto im šalju
poruke, koje mogu da iskopaju još dublji jaz 2“
Zašto ? — pita g. Protić, i na pitanje ne daje od-
govora. Ali svaki, koji ljude i stranke sudi po djelima,
a ne po pisanim programima, može na pitanje dati
samo jedan odgovor, biva, da ljudima koji šalju onake
poruke, nije do sloge, ni do bratstva ni do ravno-
pravnosti: njima je do toga, da harangirajući narod na
najbezdušniji način, dobiju ua izborima za sebe koju
hiljadu glasova više. Što će biti poslije, i kakva će se
uslijed općene razdraženosti, nezajazljiva provalija
. stvoriti izmegju jednoga i drugoga dijela naroda, —
briga njih za to! 3
Moguće, megiutim, da ima neko, te zbilja i misli
ili sebi umišlia, da može, oslanjajući se na kojekakve
»debele kumove“, učiniti baš sve onako, kako se u
»Tribuni« piše; pa je našao, da je sad zgodan' čas
da izbaci ,bombu“, da vidi kakav će ona efekat uči-
niti i kakve bi mogle biti chance za eventualni poli-
tički udar. Nego, kako god bilo, nek bude uvjeren
ustari majstor“, da, pored sve njegove majstorije, iz-
bačena ,bomba“ željeni uspjeh polučiti neće, a i kad
bi joj uspjelo da razo1i Jugoslaviju, jadno bi.od toga
.staromu majstoru“ radovanje bilo, jer :bi drugi
Svatovi“ ma njezino mjesto došli, i on Veliku Srbiju
ne hi imao više od šta da gradi! M
Dubrovnik i humanizam.
Više smo puta naglasili, kako je Dubrovnik, ta
naša Atina, izgubio klasičnu gimnaziju, i tako mu pri-
jeti ozbiljna pogibao, da prekine tu najljepšu svoju
tradiciju. Nalazimo shodnimd, a ovdje prenesemo za-
vršetak lijepe radnje ,O razvitku školstva u Dubrov-
niku“ umirovljenog šk. nadzornika Dr, Josipa Pose-
dela, ne bi li se još dalo spasit našem graduj glavno
njegovo obilježje.
«I tako ima sada naš Dubrovnik školskih zavoda
za potrebe gotovo svih zvanja potrebitih kulturnome
društvu. Nego koliko se moramo veseliti ovome buj-
nome razvitku dubrovačkog školstva, ne možemo a da
u isto vrijeme ne konstatujemo i požalimo u jednom
pogledu nazadovanje prema prošlosti. Dok je naime
u prošlosti osnov dubrovačkog školstva i njegov glavni
ures sačinjavala klasična naobrazba, preobrazbom naše
stare klasične gimnazije u realnu gimnaziju izgubio je
ovaj zavod veći dio svojeg prijašnjeg haraktera, ko-
jim u prvom redu ima da zahvali klasičnu naobrazbu
tolikih svojih odličnih Dubrovčana učenjaka i književ-
nika, koji mu proniješe slavu po cijelome kulturnome
svijetu. A izgleda takogjer kao prava ironija, da dok
su svi ostali dalmatinski gradovi, koji nemaju osobite
klasične tradicije, sačuvali netaknutu svoju klasičnu
gimnaziju, morao je ovu promjenu iz pejus pretrpjeti
upravo naš Dubrovnik, grad u cijeloj našoj domovini
najbogatiji klasičnim tradicijama i plodovima humani-
stične naobrazbe. Dao Bog, da mjerodavni krugovi
uvide što prije ovu za Dubrovnik bolnu đeminutio
capitis, te sačuvavši sve lijepe stečevine na polju teh-
ničke i stručne naobrazbe prema duhu sadašnje kul-
ture i realnim potrebama sadašnjeg društvenog i e-
Konomisškog stanja, povrate našem gradu u prijašnjem
obliku njegovo staro gojilište idealne humanistične
obrazovanosti. Time će udovoljiti ne samo vrućoj že-
lji svih mnogobrojnih štovalaca klasične naobrazbe,
već i pravoj potrebi restauracije humanistično-uzgoj-
nog pravca, koju osjeća bolji dio modernog društva,
kako se razabire iz ozbiljnih glasova štoao se osobito
u zadnje vrijeme javljaju po svim kulturnim državama.“
Priznanje poslanicima Jugosloven. Kluba
Splitsko ,Novo Doba« od 2. o. mj. na uvodnom
mjestu doslovce piše: ,Prvi izborni proglas došao je
od Jugoslavenskog kluba, u kome su okupljeni hr-
vatski i slovenački klerikalni poslanici. Ou je svojom
stvarnom sadržinom i ozbiljnošću učinio u javnosti
dobar utisak. N(egove kritike upućene koliko na adresu
vladinih stranaka, toliko i na adresu Hrv. Bloka i nje-
govog predsjednika g.| Stjepana Radića, sasvim su
opravdane. Gledište Jug. kluba u pitanju uregjenja
Države ili Ustava formulirano je jasno i na način koji.
svaki rodoljub može odobriti. I ovom prilikom, kao i
u toliko drugih, poslanici Pučke Stranke pokazali su
se vještim političarima koji, ostajući vjerni osnovnim
načelima svoga programa, znaju da vode računa o
stvarnosti i o političkim mogućnostima. Od opozicio-
nih stranaka, oni su imali u Parlamentu relativno naj-
većeg uspjeha. Njihovi govornici, uz rijetke izuzetke,
bili su uvijek stvarni i taktični te su često uspjeli da
proturaju svoje predloge u skupštinskim odborima.“
»Jugosl. Narod«, što izlazi u Splitu, u članku
Naše stranke“ (br. 1. o. g.) izmegju ostaloga piše:
»Od poslanika, koji su u parlamentu pokazivali agil-
nosti, moraju se u prvom redi spomenuti gospoda
Dulibić i Banić, koji su se u svakoj prigodi zauzimali
za dalmatinske potrebe, najviše pak za prehranu.“
Kulturne vijesti.
Za vjersku nastavu. Prvak radikalne stranke g.
Stojan Protić priopćio je u svom listu »Radikal« čla-
nak, u kojem osugjuje protuvjersku školsku politiku .
bivšeg min. Pribićevića, koji je htio da na silu izbaci
iz škole vjeronauk i svećenike. G. Protić, zahtijeva, da
se prestane s tom nesretnom školskom politikom, koja
stvara u narodu zlu krv i nezadovoljstvo. On zahtijeva,
da se vjeronauk uvede u sve osnovne i srednje škole
a da se vjerska nastava povjerava jedino svećenicima
a ne svjetovnjacima.