či ha N DUBROVNIK 23. januara 1923. God. V. Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. a je listu 4. Din. mjesečno; za inozemstvo 80 Din. godišnje. . Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni 3 ZALA a O urednik A. FIč. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Pojedini broj 1 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se ne vraćaju ori i Hrvatska Pučka Stranka. Nema nijedne stranke, koju bi više i žešće na- li nego našu Hrvatsku Pučku Stranku. Napadaju eliko-srbi, radikali i demokrate, koji joj predbacuju, e protudržavna stranka, jer zahtijeva zakonodavnu lancijalnu samostalnost pojedinih pokrajina. Napa- je stranke bivšeg Hrvatskog Bloka i govore, da idajnička, jer se je u Beogradu borila za hrvatske ce. Napadaju je bezvjernici, jer da je ona služ- rimskog pape i najjača zapreka, da ne dogie do enja Hrvata sa Srbima, koji su pravoslavne vjere, daju je kapitalisti, jer da ona štiti društvene pre- ike, kakvima oni smatraju seljake i radnike, kad svoja seljačka i radnička prava. Napadači su dakle brojni i mnogo ih ima. Svi esu ipak nikad mogli zastrašiti Hrvatsku Pučku ku, da uzmakne iz borbene fronte. Hrvatska Pučka ka uzela je za svoje geslo: nikad ni pred kim lemaknuti u borbi za hrvatstvo, križ i plug. Protiv velikosrba i rijihovog centralizma posta- e zahtjev autonomija, kao jedini način, da dogje nošljivih prilika megiu Hrvatima i Srbima. Bor- za autonomije uspjelo je Hrvatskoj Pučkoj Stranci mati centralističke redove i uvjeriti mnoge cen- e, da je centralizam poguban za državu i narod, Protiv stranaka Hrvatskog Bloka ustala je Hrvat- Pučka Stranka govereći: ne zapećarskom politi- |lnego žilavom borbom u saboru izvojevat ćemo hrvatska prava. I hrvatski marod uvidio je ovo no stanovište Hrvatske Pučke Stranke tako, da | i Hrvatski Blok odlučio bio na polazak u Beograd. Protiv bezvjeraca sviju dlaka vodila je naša i Stranka najžešću borbu i doista nema danas oji_biamogae poreći, dassije.Hrvatska-Puči ta jedina Stranka, koja se bori protiv bezvjeraca. Protiv kapitalista i maše kapitalističke vlade sta- e Hrvatska ,Pučka Stranka uvijek u otvorenoj Ona je bila jedina, koja je u saboru ustala »ODznane“ i progonstva radnika, a njezini po- dr. Šimrak i Gosar bili su neumorni u zauzi- za prava svakog pojedinog radnika. Radnici, uzlike stranaka i pripadnosti organizacijama, pri- ovaj rad Hrvatske Pučke Stranke. Nema pak 0 nijednog hrvatskog selaiz bilo koje pokrajine, ne Di bilo svjedokom, da je Hrvatska Pučka ta bila prava zaštitnica našeg hrvatskog seljaka. [Hrvatska Pučka Siranka može dakle, da ponosna |pred hrvatske izbornike. To će ona i učiniti, i će je narod dočekati omom ljubavlja, kojom i ona borila za sva naša hrvatska prava, narodna, | gospodarska. Bit će ih i to vrlo mnogo, koji _u vrijeme izborne agitacije najžešće obarati ku Pučku Stranku. No to nas ne smeta. Hrvatske Pučke Stranke najbolji je odgovor napadaje. Hrvatskoj Pučkoj Stranci bit će i dužnost, da bez obzira na ikoga ustraje u v svih naših hrvatskih, katoličkih, seljačkih ih neprijatelja, dolazili oni k nama u svojoj oj ili navučenoj janjećoj koži. — ,H. P. N. reme Pašića za državni udar. grebačka »Slob. Tribuna“ donosi pod “gornjim Žan članak, iz kojeg prenosimo ovo: ,Pa- tara misao u vrijeme rata bila: postepeno nje i prisajedinjavanje samo onoga i onoli- ne ugrožava karakter srpski i koliko se lirati, ,»Ako hoćete ovako, ugjite, ako ne- : | pa se slobodno opredjeljujte“ — i ti DE za to nas ni malo ne to jače jeme, od kad ji cijelu vlast u pogoditi, za što bi se on tako raskrstio i sa starim drugom Protićem i tako odiučno dao naglasiti od- branu vidovdanskog ustava u radikalnom proglasu. On neće da mu itko smeta, da ga itko zaustavlja, da s ikim dijeli: a ovakva mnesmetanost akcije traži se obično samo prije jakih udara. Taj udar naviještaju mnogi od radikalskih agi- tatora i kandidata, kako nas izvješćuju iz Bačke, iz Bosne, iz Beograda. Sve su češća šaputanja, pa i izjave, koje bi se sve daje skupiti u riječi koje je re- kao ovih dana jedan radikalski kandidat u Bosni: ,Sada imamo u.ruci vlast i novac i oslabljene pro- tivnike. Ako ni sada ne uspijemo potpuno, poslat ćemo kući novu Skupštinu i onda nećemo tražiti više gumenih kuglica, niti uvagjati drugi izborni sistem, nego ,kuršum-sistem“ pak da napravimo za jedno desetak godina reda u toj zemlji“. Taj ,kuršum-sistem“ se nagoviješta sa mnogih strana, a mnogi vide priprave za njih izuzetno broj- nim imenovanjima novih generala i pukovnika. A čuli smo nedavno već za tako fantastičke bojazni, da gra- niče sa apsurdnošću, ali su. karakteristične. Jedna od takovih je i ova: da Pašić udešava stvari lako, da u slučaju jednog ratnog zapleta, koji se može da stvori kad hoće, pod vidom raznih ,strateških linija“ i ,po- treba“ zaštite legja prema Bugarima (s kojima baš za to neće mira) prepustiti ,balast“ slovenačko-hrvatski Magjatima i Talijanima, koji će se već pobrinuti, da ti Hivati opet zavape za pomoć Srbije i fo bez stav- ljanja uslova. Ove kombinacije i priče dokazuju ko- liko je duboko već nepovjerenje u poliliku kako ju vodi N. Pašić. Ta politika izaziva, razumije se, i megju Srbima, naročito Srbijancima, otpor. Ona nailazi, koliko znamo, i-aevojsei; kodrmnogih ratnike ieisopusspolnukluo ali opasau reakciju. Ali ona je tu i ona je opasna i treba da svi jasno vide njenu monstrualnost i opas- nost i da se pripreme ne samo za izbornu biiku s njom nego i za sve druge mogućnosti koje ona sa sobom nosi“, — (Ove informacije »Slob. Tribune« potvrgjuju ono, što smo mi već rekli, naime, da iza jednog ,dr- žavnog udara“ mogao bi nadoći i drugi, i da prvi udar imao bi da služi kao priprema drugomu. Op. uredništva). I opei on! Jest, on i opet on — gošpar profesur Čičin! Kad je došla bila vijest, da je g. Nikoli Pašiću povjeren bio sastav izborne vlade, gospar je profesur javno govorio, da je time učinjena velika pogreška. Ne prošla ni tri dana, a on obrnuto za Baja Nikolu, i skočio da ga u »Dubrovniku« brani a spada tratta, a ujedno da napada na »Jugoslavenski Odbor«. Mi se oglasili i polili ga malo vodom po glavi. A sada on nas proglasuje ,nepozvanim“, da branimo Jugosšl. Odbar! ,Čudnovato, piše, ali karakteristično, da je »Narodna Svijest« nepozvana ustala na obranu J. Od- bora, Ili zar je novi gost uskočio u njezinu redakciju ?“ Pa da nije mudar naš gospar Čičin! Zar za obranu J. Odbora treba baš da ,novi gost“ uskoči u našu redaciju ? Zar rad J. Odbora u zadnjim godinama rata ne interestje u najvećoj mjeri svekolike nas jednako, kao i rad g. Pašića ? Zar mi možemo pustiti da se bez sutuka šire u naš svijet laži i klevete protiv J. Odbora, o čigovom smo radu uvjereni, da je bio nesebičan i pošten i da je dosta doprinio za osnovanje Velike, ne Srbije, nego Jugoslavije ? »Ja nijesam pročitao članak beogradske »Tribune« — veli gospar profesur. Škandal ! Gospar profesur, poli- tičar, ne čita što piše lični organ njegova ,ćaće“ Pa- šića! Nego što? ,Mcje su riječi, kaže on, bile in- _ spirisane upravo obratno: protiv božićnog priloga zagrebačke »Slobodne Tiibune«.“ — A što je bilo u - onome prilogu ? Bio je, megju ostalim, jedan članak, u kome je u raarkantnim potezima iznesena dokumen- tarna istorija političkih dogogjaja, koji su odlučili o sudbini. Austro-Ugarske i oslobogjenju potlačenih na- pokazana. I kojoj se nalazilo naše j . 1918 uslijed cirkular- nog telegrama Nikole Pašića, kao predsjednika vlade, diplomatskim predstavnicima Srbije d. d, 22. januara reč. godine. U opreci sa stanovištem i traženjem Jugost, Odbora, Pašić se je onda potpuno pomirio bio s održanjem Austre- Ugarske, Njegove misli nijesu tada bile daleko od misli cara austrijskog u pismu na Wilsona 17. februara, A sad, ako g. profesur kaže, da su njegove misli bile inspirisane protiv onog članka, pita se: čim je on ondje navedene činjenice i dokumente pobio? — Ničim I Onaj Pašićev telegram postoji, to je činjenica ; a dok postoji, on ne može drugo da znači nego pot- punu Pašićevu kapitulaciju i napuštanje misli narod- nog ujedinjenja. < I nek ne miješa g. profesur zasluge Srbije i ju- načke njezine vojske sa političkim radom i držanjem g. Pašića! Ovaj ostaje, kako za ratatako i u sadanje vrijeme, uvijek omakav kakva ga je opisao ugledni jugoslavenski prijatelj, Englez R. W. Seton-Watson, kad je u martu lanjske godine u ,Mowoj Evropi“ o njemu ovako pisao: »Sasvim je nemoguće za ma koga, koji je pra- lio iza kulisa Jugoslav. Odbor, Krisku čeklaraciju, savezničku propagandu protiva Austro-Ugarske, že- nevske pregovore i Konferenciju mira u Parizu, da zadrži i trun povjerenja u g. Pašića. Za široku pu- bliku on je može bit dekorativna ličnost, sa dugom sijedom bradom; ali za sve one koji su posvećeni u stvar, on je predstavnik onili metoda zaobilaznih in- triga, izmicanja, i krivog obećavanja, koji su riječi »Balkan“, u političkom smislu, dali tako neprijatan naglasak. Njegovo učešće u solunskom procesu, nje- gova pokornost carističkom režimu dok je ovoga bilo, njegovo neprijateljsko držanje, (utoliko opasnije uko- liko. slarivenije) naspram. jugoslavenske misli ilegovo postupanje prema svojim vlastitim poslanicima u Lon- donu i Washingionu za vrijeme rata — svete i mnoge druge stvari neće tako brzo biti zaboravljene. No na- dasve, njegove starinske navike političkog favoritizma i njegova omiljela praksa da se okružuje mediokri- tetima, kojima često nedostaju sposobnosti za njihove položaje, i koji obično naginju uskom šovinističkom gledanju na stvari, još su povećali osjećanje nepovje- renje u nama“. Nakon ove foiografije možemo razumjeti što to znači, kad g. Čičin govori o ,starom iskusnom vogji g. Nikoli Pašiću“ koji da je ,kormilo državne lagje, kad je ova počela vrludati... uzeo sam u svoje čvr- ste i sad više nevezane ruke, da ju provede u sigurnu luku“... i da seje Nikola pod , sretnu svijezdu“ rodio ! A što poznati klevetnik u Pašićevoj službi, koji je izdao knjigu ,Srbija i Jugoslaveni“ (i na koga se gospar Č. pozivlje l) produžuje u beogr. »Tribuni« klevetničku kampanju protiv Jugosi. Odbora i g. Ljube Davidovića, io bolje utvrgjuje stvar već inače svakomu poznatu, biva, da Pašićinjegovi najamnici ne prezaju ni od čega, kad im treba da postignu svoj cilj. Vječ- nim ponavljanjem kleveta misle ti najamnici nadokna- diti prazninu dokaza i uvjeriti bar svoje najvjernije pri- staše, megju kojim, kako se vidi, gosp. Č. nije najzadnji. Napokon, što se tiče božićnjeg priloga Protićeva »Radikala«, na koji nas upozoruje g. Č., a koji, po njegovoj riječi, imao bi nas uvjeriti da ,ni vrag nije onako crn, kako ga pišu, a kamo li g. Pašić“, upo- zorujemo i mi njega na Marjanovićev članak u zagreb. »Slobodnoj Tribuni« od 15 maja 1921, koji se na dugo bavi ženevskim sporazumom. Tu se megju ostalim čita i ovo: »Na sva pitanja su g. Pašić i njegovi ljudi od- govarali, da je došlo obaviještenje ,sa Krfa“, da se vlada ne slaže sa ženevskim sporazumom, a ujedno su dovodili u vezu ovaj preokret sa dolaskom u Pariz g. Balugdžića, šefa Kraljeve kancelarije, izgovarajući se time sa Prestolonasljednikom. Pod impresijom, da je vetom sa Krfa i od strane Prestolonasljednika zabačen ženevski sporazum, stajali su obezglavljeni i članovi »J. Odbora«, i predstavnici »Nar. Vijeća«, i srbijanska opozicija i prijatelji naši kod Saveznika, a čudili se svemu tome i mnogi mje- \rodavni krugovi saveznika. ol