Str 2.
Pratnja kraljice. U društvu naše kraljice nalazi se njezina majka
kraljica rumunjska Marija, Irene kći pok. grčkog kralja Konstantina,
zaova sestri naše kraljice, g. gen. Stevan Hadžić |. adjutant N. V. Kralja
sa svojom suprugom Olgom, dvorskom damom, Vlada Petrović Njeguš
lični adjutant kraljev, Admiral Prica počasni adjutant sa svojim sekre-
tarom korv. por. Klimarom. ,Karagjorgjem“ zapovjeda dični starina
kap. Randić, a brod prati torpiljer br. 8.
Pozdrav Nj. V. Kralju. Općina je u Petak uputila ovaj brzojav :
Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar, Beograd. Dubrovnik sinoć u
najvećem oduševljenju pozdravi Njezino Veličanstvo svoju prvu Kraljicu
zahvalan Providnosti za taj sretni čas, a Prejasnom Vladarskom Domu
na tolikom odlikovanju. Javljajuć to pred Prijestolje izrazuje nadu i
toplu želju, da čim prije uzmogne pozdraviti Vaše Veličanstvo. Općina.
U Petak poslije podne oko 3 sata obaviše pohod crkava. Najprije
pohodiše stolnu crkvu. Na vratima ih dočeka i oslovi presvij. biskup
Dr. Josip Marčelić. Velikim zanimanjem pregledaše moćnik stolne
crkve, a zatim pohodiše redom pravoslavnu crkvu, crkvu i samostan
Male Braće, sv. Vlaha i O. O. Dominikanaca. U samostanima razgle-
daše sve znamenitosti i biblioteke. Pred večer se izvezoše autom do
Brgata, a na povratku pogjoše pješice do sv. Jakoba začarani ljepo-
NARODNA SVIJEST
Br. 19.
To je bio historični čas za naš teatar, te su visoki gosti netom sei
pojaviše u općinskoj loži bili zanosno aklamirani od mnogobrojne birane
publike. Kraljice ostadoše na koncertu sve do konca.
Kudgod su Visoki gosti dolazili narod je jatomice hrlio da il
pozdravlja. U tomu je bilo pravo natjecanje izmegju najviših i najniži)
slojeva naroda. Mnogo se je oko suzom orosilo, kad je iz bliza moglo
da gleda blago lice svoje Kraljice. Velika većina još nije imala u Svo
životu tolike sreće. Kraljica ostaje u Dubrovniku duže vremena. |
1
Izlet u Boku Kotorsku.
U Subotu u jutro izvezoše se Njihova Veličanstva autom do Gruža,
a onda ,Karagjorgjem“ krenuše put Boke Kotorske. U Kotor stigoš«
oko 1 sat poslije podne dočekani od zastupnika svih vlasti, glazbe |
od mnoštva naroda sa najvećim slavljem. Cijela Boka bila je svečani
iskićena, a osobito Ercegnovi. Poslije ručka popeše se autom nal
Kotor, da promatraju divnu panoramu Bokokotorskog zaljeva, a ondi
se povratiše u Kotor pregledaše gradske crkve i grad. Gdjegod si
pojaviše svuda su bile predmetom najzanosnijih ovacija. U Nedjelju u
jutro krenuše autom prama Ercegnovomu, a na povratku objedovaše
u hidroplanskoj stanici u Gjenoviću. Zatim obigjoše drugu stranu ko
nala do Tivta. Svuda su bile oduševljeno dočekane i pozdravljane
tom prirode.
Rasplet krize.
Ishodom martovskih izbora naš državni život je
zapao u jednu neočekivanu i osebito tešku situaciju.
Vidovdanski Ustav, kroz kratko vrijeme svoga života,
ili bolje reći životarenja, učinio je svoju. Stvorivši i
omogućivši s jedne strane hegemoniju Srba, stvorio
je i omogućio s druge strane grupaciju i krajnji otpor
kod Hrvata, Slovenaca i Muslimana. Krajnost je iza-
zvala drugu krajnost i na taj način mi smo se danas
našli pred problemom, koji se mora riješavati i io
hitno riješavati, a za riješenje toga problema danas
se mora žrtvovati mnogo više truda, energije i samo-
odricanja, no što je to trebalo, da se je ovaj problem
riješavao u pravo vrijeme, kada se je u mijesto pravog
puta odabrala stramputica. Unutrašnje uregjenje države,
suštinu srpsko hrvatsko-slovenačkog spora, htjelo se
je riješitl jednim nastranim, ekstremnim, centralističkim
Ustavom. Na zahtjeve Hrvata i Slovenaca u tom po-
gledu ni najmanje se nije htjelo obazirati. Ali, jer se
to nije učinilo u pravo vrijeme, to će se morati uči-
niti danas, kada predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca
pregovaraju na žalost kao predstavnici triju naroda,
a ne kao predstavnici triju dijelova jednog Jugoslo-
venskog naroda. Vidovdanskim ustavotvorcima se
teško sveti učinjena pogriješka, samo je žalosno da
se sveti i narodu i državi, na čijim su legjima oni jašili.
Konstatujući položaj, u kome se danas nalazi
naša država moramo da se obazremo i na puteve,
na nacrte, koji teže za tim da današnju silu-ciju izvedu
na čistinu, da riješe d: našnju pa:limentarau, skoro bi
smo rekli i državnu krzu.
U Zagrebu se je formirao t. zv. fi deralistički
blok izmegju Radića, Korošca i Spahe. Iako se Radić
još formalno nije odrekao svoga konfederalist čkog
stanovišta, ipak izgleda, da bi on pristao i na fede-
raciju, što je izgleda u zadnje vrijeme postao poli-
tički program SLS. Federalizam, po našem mišljenju,
ne može da riješi naš narodni problem, kao što ga
me može riješiti ni centralizam. Dok centralizam svojom
liegemonijom, svojom koruptivnom birokratijom, svo-
jom tromošću koči normalno razvijanje narodnog života
i ulijeva nepovjerenje i mržnju maprama onima, u
čijim se rukama nalazi vlast i hegemonija, te na taj
način ometa i usporava narodnu koheziju, federzlizam
s druge strane direkino ide za tim, da se cthrane i
očuvaju, da se, rekli bi smo, stvore, ako ih nema,
tri narodna individualiteta, tri narodne svijesti, tri
narodne cjel'ne. Federalisti niti ne pomišljaju na to,
da mi moramo, da mi trebamo da postanemo jednoga
dana jedan narod sa jednom, jedinstvenom narodnom
: sviješću. Misao fcderalizma je za nas jedna štetna i
pogibeljna misao, nećemo reći da je pogibeljna sa
one st-ane, sa koje je predstavljaju pe gibeljnom srpski
hegemoniste i centraliste, da naime postoji inc gućnost
da bi se Hrvatska i Slovenačka uslijed svoje velike
nezavisnosti jednoga dana mogle odreći jedinstva sa
Srbijom. U to ne vjerujemo. Ali nam se federalizam
čini opasnim kao prepreka stvaranju jednoga naroda,
jedne i intelektualne i materijalne jugoslavenske kul-
iure. Svi složno kadri smo nešto da uradimo, a ako
se odijelimo jedan od drugoga kineskim zidoim, onda
nikada nećemo moći ništa velikoga ni da postignemo
ni da stvorimo.
— Na koncertu. Uveče obe kraljice počastiše u kraljev-
skim toaletama gala koncerat g.gje Lise Popove u Bondinom kazalištu.
=== = === : =
Kao odgovor na Radić-Korošec-Spahovu krajnost
federaciju, pojavljuje se iz krugova veoma bliskih
Pašiću misao o amputaciji. Pašić je na odgovornom
mjestu i ne smije da o amputaciji govori, a osim
toga ima u radikalnoj stranci još pametnih ljudi, koji
računaju i na drugi rasplet naše državne i parlamen-
tarne krize, a ne na amputaciiu. Ali ipak sa svim tim
ne trebamo da mirno pregjemo preko ove ideje, preko
ove zamisli, osobito, kada znamo, da se za nju zagri-
java većina beogradske štampe. Amputacija je gore i
sudbonosnije riješenje našeg nuodnog p tanja od fe le-
racije, goreg i sudbonosnijeg riješenja mislimo da ne
postoji. Amputacija bi značila: vječito neprijateljstvo
izmegju Srba, Hrvata i Slovenaci, ukapanje za uvijek
ideje i misli o našem narodnom jedinstvu, gragjanski
rat, a u krajnjoj svojoj posljedici značila bi propast
i Srba i Hrvata i Sl venaca. Ovakavo riješenje našeg
narodnog problema g. dr. Roje je označio kao dilemu :
Ili mi se pokori i pusti da le pljačkam, ili mi ne
trebaš, pa hajde“. To bi pak uistinu bilo antidržavno
i nenarodno djelo. i
U zadnje vrijeme kao da se predvigja neka-
kvo mirno, kompromisno riješenje krize. Izmegju fede-
ralističkog bloka Korošec, a megju radikalima g. Ljuba
Jovanović kao da svim silama nastoje, da se zava-
gjena braća izmire. Pregovori su u tom smislu već
započeli i donijeli su povoljnih rezultata. Mi sa naše
strane, kao pristaše HPS. želimo usp,eha o-oj akciji
sporazuma izmegju federalističnog blota kao pred-
stavnika Hrvata, Slo enaca i Muslimana, te radikala
i Davidovićesih demokrata kao predstavnika Srba, to
bi bio najidealniji kompromis. Izmegju gledišta jednih
i drugih ima mnogo mogućnosti, ko,im bi se mogli
zadovoljiti i jedni i drugi. Delegirana legislat vna auto-
nomija hist :ri,skih pokrajina, sa izvjesnim korekturama,
mislimo da bi najbole mogla di udovoli narodnim
aspiracijama, a da istovremeno ne stane na put kao
prepona ujedinjavanju našega narodi. Mi ponovno
pozdravljamo akciju sp razuma i želimo, da se čim
piije ostvari želja našega velkoga učitela i vogje,
velikoga Jugoslovena dr. Janeza Kreka: i
,Jedan nared, jedna vlada, jedan parlamenat, ši-
roke pokrajinske samouprave i mnogo, mnogo slobode“.
So.
Katastrofa državnih željeznica.
U IV. broju ovog. »Socijalne Misli« napisao je
g. Frano, Šuklje veoma važan članak: ,Pred polomom
naših željeznica“. — Pitanje naših državnih Željezn ca
ireba da se ozbiljno uzme u pretres, jer postoji pogi-
bao, da najedamput propadne sav s s'em naše željez-
ničke mreže. Uzrok je tome, što se u našoj državi ne
vodi nikakova željeznička politika. A kako bi, kad
nemamo stručnjaka. Južna željeznica, koja je privatno
poduzeće, uvelike konkurira drž. željeznici, što više,
uslijed slabe uprave u Zagrebu, oduzimlje joj i onaj
posao, koji bi i sama mcgla da obavlja. G. Šuklje
konstatuje veoma dezolatno stanje drž. pruga, površnu
evidenciju nad prometom i slabu, opskrbu žel ezničkog
osoblja, uslijed čega željezničari napuštaju svoje službe.
Da se spasi taj veoma važan faktor u državi odreši-
toga je mnijenja, da se sistem državnih željeznica
zamijeni privatnim. Naravno, ireba to učiniti sa svim
Jučer pogjoše na izlet za Cetinje i ostala mjesta Crnegore.
mogućim kautelama i odredbama, koje bi branile javni
interes prama izrodu sebičnoga kapilalizma. I dok je
duboko uvjeren, da je to jedini i pravi izlaz iz leškogi
položaja, dotle najodlučnije zabacuje mnijenje cni
koji bi dali željezničku upravu u ruke inozemskoga
najragje amerikanskoga konsorcija, pa bilo i privre
meno. Ovo se mnijenje mora odobriti, jer je jasno,
da je fakt čni gospodar države onaj, koli ima željeznic
u svojim rukama. Tim eksperimentom postali bi robov
tugiega kapitalizma. Riješenje toga pilanja zamišlja g
Šuklje ovako : Morao bi da se ustanovi domaći kot
scrcij, koji bi doduše pomoću stranoga kapitala, al
ipak pod vlastitom tvrdkom, sa većinom upravnog
vijeća, čuvao ujedno državnu ingerencu i dižavni upliv!
Zakupio bi, barem u početku državne željeznice m:
ozemlju zagrebačke i subotičke direkcije, zatim južn
željeznicu, dok bi ostale pruge upravljala sama držav
svojom vlastitom upravom. Megjusobna utakmica |
,miješanoga sistema“ pokazala bi, koji oblik i
prednost, te bi se prama tome odredila nadaljna ori
jentecija. — Donašamo ovo, da se i kod nas povedi
račun o ovome tako važnome pitanju. — B. |
mad
Pismo iz Ljubljane.
Utisci poslije izbora. Dne 18. marta pokazao j
slovenski narod št) hoće. Dao je povjerenje on
stranci, koja jedina csijeća s njim ičiji program jedin
brani interese svih slovenskih staleža, a u prvom
redu interese seljaka i radnika. I dok se je skloni
pod zastavu Slovenske Ljudske stranke (Pučke stranke)
dctle je porazio sve ostale do nogu tako, da im j
onemogućen svaki ozbil niji pokušaj u smisle njihovo
centralističnog programa. Radikalna gospoda iz Beograd
bila su uložila sve sile da onemoguće uspjeh Sloy
Lj. Stranke, ali su im se svi pokušaji izjalovili. Najveći
pak razočaranje doživio je dr. Sušteršić, koji se |
nadao, da će, pomoću svojega velikog ugleda iz pro
šlosti, a k time i pomoću ogromnih svota, koje s
mu dolazile iz Beograda u sadašnjesti, polegnu'i z
sobom cijeli narod. Ali danas možemo kazati: ,Ei fil
ali ne u smislu Napol onovome. I kao što propane ol
tako nestade i »Ljudskog dnevnika«, koji se je tura
po Sloveniji badava u bezbroju primjeraka. — A go
spoda demokrati, kojima je ipak uspjelo da nalegn
jednog poslanika, još uvijek dižu svoj glas, koji!
bi htjeli da dogju do izražaja. | kao što zmija, prili
snuta za vratom na zemlju ljutita vrti svojom glavo
i psiče, a nemože da ujede, tako i oni preko svoji
časopisa, pokazuju svoj skrajnji ctrov, namijenjen onimi
koji rade za svoj narod, a neće da puste da ga i dalj
iskorišćuju razne osobe i grupe izvan Slovenije.
Koncerti i kazalište. Pjevački zbor »Ljubljana
proslavio je dne 8. t. mj. svoju 30-godišnjicu. U |
svihu priredi» je veličanstven vokaloi i orhestrali
koncert. — Nadalje muzika dravske divizije priregjuj
češće svoje koncerte, koji su takove kvalitete, da pri
žaju pravo umjetničko uživanje u svakome pogl: di
Osoba M.a Josipa Čerina, koji je u svoje vrijeme bi
dirigentom vojnih muzika u Beču i Piagu, dovolji
je g rancija; ljubljanska publika u vanrednome broj
prisustvuje koncertima. — Dne 7. #. mj. davalo |
ljubljansko kazalište po prvi put Ogrizovićevu »Hasal
aginicu«. Kroz vliku sedmicu imali smo prigodu d
gledamo po prvi put »Muku Kristovu«. Priredio ju |
svećenik F. S. Finžgar, slovenski spisateli, a daval
ju je pučko kazalište u orlovskim prostorijama. !
Mladomisnici. U ljublianskoj i mariborskoj h
skupiji biti će reg eno ove godine preko 30 mladi
misnika. Megju tima nalaze se 4 dalmatinska bogi
slova 2 iz zadarske a 2 iz splitske biskupije. — B.,