Sir. 2.

Profesor na vojnoj akademiji Bettazzi, predsjednik lige
za ćudoregje, dao je pozvati narod na »pozor« znakom
trublje i tada je sa megafonom čitao ovo obećanje :
»Radi časti Božje i svih vjeroispovjedi, radi poštovanja
naše domovine, radi naše naobrazbe, radi dobra glasa
našega naroda obećajemo svojom poštenom riječi, da
ćemo se boriti proti kletvi i psosti. Dali obećavate to ?“
Od svih deset tisuća prisutnih dižu se gromki glasovi
»da, da“. Tada selesijanska glazba započe himnu proti
psovke, koju zapjeva cijeli narod. Napokon je stari
kardinal blagoslovio svoj narod i tako. završi ovaj
prosvjetni sastanak. Trebalo bi kod nas malo započeti
akcijom proti psosti.

Pisma iz naroda.

NIN. Svetkovina Gospe od Zečeva. | ove godine
u ponedjelnik prosni 7. o. mj. starodrevni naš grad
Nin sa cijelom kopnenom i otočkom okolicom, pro-
slavio je kako se pristoji blagdan Gospe od Zečeva.
— To svetkovanje potječe od davnih vremena; po
povjesničkim podacima od god. 1516. a u današnjem
obliku i načinu od g. 1674. — Već za četiri godine
i robovanja lukavom prekomorcu 1919—22, nije bilo
| niti naših zastava, niti ikakvog narodnog političkog
| obilježja, pače lani lakrdijaši bili doveli tugju glazbu
U" iz otetoga nam Zadra, pak bilo i umjetnih vatara, što
sve palo na teret dobrog isisavanog naroda, dočim
ljetos ničesa lakrdijaškoga, sve ispalo pravo pučki,
čisto pobožno i narodno, kao čisti izljev narodne žarke
pobožnosti prama Gospi čašćenoj u njenom čudotvornom
drevnom kipu. —— Ponedjelnik prosni 7. maja osvane
nam vedar i tih kao Gospino oko, sav Nin pojavi se
urešen našim milim zastavama i kićenim sagovima.
Narod počeo što kopnom što morem vrvjeti sa svih
strana u broju do preko četiri tisuće. Od rana jutra
do 10%/a izredalo se u jednoč stolnoj crkvi sv. Anselma
do 14 sv. Misa; mnogo se vjernih duša pomirilo
s Bogom i sv. Sakramentima. Na velikom oltaru u
moru svijeća i cvijeća u krasno urešenoj crkvi, dupkom
punoj, stajao preblaženi Gospin kip. Ispjevana je
svečana misa u trojici. Liturgičnim pjevanjem upravljao
je dični starina, kremenjak, glazbenik, poznati don
Mijo Čurković, župnik Dikla, uz pomoć vrlog pjevača
župnika Poljica don Ivana Nikpalja. — Pohvalno slovo
izrekao žarko, pučki, pobožno, praktički i uvjerljivo

 

  
  

 

  

sa svetim kipom do Gospinog ukrcališta u dužini od
3 kilometra. Četiri župnika -— u dalmatikama — nošaku
čudotvornu priliku; narod — po dvojica — klečao
pobožno i pokajnički čekajući da mu sveta prilika
progje povrh glave. — Veličanstveni ophod stade na
dva mjesta, ispjevale se propisane molitve, onda bi
razgrabljeno. Gospino cvijeće od Gospinog kamenitog
stoca. — Pri ukrcanju sv. kipa za otok Zečevo (gdje
bi ispjevana misa i obdržan govor na čast Gospi sa
strane mp. župnika Radovina-Visočani), sav narod kao
u doba Isusovo ili sv. Ivana Krstitelja pri obalama
Jordana, - sišao: do koljena u more, umivajuć oči —
pogledom na odilazeću Gospu. — Poi večer Gospin

NARODNA SVIJEST

a

ik ophoč ru povračen je u crkvu u Nin. alć
O ha au: dr pravo oda svetkovanje, jer uopće maslina ne obećaje obilna roda. Bog pij
jer je 'skoro rijetko u našoj Dalmaciji. Preblažena Gospa pa i pomiluje. Njegovi su putevi nedokučivi, Eto
neka blagoslovi velecijenjenog nadžupnika Nina don
Antuna_Banića, dušu cijele svečanosti, dičnog općinskog
upravitelja i naše javne vlasti uzorne u njihovom postu-

panju. — Očevidac Ž. I. č ć

IZ DUBROVAČKE OKOLICE. Gospođarske prilike,
Suša, povrće, buhač, žito, loza i masline, ulov srdjela.
Odavna nema kiše, pa zemlje zasušile i stisle se ko
u sred ljeta. .Radi velike. suše sve.nam. se povrće
smelo, pa jedino, što im noćne ohladice i rose života
daju. Na mjestu, gdje su zemlje tanke, neće se ni
sjeme izvaditi. Grahija (požanj), tikvice, krumpiri sve
to čići. Teško ti je nami težacima, kad nas povrće,
ta glavna hrana izdade. Ako ie jadno težaku, nije
lijepo ni gosparu. Ralo i motika svijet hrane. I buhač
nije iznio cvijeta u tolikome broju radi suše, pa i cvijet
je kržljav. Grehota da nam ova grana našeg gospo-
darstva zastala. I tome je rat kriv, jer je svaki težački
posao zaostao, pa nije lako, da se nadoknadi. Izgleda
da će mu cijena biti dobra, već sada plaćaju svježa
po 80 Kr. kilo, a govore da se može i bolje, Širimo
gojitbu buhača, al ne lazinam, već sagjenjem u doce
i u škripove, gdje više vremena traje. Ne veselimo se
ni žitu, jer nema busa, pa nema ni klasa, a već ga
je suša u zemlju zbila. Na lozu, Bogu hvala, možemo
se pohvaliti. Iznos je obilan, pa ne bude li koje bolesti
i dogje li do ruka, napojit ćemo i bačve, koje odavna _ koliko odnosnu komisiju toliko i starija nadle
zasušiše. Do sada nema vigjeti nijedne bolesti, al se  gye činjenice : Konji bivše austrijske armije bt
ne smije na to osvrćati, red je raditi sve po tokaču. konji seljaka, kojima su ih austrijske vlasi |
Peronospori i lugu (pepelini) nije vjerovati, a osobito - rekvirirale, i to uz procijenjenu odštetu, koja ji
kad nas po koja kap štrcne iz oblaka, pa sunce zagrije, i kamo bila ispod faktične cijene za koju jti
elo njima podloge, i po lišću i po grožgju. Loza ne kasnije bio kupio i kasnije mogao da kupi. — U pe
pita sada kišu, a ne bi ni maslini dobro došla. Na je odbor Nar. Vijeća molio seljake, da pridržel
injesta maslina dobro pupči, a ma mjesta slabo, ili jer su od gladi i žegje mnogi i mnogi izgiml|

  
 
    
   
     
    

Bi.U,|

ništa. Cijena ulju zastala je, al će se, pojagni I

nam je svoje bogate hambare, naše more, pa pok
obilni ulov srgjela. Ovog prošlog mraka narod y
i dalje morskih žala najio srgjela i; šnjura (gy
siromašne hrane;. pa se je i za trgovinu prilično nai
Nadat se je, da će i ovaj mrak (murvar), koji jewi
zgodan za solenje srgjela za domaću porabu, podij
se dobro, jer: već vojge i po mjesečini napipiji
koju mujaču, a bašamari (barnja) vide se pu
kao dugi pasovi modravine. Žaliti je, da je mr
svoje ribarške alate, a uz današnje skupoće (mi
konopca nije lako, da aabavi novo. Barke i ygj
poskupjelo; njima se cijene. ne udara, al ji
Bože daj da bude ulova, pa će biti jeftino;
Ona sama sebi cijenu daje.

ČILIPI, Procjena i oduzimanje konja. oil
dana dobili vijest u Močićima svi, a u Čilipimq
dvojica, koji posjeduju konje bivše austrijske yi
koje su u prevratu primili od Odbora Narodnoglji
da će na 2. VI. o. g. doći naročita komisija Us
da procijeni konje, pa da ih posjednici mogu pi
procjeni otkupiti, ili će im pak biti oduzeto, Non
je, da su se mnogi seljaci, koji posjeduju one
veoma pobojali i ozlojedili i s razlogom, jer pui
i oduzimanje tako jednostavno nebi imalo dal
bar ne sad nakon pet godina ! — Upozorujemo|

    
 
   
   
    
   
    
   
   
   
   
   
   
 

 

  
     
     
   
       
     
   
     

Berson jest i ostaje najbolja vrsta. Čuva
cipele, jeitiniji je i trajniji od kože. —
Zahtjevajte od Vašeg postolara, da Vam
pričvrsti Berson gumene pete i gumene
I: potplate. 3—:

s

su pridržali konje većinom ljudi, kojima su ži
bile prije ispod cijene silom rekvirirane. Ori
na taj način legalno odštetili za štetu rekvit
nanešenu, te bi največma mogli sada da budu pt
da isplate samo onu svotu, za koju su u nal
dali, a nipošto da izbroje ogromnu svotu, koli
sada konji zapadali. Glede pak onih posjednikali
kojima u ratu nijesu bili rekvirirani, neka sa
da_bi i ti konji bili izginuli, te državi od ni
i spasili. U nijednom slučaju nije pravo di i
procijene po sadašnjim cijenama. “U

Tečaj iz nar. veziva. Na Duhove drži
Pučkom Domu g.gjica Katy Korotaj, učiteljica nani
veziva pri Nar. Ž. Zadruzi u Dubrovniku, predi
o ljepoti našeg narodnog veziva ; a na 22, tek, dh
je tečaj, koji pohagjaju tridesetak djevojčica. Bilot
djevojčicama na korist, a vrijednoj učiteljici i zad
Nar. Ž. Zadruzi na čast. M

   
  
    
  
 
  
  
   
 
  

 

 

Alessandro Manzoni.
Nastavak.

Glavno mu je djelo bez sumnje historički roman
»I promessi sposi«, započet u Travnju 1821., a dovršen,
kako smo već spomenuli, 17, Rujna 1823. Najvažnija
su dva izdanja: prvo, u tri sveske, u godinama 1895.—
1827. pod naslovom »I promessi sposi«, storia milanese
del secolo XVII, scoperta e rifatta da Alessandro
Manzoni« i sedamdeset i sedmo, u godinama 1840. —
1842., posve preragjeno od samog auktora, očišćeno
od mnogih lombardizama i galicizama, te izdano u 54
sveska s ilustracijama glasovitog slikara Francesco Gonin,
kojega je Manzoni nazivao »traduttore ammirabile«.
Koliko je ovo epohalno djelo kroz prvi vijek svojega
. opstanka doživjelo izdanja, nije lako nabrojiti ; a poznato
je, da je bilo prevedeno u sve kulturne jezike, pa i u naš,
Suvišno je iznašati sadržaj ovog romana, jer je
i preveć poznat: Seljački mladenci Renzo-i Lucia ne
mogu da se vjenčaju, jer tijihov župnik, malodušan
plašljivac, prestrašen od prijetnja drzovita mogućnika,
neće da ih vjenča, Nakon dugih i raznovrsnih zaprijeka
i patnja, oholi drznik umire od kuge, a isti župnik,
. riješen straha, obavlja vjenčanje. :
Manzoni je želio, da ovim romanom prikaže
nevoljne i nesregjene prilike u Italiji pod tugjinskim
|, jarmom, pa je čitavu radnju ograničio na tri godine
|, (1628.—1631.) španjolskog gospodstva u Lombardiji,
l ; kroz koje su rat za nasljedstvo, glad i kuga bili stvorili
= ;& jedne strane drzovitu tiraniju samovolje i bezdušnosti,
a s druge strane uzvišene primjere kreposti i samo-

 

 

 

 

 

prijegora. Dubokom je intuicijom pravog umjetnika i
temeljitim poznavanjem moralnih i socijalnih prilika
onoga doba i u onim predjelima uprav savršeno ocrtao
najrazličitije haraktere, najočajnije situacije, najrazrožnije
energije : zla, koje vodi do razvratne opačine, i dobra,
koje stvara heroje kreposti ; divno je prikazao zle
posljedice kriva zvanja, praznovjeija i preradsuda, a
uzveličao triumie prave vjere i nepokvarena srca, —
Glavne je. ličnosti radnje opkolio čitavim svijetom
sporednih lica (Agnese, Perpetua, Azzeccagarbugli,
Fra Galdino, Griso, la monaca di Monza, Don Ferrante,
Donna Prassede i t, d.), u kojima se savršeno ispoljava
vanjština, ćud, harakter, običaji i kultura najrazličitijih
društvenih slojeva, Poslovičan je pak njegov Don
Abbondio, plašljivi sebičnjak, koji ne želi drugomu zla,
a radi za tugje dobro samo zato, jer s njim može da
osigura svoje; koji u srcu mrzi zlikovce, lopove i
silnike, a nema' moralne snage da im se suprostavi:
koji je u času pogibli slabići puzavac, a kada pogibao
mine, dobroćudan i uslužan ; tip, koji odgovara ne
ra E vremenu, nego svim vremenima ; koji je,
E : A NN OMA)
ka ERE SR Arturo Graf, jasniji d istinitiji
: _ Nedostiživo su ovo djelo još u prvim godinama
njegova opstanka svestrano proučavali i hvalili veliki
književnici, učenjaci i kritičari, kao Leopardi, Cesari
Pieri, Giordani, Niccolini, Mazzini, pa i Gčthe i
Chateaubriand, i Walter Scott, koji, kad su mu rekli
da se je Manzoni u nj ugledao, odmah je dobacio :
«Ako je to tako, onda su »I promessi sposi« moje“
najbolje djelo!“ Mhogi su u raznim licima romana

   
  
  
   
   
  
   
  
   
  
    
 
  
  

nadazrijevali historičke ličnosti, kao n. p. u Inno ni
Bernardina Visconti; u Monaca di Monza Viti
de Leyva; u obraćenomu Fra Cristoforu obraća

Alfonsa IH, d' Este, koji se je nazvao Giambatiii
Modena i t. d. A i

niti mu se je cijena umanjila, jer ga mnogi stav
o bok Dantovoj »Divina Commedia« i Ariosl
»Orlando Furioso«, ki

_. Bez sumnje je, poslije Danta, Manzoni najiji
pojava, kojom. može da se diči talijanska kult
talijanska književnost. Kao čovjek, bio je uzori
kreposti : čedan i priprost u življenju i općenju ; Ik
1 nepretjeran u vršenju zahtjeva one vjere, do ki
bio došao umovanjem i čuvstvom ; gragjanin odli
rodoljublja, koji je tugovao nad raskomađanom sli
domovinom, a iz srca se veselio nad njezinim u
njenjem. Kao književnik, preporodio je književno
sveo romanticizam u pravu kolotečinu ; doprinih
mnogo usavršavanju dramatske umjetnosti; dao
života nabožnom pjesništvu obragjujući novom š|
žinom već prije i dosta šablonski obragjene predmt
a svojim historičkim romanom nije samo iznio pi
vjele dogagjaje, nego stvorio nešto, što se može ni
jeniti na sva vremena i na sve prilike, te je:
s toga neumrlo.' :

_Pravom je dakle Italija i cijeli kulturni svij
slavio pedesetu obljetnicu njegove smrti. Koment
cije su obavljene u samom Milann na više!
Sam kardinal nadbiskup Pini u svojoj palači p
je Manzonia kao filozofa i katol. mislicca. |

i
i

1