Br. 29...
Poštarina plaćena u gotovu.
= DUBROVNIK 3. jula 1923.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
ak Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
jena je listu 6. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. Šldišnje;
x e v Vo
Lučonoše naši...
Davno je tome, preko hiljadu godina, dogje
om glas u manastirske tišine planine Olimpa, u
Maloj Aziji, da daleki narodi traže lučonoše Ewan-
|ijelja i kulture. Dva rogjena brata, po majci slaven-
|ike krvi, čuše taj glas, i mečekajuć, časa upute se
raći svojih pradjedova, da im traženo ponesu.
Dalek je bio put, težak posao, al ljubav k braći
a Kristu oboje im olakša.
“| Dogju oni do naroda, koji ih primiše kao posla-
e s neba ; a oni im dadoše sve što imahu: i zna-
svoje i trud i život. Na slavenskim humcima oni
|zapališe luč Evangjelja, luč kulture, i djedovi naši
tadoše ljudi....
Da im djelo ostade trajno i da ga prati blago-
“s neba, upute se i opet na daleki: put, da se po-
e Nadpastiru Crkve, da on odobri i blagoslovi
ov rad i trud. On to najpripravnije i učini, te u
una i u našem jeziku napose odlikova cijeli slavski
, Vječni spomen te veze jesu i njihovi grobovi:
in u Rimu, drugi u Velehradu, koji divno simbo-
| jedinstvo naroda našega sa pravom: Crkvom
stovom.
Zahvalni smo Providnosti, što nam ovakve lu-
Qnoše posla, koji nam i danas svijetle, da ne lutamo
ima neznanja i duševne nesregjenosti. Želja je
, da oni postanu lučonoše, cijeloga slavenskoga
3. — A njima, idealnim iučonošama našim — Či-
Metodu — neka je slava i čast ! š
a industrija s pelinovim lišćem.
Izmegju mnogih ljekovitih i korisnih bilina,
kojima naša Dalmacija obiluje po_ svojim golim
dima i rudinama, imamo glasoviti naš š pelin (kadulja)
a officinalis. Njegovo lišće stvorilo j€ jednu važnu
strijsku? grani, osobito u pogledi .okstrahiranja
ičnog ulja. Naše pelinovo lišće nećeš danas samo
i po velikim industrijskim europejskim gradovima,
i po gradovima Sjeverne Amerike, pa čak i Japana.
i mimogred rečeno, da se ima zahvaliti g. Luju
liću, trgovcu u Slanome, ako se je naš pelin toliko
šprostranio i dobio svoju vrijednost u trgovačkom
ljetu. Od velike je koristi ta industrijska grana našega
lina po našu pokrajinu, a po neke predjele, kao
sko i slanjsko primorje, .je. glavno vrelo njihova
vanja. Uz sve druge njihove težačke trude: žito,
| buhač, loza i maslina užev današaje nerodice,
druge bolesti, ne mogu. se težaci pouzdati kao
se uzdaju u branje. pelinova lišća. I danas naš
;
I
je
BI
or
—
primorac u ime pelina uzimlje na veresiju i brašno i
obuću i druge kućne potrebe.
Nijedna grana gospodarstva našeg primorca ne
daje tako stalari prihod, kao što mu daje branje pelina.
Zabraniti branje pelina zvalo bi se uništiti opstanak
naroda nekih predjela u našoj pokrajini i pograničnoj
Hercegovini..l danas bi neki. to htjeli i željeli, al do
toga neće;i ne smije doći!
Bilo je pčelarskih zadruga, te su predložile, da
se zabrani branje pelina, jer da tobože vlada bojazan,
da bi se mogao uništiti pelin, koji je od velike važnosti
za medonosnu pašu. Gospoda, te su se u nekim zadru-
gam zalećeli napraviti takove predloge, pokazaše se
posve sebičnim bez opravdana razloga, a na veliku
opću štetu! I godine 1912. džilupnili su se neki protiv
branju pelina, al ne pogodiše cilja. Sva štampa dalma-
tinska skočila je na obranu industrije sa pelinovim
lišćem. Doduše pelin pruža pčelama obilnu hranu, al
pčele ne pasu pelinovo lišće, već sisaju sok pelinova
cvijeća. Pelin cvati u maju, sjeme mu dozrijeva u junu,
a branje lišća počimlje u drugoj polovini jula i traje
do svih svetih, ako su vremena, inače .do oktobra.
Do tada su se pčele nasisale njegova soka, a ostavile
sjeme, lišće vrlim rukama radilicam naših kršnih herce-
govka i primoraka, da sjeme raspršuju branjem lišća i vrha.
Na proljeće, uz tako racionalno branje, mješte jedne
mladice udari više mladica, postane Dusatiji, pa bude
i obilnije cvijetova, pa i pčelam više hrane. Dok se
branjem stari struk razgranuje, dotle se sjeme tresenjem
raspršava, te novi niče.
Zato vidimo po topoljskim, ošljanskim, smokov-
skim te lisačkim rudinama, kao i po hercegovačkim
brdima, sve tapecirano pelinom. Nota bene, po tim: se
predjelima pelin bere: ima. preko šesdeset godina, a
njega biva sve to diše, jer se sudke godine izvoz
postosiručiva. Ovo :j&+ najbolja škola onim, koji ne
vjeruju, da se branjem_ pelina pomlagjuje i- razplo-
gjiva bolje. Dapače naprotiv se može dokazati, da u
onim predjelima, gd 8 pelin ne bere, tu ga je malo ;
rijetko, i sa 1—2 stabljike izvisene do pol metra skoro
ostari, zakržljavi, te dugo.ne živi. Nije dakle bojazni
našim pčelarima, da :će se branjem pelina uništiti paša
našim pčelama, već naprotiv da će im se ista umnožiti.
Nek naši pčelari paze, da se lazinam ne uništuju naše
šume, gdje raste mirta, planika, lemprika, mali i veliki
vrijes, te drugo šumsko cvijeće, nek u blizini kuća i
sela po vlastitim gomilam, vrtlovima, ogradam i uz
puteve zagoje što više rusmarina, gdje može da uspjeva
i siju druge cvijetne trave, tim će našim pčelama
pružiti obilnije paše. +
I a
t Izlazi svakog Uni: pi Oglasi Zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Gdgovomi
O g tE urednik A. FIe. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
Nije se nikad gulio pelin za trgovinu, a danas '
ponadasve ze, jer sve što je pelin čišći od svojih
patrljika, to je za trgovinu bolji i bolje se plaća, a
samo lišće najbolje. Ruke radilice naših primoraka i
hercegovaka tome su se izvježbale, pa se svaka natječe,
kako će bolju vrst i čišću trgovcu donijeti ; to joj se
lijepo isplaćuje. Trgovina pelinovim lišćem s godine
na godinu raste i naše primorje uhvati lijepe koristi;
narod se prehrani, odjede i obuče, a i dugove isplati,
dok trgovci zasluže lijepi dobitak a s njima proživu
i mnogi drugi radnici. Bilo bi, opet velim, žalosno,
nepravedno i ubitačno zabraniti tako bogatu granu
naše industrije biva branje lišća pelinova, koji se ni
sije ni ore, a obilna prihoda daje. Takovom zabranom
mnoge bi se krajeve upropastilo, na prosjački štap
svelo, pače opušćelo!
Naša pokrajinska uprava dogovorom Ministarstva
Poljoprivređe i Voda pohvalno je uradila, što je predlog
Centralne Uprave pčelarskih zadruga — koja takogjer
re dijeli mnenje svojih podružnica — uputila na
općinske uprave, jer predmet spada u njihovu nadle-
žnost, da ove o tome — saslušav mnenje vigjenijih
pčelara i opć. vijeća, te seoskih zborova — izvijeste
o predmetu Pokrajinsku Upravu.
U koliko mi je poznato mnoge su općine i seoski
zborovi u ovome kotaru zaključili, da se pelin slobodno
bere kako se je i do sada brao, pošto ga njegovo
branje za trgovinu ne uništuje, već ga naprotiv bolje
uzgaja. Tako je! M. Fortunić, učitelj.
Kulturne vijesti.
Treći megjunarodni katolički kongres. U Ko-
stanci na Bodenskom jezeru vijećat će od 10. do 15.
kolovoza treći megjunarodni katolički kongres. Svrha
je tomu kongresu, da promiče uzajamni rad katolika
svih zemalja, da osnuje megjunarodno (katoličko mi-
rovno vijeće, da pomogne katoličke misije, katoličke
iseljenike itd. Megju ostalima predavai će na om kog-
gresu : Don Vercesi (italija), Georges Heog (Francu-
ska), Conte de Ronge (Francuska) Dr. Giessweiu (Ma-
džarska), Msgr. Pieiffer i Msgr. .Ledochowski (Čeho-
slovačka, Msgr. Murrav (Irska), proi. Farrago (Rumunj-
ska) i drugi. Ko bi želio da posjetitaj kongres,. može
zatražiti upute kod glavnog tajništva u Grazu (Inter-
nationale Centralstelle, Graz, Karmeliterplatz 5.)
Najveći dalekozor na svijetu bit će doskora po-
stavljen u opservatoriju na obali Tihog Ocearia u Bri-
tanskoj Columbiji u Kanadi. Taj će dalekozor imati
leću s promjerom od 3 metra, dok je do sada najveći
dalekozor u Mount-Wilson opservatoriju u Kaliforniji
imao leću spromjerom od 2.5 metra. :Zvijezde će u
tom dalekozoru biti 300.000 puta svjetlije nego li ih
vidimo prostim okom. g :
: Tajne radio-vijesti. Jedan je amerikanac prona-
šao jednu metodu, koja omogućuje, da stanovite: ra-
diografske vijesti ostanu potpuno tajne. Američko mi-
nistarstvo za mornaricu predložilo je mornaričkoj ko-
misiji senata, da ovaj izum.kupi za državu.
Blaise Pascal.
(o 300. obljetnici njegova rogjenja). e
"Dne 10. prošlog poje proslavila je francuska, a
jom i cijeli kulturni svijet, 300. obljetnicu rogjenja
og svojeg sina, B. Pascala. Ovom ćemo se prilikom
atko osvrnuti na život i značenje ovoga velikana.
faise: Pascal rodio se je 19. lipnja 1623. u Cler-
u, glavnom građu sadašnjeg francuskog dćparte-
a Puy-de-DOme. Njegov otac Etienne, veoma na-
čen čovjek, bio je prvi učitelj svojemu sinu; pa
itome bolje uspije, napusti god. 1681. svoju službu
lermortu i preseli se s cijelom porodicom (supru-
od koe malim Blalsom) u Pariz. Dječak
ć zatana, proti SO volji, bio osobito sklon
netriji, te se je retino avio djelima_velikog Alek-
inca Euklida, koji se s pravom nazivlje “,ocem
etrije“ a bio je odličan fizičar i astronom ; živio
. vijeku prije Isusa). U dobi je od samih 12
ascal već bio sastavio
MELOVOg djela ,Stoicheia“ svoj vlastiti geome-
sistemi a četiri godine kasnije napisao je latin-
kom opsežno i učeno djelo o prošjekama
doista pravo čudo za mladička od 16 godina!
i je pak, jak od ranog djetinjstva, poučavao
ičnim jezicima, logici, fizici i filozofiji uopće.
vo i vanrednim uspjesima švolega sina,
o prvoj knjizi najvažni-
II
uševrii napori iscrpiše malo po malo do toga
, da već od -svoje dvadesete go-
tjelesnu s
l < q nije \ ne ši ini les , sposa!
EDA EO E
Onako labh mladića, koji nepre.
Kako je otac bio upao. u nemilost moćnog vla-
stodršca Richelieua, morgla se je cijela porodica sklo-
nuti u Rouen, gdje je došla u dodir s nekim janseni-
stima, koji su je upućivali na proučavanje djela ondašnjih
istaknutijih jansenista. Nakon očeve smrti, te iza kako
mu je sestra Jacquelina bila postala ređovnicom jan-
senističnog samostana Port:Royala, dade se Pascal
sasvim u naručje jansenizma i postade pretjerani rigo-
rista. Mrzio je svaku zabavu i svaku razonodu, sma-
trajući - život u svijetu glavriom : zaprekom vječnom
dobru; izbjegavao je svaki prolani, pa i najozbiljniji
rad; koji izravno ne vodi k'$pasenju duše; tropio ki a
a
bezobzirno mrcvatio svoje slabo tijelo postom i po
rom, će ga stiskao pasom punim čavala; a tvrdio je,
da je ženidba neka vrst samoubojstva, paček i bogo-
ubojstva. Pravo je čudo, što mu ovakav način življenja.
nije još mnogo prije prouzročio smrt; on umre 1&
kolovoza 1662. u Parizu, u dobi od 39 god. i 2 mj.
Pascal je bio dubok BESNICA vrijedan književnik.
U dobi od 19 godina, izumio je 'aritmetički stroj za
računanje. bez brojeva i pomoćnih sredstava. U fizici
je dokazao težinu uzduha i izračunao ravnotežje teku-
ćina. | Njegova su matematička djela osobite važnosti,
a plegov. ie tako zvani maritmetički irokut“ služio ne-
umrlom Newtonu kao podloga za glasoviti binomov
oučak, kao št
do ei protičavanjima računa probabilnosti.
=. Nu dobar dio njegovih djela pripada više knji-
ževnosti, nego znanosti. Radi ktatkoće, ispuštajući sve
ostalo, osvrnut ćemo se samo na dva najvažnija ove
vrste, a to su njegove glasovite >Letires provinciales«
e84. = ME
-i nedovršene »Pens
oim #0 iraktati o svojstvima brojeva
al
Kao oduševljen jansenista bio je preuzeo obranu
ove zablude, te je u tu svrhu (god. 1657.) napisao 18
apologetskih pisama polemičke: vrste, uperenih proti
Isusovcima (koji su pobijali jansenizam), a na adresu
jednog provincijala tog reda. Stoga su kasnije ova
pisma, izdana skupa u jednom svesku, primila tiaslov
»Lettres provinciales«. Po svome sadržaju, ova pisma
mogu da se razdijele u dvije kategorije: u ona, koja
se be naukom o milosti (a to su prva četiri i zadnja
dva) i u ona, koja direktno polemišu s lsusovcima
(a to su sva ostala). Prva brane jansenističku nauku
osugjenu+0d crkve, a druga napadaju branitelje crkvene
nauke “kad su bila izdana sva skupa kao jedno
djelo, uzvitlala su silnu prašinu, te su se. baš s toga,
što su još iste godine bila stavljena na indeks, a tri
godine kasnije zabranjena i od Sorbonne, pohlepno
čitala i svuda širila. Glasoviti Pierre Nicole, janseni-
istički moralista XVII. vijeka, preveo ih je na latinski
jezik pod pseudonimom Guillaume Wendrock. —
| Francuska je kritika ovog djela, obzirom na sadržinu,
podijeljena u dva tabord: jedni ga hvale i u zvijezde
kuju, kao Boileau, Perrault, Mm. de Sevigać, pai sam
Bossuet; a DE a osugjuju, e PE de
laistre, Mme. de Maintenom i Chateaubriand, koji
veli, da Pascal A nego “, genijalni člevetnik, koji je
ostavio neumrlu |
až“. Nu obzirom na stil i jezik, svi
stariji i moderni kriličari hvale i ubrajaju megju
lica djela francuske GRA Jedao pak mora
a prizna svaki nepristran čitateli, a to je, da je Pascal
bio iskren pristaša jansenističke zablude »bona fide«,
te da nikako nije zaslužio naziv »klevetnika«, što mu.
ga daje Chateaubriand. (Slijedi)