Poštarina. plaćena u gotovu.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
pose o DUBROVNIK 17. jula 1923. God. V.
ena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100. Din. godišnje I i E OO hvala oročeni po pugelnoni jeku. Odeon
: ; a : Y : zlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
, PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ue. g i urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti“. —
Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, —
anusovi čuvari morala.
Mladi: zločinac, Hrvoje Paskijević, koji je, kako je
poznato, početkom svibnja ma Prekrižju, u Kraljevač-
koj šumi kraj Zagreba, počinio onaj strahoviti zločin
dvostrukog grabežnog umorstva, povodom njegova
dopremljenja u Zagreb iz riječkih uza, postao je opet
predmetom :življega dnevnog razgovora. Kako je na-
vrio, općenito se sa zgražanjem osugiuje spomenuto
nedjelo, koje je uistinu po sebi tim čudnije i neobič-
e, što ga je počinio, kako afirmiraju, sin ,iz bolje obi-
lji<. Zastupanje općeg ogorčenja protiv Paskijevićeva
zločina, čini se, da preuzeše javna glasila, i (to -čak
ona, koja nijesu. ,klerikalski“ nastrojena. i obojena.
Tako u jednom zagrebačkom dnevniku nalazimo sta-
vak, koji izmegju ostaloga spomenuti zločin ilustrira
ovim riješima : ,Rat je izmijenio sve iz temelja. Po-
\nešene su sve stare materijalne i moralne vrednote,
sam život datira drugi oblik, moral zapada, u sve težu
tizu i prijeti, da sasvim iščezne, da utone u krutom
materijalizmu i egoizmu, da nestane pod najnižim in-
\stinktima jedne čitave i izrogjene poratne generacije.
lspoljuju se novi tipovi do sada nepoznati; tipovi,
kojima su ratne i poratne prilike mogle samo da uve-
u i razviju do skrajnosti sve one njihove zle skio-
sti, koje su još prije malo vremena tek duboko u
njima tinjale. Takav je i Paskijević...“
aličnim, još življim moralnim gestama i jadikov-
ma nad počinjenim zločinom bili su ispunjeni stupci
ogih drugih šarenih glasila te izjave kojekakvih
eopredijeljenih“ elemenata. Ali svi ovi inače po sebi
sta opravdani i pohvalni iskazi ogorčenja, znače ni-
vo lupanje u bubanj s časovitim odjekom, baš zato,
"dolaze sa strane onih, koji svojim radom, osobito
jim nemoralnim pisanjem i direkino i indirektno
jaraju tipove Paskijevićeva kova. Ne zvuči li to pa-
doksno : ustajati protiv profilakse javnih zločinstava
d naše mladeži i pozitivno isticati svakojake lijeko-
e, a istodobno 'toj istoj mladeži otvarati put do pot-
ne moralne degradacije i uštrcavati u njihove mlade
duše otrov razuzdane raspuštenosti # Svjedoci smo
amotnih i žalosnih činjenica, da se i u štampi i u
edstavama .i u kinima i u javnim izlozima zamam-
liivim opisivanjem svakojakih nepodopština i zločin-
va dava mladeži baš pogibjeljna prigoda, da se sama
povodi za istim nedjelima. Priznajmo: zrak nam je
m oralno okužen, smrtonosno epidemičan, a to najviše
izbog loša i pogubna utjecaja; i onda se najviše ko-
ltifeji i vikači čude, da su se i u mladenačke redove
ukli zločinci i moralne propalice. Ne, gospodo, nije
to baš čudna pojava ! Ako bi se ovdje imala činiti po-
regjenja, onda bi imao da bude čudnovati slučaj, kako
se nesmetano mogu nametati za propovjednike mo-
rala, uprav oni, koji mu drukčije temelje potkopavaju:
S ovim: ne hoćemo Paskijevićev zločin opravdavali,
ali dobra ilustracija. i njena primjena mogla bi mu
znatno umanjiti krivnju. Dakle svima Janusovim čuva-
rina morala neka vazda lebdi pred očima ovo: Više
dobra primjera, manje farizejske preporuke Više &z-
biljna rada, manje prazne buke! — Jedan. od mlagjih.
Nek se čuje i drugo zvono.
Odgovor na članak : Jeli opravdan štrajk pomorace ?
Radničko pitanje imalo je da bade za Beogradsku
vladu jedno od.najvažaijih pitanja, buduć je država
kod nas jedini krupni poslođavac. Kako je megjutim
bio uregjen odnošaj radništva prama državi dokazuju
prošlogodišnji pokreti i štrajkovi u državnim poduze-
ćima (šumski širajk u Drvaru, rudarski štrajk u Kreki).
Zbog nemara a i nerazumijevanja poinorskog pitanje,
vlada se je nakon godinu dana našla opet pred jed-
nim vrlo važnim problemom, koli se po njenoj navici
neda više odlagati, jer je 21. pr. mj. dobio najakuiniji
stav. Razlika je samo, u tom, da se ovdje ue adi o
državnom poduzeću, gdje bi se odmah mogli primi-
jeniti razni zakoni sa prisilnim mjerama.
S. J. P. poduzeo, je sve poirebito, da se «bprav-
dani zahtjevi pomorskih radnika uzmu. u obzir, pa
kad se je redom radi bahalosti i neograničenog izrab-
ljivanja pomoraca sa sirane brodovlasnika svaki od
ovih pokušaja izjalovio, latili su se ovi posljednjeg
i očajnog sredstva — štrajka, koji još i danas iraje.
Nepobitna je činjenica da su pomorski. radnici, —
usprkos napornog zada, neodregjenih radnih satova i
pogibelji, kojoj su ievrgnati, od svih radnika ostalih
grana privrede najbjednije plaćeni i zato je cjetokupna
iugoslovenska štampa u opširnim člancima odobrila
zahtjeve pomoraca kao poipumo opravdane.
Pisac članka: , Jeli opravdan širajk pomoraca“ u
br. 30. i 31. »Narodne Svijesti« jedini je, koji se je
preko novina oborio na nered saveza u pitanju neža-
poslenosti, bolesti, iznemoglosij pomoraca, ma ljuće,
koji vode pokret i na patriotizam pomoraca. Da naša
neupućena javnost nebi nasjela onim tvrdnjama, ja-ću
se osvrnuti na pojedine prigovore:
1.) S. J.P. g. 1921. predložio je nacrt tabele mini-
malne posade za kolektivni ugovor, dočim vlada- je
isti nacrt odbila molivacijom, da ta odredba nemože
ući u kolektivni ugovor, već da mora biti učinjena
posebnim zakonom. (Naravno da naša vlada, koja je
uvijek pokazivala i ,previše shvaćanja“ za pomorsko
pitanje nije nikad donijela taj zakon !)
2:) 8.3. P. obratio se je prošle godine S.J.B. sa
pozivom da zajednički porade oko osnivanja auto-
nomine institucije za osiguranje pomorskih radnika
proti bolesti, nezgodi, iznemoglosti i starosti. Brodo-
viasnici sz odgovorili, da ne žele preuzeti na sebe
nikakovu odgovornost za vogjenje uprave (takove
institucije, koja bi im nametnula samo znatnih oba-
veza i dužnosti.
3.) Poslije ovog neuspjelog pokušaja donešena: je
na koneresu jugoslovenskih pomoraca održanom dne
28, 29 i 30 jula 1922. g. u Bakru slijedeća rezolucija :
»Saslušavši reierate po pitanju osiguranja pomoraca
za slučaj bolesti i nezgode kongres ovlaštuje potpunim
povjerenjem upravu Saveza, da poradi glede uregjenja
i osiguranja radnika za slučaj bolesti i nezgode, spo-
jivši s ovim zakon osiguranja proliv_ starosti i izne-
moglosti na način kako bi interesi općeg radništva u
pomorskoj industriji bili najbolje zaštićeni.“ Slučaj
starosti, iznemoglosti i smrti predvigjen je. u zakonu
objavljenu u br. 1385 »Narodnih Novina« od 14/6. 1922.
a stupa usprkos protesta S. J.P. tek g. 1923 na snagu.
4.) Na istom kongresu donešena je rezolucija, u
kojoj se traži od države da ona pruži nezaposlenim
pomorcima poiporu po Gantskom sistemu, koji je uve-
den u svim državama. Moramo priznati da hotimično
miješanje pojmova ,pomorac i kapetan“ zadaje pri od-
govoru innogo poteškoća. Pisac spomenutog članka
imao je-u vidu samo interese časnika i pri tom je to-
liko zastranio, da je interese 3000 gladnih. pomoraca
podčinio interesima nekolicine časnika, koji u svakom
slučaju mogu da pristojno obezbijede materijalni
položaj i na kopnu. Koliko bi tražena povišica
plate uplivisala na nezaposlenost časnika dokazuje
činjenica, da su brođovlasnici prekršivši postojeći ugo-
vor izmegju S. 3. P. i S. 3. B. isključili i ia brodo-
vima duge plovidbe irećeg časnika. Dakle, gosp. VIZ
zapamtite, da jebroj časnika već reduciran na minimum.
Odviše je drsko nabacivati se na patriotizam
radničke pomorske klase kad se zna, da je ista od
svih radničkih klasa nacijonalno- najsvjesnija. . Ovo
nijesu prazne riječi! Evo dokaza: 1.) Pomorci su svoj
patriotizam dokazali onda; kad se:je sve pokornički
klanjalo pred austrijskim kundakom. Revolucijom u
Boki Kotorskoj pomorci su djelom potvrdili nastojanje
našeg naroda za oslobogjenjem i tim pružili g. Trum-
biću i ostalim članovima jugoslavenskog odbora živi
dokumenat za propagandu u inostranstvu.
2.) Po prevratu jugoslavenski pomorci napustili
su talijanske brodove ne htijući se odreći jugoslaven-
skog podaništva. : O
3.) Od radnika drugih grana privrede najviše je
Jedna stara kafana nam ode. X
: — Dubrovačke uspomene — = / |
| Naša gradska kronika ima ovih dana da zabilježi
i ovaj dogagjaj: zatvorila se stara jedna kafana na
jestu pred Gospom“, zvana ,Kafana Vida Lučića“.
im dogagjajem svakako nam nestaje jedne stranice
znamenitog poglavlja naše istorije, onoga o privat-
om životu dubrovačkom ... Tamo su davni Dubrov-
ni rado zalazili, te u razgovoru, ,pretresanju doga-
aja i šali, uz kikaricu, kupicu i fjelicu; uz:čibuk i
bakijeru, igrom na karte i ,domino“; provodili sio-
dni dio: dana, nadasve za kišljivih i hladnih dnevi.
toliko vremena sve do i naše prošlo doba nije ni
o: društvenih sastanaka drugovdje nego u kafanama
u spičarijama starim. PORE
_ 1 ova kafana nam ode. A zašto? — Iz nužde, jer
Dubrovnik u duhu vremena ide naprijed. Dubrovčani
i ponosni nad harmoničnim razvojem svojega grada,
ko im se, valja priznati, pojavljuje nehote u srcu neka
ga, videći, da otpada i iščezava komad po komad
rina i.starinskih uspomena. Pri smrti ovog poznatog
i ijet: jamo. ovo mrvica, 1a$
| ja.od one na Brsaljama, otvorene g.
nazivom ., Cafič all' Arciduca Federico“ i od
tare 'kafane Ivana Mari pred crkvom sv. Vlaha.
gdje još | raju republike, kad se ona
u Kafa A Zvi-
Dubrovnik je pri kraju sep
a ri (gdje se uz vino prodavao
"decenija o XIX. v. talijan: -
bike imao nekoliko
kruh, jaja i varilo se meso), ali kafana još ne bijaše.
1 ovo je bila neka znamenita novost za Dubrovnik,
prva kafana, otvorena samo za vlastelu i ostalu gos-
podu. Tu, onada, nije bilo mjesta ostalim gragjanima.
Iz toga doba pripovijeda se ova: Vlastelin dubrovački
našao seljaka, gdje sjedi u ovoj kafani, pa će mu;
Čoeče, čoeče, kako se zoveš? Izidi, molim te, odovle,
er je ovo naš stranj !“ - in
U jednoj od najboljih svojih satira, u onoj sa
natpisom ,Anglomani-Gallomani“, glasoviti naš lati-
nista Gjono Resti (1758.-1814.) opisuje tu kafanu
(taberna), gdje se sastaju ,equitesque patresque . .. juve-
nesque senesque“, i piju crnu kafu (sorbentque qua-
ternis assibus emtos — nigrae undae cyathos). On fino
izvrgava ruglu njihovo smiješno političarenje i prepi-
ranje o Francuzima i Englezima, dok su jedni za prve
a drugi za druge. Ta je debata njihova svršila: tako,
da se nekoliko čaša prevalilo i razbilo, na što je nastao
sonoran smijeh sviju, a konobari (pueri) zatražili u
ime naknade .sestertia centum“. Ozlovoljen naš pjesnik
ode iz bučne ove kafane. =,
"Naziv »Caffć svizzero“ uzeo je mjem vlasnik, a
io je bila obitelj Zišler, protestantske vjeroisp., rodom
iz Steinsberga, u švicarskom kantonu Graubiinden.
Polovinom prošlog vijeka bio je vlasnikom 'te kafane
Josip Zisler Leonardov, koji se \g. 1851. vjenčao u
) o 3 Mariju Richitelli. Po nje-
govoj smrti ona se g. 1858. preudala za Pera Balatina,
iz Brgata, koji preuze tu kašanu.i držao ju je do svoje
smrti (g. 1880.). On zamijeni stari onaj naziv drugim :
,Catfč all' Imperatore.d' Austria“. Dubrovačko gragjan-
SEC 5 aood dali :
stvo, koje je tu imalo svoje zgodno i ugodno padalište, lr redi ujesta pred "Dvorom" i a
baš ukusno: spravlji
nalazilo je tu, uz ostalo. "ukusno spravijenog
ko korupa“, za ,patakun“.
slatkoga, tako i ,pasta o
_brovački, pošao je neke pute,
Za slatko je Balarin upotrebljavao žumanca od jaja,
bez bjelanaca. ,Ja sam“ — kazivao mi je B. M.
,više puta s bročicom pošao u Pera Balarina, i usuo
bi mi bjelenaca od jaja, da ponesem doma; njemu to
“ nije trebovalo a mojoj je obitelji to dobro dolazilo“.
— O Balarinu se pripovijedaiova: Uručio mu sanat“
poreznog ureda poziv, da nešio plati. A on, nešto
zlovoljan, raspara onaj poziv, pa će, pun jedai ironije:
,Moj dragi! Kad se čulo, da: se . ,All' Imperatcre
d' Austria“ naregjiva da plati?!
Poslije Pera Balarina ovu je kafanti držao pk. Ivo
Vidak (Škavelja) i zamijenio joj je talijanski naziv
ovim ,k Ćesaru austrijskomu“. Tamo su, jer je bilo
najbliže, diletavti pjevači stolne crkve Gospe“ obi-
čajno nakon pjevanja dolazili, da čime oslade grlo
(odnosni račun isplatila bi Uprava ove crkve l), —
Jedan mladićak, dobar pjevač, ali poznati glerić“. du-
bez ičigova uoblašienja,
da se tamo poktijepi. Što bi želio, to bi mu kafanar
i dao; vjerovao mu na njegovu riječ: ,Gospa će Vam
platiti“, dok se nije jednog dana ušlo u trag njego-
voj bezočnosti. . so
Vidakovu pa Lučićevu kafanu posječivali su .ne-
koji penzionirci, dok im je to špag dopuštao. Tamo je
bilo padalište, gdje bi se uz čašicu kale razgovarali i
“dogovarali gg. pučki učitelji, kad .bi došli na kotarsku
učiteljsku skupštini. — Ova siara, u zadnje Lučićeva ka-
fana ustupila je svoje mjesto jednoj novoj banci :
»Prvoj hrvatskoj štedionici — Zagreb, podruž. dubrov.
Nema tu više znaka, da je bila kafana ; nema table,
ni gvozdenih stolica sa stolicama, ni onih pore-
danih bačava sa usagjenim teandrima, što je lijepo
Gospom“... . Gi.