Br. 42.
Narodna $
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK 2. oktobra 1923.
God. V.
vijest
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
_ Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100, Din. godišnje.
Izlazi svakog Utornika. a
Pojedini broj 1:50 Din.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku.
urednik A. FIe&.
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, —
— Odgovornii
— Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —
_Hvale vrijedan primjer.
Teško osjećamo, što nemamo sada
_ hrvatskoga atoli
nijednoga
bez prave
u dnevnom životu. Nemamo svoga tumača
neg moramo da slijed tih do-
aočare bezvjerske i indiferentne
levne štampe, a naša katolička tjedna štampa jedva
ospijeva, da to korigira i nadopunja u našem duhu,
Mnogi još nijesu ni svijesni toga, u kako smo
Bžak položaj dospjeli baš lim, što nemamo pravoga
katoličkog glasila u dnevnoj štampi. Od 15 hrvatskih
' nijedan nije primarno i sasvim katolički, a
i protivna svim katoličkim idealima.
Ali ima mnogo katolika Hrvata, osobito inteli-
genata i svećenika, koji i te kako znadu prosuditi,
_ koliki je to nedostatak, što nemamo katoličkog dnev-
nika, i kolika nas odatle još može da stigne nevolja
u našem katoličkom životu i radu. I javljaju se već
glasovi, koji govore : Dajte nam katolički dnevnik |
Javljaju se katolički pregaoci, koji su spremni sve
initi, samo da što prije dogjemo do katoličkog
vnika. Tako su 6. septembra imali svećenici sisač-
koga kotara u Hrvatskoj u Župi Martinskoj Vesi (rod-
nom kraju Stjepana Radića) svoju godišnju koronu,
na kojoj:su stvorili više rezolucija, a megju njima i
i ,Ucigjamo živu potrebu izvanstranačkog ne-
litičkog katoličkog dnevnika. Neka Pijevo Društvo
veđe ke akciju oko udovoljenja toj potrebi,
mi obečajemo (a nadamo se, da će nas slijediti i
18800), najveću moguću pomoć“.
Svećenici su sisačkoga kotara ovom rezolucijom po-
zali, da ne živu toliko pod- utjecajem teške atmostere:
ašnjosti, koja je sva puna i već prezasićena stra- .
ko-političkim omamilom i eksplozivom, nego da
više gledaju napred u budućnost, kakva će nam biti,
(1 je štampom, organizacijom i radom katoličkim
idealima ne osiguramo. Štampom u prvom redu, jer
[ona danas u životu dobiva najodlučniju riječ. Zato
lreba svi da pozdravimo tu hvale vrijednu rezoluciju
Sisačkoga svećenstva, pa se nadamo, da neće ostati
osamljena. Štogod nas više bude, tim će lakše i brže
či. Vrijeme leti, ne kasnimo i ne žalimo ništa, jer
atoličkim dnevnikom moramo pokazati, da je naš
narod katolički, . koji se neda pod bezuvjetni utjecaj
[petnaestero liberalnih dnevnika, nego da možemo i sami
ostvariti i osigurati barem jedan dnevnik1 Dr. A.
Mjegovanje lica pjevica i njihova zaštita
ii snom ugl. ,Društvu za zaštitu &ivotinja“ na uvaženje)
i piše V. Medini.
|, U svojim mlagjim godinama njegovao sam ptice
pjevice u kavezu, i baš jer sam ih njegovao, stekao
sam. osobitu: naklonost i ljubav prema njima i odvrat-
lost prema svakomu, koji ptice i njihova gnijezda
jurištava, muči ih i zlostavlja. Sad pak, na moje ne
fmalo čudo, vidim da ih ima kod nas, koji u svome,
lače pohvalnom nastojanju oko »zaštićivanja“ životinja
Opće, a ptica napose, idu tako daleko, da njegovanje
u kavezu, pa bilo to i najbrižnije, smatraju
čenjem“, te traže od ,nadležne vlasti“ u pogledu
tatanja ptica taki postupak, da kad bi se on prema
i hovoj želji u djelo proveo, onemogućio bi držanje
:govanje ptica pjevica.
Kako u ovome pogledu misli mjesno nedavno
iovano »Društvo za zaštitu životinja“, nije mi do
he poznato, ali je stalno da megju članovima dru-
ima ih koji misle onako, kako prije rekoh. S toga
i smatrao zgodnim da rečenom uglednom društvu
retke namijenim na uvaženje. :
Upitaš li nekoje fanatične zaštitnike pica, zašto
rotivni svakomu hvatanju ptica pjevica, pa i onda,
M se hvatanje ne vrši od kakve obijesti ili za šport,
& jedino za držanje i gajenje u kavezu, odgovaraju
fi uvijek istom sentimentalnom pjesmicom ,o gubitku
latne slobode“, s kojeg gubitka da ptica trpi ,zasuž-
“ u kavezu. Dodavaju k tome, da se držanjem
u kavezu smanjuje broj ptica -korisnih za poljo-
=
djelstvo, tim više što — kažu oni — naše domaće
ptice pjevice ne plode se u kavezu.
Sve ovo i slično, dade se doisla lijepo 1eći, ali
u realnosti stvar stoji drukčije. Mjerodavan u ovome
pitanju ne smije da nam: bude sud kojekakvih laika
ili prirodoslovnih diletanata, nego sud striičnjaka i
prvih autoriteta u prirodoslovnoj_ znanosti, čije riječi
ja ću ovdje da navedem,
Na oprovrgnuće prigovora o tobožnjem »inučenju“,
evo što kaže Brekm, prirodoslovac svjetskog glasa :
»$ pravom se zabranjuje trgovanje s robovima ;
jer je ropstvo poniženje čovječanstva, jer ono razumna
bića ne samo što osugjuje na trajno služništvo, nego
ih još dotle ponizuje, da ih smatra prostom robom.
Nego, i sami čovjek priuči se na poniženje sebe
samoga, te ga osjeća manje bolnim. A koja li razlika
postoji izinegju jednog razumnog i jednog nerazumnog
stvora; jer životinje ne mogu imati u sebi nikakva
osjećaja poniženja ili nesreće. Naprotiv, kad su jednom
svladale gubitak slobode, te se privikle, one se u
sužanjstvu sasvim dobro nalaze“. .(,Die gefiederte
Well“, Magdeburg, 1896 br. 49),
Nadovezujuć na ove riječi velikog zoologa, jedan
drugi odlični njem. prirodoslovac piše ovako :
»Ja tvrdim, da njegovanje ptica pjevica, ako se
provagja prema prirodi i $ potrebitim poznavanjem
stvari, ne samo što u sebi ne sadrži nikakvo »Mučenje
životinje“, već može baš postati moćnim poticalom
težnja za životinjskom zaštitom, i da s toga ne bi
trebalo da bude pobijano od društava za zaštitu
životinja, nego dapače po mogučnosti promicano.
»Bez sumnje ime čovjek pravo, da sebi podložan
životinjski svijet u svakom pogledu upotrijebi za svoju
korist, dok to biva na ljudski način. On može dakle
životinje zbog njihova mesa brzim i bezbolnim nači-
nom ubiti, ali on može i s pernatim pjevicam svoj
stan poljepšati, ako im za izgubljenu slobodu može
dati naknadu u udobnijem življenju, ....... Kad progju
prvi teški dani, te se piica na kavez privikne, ona
počne pjevati. Pjevanje je kod ptica u prvom redu
izražaj požudne ljubavi, u drugom redu ugodnog
. dobrostanja. Zar bi nas u sobama držani crvendaći,
grmuše crnoglavke, češljugarke i druge ptice svojim
tako živim i tako slatkim pjevanjem veselile, kad bi
se one u kavezu zbilja nesretnim osjećale ? Još bolji
pak dokaz za svoje dobro stanje podaju nam one,
kad idu da se gnijezde u prostranom kavezu ili u
naročitoj ptičjoj sobi“. (Dr. Kurt Floericke: ,Die
gefied. Welt.“ 1896 br. 45. Ovdje mi je opaziti da
pokušaji leženja u zatvorenu bili su učinjeni s uspjehom
maldane kod svih naših domaćih ptica pjevica. Pisac.)
"Slično se o predmetu izraznju i drugi odlični
omitolozi, ali. za stvar neka bude dosta navesti još
riječi pokojnog D.ra Karla R4ss-a, stručnjaka i velikog
prijatelja ptica, jednog od onih ljudi koji su se u
Njemačkoj za zaštitu ptica najviše borili i u tome
pogledu najviše zasluga stekli. On kaže ovako:
»Gdje se ima posla sa zaštitnicima ptica, koji
imadu volje da budu poučeni, dobro je da se vazda
i ponovno prstom upre na ona raznovrsna gledišta,
s kojih je njegovanje ptica (,Vogelliebhaberei) oprav-
dano, megju kojim najvažnija su ova:
1, Hvatanje naših domaćih ptica za njegovanje
u kavezu, ne nanosi štete ptičjem svijetu; jer se za
držanje u kavezu hvataju sve gotovo samo mužjaci ;
ovi se pak prema ženskim nalaze u pretežnijem broju;
ne samo, nego je i od koristi, ako ih se diže, buduć
da nesparene ptice ometaju one koje su sparene u nji-
hovu gniježdenju i leženju. One izmegju naših domaćih
ptica, kojih smanjkavanje naglo se i vidno zamjećuje
to jest lastavice, ne hvataju se za držanje u kavezu,
nego za jelo. (Poznato je da Germani i Slaveni štede
ptice, osobito lastavice; Talijanac naprotiv, Francuz,
Grk, Egipćanin i Istočnjak ljube ptice, da ih jedu, i
uništavaju ptičji svijet u takim masama, da je talijan-
skom trbuhu žrtvovano za najmanje svake godine 2
milijuna malih ptica pjevica, počinjući od striježa, pa
do lastavice ! Op. pisca). :
2. Ljubitelji ptica, koji ptice njeguju u krletci,
ujedno su najgorljiviji zaštitnici ptica. Ko nije naučio:
poznati pticu u kavezu, taj nema obično nikakva razu-
mijevanja za njezinu prirodu i potrebe njezine.
3. Njegovanje ptica djeluje odgojno i oplemeni-
teljno. Ono potiče ljubav prema životinjama, čini čo-
vjeka blagim i samilosnim prema svim stvorovima i
priječi ga, da postane surov i besćutan. Njegovanje
ptica čini, da se mnogi ljudi sačuvaju od ostalih opaš-
nih strasti, ono je k tome jedina radost hiljadama
siromašnih ljudi.
4. Ptica držana kako treba dokazuje nam svojim
uspijevanjem, svojim pjevanjem i svojim gniježdenjem,
da se ona u kavezu jednako dobro osjeća, kao i na
otvorenu. Ona nalazi tu obilato i bez truda svoju
hranu, i nije izložena nikakvoj pogibiji. Redovno ona
dostiže u kavezu veću starost nego na otvorenu.
5. Najveći dio ptica nema potrebu mnogo letjeti
i ,slobodno u eteru lebdjeti“; one lete daleko samo
da hranu traže, a jer je u kavezu pred sobom imaju,
nije ograničenje prostora , mučenje životinja“.
(Nastavak [ svršetak u dragom broju),
Centralizam u državnom gospodarstvu.
»Marihorska Straža« donosi ovaj članak:
»Režimski protivnici federacije predbacuju nain,
da naš boj protiv centralizma vodimo iz samih proti-
državnih pobuda, a ne uvigjaju, da nam je u prvome
redu do toga, da se cijela država gospodarski pridigne,
što je moguće samo putem federacija, buduć da cen-
tralizam, koji se kod nas praktikuje, to isključuje. Da
je to tako, navagjamo za primjer bilansu Državne Hi-
potekarne Banke (Uprave Fondova), što su objavile
»Službene Novine« u Beogradu dne 30. avgusta. Bi-
lansu su potpisali članovi upravnog odbora: Nastas
Petrović, Dr. Bogdan Marković, Milić, Radovanović,
ivadinović, Manojlo Klidis. Pregled su izvršili i bi-
KINI E. USaČBOVIS 2 PSPAD hi Mutin Ste-
glavne kontrole potpisali su bilansu : M. Jovanović, M.
Kovačević i M. Vukičević. Kako se vidi po članovinia
upravnoga i nadzornoga odbora, ta banka izgleda, kao
da je namijenjena interesima kakve Palilule ili kojeg
drugog provincijelnog mjestanca. A ipak je to Državna
hipotek. Banka, koja bi morala služiti interesima cijele
države i u koju su uloženi razni fondovi javnih usta-
nova (11 i po milijuna), i kapitali javnih ustanova
(48,125.174.63 dinara). Nećemo pitati kome idu u džep
ogromne tantijeme u iznosu od 1 milijuna 212.533.41
Din. u zlatu, ali da su barem u upravi ljudi, koji po-
znaju potrebe i razmjere svih mjesta i krajeva u dr-
žavi, ne samo Beograda. Ali za to ne treba razbijati
glavu, jer Državna hipotek. Banka služi samo intere-
sima Beograda. Ona je izdala Beogradu zajam na ne-
pokretnine u visini od 207,500,486.10 Diu.; zajam za
izgradnju zgrada u visini od 150,017,339.05 Dinara.
Jamačno se upraviteljima banke čini, da je mnogo više
potrebno, da, na primjer, gosp. Sveta Savić, urednik
»Balkana«, zgradi za se palaču u Beogradu, nego da
se u drugim mjestima sagrade zgrade, koje su svakako
potrebne. Tako, kako hipotek. Banka, rade i Narodna
Banka i Pošt. Štedionica; tako se vodi i prometna po-
litika i podijeljuju krediti za poljodjelstvo iz državnog
budžeta. Da te krivice prestanu, mi se borimo protiv
centralizma, a nijesmo protiv države, kako nam pro-
tivnici predbacuju. i i
Beograd, osim što je mnogo dalek, ne ide u njemu
mikakav posao bez nepotrelne birokratije i »Šmiranja “.
Svako prijatno riješenje traži dosta novaca. Trebalo bi
takogjer da činovnici budu dobro vješti prilikama u
pojedinim pokrajinam, da budu mogli lako. poslovati
u njihovu korist, što beogradski činovnici nijesu. Ob-
zorje njihovo obuhvaća samo Beograd, od prečanskih
krajeva možebit još Bled ili kakvo drugo kupalište.
Poznadu pak samo srbijanske zakone, prečanski su im
kao kakvo španjsko selo. Potom je jasno, da s takvim
činovničkim aparatom, koji je povrh toga još odveć
opterećen poslom, metmože uprava uspješno djelovati
ma razvoj gospodarstva... i
Centralizam je pridržao Beogradu svaku pa i sa-
svim neznatnu odluku, koju bi moglo lako riješiti
okružno poglavarstvo. Na odluku se pak mora čekati
po par mjeseca, ako zanimanik nije voljan da s većim
svotama umekša činovnika, da pošalje spis dalje, ili
da zamoli kojega poslanika, da ide neprestano poticati
i tako pospiješi riješenje.
Decentralizacija je nužno sredstvo, da se država
ekonomski pridigne. Na taj će se način najbolje od-
stranili korupcija, koja je zahvatila maha u Beogradu.
to bude država više potrošila za činovnički aparat,
ona će s druge strane više koristi imati uslijed općega
blagosianja. Centralizam pak koristuje“do sada samo
nekolicini beogradskih advokata, koji posreduju, i vi-
šim činovnicima, koji masna mita dobijaju“.