i Poštarina Br. 49. arodna Sv \ plaćena u gotovu. DUBROVNIK 20. novembra 1928. ijes PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Slovenci na braniku. (Iz govora D.ra_J. Brejca, držanog na zboru povjerenika S. L. S. u Ljubljani dne 5. ov, mj.) »Da li smo proti državi 2“ — Nekad je to bio najgrgji top, kojim su strijeljali na mas. Danas je to šuplja fraza. Kad bi država bila organizacija za plja. čkanje naroda, za uvagjanje i promicanje nereda, krivice, korupcije i nasilja, onda smo mi, koji hoćemo, da u državi bude reda, pravda, poštenje i sloboda, uistinu protudržavni. Naša kritika nije naperena protiv države, več protiv orijentalnog pojimanja države, kome je država samo krava muzara, koja ne pozna jednakopravnih državljana, već samo oblasne paše i pašiće na jednoj, a bijednu raju na drugoj strani, koja o zadatcima i. dužnostima moderne socijalne države nema ni pojma. : Odgovorivši sasvim temeljito na pitanje: , Zašto hoćemo autonomiju ?“ — nastavlja: ,U zadnji čas“ iznosi nam se kao opomena izgled Bavarske, i kaže nam se: pogledajte kamo vodi federalizam i autono- mizam — do raspada države i do potpune samostoj- nosti njenih dijelova ! »Da, Bavarska docet/ Učimo se od Bavarske, Istina, Bavarska teži za većom samostojnosti, nego što . ju ima, ali tome nije kriv ni autonomizam, ni federa- lizam, nego nešto sve drugo, što se zove prusizam. Za Nijemce bi postojali svi uvjeti za jedinstvenu, centrelističku državu. Svi govere jedan jezik ili barem imaju samo jedan pismeni jezik, koji svi razumiju, i maju istu srednjoevropsku kulturu i isti nizd te kulture, jako razvit osjećaj nacijonalne skupnosti, reda i disci- pline, kako nijedan drugi narod na svijetu, a i gospo- darske prilike ne gone ih nužno na dvije razne strane, Zašto dakle unatoč tome Nijemac, osobito Bavarac, Prusa re može da vidi ? Zašto neće da se pusti vladati od Berlina, premda na oko sve za to govori, da bi to bilo ne samo moguće, već i oportuno ? To je stoga, što pri skupnom življenju naroda ne odlučuju samo narodni, pelitički, gospodarski interesi ili imteresi oportuniteta, već su tu posrijedi drugi, etični momenti, uprav onako kao i pri skupnom življenju pojedinih ljudi. Tu odlučuju, i to u prvom redu svojstva zna- čaja, temperamenat, misaonost, Potreba je nutarnje harmonije. Te pak nema i ne može da je bude, gdje jedan hoće da bude bezobziran i samopašan gospodar, a od drugoga zahtijeva da mu se podvrgava na milost i nemilost. Bavarac mirzi prusovstvo zbog njegove lukavosti, nadutosti, prepotencije i zbog njegovih hegemonističkih alira, to jest, zbog svih onih istih svojstava, što su prusovstvo u cijelom svijetu omrazila. To je onaj isti mentalitet, koji drastično izrazuje njemačka rečenica : sein, so hau' ich dir den Schadcl ein“. Taj mentalitet | Bavarca, koji je sam po sebi dobričina, ali koji je | svijestan svoje jednakovrijednosti, odbija od zajednice s Prusima. I 50 godišta državne zajednice, 50 godišta | sjaja velikoga zajedničkog rajha nije toga jaza moglo premostiti. A zašto ne? Zato, što je Prus ostao Prus, | što svoga značaja nije promijenio, jer je ostao brutalan, ohol, a k tome i sebičan i za isključivim gospodstvom hlepeći ,brat“. Stoga u Njemačkoj nije došlo do pra- voga nutarnjega jedinstva, do harmonije duša, što je osnov i preduvjet za svako ujedinjenje, za osjećanje istinske zajednice, I s toga će bavarski separatizam živjeti, dok bude živjeti pruski hegemonizam. A kako je u nas? Tu nemamo ni zajedničkog | jezika, ni jedinstvene “kulture, ni jedinstvenog pisma, ni jednakih gospodarskih i socijalnih prilika, najmanje pak jednake misaonosti iliti po balkansku , mentaliteta“, U jednu riječ: u nas nema zajedničkog ništa osim volje i želje, da u megjusobnoj potpori i obrani stvo- rimo svi skupa Jednu državu. Osjećamo se kao jedan narod samo u državno-političkom smislu kao Slovjeni protiv Neslovjena. Mi Slovenci osjećamo se tako malo rbima, kako Srbi 'Slovencima. Naše ujedinjenje ne ači, da smo se jedan u drugoga slili kao više orsti vina, nego da smo o jednoj te istoj državi našli svoj jednički \ slovjenski dom. Stoga je za razbistrenje Cijena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 100. Din. godišnje. | »Und willst du nicht mein Bruder | Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. pojmova potrebito, da pometnemo jednom za vazda neistinilu frazu o marodnom ujedinjenju, kad smo u istini samo državno ujedinjenje. A pri tome ujedinjenju dogagja nam se slično kao Bavarcima i Prusima' Paralela nije neispravna, Naše srpstvo pokazuje nažalost mnogo sličnosti s prusov- stvom, to biva svaki dan očitije, Isto omalovaživanje i Driskiranje svega, što nije specijalno srpsko, isto nepovjerenje napram svemu nesrpskomu, ista — da se vrlo blago izrazim — preočita i prevelika skrb za materijalne srpske interese, a nadasve ista težnja za nadvladom nad braćom, koji smo mu, pravo reći, tek bratići, kojima se on hoće svim sredstvima naturiti za gospodara, pa makar i pomoću Nijemaca i Turaka, Taj duh je ono, što nas dijeli u prvom redu. I dokle god bude taj duh vladao u Beogradu, dotle će onkraj Save i Drine živjeti i rasti automistička i federalistička misao. (Dugotrajno odobravanje). U tome se nalaze duboki etični korijeni našega pokreta. Zato bi moralo srpstvo najprije predobiti dušu našega naroda; ali loga ono neće postići nemoralnim sredstvima, korupcijom i potkupljivanjem, još manje silom bajuneta ili izgladnjivanjem naših kulturnih ustanova, najmanje pak netivavanjem ćirilice i srpskoga jezika — već samo time, da preobrazi svoju vlastitu misaoncst; svoj mentalitet, (Burno povlagjivanje). Kad naš narod bude vidio, da bratstvo nije samo maska, da se lakše dogje do susjedova i bratova hambara, već da je istinski osjećaj, — onda će on opet tako iskreno zagrliti svoga srpskoga brata, kako u vrijeme prevrata, kad smo u bratstvu vidjeli — svoje evan- .&jelje i svoj program. Jer se pak taj preokret neće još za dugo izvršiti, a i ne može se izvršiti kroz noć, stoga moramo sve dotle ostati kako jesmo, autonomisti, koji tražimo, da na svojoj zemlji ostanemo svoji gospodari !“ - Srbi i Cincari. Prenosimo ovo nešto zanimivo, što pod gornjim natpisom piše beogradski »Glasnik«, a sarajevski »Narod« preštampava : : n»Poznata je stvar da su Jevreji odavno poznati u svim zemljama evropskim kao jedan opasan i vrlo uticajan elemenat, jer je skoro svuda u njihovim ru- kama novac — kapital, i to likvidan kapital. Kod nas, megjutim, Jevreji ni iz daleka nijesu “tako opasni ni bogati kao Cincari. Cincari drže u ovoj zemlji dva najmoćnija instrumenta kulture i civilizacije : vlast i bogatstvo. Cincari su najveća opasnost po moral, patriotizam i prosperitet ove zemlje ! Srboeincarski tip se razlikuje od srpskoga tipa. Cincarin je, istina prividno, primio mnoge osobine Srba... Pa ipak i kroz vijekove uzajamnog života sa Srbima Cincarin je ostao samo cincarin... Površno i prividno nacionalan. Ima za svega jednu mjeru, kojom mjeri sve vrijednosti, fo je novac... : Nema zajednice i ustanove u kojoj ga nema i koju neće materijalno iskoristiti. Nema osjećanja koga ne mjeri novcem, niti pak uvjerenja koga neće žrtvo- vati ličnom interesu, Čemu god prigje gleda da ga iskoristi, bilo materijalno, bilo intelektualno. Državu i njenu vlast smatra za najbolje sredstvo za iskorišćivanje i lično bogatstvo, zato se otimaju za vlast i državne položaje. Kad mu zatreba prodaje sve: uvjerenje, bratstvo, prijateljstvo, državne interese, pa čak i sebe, da bi postao vlast, I oni je imaju, drže i iskorišćavaju. : i U ovoj zemlji Srbi samo rade, teljigaju, biju se za nju, a cincari vladaju, truju, prodaju, dok je jednog dana sasvim ne prodaju... — O, Srbi, Srbi, vi ste djeca...“ \ (E, pa kad vi to tako lijepo rekoste, ne treba da mi ni riječi dodajemo! — Ured, »Nar. Svijesti«. reumatizmu i kostobolji taj više ne trpi Tko Il boli jer je već upotrebio Reumatis. Reuma- tis dobiva se uz originalnu cijenu u ljekarni u Gružu. za Reumatis sredstvo za mazanje proti Oglasi, urednik A. FIe. — Vlasništvo Odbora »Narodne Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se | strine. Kako li je bio sjajan »Miserere« slavii Ar zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. - Pisma iz Ljubljane. Pučko sveučilište u Ljabljani. Jedni orijentaciju doživljavamo pod pritiskom gospodarskih i socijalnih preokreta. N jasnije postaje mislećemu čovjeku, da tre arislokratski način promatranja uzgoja i iz će, te priznati pravicu takogjer najširim si takvim pravicu do duševne hrane i do iz U tom pogledu počelo je u Ljubljani »P lište« 4. oktobra serijom svojih predavanj Universe. Početak je bio sretan publikom. vidjeti zastupnike prosvjetnih oblasti, sve fesore, laičnu i svećeničku inteligenciju, u gjake, gragjane i radnike, Broj_slušatel:: kako se živo javnost zanima za probleme > socijalne obnove današnjeg društva. Iza o, govora akađemičara Čebeja nastupi svojim sveučil. prof. Dr. Ozvald : »Potreba nove -:i Razvio je u kratkim, ali do dna dubokim izv: sva nužna pitanja moralne obnove mode čanstva. Početak predavanja »Pučkog sveu je takvi uspjeh, da se mogu očekivati o ljepši plodovi. U nedjelju 1i oktobra bil vanje sveučil. prof. Dr. J, Hadži-a: ,S megju životinjama.“ — C. Razno. Ljubljanski demokrati poslije 0 raza na svim linijama, sada otvaraju političke tečajeve za svoje pristaše, jer treba spretnosti i okretnosti s | uništiti , klerikalnoga zmaja“ ; po nekim tije venije kane obdržavati saslanke, ali nade z nema, jer su Slovenci kultur»n narod, | zavaravati demagoškim triko:ima raz Radi nekih neugodnih incidenata položaju ljubljanski veliki žu nan sanju ljubljanskih novina mini primio ostavke. — Liberalno š dvije godine uništilo je centralnu akade, si sunia 0+ akadeqs nenzu: -—iz straha pred. katoličkim akađemičarima, Jeta Se bojali, da ih ne nadglasaju pri sja odbora.“ Kata. lički akademičari snašli su se i | dok napredno gjaštvo osjetilo je.svu težinu svoga raka ma svojim legjima; stoga čitamo u zadnje i jeme po dnevnicima molbe za doprinose za neku Centralnu menzu“, Na 8. ov. mj. davalo je pič vačko društvo »Lisinski« iz Zagreba pod vodstvom € Baranovića Palestrinijevu misu »P23ae Marcelli« i če tiri madrigala u velikoj dvorani hotel »Unioxz«. Zbo je savršeno izvagjao klasične ko:ade neumrlog Paje u vjerovanju, sličilo je bujnoj rijeci, koja ieče hridi i zelene poljane. Srce je plamtjelo sluš drigalu »Lucruda mia memica«, a duša osjećala pod zvucim madrigale »Alla riva d Ljubljana se mijenja i razvija dnevnin; zavicama i blagim umjetničkim užicim Triglav i ponosne Kamničke Alpe po š okitiše svoje čelenke bijelim darovima. — £. Mi Kulturne vijesti. Jedno znamenito obraćenje. Uvaženi irancusk i list »Journal des Debats« donosi: ,Na 6. prošlog oktobra, arhimandrit Sergij Dabić položio je svoji | profesiju vjere katoličke u ruke Mr. Chaptal-a. Presvi- jetli Sergij, doktor prava i teologije, bio je za € godina milostinjar kod ruskog poslanstva u Grčkoj, gdje je predstavljao pravoslavnu rusku crkvu, zatim delegat u Evropi crkvene uprave južne Rusije, napokon upravi ruskih crkava u Austriji, u Ugarskoj i u ka krajevima Njemačke. Od godine 1439. kad bi o! Florentinski Sabor, ovo je prvi ruski prelat, koji i pristupio katoličkoj crkvi. Papa je uoblastić crkvenog dostojanstvenika, da može uzdržati svo; i arhimandrita i povlasticu nošenja mitre i križa na opisima, Pravoslavna religiozna biblioteka. Svi z: narodi a naročito Englezi imaju veoma jaku relig književnost. Svako krupnije pitanje oni pretresaju i sa religiozne strane. I vrlo inteligentna publika se tamo interesuje, kako će se izvjesno pisanje slivaiiti sa religiozne strane. Ta vrsta književnosti je kod pra- voslavnih zastala; o tome, kako će misliti o pojedinim stvarima i socijalnim pitanjima religiozni predstavnici kod njih se slabo vodi računa. U posljednje vrijeme osnovana je Biblioteka Religiozno Moralnih Pitanja i kod pravoslavnih. Sv. Sinod udijelio je pomoć ovoj Biblioteci u sumi od 3000 Dinara iz crkvenih fondova. . Crkvena štamparija u Rakovici. Na predlog g. mitropolita Dožića Sv. Sinod donio je riješenje, da se u manastiru Rakovici otvori moderna štamparija za štampanje crkvenih knjiga. U štampariji će raditi monasi pod upravom stručnjaka : glavnog faktora i profesora grafičkih vještina g. Gvozdena Klajića i njegovog pomoćnika g. Konstantina Petrovića.