Poštarina plaćena u gotovu. | N »PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Br. 50. DUBROVNIK 27. novembra 1923. u God. V Cijena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 100. Din. godišnje. Izlazi svakog Uii i | JO, zahvale i prlečna po posebiidm cijeniku. — Odgovorni urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, — Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vračaju. — Sablažnjive pojave. U okružnici, na sve školske: uprave Kraljevine, koju | smo u cjelini donijeli u jedncm od posljednih brojeva | našega lista, sadašnji g. ministar prosvjete Trifunović | konstatovao je ono, što nažalost svi vidimo. i što po- reći niko ne može. On je konstatovao, da je veliki svjetski rat ostavio u čitavom svijetu, pa.i kod nas mnogo nereća, ne samo u ekonomskom i socijalnom, nego i u moralnom pogledu“; da su ,uslijed različi- [tih štetnih upliva, koji utječu na narodnu mladež u |moralnom pogledu, nastale megju narodom u raznim krajevima takove prilike, koje dovode marod do mo- ralne propasti ;“ da ,u našemu narodu, naročito me- gju omladinom isčezavaju lijepi nacionalni običaji ; gubi se patrijarhalno poštovanje i ljubav prema svemu što je sveto i uzvišeno ; mlađež da propada uslijed ||pojave mnogih ružnih instinkta, uslijed nehajnosti za kreposti, uslijed razvratnesti, poholnosti i uslijed po- |manjkanja vjerskcg osjećaja; psovka i bezbožni čini |da su se i megju mladeži proširili. »Proći će — veli ministar — još mnogo vremena, ||dok se poprave sve silne štete svjetskim ratom uzro- kovane ; ali megjutim ne treba stati prekrštenih ruku, već treba učiniti što se može. Ministarstvo je uvjereno, \(da škola i učiteljstvo može tu dosta pomoći, ali ipak nigda onoliko, koliko kad je u skladu sa crkvom. S toga ministarstvo, pošto je spomenulo razne nedo- fitatke u ovom pogledu, te naglasilo da i bez obzira a postojeće propise o pohagjanju crkve, dužnost je savjesnih odgojitelja, da učine sve, što je u prilog vjerskom čuvstvovanju re samo kod mladeži, koju oni pagajaju, već i Kod svib, koji d&raze s njima u dodir“, 'olaže svim odgojiteljima na srce, te im preporučuje, neka se odlikuju u nastojanju, da redovito dolaze u |trkvu, da se brinu za lijepo pjevanje i da prate giačke |bjevečke zborove kod crkvenih obreda; da njeguju kreposti kod svojih učenika pa i kod odraslije mladeži. M neka takogjer nastoje da one, koji se ogriješe o te \llužnosti, potaknu na ujihovo izvršivanje“. |, Ministrove riječi dojmile su se vrlo ugodno sva- (koga, koji narod ljubi i za ovu državu dobro misli. A \ljapokon nije gosp. ministar u svome raspisu naglasio lrugo do li ono, što su već toliko puta izrekli i nagla- počinjući od Platona, koji reče da je ,religija osnov \lržave“ i Ciceronma, čija izreka ,omnia religione mo- entur“ svakome je poznata, pa do inače revolucionar- og Mazzini-a, Castellara i Macchiavalli-a, koji je rekao a ,come l' osservanza del culto divino & la cagione ella grandezza degli Stati, il dispregio del culto di- ino & la cagione della loro rovina“, Da je ministar- vo onim raspisom uvjereno bilo da radi ui najvećem, ače u životnom interesu države, o tome ne može da ude sumnje, to izbija osobito iz one stavke, gdje se eli: Učitelji: kao + odgojitelji narodnog podmlatka, oraju i sami uvidjeti, da iziskuje od njih domovina u ovim odsudnim časovima izvršivanje dužnosti i u ralnom i u vjerskom pogledu na široj podlozi“. |... Ministar_spominje, odsudne časove, u kojim da e, nalazi domovina, Da vidimo, megjutim, kako su neki naši učitelji, ;odgojitelji narodnog podmlatka“, dazvali tome svečanom apelu g. ministra prosvjete | U »Pokretu«, listu »Udruženja jugoslavenskog čiteljstva«, što izlazi u Spljetu, ima članak, pod. zvu- im natpisom: ,Za slobodu škola i učiteljstva“. Nu, a čujete samo što se tu piše! : Ne znamo i ne marimo ispitivati, što je dalo ovoda ovoj naredbi“ — veli se najprije u tome imozniome članku. Svak, ko. je naredbu pročitao, vidi ono glavno, što joj je dalo povoda, jest moralno topadanje naroda, pospiješeno ,pomanjkanjem vjer- “kog osjećaja“, a oni kažu da ne znadu što je dalo \jevoda naredbi! Ne znamo, vele, niti marimo ispiti- ti, već ćemo samo konstatovati činjenicu, da sličnu aredbu nije izdala ni reakcionarna i klerikalna trija... Izgleda kao'da je iza g. ministra prosvjete ao meki klerikalni pop' (dakle ne 'samo pop, nego (lili najveći mislioci i najveći državnici sviju vijekova, * tikalni pop“ l), koji mu je izdiktirao ovaku naredbu: ;. Ona je u očitoj koliziji sa 4. tačkom čl. 12 Ustava, po kojoj ,niko nije dužan da svoje vjersko osvjedočenje javno ispovijeda; niko filje dužan da sudjeluje u vje- , rozakonskim aktima, svečanostima, obredima i vjež- bama, osim kod državnih praznika i svečanosti i u koliko to odredi zakon za' osobe, koje su podložne: očinskoj, tutorskoj i vojnoj službi“, Naredba se-,ne ' može uskladiti ni sa najvišim narodnim interesima i konselidacijom maših unutarnjih prilika, budući da se njome učiteljstvo i škole povraćaju u sredovječni podregjeni poločaj — pod tutorstvo klerikalizma ... Vaspitanje narodne omladine i vlast nad školama pre- daje se ovim dielom u ruke klerikalnih, mračnjaka na čistu štetu progresa i demokracije, a tim i na štetu državne i narodne misli“. Kako se vidi, šaka bezvjerskih učitelja diže se da daje lekcije ministru prosvjete i da ga poučava, što je u skladu s Ustavom, a što nije; što se slaže s najvišim narodnim interesima, a što se ne slaže! Ti naduvenci i umišljene veličine ne mogu da o mini- strovu koraku sude drugčije, van ako ga ne prekažu kao maslo. ,nekog klerikalnog pupa“ ! Bezvjerci oni, htjeli bi da i ministar prosvjete bude bezvjerac, te da, poga- gjajući njihovim hirovima, poništi postojeće školske zakone i propise, kojima je školska mladež obvezana na pohegjanje crkve u svetačne dane, a učiteljima stavljeno u dužnost: da prate djecu, dok idu u crkvu i da ih nadziru, dok se u njoj nalaze. Bezvjerci oni, htjeli bi da i djeca kršćanskih roditelja postanu bez- vjeicl, da se škola sasvim otrese, kako oni kažu, ,tutorstva klerikalizma“, s drugim riječima, da se sasvim raskrš- čani, čim da bi se postigli , najviši NOC i do- * prinijelo ,konsčlidaciji naših "utiularajih pritika«i Ako ovo nijesu sablažnjive pojave, ne znamo već što su! Spljetski »Jadran«, pišući o istom predmetu na uvodnom mjestu, zaglavljuje članak ovim riječima : »Učiteljsko jugosi. Udruženje« imalo bi biti staleška učiteljska organizacija. Iz spomenutoga vidimo, da ona to nije, nego da je u njoj bilan kulturnobojni elemenat. Što iz toga slijedi 2 — Da se ona smatra dosta jakom, da svoj proluvjerski stav i javno istakne pritišćući terorom katoličke učitelje. Mogu li oni biti dalje njezini članovi i šuteći odobravati njezin pro- tuvjerski rad ? Odgovor pripuštamo njihovoj savjesti“. Pribičević govori, kako mu bolje stoji! U broju 167 »Srbobrana« od 5. avgusta 1903. Svetozar Pribičević, odgovarajući »Obzoru« ' upogled pitanja o srpsko-hrvatskom jedinstvu pisao je ovako : ,Odmah smo u početku svog razlaganja izjavili, da ne možemo ići stopama ovih sentimentalnih patriota, koji u sanjalačkom maštanju gledaju narodnu slogu 'ondje, gdje još nisu stvorene pogodbe zi za iskren sporazum... 1 zato smo mi, puni ljubavi prema svom narodu, a svijesni odgovornosli prema otadžbini, obi- lježili bez ikakvih skrivenih misli one osnove, na koje bi se mogao bez opasnosti “ postaviti srpsko-hrvatski sporazum ... Mi smo govorili i odregjeno i jasno, pa smo podjedno bez ikakva ustezanja kazali i to, da se bez zadovoljenja srpskih zahtjeva ne može misliti na politički sporazum sa Srbima...“ U broju 79 istog »Srbobrana« od 25. aprila 1903. isti Sv. Pribičević, polemizujući s »Pokretom« evo što kaže: Š ,Nije glavna stvar u pitanju da li su Srbi i Hrvati na osnovi aniropologije, etnografije, historije i t. d. jedan narod ili su narodna zajednica. Tu je od važnosti samo subjektivni elemenat u pojmu .naroda, koji do- lazi do izraza u svijesti o narodnoj ličnosti. A niko ne može sporili, da u današnjem srpskom i hrvatskom društvu žive dvije narodne svijesti, jedna srpska a jedna hrvatska. Toga fakta ne može preskočiti nika- kva fantazija, niti ga može oboriti polit ka dogma- tika... Uostalom iđeja narođnog jedinstva izmegju Srba i Hrvata. ne \zahtijeva baš, ko što »Pokret« misli, niveliranje, azlika u srpskom i hrvat. skom narodu i stuč no g srpsko-hrvatskog tipa, koji bi apsorbirao u sebi sue,.što še 'ž0%e srpskim ili hrvatskim. igeeiom. oifanje Jedinstva: moče še“ sasvim A lijepo riješiti i na osnovi autonomija pojedinih narod: nih dijelova“ i autonomija pojedinih narodnih teritorija“. Ovako je govorio. Pribičević onda, kad su Srbi u Hrvatskoj bili manjina, a sada kad su u Jugoslaviji Hrvati prema “Srbima: manjina,: on se isprsuje kao najveći i najuporniji propovijedalac tako zvanog bes- kompromisnog narodnog jedinstva. Onda mu je dobro stalo radit i govorit onako, a danas ovako. Onda je znao čak i za autonomije, a sad neće da zna ni za — sporazum !! Pisma iz naroda. ŽRNOVO. Posveta zvona. Po svršetku je rata bila živa želja našeg mjesta, da bi se nabavila nanovo zvona, koja bi nam bila, kao i prijašnja, vijesnici radosti i žalosti. Neumornim nastojanjem naše crkovne Uprave i: nastojnika, pojedinih crkava, zvona su se malo po malo nabavila. Još za falijanske okupacije nabavili su se tri zvona u Italiji na crkvi sv. Roka u Postrani, a na Matici i na crkvi Male Gospe u Prvom Selu nabavili su se kroz ovu godinu kod poznate tvor- nice Cukrov u Splitu. I ako su teške godine, ipak je narod dragovoljno dao svoj. doprinos, a obilato su nas pomogli naši mještani u dalekoj Americi i Australiji. — Presvij. biskup Dr. Marčelić prigodom zadnjeg pastirskog pohoda obećao je, da će nam doći posvetiti zvona čim budu nabavljena. Svoju je riječ održao i došao 'nam je, premda je slabo godišnje doba, da nam posveti zvona. Posvetu je obavio u subotu uoči sv. Martina našeg zaštitnika, kad slavimo prenošenje kipa BI. Djevice Marije. Velika množina naroda pratila je znatiželjno svete obrede. Na svrsi ie presv. Biskup održao govor o značenju zvona i o obredu posvećenja. pomenuo je lijeno i. daa Ja ae imanje €. crkovne stvari. : Kad je po -obavljenom obredu skupa zazvonilo svih devet zvona, mnogima su se oči suzom orosile. Sutra dan — na sv. Martina — obavio je presvijetli Biskup — uz asistenciju brojnog svećenstva pontifikalnu sv. Misu, za koju u našem mjestu nema pametara, da je biskup obavio. Preko pontifikalne sv. Mise naši su pjevači otpjevali lijepu dvoglasnu misu, te je tako uz pucnjavu mužara završena ova rijetka i lijepa svečanost, koja će za dugo vremena ostati u živoj uspomeni u našem mjestu. — Harni smo na osobiti način našem presvj. Biskupu, koji i ako je u odmakloj dobi, nije žalio napora, te nam tako uzve- ličao ovu svečanost. Hvala takogjer i našim domorod- cima u dalekom svijetu, koji su nam obilatom pomoći omogućili, da smo doživjeli, da na našim crkvama od jednom opet zabruji devet zvona. — Mješćanin. IZ MRAVINJCA. Rijetka starost. Na 18. cv. mj. umre u visokoj starosti od 95 godina dobri i čestiti starac Gašpar Matijašević. Sve do svoje smrti sačuvao je posve dobru pamet, vid i sluh, samo što su ga ' lanjske godine - nešto izdale noge, inače u svemu je bio zdrav i čil. Kao: čovjek bio je dobar i poštenja- čina. Nikomu nije nikad na žao što učinio, a svakomu akoprem siromah bio uvijek spreman, da pomogne i koristi. Radi svojih vrlina svak ga je ljubio i štovao, te mu veliko mnoštvo odalo zadnju počast doprativši mu smrtne ostanke. do hladnog groba. Duša mu se raja nauživala, a svojti naše sažaljenje, osobito našem prijatelju vrlom Ivu Matijaševlću, mlagjemu sinu po- kojnikovu, koji se nalazi u dalekoj Americi. Nemili gosti. Diljem naše granice i susjednih sela pojavili su se u Hercegovini vukovi u velikim čoporima. Danomice se čuje po koji nemili slučaj o njihovom grabežu na našu ili susjedovu stoku. Herce- govci im idu kadgod u potjeru, ali sve uzaludno. Danas ih nema, a sutra se pojave i kao za inad u još većem broju. Onomadne su Hercegovci. uhvatili u gvožgja dva velika takva krvoloka. Lovce bi se imalo lijepo nagraditi, kad ulove takove krvnike naše stoke...! = Kišljiva vremena. Radi neprestanih kiša amo se slabo posijalo. Kad su ono isprva bila lijepa vremena bojali smo se, da ne zamre zrno u suhoj zemlji, zato odgagjali kopanjem i oranjem, te, tako čuvali sjeme u kući, ali u zao čas. Sada jer nastupile neprestane kiše, moramo iz kuće gledati neobragjena polja, pa da i prestane lijevati kiša i za jedan dva dana nema hvajde išta uraditi sa: prenamočenom zemljom. Da nas Bog sačuva od ovakovih vremena ! N CHICAGO, ll. 21. listopada. Potreba katoličkog dnevnika. Cijenjeno. Uredništvo ! Sa ushitom sam pro- čitao čeoni članak »Narodne Svijesti«, koja donaša proglas i resolučiju svećenika sisačkog kotara o po- trebi izvanstranačkoga nepolitičkog katoličkog dnevnika. Ostao sam iznenagjenii skoro povrijegjen u katoličkom ponosu, kad sam čitao izjavu »Narodne Politike«,, da