Poštarina plaćena

u gotovu.

 

|

 

 

N

 

 

 

»PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

Pojedini broj 1:50 Din.

Tisak

 

Br. 50. DUBROVNIK 27. novembra 1923. u God. V
Cijena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 100. Din. godišnje. Izlazi svakog Uii i | JO, zahvale i prlečna po posebiidm cijeniku. — Odgovorni

urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —

Dubrovačke Hrvatske Tiskare.

— Rukopisi se ne vračaju. —

 

Sablažnjive pojave.

U okružnici, na sve školske: uprave Kraljevine, koju
| smo u cjelini donijeli u jedncm od posljednih brojeva
| našega lista, sadašnji g. ministar prosvjete Trifunović
| konstatovao je ono, što nažalost svi vidimo. i što po-
reći niko ne može. On je konstatovao, da je veliki
svjetski rat ostavio u čitavom svijetu, pa.i kod nas
mnogo nereća, ne samo u ekonomskom i socijalnom,
nego i u moralnom pogledu“; da su ,uslijed različi-
[tih štetnih upliva, koji utječu na narodnu mladež u
|moralnom pogledu, nastale megju narodom u raznim
krajevima takove prilike, koje dovode marod do mo-
ralne propasti ;“ da ,u našemu narodu, naročito me-
gju omladinom isčezavaju lijepi nacionalni običaji ;
gubi se patrijarhalno poštovanje i ljubav prema svemu
što je sveto i uzvišeno ; mlađež da propada uslijed
||pojave mnogih ružnih instinkta, uslijed nehajnosti za
kreposti, uslijed razvratnesti, poholnosti i uslijed po-
|manjkanja vjerskcg osjećaja; psovka i bezbožni čini
|da su se i megju mladeži proširili.

»Proći će — veli ministar — još mnogo vremena,
||dok se poprave sve silne štete svjetskim ratom uzro-
kovane ; ali megjutim ne treba stati prekrštenih ruku,
već treba učiniti što se može. Ministarstvo je uvjereno,
\(da škola i učiteljstvo može tu dosta pomoći, ali ipak
nigda onoliko, koliko kad je u skladu sa crkvom.
S toga ministarstvo, pošto je spomenulo razne nedo-
fitatke u ovom pogledu, te naglasilo da i bez obzira
a postojeće propise o pohagjanju crkve, dužnost je
savjesnih odgojitelja, da učine sve, što je u prilog
vjerskom čuvstvovanju re samo kod mladeži, koju oni
pagajaju, već i Kod svib, koji d&raze s njima u dodir“,
'olaže svim odgojiteljima na srce, te im preporučuje,
neka se odlikuju u nastojanju, da redovito dolaze u
|trkvu, da se brinu za lijepo pjevanje i da prate giačke
|bjevečke zborove kod crkvenih obreda; da njeguju
kreposti kod svojih učenika pa i kod odraslije mladeži.
M neka takogjer nastoje da one, koji se ogriješe o te
\llužnosti, potaknu na ujihovo izvršivanje“.

|, Ministrove riječi dojmile su se vrlo ugodno sva-
(koga, koji narod ljubi i za ovu državu dobro misli. A
\ljapokon nije gosp. ministar u svome raspisu naglasio
lrugo do li ono, što su već toliko puta izrekli i nagla-

  
  
    
  
  
  
   
   
  
 
 
    
   
  
   
  
   
    
  
  
  
 
 
  
   
  
 
   
   
  
    
   
   
  
   
  
  
  
      
  
  

 

 

počinjući od Platona, koji reče da je ,religija osnov
\lržave“ i Ciceronma, čija izreka ,omnia religione mo-
entur“ svakome je poznata, pa do inače revolucionar-
og Mazzini-a, Castellara i Macchiavalli-a, koji je rekao
a ,come l' osservanza del culto divino & la cagione
ella grandezza degli Stati, il dispregio del culto di-
ino & la cagione della loro rovina“, Da je ministar-
vo onim raspisom uvjereno bilo da radi ui najvećem,
ače u životnom interesu države, o tome ne može da
ude sumnje, to izbija osobito iz one stavke, gdje se
eli: Učitelji: kao + odgojitelji narodnog podmlatka,
oraju i sami uvidjeti, da iziskuje od njih domovina
u ovim odsudnim časovima izvršivanje dužnosti i u
ralnom i u vjerskom pogledu na široj podlozi“.
|... Ministar_spominje, odsudne časove, u kojim da
e, nalazi domovina, Da vidimo, megjutim, kako su
neki naši učitelji, ;odgojitelji narodnog podmlatka“,
dazvali tome svečanom apelu g. ministra prosvjete |
U »Pokretu«, listu »Udruženja jugoslavenskog
čiteljstva«, što izlazi u Spljetu, ima članak, pod. zvu-
im natpisom: ,Za slobodu škola i učiteljstva“. Nu,
a čujete samo što se tu piše! :
Ne znamo i ne marimo ispitivati, što je dalo
ovoda ovoj naredbi“ — veli se najprije u tome
imozniome članku. Svak, ko. je naredbu pročitao, vidi
ono glavno, što joj je dalo povoda, jest moralno
topadanje naroda, pospiješeno ,pomanjkanjem vjer-
“kog osjećaja“, a oni kažu da ne znadu što je dalo
\jevoda naredbi! Ne znamo, vele, niti marimo ispiti-
ti, već ćemo samo konstatovati činjenicu, da sličnu
aredbu nije izdala ni reakcionarna i klerikalna
trija... Izgleda kao'da je iza g. ministra prosvjete
ao meki klerikalni pop' (dakle ne 'samo pop, nego

 

 

(lili najveći mislioci i najveći državnici sviju vijekova, *

tikalni pop“ l), koji mu je izdiktirao ovaku naredbu: ;.

Ona je u očitoj koliziji sa 4. tačkom čl. 12 Ustava,
po kojoj ,niko nije dužan da svoje vjersko osvjedočenje
javno ispovijeda; niko filje dužan da sudjeluje u vje-

, rozakonskim aktima, svečanostima, obredima i vjež-

 

bama, osim kod državnih praznika i svečanosti i u
koliko to odredi zakon za' osobe, koje su podložne:
očinskoj, tutorskoj i vojnoj službi“, Naredba se-,ne '
može uskladiti ni sa najvišim narodnim interesima i
konselidacijom maših unutarnjih prilika, budući da se
njome učiteljstvo i škole povraćaju u sredovječni
podregjeni poločaj — pod tutorstvo klerikalizma ...
Vaspitanje narodne omladine i vlast nad školama pre-
daje se ovim dielom u ruke klerikalnih, mračnjaka
na čistu štetu progresa i demokracije, a tim i na štetu
državne i narodne misli“.

Kako se vidi, šaka bezvjerskih učitelja diže se
da daje lekcije ministru prosvjete i da ga poučava,
što je u skladu s Ustavom, a što nije; što se slaže
s najvišim narodnim interesima, a što se ne slaže!
Ti naduvenci i umišljene veličine ne mogu da o mini-
strovu koraku sude drugčije, van ako ga ne prekažu kao
maslo. ,nekog klerikalnog pupa“ ! Bezvjerci oni, htjeli
bi da i ministar prosvjete bude bezvjerac, te da, poga-
gjajući njihovim hirovima, poništi postojeće školske
zakone i propise, kojima je školska mladež obvezana
na pohegjanje crkve u svetačne dane, a učiteljima
stavljeno u dužnost: da prate djecu, dok idu u crkvu i
da ih nadziru, dok se u njoj nalaze. Bezvjerci oni,
htjeli bi da i djeca kršćanskih roditelja postanu bez-
vjeicl, da se škola sasvim otrese, kako oni kažu, ,tutorstva
klerikalizma“, s drugim riječima, da se sasvim raskrš-
čani, čim da bi se postigli , najviši NOC i do-

* prinijelo ,konsčlidaciji naših "utiularajih pritika«i

Ako ovo nijesu sablažnjive pojave, ne znamo već
što su! Spljetski »Jadran«, pišući o istom predmetu
na uvodnom mjestu, zaglavljuje članak ovim riječima :
»Učiteljsko jugosi. Udruženje« imalo bi biti staleška
učiteljska organizacija. Iz spomenutoga vidimo, da
ona to nije, nego da je u njoj bilan kulturnobojni
elemenat. Što iz toga slijedi 2 — Da se ona smatra
dosta jakom, da svoj proluvjerski stav i javno istakne
pritišćući terorom katoličke učitelje. Mogu li oni biti
dalje njezini članovi i šuteći odobravati njezin pro-
tuvjerski rad ? Odgovor pripuštamo njihovoj savjesti“.

Pribičević govori, kako mu bolje stoji!

U broju 167 »Srbobrana« od 5. avgusta 1903.
Svetozar Pribičević, odgovarajući »Obzoru« ' upogled
pitanja o srpsko-hrvatskom jedinstvu pisao je ovako :

,Odmah smo u početku svog razlaganja izjavili,
da ne možemo ići stopama ovih sentimentalnih patriota,
koji u sanjalačkom maštanju gledaju narodnu slogu
'ondje, gdje još nisu stvorene pogodbe zi za iskren
sporazum... 1 zato smo mi, puni ljubavi prema svom
narodu, a svijesni odgovornosli prema otadžbini, obi-
lježili bez ikakvih skrivenih misli one osnove, na koje
bi se mogao bez opasnosti “ postaviti srpsko-hrvatski
sporazum ... Mi smo govorili i odregjeno i jasno, pa
smo podjedno bez ikakva ustezanja kazali i to, da se
bez zadovoljenja srpskih zahtjeva ne može misliti na
politički sporazum sa Srbima...“

U broju 79 istog »Srbobrana« od 25. aprila 1903.
isti Sv. Pribičević, polemizujući s »Pokretom« evo
što kaže: Š

,Nije glavna stvar u pitanju da li su Srbi i Hrvati
na osnovi aniropologije, etnografije, historije i t. d.
jedan narod ili su narodna zajednica. Tu je od važnosti
samo subjektivni elemenat u pojmu .naroda, koji do-
lazi do izraza u svijesti o narodnoj ličnosti. A niko
ne može sporili, da u današnjem srpskom i hrvatskom
društvu žive dvije narodne svijesti, jedna srpska a
jedna hrvatska. Toga fakta ne može preskočiti nika-
kva fantazija, niti ga može oboriti polit ka dogma-
tika... Uostalom iđeja narođnog jedinstva izmegju
Srba i Hrvata. ne \zahtijeva baš, ko što »Pokret«
misli, niveliranje, azlika u srpskom i hrvat.
skom narodu i stuč no g srpsko-hrvatskog tipa,
koji bi apsorbirao u sebi sue,.što še 'ž0%e srpskim ili
hrvatskim. igeeiom. oifanje Jedinstva: moče še“ sasvim

 

 

    
      

A

lijepo riješiti i na osnovi autonomija pojedinih narod:
nih dijelova“ i autonomija pojedinih narodnih
teritorija“.

Ovako je govorio. Pribičević onda, kad su Srbi
u Hrvatskoj bili manjina, a sada kad su u Jugoslaviji
Hrvati prema “Srbima: manjina,: on se isprsuje kao
najveći i najuporniji propovijedalac tako zvanog bes-
kompromisnog narodnog jedinstva. Onda mu je dobro
stalo radit i govorit onako, a danas ovako. Onda je
znao čak i za autonomije, a sad neće da zna ni za
— sporazum !!

 

Pisma iz naroda.

ŽRNOVO. Posveta zvona. Po svršetku je rata
bila živa želja našeg mjesta, da bi se nabavila nanovo
zvona, koja bi nam bila, kao i prijašnja, vijesnici
radosti i žalosti. Neumornim nastojanjem naše crkovne
Uprave i: nastojnika, pojedinih crkava, zvona su se
malo po malo nabavila. Još za falijanske okupacije
nabavili su se tri zvona u Italiji na crkvi sv. Roka u
Postrani, a na Matici i na crkvi Male Gospe u Prvom
Selu nabavili su se kroz ovu godinu kod poznate tvor-
nice Cukrov u Splitu. I ako su teške godine, ipak je
narod dragovoljno dao svoj. doprinos, a obilato su
nas pomogli naši mještani u dalekoj Americi i Australiji.
— Presvij. biskup Dr. Marčelić prigodom zadnjeg
pastirskog pohoda obećao je, da će nam doći posvetiti
zvona čim budu nabavljena. Svoju je riječ održao i
došao 'nam je, premda je slabo godišnje doba, da
nam posveti zvona. Posvetu je obavio u subotu uoči
sv. Martina našeg zaštitnika, kad slavimo prenošenje
kipa BI. Djevice Marije. Velika množina naroda pratila
je znatiželjno svete obrede. Na svrsi ie presv. Biskup
održao govor o značenju zvona i o obredu posvećenja.
pomenuo je lijeno i. daa Ja ae imanje €.
crkovne stvari. : Kad je po -obavljenom obredu skupa
zazvonilo svih devet zvona, mnogima su se oči suzom
orosile. Sutra dan — na sv. Martina — obavio je
presvijetli Biskup — uz asistenciju brojnog svećenstva
pontifikalnu sv. Misu, za koju u našem mjestu nema
pametara, da je biskup obavio. Preko pontifikalne sv.
Mise naši su pjevači otpjevali lijepu dvoglasnu misu,
te je tako uz pucnjavu mužara završena ova rijetka
i lijepa svečanost, koja će za dugo vremena ostati u
živoj uspomeni u našem mjestu. — Harni smo na
osobiti način našem presvj. Biskupu, koji i ako je u
odmakloj dobi, nije žalio napora, te nam tako uzve-
ličao ovu svečanost. Hvala takogjer i našim domorod-
cima u dalekom svijetu, koji su nam obilatom pomoći
omogućili, da smo doživjeli, da na našim crkvama od
jednom opet zabruji devet zvona. — Mješćanin.

IZ MRAVINJCA. Rijetka starost. Na 18. cv. mj.
umre u visokoj starosti od 95 godina dobri i čestiti
starac Gašpar Matijašević. Sve do svoje smrti sačuvao
je posve dobru pamet, vid i sluh, samo što su ga '
lanjske godine - nešto izdale noge, inače u svemu je
bio zdrav i čil. Kao: čovjek bio je dobar i poštenja-
čina. Nikomu nije nikad na žao što učinio, a svakomu
akoprem siromah bio uvijek spreman, da pomogne i
koristi. Radi svojih vrlina svak ga je ljubio i štovao,
te mu veliko mnoštvo odalo zadnju počast doprativši
mu smrtne ostanke. do hladnog groba. Duša mu se
raja nauživala, a svojti naše sažaljenje, osobito našem
prijatelju vrlom Ivu Matijaševlću, mlagjemu sinu po-
kojnikovu, koji se nalazi u dalekoj Americi.

Nemili gosti. Diljem naše granice i susjednih
sela pojavili su se u Hercegovini vukovi u velikim
čoporima. Danomice se čuje po koji nemili slučaj o
njihovom grabežu na našu ili susjedovu stoku. Herce-
govci im idu kadgod u potjeru, ali sve uzaludno.
Danas ih nema, a sutra se pojave i kao za inad u još
većem broju. Onomadne su Hercegovci. uhvatili u
gvožgja dva velika takva krvoloka. Lovce bi se imalo
lijepo nagraditi, kad ulove takove krvnike naše stoke...!

= Kišljiva vremena. Radi neprestanih kiša amo se
slabo posijalo. Kad su ono isprva bila lijepa vremena
bojali smo se, da ne zamre zrno u suhoj zemlji, zato
odgagjali kopanjem i oranjem, te, tako čuvali sjeme u
kući, ali u zao čas. Sada jer nastupile neprestane kiše,
moramo iz kuće gledati neobragjena polja, pa da i
prestane lijevati kiša i za jedan dva dana nema hvajde
išta uraditi sa: prenamočenom zemljom. Da nas Bog
sačuva od ovakovih vremena ! N

CHICAGO, ll. 21. listopada. Potreba katoličkog
dnevnika. Cijenjeno. Uredništvo ! Sa ushitom sam pro-
čitao čeoni članak »Narodne Svijesti«, koja donaša
proglas i resolučiju svećenika sisačkog kotara o po-
trebi izvanstranačkoga nepolitičkog katoličkog dnevnika.
Ostao sam iznenagjenii skoro povrijegjen u katoličkom
ponosu, kad sam čitao izjavu »Narodne Politike«,, da