st. 2
mao bi biti Dr. Mate Driaković, U hrv. se žurnalištici
pripremaju značajne promjene, Hrv. časopisje bilo je
do sada u rukama triju konsorcija. Sada bi se provela
jedinstvena akcija javnosti, ali razdijeljenim ulogama.
Konsorcij Eskomptne banke i »Jutarnji List«, »Obzor«,
»Morgen« i »Večer« vodili bi naime još hrvatsku kompro-
misnu politiku naperenu prije svega proti Radiću. Hrv.
Zajednica bi se odijelila od Radića te išla proli njemu.
Tu se spominje i ime Radićevog dosadašnjeg finan-
sijera — Prpića.
Konsorcij demokratske »Riječi« vodit će i dalje
barem privremeao demokratsku politiku, a u zgodnom
času bi ta skupina barem sa Pribičevićem i Dr. Žer-
javom prešla u radikale. Treći konsorcij Prapotnik
— Slavenska Banka sa »Novostima« i »Zagreber Tag-
blatom« bi prikrito pisao u prilog radikala. U tom
konsorciju već Dr. Laza Marković i Rade Pašić imaju
trećinu dionica. :
Takav je nacrt spravljen, kako se vidi od srpskih
kapitalista, koji hoće da pomoću hrvatskih kapitalista
jaše na gibači naroda i u Srbiji i Hrvatskoj i Sloveniji.
Kako će sve to svršiti, kazat će nam, nadamo
se, skoro vrijeme.
Za čišćenje i najbolja je
170% pasta.
njegovanje zubi
Položaj u Engleskoj.
Konservativci su odlučili, da prepuste vladu ra-
dničkoj stranci. 8. januara otvorit će Baldwin parla-
menat. Radnička će stranka u smislu zaključka svog
izvršnog odbora interpelirati Baldwina: 1. gl:de na-
mjeravane prodaje akcija Anglo-Persian Oil Comp. i
2. što je odlučio obzirom na nezaposlenost. Jer Bal-
iwinov odgovor neće zadovoljiti parlamenat, vlada će
odstupit, na što će kralj povjeriti sastav nove vlade
Mac Donaldu. Jedan je dio konservativaca bio za
koaliciju s liberalcima. Ali je velika većina bila proti
tomu, jer ta koalicija ne bi dugo trajala a izazvala bi
silno otpor masa, koja ju je shvatila kao reakciju, —
Liberalci su takogjer u velikoj većini proti svezi sa
konservativcima te će podupirati labouriste, jer im
pruža u parlamentu najzgodniju poziciju i preporuča
ih masama kao prijatelje socijalnih reforma. Dakako
labouristi će morati pustiti za čas da pade predaja
imovine i nacionalizacija industrije te se ograničiii na
druge manje radikalne socijalne reforme. Mac Donald
je navodno na to pripravan, premda će u tom imati
proti sebi opoziciju u vlastitim redovima. Gotovo je
sigurno, da će engleske stranke morati najlakše već
ovog ljeta ići u nove izbore.
Kulturne vijesti.
Papina enciklika o istočnim Slavenima. Prigo-
dom 300-godišnjice mučeničke smrti sv. Jozafata polj-
skog biskupa u Bijeloj Rusiji, izdao je sv, Otac papa
pismo svim biskupima, da mu pomognu u radu oko
ujedinjenja istočnih Slavena sa rimskom crkvom: ,Još
i sada, kao i pred tri vijeka, krv sv. Jozafata mora
NARODNA SVIJEST
biti zalog mira i veza jedintsva“ — veli papa. Utom
pismu sv. Otac iskazuje misli, koje ga vode u apol-
stolskom i milosrdnom radu za istočne Slavene, da
uspostavi veze, koje ih i iza bizantinskog raskola ve-
zuju s rimskom crkvom. Papa časti posvećene slaven-
ske obrede, odaje priznanje slavenskom liturgičnom
jeziku, čega ih neće nikada lišiti. Trostruko mu je
jamstvo budućeg pomirenja, što istočni Slaveni časte
Euharistiju, Bogorodicu i svece. U isto doba dok papa
moli isločne Slavene, da se odreku nekih predrasuda
i neka bolje upoznaju rimsku crkvu, pozivlje i ,La-
tine“ da pregnu za uzajamno upozoravanje, jer ,će
se jedinstvo manje promicati diskusijama i poukama
svake vrsti, a više dobrim primjerima i svetim djelima,
a napose ljubivlju prama slavenskoj braći i ostalim
istočnjacima“. Kristova crkva mije lokalna, narodna,
već ekumenska, katolička, universalna, u njoj su svi
narodi uz uvjet da čuvaju jedinstvo s apostolskom sto-
licom, jedna obitelj raznih obreda, a da nijedan obred
nije podregjen drugomu. Neka se vjernici raznih obreda
ljube Kristovom ljubavi, koja ih sve čini braćom !
Tjedan katoličke štampe. U dane izmegju Božića
i Nove godine uvelo je Pijevo društvo t. zv. Tjedan
katoličke štampe za propagandu i proširenje katoličke
štampe. Dok se na Dan katoličke štampe na blagdan
sv. Petra i Pavla sabiru prinosi i darovi za štampu,
u Tjednu katoličke štampe skupljaju se novi pretplat-
nici za katoličke listove, skupljaju novi jeronimski čla-
novi, šire jeronimske knjige, katolički kalendari i dobro
štivo uopće. Nikada bolje prigode za to, nego baš pred
Novu Godinu, kada listovi počinju novo godište i kada
svaka kuća nabavlja sebi kalendar i drugo štivo. Zato
treba svi, a osobito dušobrižnici, da idu Pijevu Društvu
na ruku te mu pomogau u propagandi dobrog štiva i
u suzbijanju zloga. Tim činimo Bogu najugodnje i
narodu najkorisnije kršćansko djelo. Ne zaboravimo
kod toga, da u Tjednu katoličke štampe skupljamo i
pretplatnike za novi katolički izvanstranački dnevnik,
što će ga Pijevo Društvo pokrenuti, čim se skupi do-
voljan broj pretplatnika !
Najveći spomenik Kristu Spasitelju. Nedaleko
Rio. de Janeira na vrhuncu brijega Corcovado, koji
dominira nad zaljevom pred Rio de Jancirom poslav-
ljen će biti spomenik Kristu Spasitelju. Sam brijeg
Corcovado visok je 700: m., a spomenik će biti 35 m
visok. Kip će pretstavljati Spasitelja, kako ima oči u-
prte u nebo, lijevom rukom drži križ, a desnom obu-
hvaća globus. Statua će biti od bronza kao i statua
Slobode u New-Yorku. Ovo će biti najveći spomenik
Kristu Spasitelju.
grebu jesu: ,lron“ proti slabo-
e ov vw .
Ilaiviše (0žen krvnosti , Markove kapljice“ za
želudac ,Reumatis“ proti kostobolji i reumatizmu. Da
se bolujućem općinstvu olakša nabava i uštedi visoka
poštarina, nalazi se odsada za: Dubrovnik i okolicu
glavno skladište ovih ljekovitih preparata u ljekarni u
Gružu gdje se dobivaju uz originalnu cijenu.
preparati Gradske ljekarne u Za-
Br. 54
Pisma iz naroda.
Stonjsko Primorje. Odlazak revnog pastira.
Ovih nas dana ostavlja župnik Lisca vIč. Dun. Božo
Bačić, koji je u našem Primorju — najprije kao ka- _
pelan u Stonu, pak kao upravitelj župe u Ošljem i \
Topolu, a najzad u Liscu — proboravio više od deset
godina. S nama je živio u najslabije vrijeme, u ratnim
i poratnim godinama, te s nama skupa trpio jade i
nevolje, a sad eto kad su se prilike nešto uredile,
mora da nas teška srca ostavi. Narod ga se milo
sjeća od Imotice i Štedrice, pak do Čepikuća i
Trnovice. Nikad neće zaboraviti, koliko se je zauzimao
u vrijeme rata i za potpore i za dopuste, te gotovo
nije bilo dana, a da nijesu k njemu dolazili, da im
razne molbe pravi. Ali glavna njegova briga bila je
crkva. Revan u službi svojoj, gledao je da kuća Bo-
žja bude lijepo uregjena, te je u Topolomu ponapra-
vio crkvu, a svuda se brinuo da crkva bude sjala.
Dušobrižničku službu savjesno je obavljao i u crkvi
i van crkve. Neumorno je tješio bolesnike i-u svemu
gledao da narodu bude u pomoći. Njegova je pogla-
vita zasluga, da je parokija Lisačka megju prvima na-
bavila nova zvona, a već je započeo i akciju, da se
sagradi zvonik sa urom, što bi bilo i potrebito. Sa
školskom djecom znao je da nam gdjekada i zabave
priredi, a širio je megju narod zdravu prosvjetu — li-
jepu knjigu. Nastojao je, da se narod i gospodarski
pridigne, te ga u raznim stvarima upućivao. Videći
neprocijenjeno blago u brdima našim punim ljekovitog
pelina (kadulje) upro je svim silama, da se razvije
pčelarenje. Sam je pohagjao pčelarske tečajeve
i zaveo moderna ulišta, a sve slare pčelare pohagjao
i napućivao, da na stara ulišta metnu nastavke i da
nabave nova sa pokretuim saćem, e da se što više is-
koristi rad pčela. Njega i njegovu familiju narod prati
sa suzama i blagoslovom vapeći i moleći: Daj nam
Bože takovih svećenika! :
BPrištednje
e prema kežnalim
%r /poiplatima
ad
MI
MAoučuk-pela i polplati.
Zagrebu dramu, koja bi s njim bila u uskoj vezi.
Trebalo je s jedne strane iznašanjem kojega uzviše-
noga historičkoga čina dati najraznovrsnijim masama
vjernu sliku najuzvišenije euharijstijske žrtve, a s druge
strane zgodno ga izabrati i dotjerati, da bude na ugo-
dnom dohvatu svakoga i najmanjega različitoga dijela
tih masa. Izbot dakle nije bio lak. Ali kad je konačno
pao na Vetranić-Držićevo ,Posvetilište Abrahamovo“,
nije mogao da bude bolji. Na prvi je zahtjev drama
već sama po sebi odgovarala. Starina Abraham ne
štedi niti svojega vlastitoga sina, da zadovolji božjem
nalogu; sam Bog ne štedi svojega jedinorogjenoga
Sina, da zadovolji postulatu Vječne Pravde. 'Izak, sin
Abrahamov, noseći drva, na kojim ima da bude žrtvo-
van, penje se na Moriju; Isus, sin Božji, noseći križ,
na kojemu ima da bude raspet, penje se na Golgotu.
Jedna je i druga žrtva — žrtva zadovoljštine. Da pak
drama odgovori i drugomu zahtjevu, priregjivači su
se trsili, da prvobitnu dramu skrate i prilagode svrsi,
za koju je imala da se prikazuje, a ne oduzmu joj
ništa od njezinih bitnih osebina. Misao vodilja pri
tom mačuom poslu bila je, da se izbjegne suvišna
duljina, a ostavi u glavnom ono, što može da se do-
vede u sklad sa glazbom i nejednakom naobrazbom
najraznovrsnijih slojeva publike. Opsežna je ova zadaća
bila povjerena D.ru Velimiru Deželiću mlagjemu, čije
smo predavanje o socijalnoj ulozi evangjelja imali čast
da slušamo baš u ovoj dvorani, te koji je po sudu
ozbiljne kritike dobro odgovorio onome, što se je od
njega očekivalo. Svoj je elaborat sopstveno opravdao
ovim razlozima :
«1. Drama ne smije da pripada »zatvorenomu kaza-
lištu«, koja zabavlja samo pojedine grupe, nego mora
da bude »pučke pozorište« za svakoga.
1. Ona treba da bude religijozna sadržaja, jer se
ima prikazivati vjernicima “i prigodom velike vjerske
manifestacije.
HI. Razne inozemske književnosti obiluju religi-
joznim dramama, ali je svakako bolje uzeti domaću
dramu. i
IV. Ne bi bilo zgodno ostati pri jednoj od pučkih
crkvenih drama, što su se sačuvale u glagoljskim ru-
kopisima iz XVI. i XVII. vijeka, jer im oblik; nije
književno dotjeran, a stihovi su im često loši i jednolični.
V. Najbolje je dakle posegauti u književnost starih
Dubrovčana, te izabrati jedno od njihovih crkvenih
prikazanja, gdje je književni obliki dotjeran.
VI. Izmegju brojnih starih dubrovačkih crkvenih pri-
kazanja najzgodnije je bez sumnje za ovu prigodu
Vetranić-Držičevo »Posvetilište Abrahamovo«.
VII. Nu kako je ta inače krasna drama preveć duga,
premda ju je Držić u svojoj preradbi znatno skratio
i iz nje izbacio sav lirski elemeuat, treba i taj ostatak
nešto skratiti radi općeg efekta, a na pojedinim zgođ-
nim mjestima povratiti neke od Držića izbačene Ve-
tranićeve stihove, i napokon: : :
VIH. Treba nastojati, 'da cjelokupnost me umara i da
bude u skladu sa glazbom i sa nejednakom razi-
nom publike. i
I tako se je pred, učesnicima prvog narodnog.
euharističnog kongresa u Zagrebu prikazivala Vetranić-
Držićeva drama »Žrtva Abrahamova«, za tu svečanu
zgodu priregjena od D.ra Vladimira Deželića mlagjega.
Pjevačke joj je zborove-uglazbio Dr. Širola.
Mavro Vetranić-Cavčić, koji je, kako je poznato,
živio od godine 1482. do 1576., sastavio je tu svoju
dramu po prvu 14 stihova XXII. glave Geneze, koje
ovdje iznosim u doslovnom prijevodu :
»Pošto se je to dogodilo, iskuša Bogi Abrahama
i reče mu: Abrahame, Abrahame. A on odgovori:
Evo me. Reče mu: Uzmi svoga sina jedinorogjenoga,
kojega ljubiš, i hajde u zemlju providnosti: pa ćeš ga
tu žrtvovati na jednomu od brda, koje ti budem po-
kazao. Dakle Abraham, ustavši u noći, pripravi svo-
jega magarca, vodeći sa sobom dva mladića i svoga
sina Izaka: te bivši isjekao drva za žrtvu, pogje k mje-
stu, koje mu Bog bijaše naredio. Treći dan, podigavši _
oči, vidi mjesto iz daleka, te reče svojim poslužnici-
ma: Čekajte ovdje s magarcem; ja i dječak, pošavši _
onaino, iza kako se budemo poklonili, vratit ćemo se
k vama. Odnese takogjer drva za žrtvu i natovari ih
na svoga sina Izaka; a on sam nosaše u rukama va-
tru i mač. Pa dok su oni dvojica išli skupa, reče Izak
svojemu ocu: Oče moj. A on odgovori: Što. hoćeš,
sinko.? Evo, reče, vatre i drva: gdje je žrtva? Nu
Abraham reče; Bog će sebi providjeti žrtvu, sinko moj.
Igjahu dakle skupa, te dogjoše do mjesta,, koje, mu
Bog bijaše pokazao, .na kojemu sagradi žrtvenik, a
ozgor nasloži drva; te bivši svezao svojega sina Izaka,
postavi ga na žrlvenik povrh naslage drva. Zatim pruži
ruku i pograbi mač, da žrtvuje sina svojega. Ali evo
angjeo gospodnji poviče s neba veleći: Abrahame, _
Abrahame. A on-odgovori: Evo me. Reče mu: Ne
pružaj svoje ruke. mad dječakom. niti mu što čini ma
žao; sada upoznah, da se bojiš Boga i da nijesi po-
štedio svojega jedinorogjenoga sina radi mene. Po-