Str: 2;
stavnik najmanjeg plemena, ministar predsjednik ili
barem predsjednik skupštine ?
U nas je samo dvoličnost: na papiru demokra-
cija, a u realnosti najkrući apsolutizam. Razvijali smo
se 8 godina u toj dvoličnosti. Potpuna zbrka na či-
tavoj liniji. Mi smo neka militaristička i centralistička
država, a za pravo smo federacija, jer imamo sedam
zakonodavstava. Demokratska smo država, a nemamo
ni općinskih samouprava. Imamo opće slobodno tajno
pravo glasa, a presipljemo kuglice. Na jednoj se strani
guli narod pretjeranim porezima, a na drugoj se siplje
u besposlice državni novac. Ko može da svim tim
bude zadovoljan? Samo oni, kojim država služi za
iskorišćivanje i lične ambicije. A ta klika i vlada državom!
Pismo iz Zagreba.
Zagreb, bijeli grad Zagreb, strada i pati na svim
linijama od krutih i nesavjesnih političkih metoda.
Poletio je sav oduševljen u naručaj Jugoslavije, na-
dajući se, da će još bolje procvasti i jačom suagom
nastaviti započeti rad na kulturi Južnih Slavena. Ali
se razočarao. Danas Zagreb, prije prvak i ognjište
kulture ma slavenskom jugu, na očigled propada.
To je razočaranje danas urodilo općim negodovanjem
a nastavi li se tako, urodlt će općim i potpunim ne-
povjerenjem. Sustavno se ubija napredak Zagreba.
Istina, grad se diže vanjštinom zamjernim napre-
dovanjem. Nove ulice sa velikim kućama niču preko
noći, eli to ne diže država nego privatna inicijativa,
kojoj država često i klipove baca (n. p. južni kolodvor).
Bojati se mora, da će i ta privatna inicijativa morati
sustati i tako će i nju uništiti.
Danas se u Zagrebu uništuje ono, što ga je
činilo prvim gradom na jugu i duševnim centrom juž-
nih Slavena. Duševni se i kulturni napredak uništuje.
Kud se okreneš, u tom je pogledu zlo. Naše sveuči-
lište, prvo na jugoistoku Evrope, koje je izobrazilo u
najtežim našim danima Hrvatima a u dobrom broju i
Srbima toliku narodnu inteligenciju i kulturne radnike,
danas se zapostavlja i nema ni izdaleka toliko, koliko
je imalo za tugjinskog režima. Beogradska mu vlada
dobacuje tek trećinu prema beogradskom sveučilištu.
Dok onomu daje 15 milijona, zagrebačko se mora za-
dovoljiti sa pet milijona dinara. Ali se dakako nepre-
stano prigovara, da zagrebačko sveučilište ne radi kao
ono u Beogradu. Taj cinizam razjagjuje naše napretka
željne duše a poglavito inteligenciju, koja je svoje
kulturne ustanove zavoljela, jer _ie_u
izobrazbu. ET"
___Predstavniti “Zagrebačkih kulturnih ustanova iz
ljubavi k napretku naroda rađe i preko snage, kraj
svih šikanacija postizavaju veće uspjehe nego li ono
iuksusno dotirano i smješteno u novoj palači u Beo-
gradu. Dostatno je samo proučiti javni rad svršenih
sveučilištaraca na zagrebačkom sveučilištu i uporediti
ga sa enim beogradskih sveučilištaraca.
Za akademičare se zagrebačke ne daju redovito
štipendiji ili je to u vrlo omegjašenom broju, i dok
sami grade dom uz pripomoć privatne inicijative, dotle
se u Beogradu dijele štipendije obilno. Za naučne se
označene ni svoje cijene, ni drugih romana, a stranice
su korica u bjelini!
Dalo bi se još navesti sijaset sličnih primjera.
Ovo je izneseno bez zamjerke ikomu, a na jači smisao
za reklamu svakomu.
Najbolja je pak reklama za novine dobre, tačne
i brze informacije. Kako dopisnici liberalnih novina
saljeću ljude, ako doznadu nešto nova. Je li se zbio koji
neobični dogogjaj lete dugi brzojavi, telefonska izvješća
it. d. Tu u mjestu imade toliko dobrih katolika. Mi-
slite li da će ijedan zamočili pero i odmah kao oče-
vidac poslati potanko izvješće kojoj katoličkoj novini.
To će biti bijela muha. A svak očekuje da mu novine
donesu vjerni opis, svak je pripravan da kritikuje, da
javno omalovažuje baš svoju katoličku novinu. A da
bi kritikovao sama sebe?!
Kako je prije bilo dužnost svakog kršćanina, da
oružjem brani svoju domovinu od nekrsta, tako je sada
dužnost da vojuje perom. Veliki papa Lav XIII. bla-
goslovio je je pero jednom katoličkom francuskom no-
vinaru. Katolički novinari to su većinom mučenici.
Zrtvuju sebe, svoj odmor i sve svoje sile za svoje no-
vine, a mjesto bogato zasluženog honorara, primaju
/ često toliko prigovora i omalovaživanja baš od onih,
koji bi im imali biti desna ruka.
Za to na posao za dobru štampu bud perom,
bud preporukom, bud pretplatom, bud oglasom. Vo-
"dimo reklamu za svaku dobru stvar, a najjača reklama
_ neka budu u katoličkim novinama i za katol, novine,
e o Zelb.
,NARODNA SVIJEST“
zbirke i muzeje daje toliko, da se može reći: ništa...
Sveučilišna biblioteka, koja je svojim uregjajem po-
kročila, da postane svjetskom ustanovom, mora da u
slobodnoj državi prestane napredovati i da apelira i
opet na privatnu inicijativu i dobrotvore. Bacila joj se
tolika svota kao za kakvu gimnazijalnu knjižnicu u
zabitnom gradiću.
Naša akademija radi ali ne može da izda svih
svojih radova. Vlast ju nikako ne pomaže. Beograd
nema za Zagreb novaca ni za ovakve poslove. Kulturna
su joj društva u Zagrebu općeno prava pastorčad a
osobito zovu li se hrvatska.
Srednje su škole strpane po četiri u jednoj
zgradi, a nijesu se krečile a još manje poprav-
ljale poslije rata. Zavodi sa mnoštvom mladeži do-
imlju se kao zatvori kod sudbenih stolova. Vanjština
im je odrpana kao kod napuštenih zgrada. Podvor-
nici se otpuštaju, jer se do čisloće ništa me smije
držati. Banski dvorovi prokapljuju — početak je to rui-
nel... Ta, što treba Hrvatima spomen na bansku
vlast i čast, kad imadu u Zagrebu sada sedam gene-
rala.... Da, zazorna je Beogradu kulturna premeć
Zagreba, pak kad ga nemože da prestigne, hoće di
ga za sobom natrag potegne.
___ _Nek-.nam- slijedeći“ primjer ilustrira metodu i
država već godinama ne uregjuje, ma da je naipro-
metnija. Ali država ipak strogo ubire obilnu taracovinu
sve od onako razrovane i raskvašene. A kad zagr.
magistrat traži, da je dobije u svoje ruke, odgovara
mu se: briga i trošak neka ti bude, ali dohodak na-
mal... Da, poberi i odnesi, a drugo radite, kako
znađete ! — Po ovome se pravilu svuda radi bilo na
kulturnom bilo na socijalnom polju.
Katolički Božić u Srbiji.
(Od našeg beogradskog izvjestitelja.)
1. U Beogradu. Velikim učestvovanjem naroda
katoličkog, a donekle i pravoslavnog proslavljeni su
ovdje kat. Božićni blagdani. Na iste se je spravljalo
vjernike ,Zornicama“, koje su se svakog dana kroz
advenat služile u crkvi ,Krista Kralja“, kao i adventskim
propovijedima, koje je u istoj crkvi držao O.P. Vlašić.
Već nekoliko dana pred Božić bile su mnoge
trgovine u glavnim beogradskim ulicama bogato iski-
ćene božićnim darovima, zgodnim da se okiti božićno
drvce. Pred Badnji dan svećenstvo je otišlo u Apo-
stolsku Nuncijaturu, da Preuzv. Nunciju, a preko njega
i sv. Ocu Papi, podastre svoje čestitke prigodom na-
stajnih uzvišenih blagdana.
Na sam Badnjak popodne u dva sata bila je u
sali Pija XI. (»Kat. dom«) razdioba darova siromašnoj
djeci inicijativom društva sv. Vinka. Stotina siromašne
kat. djece dobilo je potpuao novo odijelo i obuću,
a suviše je razdijeljeno školskoj djeci 700 paketa raz-
novrsnih korisnih stvari.
Na Ponočku u crkvi Krista Kralja zgrnulo se
veliko mnoštvo naroda, kojega ni treći dio nije mogao
stati u crkvu. Sv. Misu je služio župnik Vagner, a na
koru su pjevali hrvatsku Vilharovu Misu sa izabranim
božićnim pjesmicama.
< 1 u 10 sati na I. dan Božića bila je neobična
navala naroda u crkvu; sve lica, koje rijetko tu vigjaš.
Veliku pontifikalnu Misu služio je Preuzv. Papinski
Nuncij Msgr, Pellegrinetti, a propovijedao kan. Dr. Va-
gner. Na koru je pjevački mješoviti zbor pod vod-
stvom dirigenta g. St. Benedikta izveo za prvi put u
katolika i O. Vlašiću su bili u svemu pri ruci i a
Br.l
Beogradu krasnu Misu od K&impirera sa nekoliko vr
lijepih božićnih pjesama.
Drugi dan Božića bilo je takogjer mnogo svij
u crkvi ,Krista Kralja“ osobito preko svečane Mis
propovijedi u 10 s.; a isto tako oba dana bile
brojno posjećene i Crkva Velike Gospe na Čubur
kapelica sv. Antuna u Bregalničkoj ulici, gdje su i
takogjer držale ponoćke i svečane Mise oba dana, /
Beograd je oba dana Božića imao donekle pra
nički izgled, mnoge su radnje bile zatvorene, svi ki
činovnici bili su slobodni od službe, kat, učenici
imali praznik, a sve lažje u beogradskoj i zemunsk
luci bile su svečano iskićene zastavama.
2. U Smederevu. Prvi kat. Božić u Smeđere!
nakon nekoliko stotina godina ! To je bila senzac
za smederevačke katolike i pravoslavne. Za tu sveča!
zgodu došao je u Smederevo beogr. kan. O. Pef
Vlašić, te tu obavio službu Božju na ponoća i o
dana Božića i svakog puta držao propovijed. U no:
kupljenoj kući za kat. crkvu i župu bio je napravlji
oltar i na istomu male jaslice. Kako su katolici |
Smederevu rastrkani, a zvona još nema, da bi ih /
moglo pozvati na službu Božju, to se poslužilo jedni
primitivnim načinom kao u prva vremena kršćanst
ili kasnije u turska vremena, Presjednik smederevači
općine bio je ljubezan, pak je poslao jednog tela
s bubnjem. Taj je hodio po ulicama smederevačkii
stao bi ma svako raskršće, udario nekoliko puta
bubanj, pak kad bi se svijet skupio oko njega, sti
bi vikati: ,Ljudi Smederevljani, čujte i zapamtit!
U subotu i nedjelju slavi se kat. Božić, Za katoli
će biti služba Božja u njihovoj župnoj kući u Stjepa:
Nemanje ul. br. 6. i to na ponoća i u 10 sati prv.
drugi dan. Dogjite, katolici, i svetkujte svoj Božić“,
I katolici su došli u velikome broju i napur
sva tri puta sve prostorije inače prostrane kuće, B
ih je, koji su preko ponoćnice plakali od milja, što
eto dočekali, da mogu ovdje na Božić imati sv, Mi/
i čuti božićnu propovijed. A pjevale su se i raz
hrv. Božićne pjesmice, napose ,U sej vrijeme godišti
što su osobito zanosno pjevali Korčulani i Korčulanl
kojih ima 14 u Smederevu (8 iz grada Korčule a
iz varoši Veleluke.)
Pravoslavno pučanstvo grada Smedereva veo
je simpatično pratilo to hožićno slavlje svoje bra
ćina i županija i prav. paroh i učiteljstvo. Oba bla
dana na kući se vijala velika državna zastava.
3. U Šapcu. I tu je eto ove godine po prvi
proslavljen svečano kat. Božić. Službu Božju vršio
beogr. kan. O. Krsto Belamarić, koji je za ovu zgo
došao u Šabac. U velikoj dvorani šabačke gimnaz
bio je lijepo priregjen i iskićen oltar, pred kojim
govorila sv. Misa na ponoća i oba dana u 10
I ovdje naroda puno katolika i pravoslavnih, te p.
vanje božićnih pjesmica uz pratnju harmonija.
4. U Nišu i Kragujevcu, gdje već postoje |
župe običajnim slavljem proslavio se Božić, a iz mno;
drugih mjesta Srbije, n. pr. Kruševca, Bora, Jagod.
i t, d. katolici ondje nastanjeni molili su i zaklinj;
da bi im koji svećenik iz Beograda došao reći
Misu na Božić. Ali nažalost, nije im bilo mog
udovoljiti želji, jer ,žetva je velika, a poslenika ma!
Pisma iz naroda.
TRPANJ. Tragična smrt u moru. Uoči Badn
dana u kasnu noć oko 10 sati vraćao se je s ko
na parobrod ,Neretva“ kuhar istog parobroda Stje
Sablić i nesretuim slučajem, kad je išao preko mo;
pao u more izmegju parobroda i obale, a da to r
niko čuo ni vidio, te se je utopio. Sutradan su ga mor
ri parobroda izvukli na kraj mrtva. Ovaj nemili sl
svakoga se je u mjestu (duboko kosnuo. Bog mu
duši smilovao. i
Za oblasne izbore toli u Trpnju koli u odlo
ma velika je većina odlučila glasovati za Hrvata
Zvonimira Bjelovučića, naše gore lista. =
Prodaja vina ide prilično. Crno se prod
32.50 Din. a bijelo 40 Din. po stupnju.
ŽRNOVO (Korčula). + Nikola Cebalo ,ls
preminuo je prošlih dana ovaj čestiti starina. Pokoj
se je marljivim radom u Americi i kod kuće bio lij
ekonomski podigao, ali što je još više, stekao
lijepo ime te ostavlja najljepšu uspomenu pošte
radišna čovieka, veseljaka u društvu, gostoljubivi
svojoj kući, osobito zanesena za sve crkvene sve
nosti. Znao je na izust pjevati latinski psalme Di
dove, a recitovao je i časoslov kao svećenik. U nje!
je kucalo i hrvatsko rodoljubno srce. Čast i slava
kovom kremenjaku, pravom i praktičnom kršćani)
Duša mu se raja nauživala, a njegovoj svojti i rod
toplo saučešće |