Poštarina plaćena u gotovu.

Br. 13

Narodna Svijes

DUBROVNIK, 15. marta 1927.

 

 

 

jena enii listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno,

| PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
| Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

 

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

Vlasnik - izdavač - urednik:

Antun FI& — Dubrovnik,

 

s:

Za naše arhive.

= Govor oblasnoga zastupnika fra Ante Gnječa prigodom
prave : O uregjenju arhiva bivšega Namjestništva u Zadru,
maljskoga Odbora i Pokrajinskoga Sabora, te o pitanju. po-
tka Dubrovačkoga arhiva, održan dne 9. ožujka t. god.
ivodu spominje govornik, kako su već stari narodi brižno
vali svoje spomenike, koji se u novije doba otkopavaju u
riji, Babiloniji, Etruriji i Egiptu, te se pomno proučavaju
rivajući nam povijest najstarijih vremena, a zatim nastavlja ;

Mi Hrvati i Srbi nemamo zapravo točno pisane
je najdavnije historije, već smo ju iz zemlje i iz
nih spomenika i pisanih isprava po tugjinskim bi-
otekama, a posebice iz Vatikanskoga i mletačkog
viva morali urediti, dok nam je najdragocjeniji arhiv,
j u Stambolu, potpuno nepoznat.

A ako se štogod tačna iz naše prošlosti gdjegdje
lo, to su opet bili pisani spomenici, sačuvani po
im manastirima, jedne i druge vjeroispovjesti, te
raznim kaptolskim arhivima i nekojim privatnim
ćama. Kamo sreće, da se sistematski pisala povijest
ega naroda i Hrvata i Srba. Tada bi se i mi mogli
ogo više ponositi svojom prošlošću, nego se danas
osimo. Jedina je u tomu časna iznimka bila naš
vni Dubrovnik, koji je uvijek imao ljudi, te su se
čno i jedino bavili pisanjem domaćih anala. A što
av Dubrovnik nego li grad starina i velike prošlo-
jedan pisani i uklesani spomenik ?

Gospodo, mi smo baštinili jednu veliku i časnu
oriju, pa ju moramo svojim unucima sačuvati, jer
tomu snujemo svoju budućnost, kako veli Prera-
ić, Nekoje države, da ne imadu starinskih spome-
a, pisanih isprava, majstorskih kipova i slika, jedva
mogle kuburiti, jer ih u glavnom industrija stranaca
iži. Pametno je lijepe knjige pisati, ali je daleko
etnije ono, što je uzvišeno i lijepo svojim potom-
a namrijeti i sačuvati. Dalmacija je klasična zemlja
ina, ali ko bi joj te ugrabio, digao bi najljepši

iz njezine krune.

Za vrijeme svjetskog rata pobudilo je zgražanje
ulturnom svijetu, kada su Nijemci i Magjari počeli
čkat i odnositi spomenike i arhive, koje je svaki
d ljubomorno čuvao, a i iz bliže prošlosti zna-
o, da se Napoleonu Bonaparti najviše zamjeralo,
se usudio prenijeti iz Italije neke historične spo-
ike i one vajne lavove sv. Marka, pa je u Pariški
vni ugovor bila uvrštena specijalna klauzola: da
ve to mora povratiti na svoje mjesto.

Jednako i nakon velikog rata naša je delegacija
arizu zajedno sa drugim pobjednicima diktirala
n od prvih uslova za mir, da se svi spomenici i
vi, koji su se za vrijeme i prije svijetskog rata
arom ili olimačinom prenijeli iz svojega sjedišta,
aju povratiti na svoje mjesto. To je ušlo prema
em pamćenju u članak 196 Sain Germainskog
vora_o miru.. Austrija i Magjarska lojalno su te
ve izvršili, nu*onaj arhiv dubrovačke republike,

je bečki dvor odnio iz Kneževa Dvora, eda se
rovčani čitanjem isprava iz slavne: prošlosti svoje
blike ne bi bunili, nije gospodo zastupnici, prispio
ubrovnik. Taj važni arhiv, koji se čuvao u dvor-

biblioteci u Beču, a koji sadrži prema najtačni-
popisu 5000 najstarijih spomenica, isprava, du-

i drugih važnih historičnih podataka, od kojih
ji datiraju .još od natrag hiljadu godina — nije
o u Dubrovnik, gdje mu je pravo mjesto prema
ermenskom ugovoru, već je valjda slučajno za-

željeznicom u našu prestolnicu Beograd | Mi smo
morni za naše starine, a posebice smo ljubomorni

vakove starine, te ne možemo dozvoliti, da se u
j Državi dogagja ono, što se u jednoj tugjinskoj

rijateljskoj državi dogagjalo. “Valjda neće oni koji

roučavaju taj Arhiv oposljedovati tobožnje barba-
jemce, jer sam duboko uvjeren, da se je sve ovo
jno dogodilo, te da nije bilo nakane, da se čl.

Senžermenskog ugovora s njihove strane prekrši.

Gg. poslanici! Nadam se ipak, da će se .sve ovo
ljno i brzo riješiti te da će se onaj znameniti

dubrovačke republike, koji je bio u Dvorskoj
oteci pomljivo čuvan u Beču, opet povratiti na
starinu, u svoj Knežev Dvor, gdje imade jus

 

domicilii. Ta i ovaj dvor, Kraljevski Dvor u Dubrovni-
ku, sada je vlasnost Njegova Veličanstva Kralja. Naš
glasoviti arhiv nije naučan, da se krije po kakovim
zabitnim kancelarijama, već on traži Kraljevske Dvoro-
ve: — u Beču je dapače bio u carskim dvorima. — U
ovakovim važnim stvarima, gdje se radi o ponosu i
našoj historiji ne možemo praviti s nikim kompromisa,
pa taj bio i naš brat, jer se u cvim slučajevima neda
primijeniti logično princip: melior est conditio possi-
dentis. Dubrovnik je jedini njegov justus possidens !
I kada bi on ostao ondje, gdje je danas iza vrijeme
od deset indikcija, niko ne može prisvajati pravo svo-
jine na nj jer naš 1000 godišnji posjed prelazi grani-
ce obične judikature. G.g. poslanici i g. veliki župane,
mi ćemo, ako se ovaj arhiv ne bi na svoje mjesto
povratio kako to izrično Senžermenski traži ugovor o

miru, svake sesije ove časne skupštine u gore istak-

nutomu smislu stavljati jednaki predlog. Ovo je pitanje
megjunarodnoga prava a ne lokalne prirode.

Zatim se govornik osvrće na pitanje arhiva bivšeg
Dalmat. Namjesništva, Zemaljskog Odbera i Dalmat.
Sabora, koji da leže negdje u Splitu zabačeni i neu-
regjeni te predlaže slijedeće rezolucije, koje su jedno-
glasno prihvaćene:

I. Stavlja se u dužnost Oblasnom Odboru, da na-
redi svim općinami u županiji, da do svrhe tekuće
godine urede svoje arhive, a posebice da pomno sa-
čuvaju sve najstarije dokumente, koji se eventualno
nalaze kod pojedinih općina.

II. Zanima se g. Veliki Župan i Oblasni Odbor,
da živo porade prema zahtjevu Oblasne Skupštine kod
Ministarskoga Savjeta i Ministarstva Prosvjete, da se
ono 5000 najstarijih isprava — koje su se čuvale do
mirovnoga ugovora Sain Germanskoga u dvorskom
Arhivu u Beču — povrate potpuno u dubrovački ar-
hiv, u Knežev Dver, koji je darovan od Dubrovačke
Općine Njegovomu Veličanstvu Kralju Aleksandru.

II. Moli se g. Veliki Župan, a stavlja se u duž-
nost Oblasnom Odboru, da zajednički porade kod
županije Splitske Oblasti, kako bi se arhiv i spisi biv-
šega.Namjestništva Dalmatinskoga, Zemaljskoga Od-
bora i Pokrajinskoga Sabora — a koji se sada nalaze
u Splitu — stručno uredio i klasificirao, ili kad to
ne bi bilo moguće u- Splitu, da se prenese u Dubrov-
nik, gdje će taj Arhiv Oblasni Odbor Dubrovačke
Oblasti staviti u svoje prostorije, urediti ga preko po-
sebnoga arhivara, kada u Splitu za to ne ima do-
statno prostorija.

 

Pitanje autonomija.

U Mariborskoj obl. skupštini dobila je Slov.
Pučka stranka 41 mandat, Mariborskoj oblasti pripada
i hrvatsko Megjumurje, gdje je izabran za poslanika
1 hrvatski pučanin liječnik dr. Ivo Kečkeš. On je u
mariborskoj skupštini dao ovu izjavu: ,Kao predstavnik
Hrv. Pučke strarike iz Megjumurja izjavljujem, da se
u načelu posve slažem sa izjavom Slov. Pučke stranke
u nadi, da ćemo po načelu narodnog samoodregjenja
i mi Hrvati postići svoju zakonodavnu autonomiju sa

središtem u Zagrebu. U sadašnjim prilikama saragji-

vaću u oblasnoj skupštini wu Mariboru s klubom Slo-
venske Pučke Stranke, jer sam uvjeren, da ću time
najviše koristiti hrvatskom narodu u Megjumurju“.

_ Ovu izjavu hrvatskog pučanina primili su slo-
venski pučani s burnim odobravanjem. A u zagrebačkoj
oblasnoj skupštini, gdje je Stjepan Radić, gdje on ima
od 80 poslanika 70 i odakle su imale dobivati ton sve
hrvatske oblasne skupštine, ne smije Radić da traži
autonomiju za Hrvatsku. I ne samo da on ne smije
nego, da se ulaska radikalima, nije dopustio ni fede-
ralisti Hanžeku, da pročita izjavu o autonomijama,
nego ga je poćeo mlatiti i dao izgurati iz dvorane.
Pa zar ovo nije kukavičluk ? Ono što se usugjuje jedan
Kečkeš tražiti u Mariboru, ne smije se to isto tražiti u
Zagrebu, srcu Hrvatske, gdje Radić hoće da komandira.

 

Poznati ljekoviti specijalitet Figol oživljuje :dje-

lovanje bubrega, jetra i djeluje odlučno na pra-
vilno varenje kod bolesti žuči. Proizvagja Ljekarna

Dr. Semelić-Kesterčanek u Gružu. Cijena boci 35 Din.

x

Naše ekonomsko stanje.

Primili smo poslovno izvješće Dubrovačke Trgo-
vačke Banke u Dubrovniku, koje je prikazano na glavnoj
godišnjoj skupštini dioničara, držanoj dne 2. o. mj.
Prenosimo iz općeg dijela ovog izvješća nekoje mar-
kantnije izvode, koji karakterišu današnju opću pri-
vrednu situaciju.

Privreda je u minuloj godini bila u vrlo teškoj
situaciji. Sa svih strana je zaokupiše mnoge mučne i
teške krize, koje zajedno sa ostalim nepogodama pri-
tiskoše naš privredni i društveni organizam, dovevši
ga do ove iznemoglosti, u kojoj se sada nalazi, Rgjavi
današnji ekonomski položaj u toliko je gori, šte žalibože
nema nimalo nade, da bi se u skoro mogao poboljšati,

Analizom uzroka, koji su proizveli poremećaje u
ekonomskom stanju zemlje, dohodi se do konstatacije,
da je prvi osnovni uzročnik ovog dezolatnog stanja
veliki svjetski rat, koji je za sobom ostavio pustoš i
opće osiromašenje ne samo materijalnog stanja nego,
što je još žalosnije, i moralnih osebina čovječanstva.

U predratnim normalnim prilikama i vremenima
čim bi u kojoj državi izbila neka teža gospodarska
kriza, odmah bi svi odlučujući faktori svom snagom
uma i duha pristupili njenom suzbijanju i liječenju,
tražilo se i nahodilo pomoći i u drugim državama,
koje su megle i htjele da pomognu, naročito interven-
cijom finansijskih sredstava u formi zajmova i prikladnih
investicija. Time su se take krize brzo ublaživale i si-
tuacija se poboljšavala. Megjutim danas je na žalost sve
drukčije. Skoro cio svijet, a naročito pak Evropu, tište
svakojake krize i zato svako hoće da prije pomogne
i uredi u sebe doma, a onda tek, prema mogućnosti,
da drugome pomože i to samo onda, ako ga drži vri-
jednim i povjerenja zaslužnim.

U sadašnjim prilikama spasavanje ekonomskog
stanja naše zemlje doista je teško. Došlo se do sud-
bonosne krajnosti, gdje se mora stati, dobro razmisliti
i brzo pomoći. Nema posla, nema zarade. Što seljak
producira jedva da se tim može sam prehraniti, a često
ni to nije u stanju; duži se da plati raznovrsne na-
mete, poteze i prireze.

Industrija je pri zadnjim izdisajima, trgovina pro-
pada, a besposlica se povećava i potencira opću bi-
jedu. Privredne jedinice se jedna za drugom ruše i
po interesnom lancu druge za sobom povlače. Stojimo
pred slomom svega gospodarstva, i ako u zadnjem
času svim silama ne prionemo da spasavamo našu
privredu, koja jeirgjavim radom i slabim postupcima
dovedena do ruba propasti, katastrofa je neminovna.

Morame svegji imati pred očima, da samo preko
blagostanja narodne privrede možemo kao država i
narod postati jaki, moćni i ugledni. Po stanju narodne
privrede prosudjuje se izdrživost i mjeri snaga svih
naprednih naroda i država. Zato treba sa najvećom
pažnjom njegovati privredno stablo, koje svojim plo-
dom narod i državu hrani, jer inače, ako žile oslabe i
sokovi presuše, ono će se srušiti i svojim padom
sve oboriti.

U ovim po narod sudbonosnim trenucima bilo
bi od blagotvornog djelovanja i olakšanja, kad bi
uspjelo u većoj mjeri angažovati strani prijateljski ka-
pital pod vidom povoljnih zajmova investicija. Obrtom
i utroškom toga kapitala dala bi se pučanstvu mo-
gućnost zarade i snošljivijeg življenja, a postepeno bi
se sav naš privredni organizam, dobivši impulsa i
snage, pridigao iz današnje nemoći i bržim tempom
kročio na putu konačnog ozdravljenja.

Nu kako danas stvari stoje, žalibože nema nade,
da bi se u dogledno vrijeme moglo postići i minimum
onoga, što odgovara željama i potrebama privrednog
života i mi ćemo se morati još dosta dugo patiti i bo-
riti sa ogromnim teškoćama, a dao Bog da budemo
toliko jaki i ustrajni da svladamo sve ove jade i ne-
volje, u kojeje naša privreda zapala.

Svakako će zato trebati sa svih strana mnogo
dobre volje, začinjene sa moralnom snagom i enerži-
jom, da se uzmogne savjesno vršiti sve svoje dužno-
sti u borbi za opstanak, pobjedu i mapredak. Treba

da se svi složno i pežitvovno prihvatimo savjesnoga
SR