Poštarina plaćena u gotovu. Br. 13 Narodna Svijes DUBROVNIK, 15. marta 1927. jena enii listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, | PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. | Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik: Antun FI& — Dubrovnik, s: Za naše arhive. = Govor oblasnoga zastupnika fra Ante Gnječa prigodom prave : O uregjenju arhiva bivšega Namjestništva u Zadru, maljskoga Odbora i Pokrajinskoga Sabora, te o pitanju. po- tka Dubrovačkoga arhiva, održan dne 9. ožujka t. god. ivodu spominje govornik, kako su već stari narodi brižno vali svoje spomenike, koji se u novije doba otkopavaju u riji, Babiloniji, Etruriji i Egiptu, te se pomno proučavaju rivajući nam povijest najstarijih vremena, a zatim nastavlja ; Mi Hrvati i Srbi nemamo zapravo točno pisane je najdavnije historije, već smo ju iz zemlje i iz nih spomenika i pisanih isprava po tugjinskim bi- otekama, a posebice iz Vatikanskoga i mletačkog viva morali urediti, dok nam je najdragocjeniji arhiv, j u Stambolu, potpuno nepoznat. A ako se štogod tačna iz naše prošlosti gdjegdje lo, to su opet bili pisani spomenici, sačuvani po im manastirima, jedne i druge vjeroispovjesti, te raznim kaptolskim arhivima i nekojim privatnim ćama. Kamo sreće, da se sistematski pisala povijest ega naroda i Hrvata i Srba. Tada bi se i mi mogli ogo više ponositi svojom prošlošću, nego se danas osimo. Jedina je u tomu časna iznimka bila naš vni Dubrovnik, koji je uvijek imao ljudi, te su se čno i jedino bavili pisanjem domaćih anala. A što av Dubrovnik nego li grad starina i velike prošlo- jedan pisani i uklesani spomenik ? Gospodo, mi smo baštinili jednu veliku i časnu oriju, pa ju moramo svojim unucima sačuvati, jer tomu snujemo svoju budućnost, kako veli Prera- ić, Nekoje države, da ne imadu starinskih spome- a, pisanih isprava, majstorskih kipova i slika, jedva mogle kuburiti, jer ih u glavnom industrija stranaca iži. Pametno je lijepe knjige pisati, ali je daleko etnije ono, što je uzvišeno i lijepo svojim potom- a namrijeti i sačuvati. Dalmacija je klasična zemlja ina, ali ko bi joj te ugrabio, digao bi najljepši iz njezine krune. Za vrijeme svjetskog rata pobudilo je zgražanje ulturnom svijetu, kada su Nijemci i Magjari počeli čkat i odnositi spomenike i arhive, koje je svaki d ljubomorno čuvao, a i iz bliže prošlosti zna- o, da se Napoleonu Bonaparti najviše zamjeralo, se usudio prenijeti iz Italije neke historične spo- ike i one vajne lavove sv. Marka, pa je u Pariški vni ugovor bila uvrštena specijalna klauzola: da ve to mora povratiti na svoje mjesto. Jednako i nakon velikog rata naša je delegacija arizu zajedno sa drugim pobjednicima diktirala n od prvih uslova za mir, da se svi spomenici i vi, koji su se za vrijeme i prije svijetskog rata arom ili olimačinom prenijeli iz svojega sjedišta, aju povratiti na svoje mjesto. To je ušlo prema em pamćenju u članak 196 Sain Germainskog vora_o miru.. Austrija i Magjarska lojalno su te ve izvršili, nu*onaj arhiv dubrovačke republike, je bečki dvor odnio iz Kneževa Dvora, eda se rovčani čitanjem isprava iz slavne: prošlosti svoje blike ne bi bunili, nije gospodo zastupnici, prispio ubrovnik. Taj važni arhiv, koji se čuvao u dvor- biblioteci u Beču, a koji sadrži prema najtačni- popisu 5000 najstarijih spomenica, isprava, du- i drugih važnih historičnih podataka, od kojih ji datiraju .još od natrag hiljadu godina — nije o u Dubrovnik, gdje mu je pravo mjesto prema ermenskom ugovoru, već je valjda slučajno za- željeznicom u našu prestolnicu Beograd | Mi smo morni za naše starine, a posebice smo ljubomorni vakove starine, te ne možemo dozvoliti, da se u j Državi dogagja ono, što se u jednoj tugjinskoj rijateljskoj državi dogagjalo. “Valjda neće oni koji roučavaju taj Arhiv oposljedovati tobožnje barba- jemce, jer sam duboko uvjeren, da se je sve ovo jno dogodilo, te da nije bilo nakane, da se čl. Senžermenskog ugovora s njihove strane prekrši. Gg. poslanici! Nadam se ipak, da će se .sve ovo ljno i brzo riješiti te da će se onaj znameniti dubrovačke republike, koji je bio u Dvorskoj oteci pomljivo čuvan u Beču, opet povratiti na starinu, u svoj Knežev Dvor, gdje imade jus domicilii. Ta i ovaj dvor, Kraljevski Dvor u Dubrovni- ku, sada je vlasnost Njegova Veličanstva Kralja. Naš glasoviti arhiv nije naučan, da se krije po kakovim zabitnim kancelarijama, već on traži Kraljevske Dvoro- ve: — u Beču je dapače bio u carskim dvorima. — U ovakovim važnim stvarima, gdje se radi o ponosu i našoj historiji ne možemo praviti s nikim kompromisa, pa taj bio i naš brat, jer se u cvim slučajevima neda primijeniti logično princip: melior est conditio possi- dentis. Dubrovnik je jedini njegov justus possidens ! I kada bi on ostao ondje, gdje je danas iza vrijeme od deset indikcija, niko ne može prisvajati pravo svo- jine na nj jer naš 1000 godišnji posjed prelazi grani- ce obične judikature. G.g. poslanici i g. veliki župane, mi ćemo, ako se ovaj arhiv ne bi na svoje mjesto povratio kako to izrično Senžermenski traži ugovor o miru, svake sesije ove časne skupštine u gore istak- nutomu smislu stavljati jednaki predlog. Ovo je pitanje megjunarodnoga prava a ne lokalne prirode. Zatim se govornik osvrće na pitanje arhiva bivšeg Dalmat. Namjesništva, Zemaljskog Odbera i Dalmat. Sabora, koji da leže negdje u Splitu zabačeni i neu- regjeni te predlaže slijedeće rezolucije, koje su jedno- glasno prihvaćene: I. Stavlja se u dužnost Oblasnom Odboru, da na- redi svim općinami u županiji, da do svrhe tekuće godine urede svoje arhive, a posebice da pomno sa- čuvaju sve najstarije dokumente, koji se eventualno nalaze kod pojedinih općina. II. Zanima se g. Veliki Župan i Oblasni Odbor, da živo porade prema zahtjevu Oblasne Skupštine kod Ministarskoga Savjeta i Ministarstva Prosvjete, da se ono 5000 najstarijih isprava — koje su se čuvale do mirovnoga ugovora Sain Germanskoga u dvorskom Arhivu u Beču — povrate potpuno u dubrovački ar- hiv, u Knežev Dver, koji je darovan od Dubrovačke Općine Njegovomu Veličanstvu Kralju Aleksandru. II. Moli se g. Veliki Župan, a stavlja se u duž- nost Oblasnom Odboru, da zajednički porade kod županije Splitske Oblasti, kako bi se arhiv i spisi biv- šega.Namjestništva Dalmatinskoga, Zemaljskoga Od- bora i Pokrajinskoga Sabora — a koji se sada nalaze u Splitu — stručno uredio i klasificirao, ili kad to ne bi bilo moguće u- Splitu, da se prenese u Dubrov- nik, gdje će taj Arhiv Oblasni Odbor Dubrovačke Oblasti staviti u svoje prostorije, urediti ga preko po- sebnoga arhivara, kada u Splitu za to ne ima do- statno prostorija. Pitanje autonomija. U Mariborskoj obl. skupštini dobila je Slov. Pučka stranka 41 mandat, Mariborskoj oblasti pripada i hrvatsko Megjumurje, gdje je izabran za poslanika 1 hrvatski pučanin liječnik dr. Ivo Kečkeš. On je u mariborskoj skupštini dao ovu izjavu: ,Kao predstavnik Hrv. Pučke strarike iz Megjumurja izjavljujem, da se u načelu posve slažem sa izjavom Slov. Pučke stranke u nadi, da ćemo po načelu narodnog samoodregjenja i mi Hrvati postići svoju zakonodavnu autonomiju sa središtem u Zagrebu. U sadašnjim prilikama saragji- vaću u oblasnoj skupštini wu Mariboru s klubom Slo- venske Pučke Stranke, jer sam uvjeren, da ću time najviše koristiti hrvatskom narodu u Megjumurju“. _ Ovu izjavu hrvatskog pučanina primili su slo- venski pučani s burnim odobravanjem. A u zagrebačkoj oblasnoj skupštini, gdje je Stjepan Radić, gdje on ima od 80 poslanika 70 i odakle su imale dobivati ton sve hrvatske oblasne skupštine, ne smije Radić da traži autonomiju za Hrvatsku. I ne samo da on ne smije nego, da se ulaska radikalima, nije dopustio ni fede- ralisti Hanžeku, da pročita izjavu o autonomijama, nego ga je poćeo mlatiti i dao izgurati iz dvorane. Pa zar ovo nije kukavičluk ? Ono što se usugjuje jedan Kečkeš tražiti u Mariboru, ne smije se to isto tražiti u Zagrebu, srcu Hrvatske, gdje Radić hoće da komandira. Poznati ljekoviti specijalitet Figol oživljuje :dje- lovanje bubrega, jetra i djeluje odlučno na pra- vilno varenje kod bolesti žuči. Proizvagja Ljekarna Dr. Semelić-Kesterčanek u Gružu. Cijena boci 35 Din. x Naše ekonomsko stanje. Primili smo poslovno izvješće Dubrovačke Trgo- vačke Banke u Dubrovniku, koje je prikazano na glavnoj godišnjoj skupštini dioničara, držanoj dne 2. o. mj. Prenosimo iz općeg dijela ovog izvješća nekoje mar- kantnije izvode, koji karakterišu današnju opću pri- vrednu situaciju. Privreda je u minuloj godini bila u vrlo teškoj situaciji. Sa svih strana je zaokupiše mnoge mučne i teške krize, koje zajedno sa ostalim nepogodama pri- tiskoše naš privredni i društveni organizam, dovevši ga do ove iznemoglosti, u kojoj se sada nalazi, Rgjavi današnji ekonomski položaj u toliko je gori, šte žalibože nema nimalo nade, da bi se u skoro mogao poboljšati, Analizom uzroka, koji su proizveli poremećaje u ekonomskom stanju zemlje, dohodi se do konstatacije, da je prvi osnovni uzročnik ovog dezolatnog stanja veliki svjetski rat, koji je za sobom ostavio pustoš i opće osiromašenje ne samo materijalnog stanja nego, što je još žalosnije, i moralnih osebina čovječanstva. U predratnim normalnim prilikama i vremenima čim bi u kojoj državi izbila neka teža gospodarska kriza, odmah bi svi odlučujući faktori svom snagom uma i duha pristupili njenom suzbijanju i liječenju, tražilo se i nahodilo pomoći i u drugim državama, koje su megle i htjele da pomognu, naročito interven- cijom finansijskih sredstava u formi zajmova i prikladnih investicija. Time su se take krize brzo ublaživale i si- tuacija se poboljšavala. Megjutim danas je na žalost sve drukčije. Skoro cio svijet, a naročito pak Evropu, tište svakojake krize i zato svako hoće da prije pomogne i uredi u sebe doma, a onda tek, prema mogućnosti, da drugome pomože i to samo onda, ako ga drži vri- jednim i povjerenja zaslužnim. U sadašnjim prilikama spasavanje ekonomskog stanja naše zemlje doista je teško. Došlo se do sud- bonosne krajnosti, gdje se mora stati, dobro razmisliti i brzo pomoći. Nema posla, nema zarade. Što seljak producira jedva da se tim može sam prehraniti, a često ni to nije u stanju; duži se da plati raznovrsne na- mete, poteze i prireze. Industrija je pri zadnjim izdisajima, trgovina pro- pada, a besposlica se povećava i potencira opću bi- jedu. Privredne jedinice se jedna za drugom ruše i po interesnom lancu druge za sobom povlače. Stojimo pred slomom svega gospodarstva, i ako u zadnjem času svim silama ne prionemo da spasavamo našu privredu, koja jeirgjavim radom i slabim postupcima dovedena do ruba propasti, katastrofa je neminovna. Morame svegji imati pred očima, da samo preko blagostanja narodne privrede možemo kao država i narod postati jaki, moćni i ugledni. Po stanju narodne privrede prosudjuje se izdrživost i mjeri snaga svih naprednih naroda i država. Zato treba sa najvećom pažnjom njegovati privredno stablo, koje svojim plo- dom narod i državu hrani, jer inače, ako žile oslabe i sokovi presuše, ono će se srušiti i svojim padom sve oboriti. U ovim po narod sudbonosnim trenucima bilo bi od blagotvornog djelovanja i olakšanja, kad bi uspjelo u većoj mjeri angažovati strani prijateljski ka- pital pod vidom povoljnih zajmova investicija. Obrtom i utroškom toga kapitala dala bi se pučanstvu mo- gućnost zarade i snošljivijeg življenja, a postepeno bi se sav naš privredni organizam, dobivši impulsa i snage, pridigao iz današnje nemoći i bržim tempom kročio na putu konačnog ozdravljenja. Nu kako danas stvari stoje, žalibože nema nade, da bi se u dogledno vrijeme moglo postići i minimum onoga, što odgovara željama i potrebama privrednog života i mi ćemo se morati još dosta dugo patiti i bo- riti sa ogromnim teškoćama, a dao Bog da budemo toliko jaki i ustrajni da svladamo sve ove jade i ne- volje, u kojeje naša privreda zapala. Svakako će zato trebati sa svih strana mnogo dobre volje, začinjene sa moralnom snagom i enerži- jom, da se uzmogne savjesno vršiti sve svoje dužno- sti u borbi za opstanak, pobjedu i mapredak. Treba da se svi složno i pežitvovno prihvatimo savjesnoga SR