a Poštarina plaćena u gotovu. Br. 1 Narodna DUBROVNIK, 21. aprila 1927. God. IX. vijest žijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ dirak Dubrovačke Tirvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik: Antun FI& — Dubrovnik. USKRSNIMO! Čovječanstvo boluje. Ta se istina ponavlja s dana ia dan u tisuću oblika, Ističe se na zborovima, u aka- jemijama, u novinama. — Njeme se bave i lijeka joj štu nebrojeni socijolozi i pedagozi. U zbrci uzroka e bolesti i lijeka, koji se pripisuju, ona se sve to više azvija i sve to jače uništava duševni i tjelesni ljudski rganizam. Ljudi nestaje. Stvaraju se nadljudi fizičke nage i tazlomci. Prvi bez duše, drugi na putu da je zgube. Prvi gospodari, drugi sluge — bez dostojanstva ovječjeg obojica.; = Što ie čovjek ? To pitarije upravljaju milijoni ra- umnih bića, upravljaju za to, da bi znali kako da ive, Tisuće tribuna dijele odgovore. Tisuće , mudraca“ tu lijepe riječi, da bi ih uvjerili da je čovjek životi- ja. Filozofija, literatura, škola, društvo novog ,na- rednog“ svijeta postoji samo za to, da bi čovjeke vjerili da nema duše, da nema Boga. I nove gene- acije logičnim slijedom sivaraju novo čovječanstvo, u ome je ,ja“ centar života, mjerilo poštenja, ljubavi, stine i pravde. ,Ja“ izvor je i utoka vlasti. ,Ja“ kri- ij je moralni. ,Ja“ sila je za koju drugi ,ja“ ne ostoji, osim, ako je jačih pesti. | Brutalno sebeljublje gospodar je čovječanstva. Dno je kvas sviju savremenih naprednih“ čovječjih astojanja i svega njegovog djelovanja. Čovječanstvo boluje to jasno vide i osjećaju i neke ršćanske duše. Znadu, daje On došao na svijet i skrsnuo od mrtvih, da uskrsne u nami čovjeka, koji nade što je, kuda će i kako da živi. Mnogo je tih šćana i pune su ih crkve. Imadu neobično razvijen misao za sve ceremonije, estete su prve vrste. Nevole amo da cijelivaju križ i da se na procesiji pokažu. maju dobrih ideja, ne vole samo ,klerikalizam“. Ljube vakoga, ali vole biti gospoda. Osugjuju zlo, ali ipak tiču kao pravo da treba ići »pored svijeta“. Vole rista u duši, u praksi slijede zahtjeve svoga ,ja“. Čovječanstvo boluje — jer svi mi pojedinci bolu- mo, tišti mas teret svojih i tugjih grijeha, sebeljublje, holost, podvala, kleveta — tišti nas ko mora ,ja“. namo odakle smo, znamo kuda ćemo, pa znamo i akvi moramo da budemo. Krenimo putem očišćenja, mozataje i žrtve. Ljudi pitaju, upoznajmo ih s isti- pm. Djeci nam lažu, ništimo lašce, Neprijatelji nava- ju, odbijajmo navale. Ispovjedamo li Krista : dosljedni idimo. Budimo cijeline, a ne razlomci. Budimo dosljedni kršćani u privatnom i javnom votu u obitelji, društvu, u megjusobnim odnošajima ozdravit ćemo hrvatstvo od ove teške bolesti, koja di smrti. Borimo se i bdijmol| MNoseći Krista u dušama svojim, preći ćemo preko Golgote, na kejoj stojimo i kao pojedinci i kao narod, kao žrtve svoga grijeha i stići do svoga Uskrsnuća očišćene duše i krepkog zdravlja. Srpska koncentracija. Svaka kombinacija u našoj zemlji mora da se u glavnom oslanja na Srbe i nosioc svake kombinacije mora da bude Srbin. Osamgodišnje iskustvo to nam kazuje. Svaka se kombinacija pravi na bazi srpske premoći, Uvijek se je nastojalo, da većina bude sastav- ljena iz srpskih grupa i tek se je po nuždi primalo saradnju hrvatskih i slovemačkih grupa. Pa i tada kada su Hrvati i Slovenci bili u vladi, oni nijesu tretirani kao ravnopravni članovi, već im se je davalo sporedne resore, koji istina gospodarski mogu često puta mnogo da znače, ali koji nemaju nikakovog uticaja na poli- tička pitanja. U čisto političkim pitanjima tek se je tu i tamo dobacila po koja koncesija. Poslije dvogodišnje polilike ,sporazuma“ vratili smo se opet političkom režimu predsporazumaškom. Poslijednja kriza riješena je obrazovanjem vlade iz čisto srpskih stranaka. Dvogodišnju politiku ,sporazu- ma“ diktirala je potreba, da se likvidira t. zv. hrvatsko pitanje. I kada se je došlo dotle, da/se je moglo mi- sliti, da je to pitanje skinuto sa dnevnog reda, povra- tili smo se opet na prijašnji režim. Trvenja i borbe u radikalnom klubu prijetili su, da se razbije najveća srpska stranka i da na taj način Srbi izgube vodeću ulogu u poliličkom životu. A jer se vidi, da je nemoguće održati u slozi i ravnovjesju sve sile u radikalnoj stranci kuša se stvoriti nova kombinacija, koja bi osigurala Srbima i nadalje vo- deću ulogu. Karakteristični su s toga glasovi, po ko- jima bi današnja vladina grupacija značila i jednu buduću političku, stranačku grupaciju, koja bi nosila oznaku srpskog centruma u cilju održanja srpske po- litičke premoći. Karakteristično je još, da u ovu kombi- naciju ulaze umjerene srpske grupe Jovanovića i Da- vidovića, da se vidi kako se u Beogradu misli. Hrvati i Slovenci moraju konačno da otvore oči i da računaju sa realnim prilikama. Svi pokušaji do sada, da se Hrvati i Slovenci nametnu Beogradu kao ravnopravan politički faktor ostadoše bez uspjeha. Ne- ćemo tajiti, bilo je pogrešaka i sa maše strane. Ali već jednom mora se uvidjeti, da pod centralističkim režimom ne mogu nigda Hrvati i Slovenci u poli- tičkom životu da dogju do jačeg izražaja. Dužnost je Hrvata i Slovenaca da, ostajući i nadalje. na realnom i legalnom terenu, skupe svoje redove i povedu naj- veću borbu za ozdravljenje i to korjenito ozdravljenje naših političkih prilika, A to se jedino može postići, ako uperimo sve svoje sile ka cilju: Revizija Vidov- danskog Ustava. Vlastodršci u Beogradu moraju znati da hrvatsko, kao i slovenačko pitanje nije skinuto sa dnevnog reda i da se neće skinuti sve dotle, dok se u Beogradu i stvarno, a ne samo formalno, ne prizna ravnopravnost Hrvata i Slovenaca u svim granama našeg javnog života. s Naš spor sa Italijom. Beogradska agencija »Avala« javila je pred kratko vrijeme, da su direktni pregovori izmegju nas i Italije započeli, i da ima nade, da će u kratko vrijeme biti uspješno privedeni kraju. Megjutim nije prošlo ni par dana, a g. Mussolini je dao preko agencije »Stefani« demanti ove naše vijesti i kaže, da nije niti bilo ni- kakovih pokušaja za direktne pregovore. U isto vrijeme talijanska žurnalistika započela je bijesnom upravo kampanjom protiv naše države. Nar. poslanik Dudan je čak predložio parlamentu, da se ponište svi ugovori, koji su sklopljeni s nama. Uzrok, radi kojeg su izgleda nemogući direktni pregovori izmegju nas i Italije leži u samom predmetu tih pregovora. Naša vlada smatra da se ima razgova- rati o tiranskom paktu, da utvrdimo, dali je Albanija još uvijek nezavisna država, dok megjutim Italija sma- tra, da se mi trebamo razgovarati o Nettunskim kon- vencijama. U slučaju neuspjeha, da dogje do ikakvih direkt- nih pregovora i razgovora, naš spor će morati da se iznese pred Ligu Naroda. Nije isključeno, da se Italija ne bude htjela odazvati pozivu Lige, a takogjer mi pristati na Ligino riješenje. U tom slučaju bi Liga Na- roda pretrpljela jedan ogroman fiasko i došlo bi u pi- tanje sam raison d' čire ove megjunarodne ustanove. Engleska, kojoj Liga Naroda služi za provagjanje svoje spoljnje .politike, boji se ovakvog jednog fiaska, pa stoga i upire sve sile, da dogje do mirnog megju- sobnog riješenja ovog spora u direktnim pregovorima izmegju nas i Italije. Italijanska diplomacija megjutim ne miruje. Poli- tika obruča oko naše države nastavlja se. Poslije Al- banije i Rumunije, privukla je i Madžarsku u svoju interesnu sferu, a muti vodu i u Grčkoj i u Bugarskoj. Kod nas se pak ne javlja nikakav jači gest. Da- pače, kod nas se u dane najdelikatnije vanjske situa- cije stvara vlada srpske koncentracije. Ne naslućuje li ovakav sastav vlade, da ćemo mi, da spasemo jug, opet žrtvovali zapad. Jer dobro trebamo zapamtiti. Dok se je talijansko prijateljstvo plaćalo hrvatskom i slo- , N. Zv. Bjelovučić : Povijest poluotoka Rata (djelomice Hercegovine i Dubrovnika). Split, Leonova tiskara, 1921. Str. 207) | Izmegju ostalih književnih radova Dra Bjelovučića polju domaće historije, od posebne je važnosti za vijest Rata (Pelješca), Zahumske kneževine i samoga ada Dubrovnika, njegova naviše imenovana radnja, jelodanjena god. 1921., koja obuhvaća 207 stranica velikoj osmini, a popraćena je brojnim i važnim Spodarsko-folklorističnim bilješkama iz starijih i no- ih vremena. | Nije mi namjera, da se upustim u ocjenjivanje loga djela, već jedino da ga prikažem publici i da aknem njegovu veliku vrijednost sa historijskog i lspodarsko-statističnog pogleda, bilo za poluotok Rat, 0 za cjelokupni teritorij republike Dubrovačke od la i Stona do Dubrovnika, kao i za područje sta- lavse i važne Zahumske Oblasti, od IX. st. unaprijed. Gosp. pisac je još u g. 1907. bio štampao u Za- bu kratku i zanimljivu monografiju o istom polu- ku Pelješcu, prikazavši je svojim domorodcima kao ljev i dokaz zavičajne ljubavi, koja u piščevoj duši odi tako topla i usrdna odjeka. Potaknut ovim pa- nim čuvstvom, on se je za punih trinaest ljeta tio proučavanju historičnih izvora i potraživanju u arhivima i obiteljskim pismohranama sa zamjernom radinošću i strpljivošću, te je mogao iznijeti pred jav- nost povijest svoga poluotoka dokumrentanu, iscrpnu i potpunu, ne samo s historične, već i s politično- gospodarsvene i statistične strane, kakovu nije baš lako naći ni u pogledu naših gradova. I nije to tek lokalna hronika poluotoka Rata, već njegova povijest od šest stoljeća, usko povezana s onom Republike i to od g. 1333., kad je Rat došao u posjed Dubrovčana, kao i povijest važne južnoslovenske kmeževine Zahumlja i starodnevnog i kneževskog grada Stona, gdje su sto- lovali za više stoljeća moćni i ugledni zahumski kne- zovi Nemanjići, Radoslavi, Miroslavi, Teljeni, Ljudeviti, i drugi, koji imagjahu u Stonu svoj dver i svoju vla- stelu, svoju vojsku i mornaricu i pomagahu svojim vojskam okolne južnoslovenske vladare, te u jednu ri- ječ obavljahu razne suverenske akte, koje može samo vladar obavljati. Kad uzmeš u ruke ovu opsežnu knjigu i staneš je listati, vidiš da je pred tobom velika i vrlo važna historična gragja, sabrana iz brojnih i pouzdanih vrela, koja je vrijedna zanimati cijeli jedan kraj od Neretve do Zetske oblasti, a tiče se i povijesti Bosne, Srbije i Hrvatske. Tu je poimence riječ o Zahumlju kao dijelu srpskog kraljestva Nemanjića od g. 1168. do g. 1325.; zatim opširna povijest bogomilstva (patarenske vjere); potanje vijesti o bosanskim banovima, koji su od g. 1325—1383 imali u svojoj vlasti poluotok Rat, kao i # o osvojenju Zahumlja po vojvodi hrvatskomu Kolo- manu. Zatim se tu pretresa na široko politička povi- jest Dubrovnika (od g. 1333—1808.); iznosi se vjer- sko stanje na poluotoku i u Zahumlju od IX. do XV. stoljeća; donose se isprave o glagolašima na Ratu i u Stonu, izvješćuje se opširno o vjerskim borbama u tome kraju, gdje su, nažalost, Bogomili, ta opasna sljedba za crkvu i državni poredak tjerali i progonili katolike i njihove biskupe i svećenike do skoro pot- punog iskorjenjena samog katolicizma ; poradi čega su _ Pape miorali se, prama svojoj dužnosti, uteći hrv. ugar. vladarima za vojničku pomoć. Dalje se_ izvješćuje o djelovanju Franjevaca oko obraćenja poluotočana na katoličku vjeru; o osnivanju katoličkih manastira i župa; o kmetskim odnošajima; e višekratnom nasto- janju Mlečića i Turaka da esvoje poluotok i o njego- voj odbrani od strane republike dubrovačke, Potom se donose važni lokalni podaci o haranju kuge po polu- otoku, o navalama hajduka i senjskih gusara; o pro- gonu vještica i židova ; o broju pučanstva, o razvitku pomorstva i drugih grana privrede sve do zadnjih vre- mena ; o najstarijim obiteljima na poluotoku i o nji- hovu porijetlu; tako da svaki poluotočanin može tu sa zadovoljstvom da nagje mnogo toga, što će ga za- nimati, — Pisac je tu sabrao i više dogagjaja i aneg- deta iz pučke tradicije ; donio je i. zanimljivih vijesti o dubrovačkim pjesnicima Ranjini, Buniću-Vučičeviću i Betondiću, koji su na svojim zamacima u Ratu pro-