: Poštarina plačona x gotova, Br. 35. DUBROVNIK, 1. septembra 1927. God. IX. cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno, I 1 i Vlasnik - izdavač - urednik : PLATIVO I UTUŽIVO. U DUBROVNIKU. A EO Četvrtka. za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Antun FI& — Dubrovnik, Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Izolirani Radić. U cijeloj političkoj povijesti teško je naći slučaja, da je jedan politički vogja tako upropastio svoj narod, kako je to Stjepan Radić učinio sa Hrvatima i Hrvat- skom. Iz otvorenih pisama Prpića i Dr. Nikića sad se jasno vidi, kako je Radić mogao u više zgoda da povoljno riješi hrvatsko pitanje, a on je uvijek pro- puštao ie xgode i ma koncu onako žalosno iz rupe |kapitulirao. Nije stoga čuda, da je sva hrvatska inte- ligencija ostavila Radića, a sad ga ostavljaju i svi razboritiji seljaci. Radiću je ostalo u rukama još po- sljednje sredstvo: teror, sila proti svojim protivnicima. To je baš najbolji dokumenat, da je radićevština u lemelje podrmana. A kako da hrvatski narod poveže svoju sudbinu za jednog tako vrtoglavog političara, koji mu nije do [jada ništa dobra učinio, već ga upropastio i financi- jslno i moralno, pak sad kuša, da ga odvrgne i od |iere svojih otaca, da ga preko starokatolicizma pre- jede na pravoslavlje? A čemu se hrvatski narod može nadati od Radića [jt budućnosti? Neka Radić na izborima i iznese [lnajveći broj hrvatskih poslanika, što će to značiti? [Ko će s Radićem htjeti da sudjeluje u vladi? Svi naši vodeći političari i vogje pojedinih stranaka jasno su |ijavili, da s Radićem nije moguće skupa raditi, I kod lih izjava dobro su lučili Hrvate od Radića. S Hrvatima fikupa raditi to da, ali s Radićem nikako. A što ma sve ovo Radić odgovara? On se još [red svojim izbornicima junači, kako će poslije izbora ići u vladu, kako će učiniti i ovo i ono. A nije li već [bio na vladi, pak što je brojio? Niti jedno od svojih [obećanja nije mogao da ispuni, već ostavio razočarane one, koji su od njega štogod tražili. Upadno je, kako je Radić najvećma kivau na rvatsku Pučku Stranku. A zašto to ? Jer ona otvara oči hrvatskom seljaku, hoće da spasi i njegovo go- |ipodarstvo, da osigura njegov opstanak, da mu pri- travi ljepšu budućnost i da mu očuva vjeru katoličku, ila koju je hrvatski marod toliko vojevao i kojoj za- (livaljuje svoju kulturu. Svaki pravi i svijesni Hrvat treba da nastavi onu (|taru borbu za krst časni i slobodu zlatnu, ali ne više ljračem već izbornim kuglicartia, pak na 11, septembra lek svoj glas dade za Hrv. Pučku Stranku, za one ljude, koji mu dobra i misle i rade, a ne za one, loji su proigrali tako žalosno njegovu sudbinu. Ako vatski narod opet glasuje. za Radića, tad će morati iplembra hrvatski narod treba da o lnanjem izjavi |I i on s Radićem E ej. jeli se odrekao W Hrvatske Pučke Stranke. | Reduciranje osnovnih škola. U prvome članku o reduciranju osnovnih škola opće, tiskanu u 34. broju »N. Svijesti« obećao sam, | ću se svrnuti. na škole reducirane u općini Stona, me evo, da ispunim obećanje. | U našemu kotaru, i to u Općini Stona, reducirala je dakle škola na Dančanju, jer da tobože nema ikonitog broja djece. Ova škola je ustanovljena otrag (lije godine. Kroz dvije godine niti je broj djece mo- flo narast niti se umanjiti. Ako je onda bilo shodno potrebno, da se škola osnuje isti razlozi i danas oje. Narod onog sela doduše vapio je odavnina (olu, pa su je jedva i dočekali. Rado su prigrlili, uw iskusili koja je nevolja bez škole. Iz Dančanja puno seljaka u Amerikam, pa kad su ovi "čuli da jihovo selo dobilo školu, tako su uzhitno pozdra- ili taj hram prosvjete, da su suze na oči dolazile o- um, koji su čitali i slušali njihova: pisma, Oni u tu- llini u prosvjetnom svijetu majbolje'se:osvjedočiše od bje je koristi čovjeku kad zna čitati i pisati, a kako PR teško i kukavno 'po vaš život onim, te ne znadu | ko i siromašni, taj teret za plaćanje školske zgrade, Pojedini broj 1:50 Din. čitati ni pisati, kako su vječiti heloti i robovi prosvjet- ljenih naroda, slijepci kod zdravih očiju i kako svoju snagu daju onim za čiju korist rade. Nevolja gola naj- bolja škola. Nije dakle čuda, da su veseljem pozdravili osnutak škole u rodnom mjestu ida su svoje sokolili, da rado trpe teret, koji ih zato tišli, a da će oni na- stojati, da pomognu gradnju škol. zgrade. Kako će ih danas ošinuti žalosni glas, da im je škola radi štednje zatvorena ? Kako će u tugjini govo- riti o našoj državi, koja štedi na prosvjeti naroda ? — Zatvorom škole u Dančanjima sva djeca toga mjesta i bližnji dio Zabrgja ostaju bez pouke, jer bližnje škole nema, gdje bi mogla pohagjati, do Šparagogića ima preko sata ipo, a o putevima se i ne govori. U selu nemadu ni župnika, niti koje obitelji a da bi mogla uplivisati na prosvjetu mjesta. O čitanju kako- vih korisnih knjiga niti govora. Dakle vječiti slijepci kod zdravih očiju I Sramota dvadesetog vijeka | I na Brocama se zatvorila škola radi štednje, premda je istu pohagjalo dvadeset i troje djece iz svega školskog okoliša, koji se umnaža brojem pu- čanstva. Školski okoliš Broca sastoji se od sela Broce, Bižanj, Hrasno, Hrasno Šijaković, Kobaš i Pržinovo (Morčulete). Ukinućem ove škole djeca iz Morčuleta, Kobaša ne mogu u Ston ići u školu, jer i njima ima preko dva sata ipo hoda do Stona. Ona pako djeca iz Bižanja i Broca, koji ne sačinjavahu polovinu broja djece brodačke škole, po dalečini (% sata) mogla bi pohagjati školu u Stonu, ali po položaju puta, koji ih vodi do Stona, ona nijesu u stanju, da se maknu sa ognjišta, kad je i malo jugovine, ili bure, jer je pogibeljno, da ih vjetar ne baci u more, osobito kroz jedan dio puta, od Gredica do Bata (tog historičnog spomenika, danas porušena u brk konservatoru starine). Taj dio puta je širok koliko je debljina zida, što pre- gragjuje more od solila. Kad su kiše, zime i kozomori, što se kod nas znadu po više mjeseca zakihati, djeca se po takovim vremenima ne kreću iz kuće, Nijedan roditelj neće svoju djecu, da izlaže pogibelji, da im djeca idu takovim vremenom toliko daleko, a kašnje mokrih noga, komadom hljeba u torbi, da po više sati stoje u školi, To bi se zvalo upravo izlagati djecu očitoj pogibelji, da ahvate koju bolest, koja ćeih kroz vas život učiniti nesposobne, nevaljale ni roditeljima ni domovini. Zato je pohagjanje škole u Stonu sa strane djece 'od Brodaca i Bižanja tako kukavno, da se od njih ne može tražiti ikakav uspjeh uz najbolju volju i zauzimanje nastavnika. To pisac ovih redaka najbolje zna posvjedočiti, jer je dvadeset godina uči- teljevao u Stonu i kroz sve vrijeme za spomenute razloge nije nikad oglobio koje dijete, kako to ni nje- govi nasljednici nijesu činili. Seljani školskog okoliša Brodaca znadu i znali su, da pohagjanje njihove djece škole u Stonu bilo je od inale koristi, a da su uvijek strepili vrhu njihove djece, a osobito za ružnih vre- mena, pa zato nastojahu pošto zašto, da dobiju školu na Brocama. I kad su je dobili osvjedočiše se od koje im je koristi škola na Brocama, te su rado podnašali teret, što ih je tištio za isplaćivanje školske zgrade, U to zavedoše akciju okolo sakupljanja milodara za grad- nju školske zgrade, te je već i zemljište : nabavljeno. U tome ih sokole i upućuju njihovi iz Amerike južne i sjeverne, kojih je mnoštvo tamo rasijano i koji su uzhitom pozdravili osnutak škole na Brocama, a oso- bito čestit njihov mješćanin g. Mato Perić, koji se nalazi poslije četeres godina na rodnoj grudi. I kad je doznao, da je na Brocama škola zatvorena glavom otrčao u Beograd i molio za sve istaknute razloge, da im se škola na Brocama poštedi, što mu i obečaše. I u Trnovici, toj oazi stonjskog primorja, zatvo- riše školu. Trnovica je selo u dalmatinskim i herce- govačkim planinama, daleko od Stona šest sati hoda, a od Lišca debela dva sata i to kroz gudure i visoke planine. Ova škola ima jako interesaninu povijest, pa ću koliko se o tome sjećam na velike poteze o tome spomenuti. Ima tome preko trideset godina, da su se dva čestita momka Frano Sušilo i Mato Drvenica, danas ljudi od oka i poštovani, stavili da u Trnovici šire prosvjetu i bore protiva analfabelizmu, Oni su bili samouki, pa 'pokrenuše prosvjetnu akciju u toj oazi ler SADiOVAČKE Tiivatske Tiskare (zast. I, ED, — EPUBrOvnik stonjskog. primorja, dok po svemu primorju vladaše slijepilo kod zdravih očiju, inače ljudi česfiti i daroviti. Oni, Sušilo i Drvenica, pomoću svojih seljana sami nadogradiše više jedne pojate na jedan pod i napra- više čitaonicu-školu. Od sanduka, što izmoliše kod trgovaca i dasaka napraviše dugi stol, a naokolo sje- dala. Onda dobaviše jednog mornara, omaklih godina, negdje iz varoši koji je znao čitati i pisati. Plaćahu mu 15 forina mjesečno, a hraniše ga seljaci na poredu na sedmice. Ovaj se zadovaljao svakom hranom. To je bio prvi učitelj u Trnovici. Svaku večer sakupljala bi se djeca obojeg spola, pa i za kišljive dane i sve- cem u čitaonicu gdje bi ih mornar poučavao u čitanju i pisanju, te im pričao što je po svijetu čuo i vidio. Pošlije godinu dana mornar ode, al zato Sušilo i Drvenica ne klonu duhom. Oni se prihvatiše pouke, pa se svjelovahu u tome podhvatu sa župnikom u Lišcu, te sa mnom skoro svake nedjelje. Više puta ja sam znao ovu dvojicu upućivati u računici i drugim predmetima po nekoliko sati; bila su bistra uma i lahko shvaćali žedni i željni nauke, ko žedan jelen vode sa izvora. Dr. A. Ferri, opć. liječnik u Stonu, jako se interesirao za ovu prosvjetnu akciju, te ih pomogao objeručke. Ova plemenita poduzetna djela nijesu ostala ni- jema; čulo se za njih izvan hercegovačkih i dalma- tinskih brda; zato doznaše neki rodoljubni omladinci u Dubrovniku, pa kroz njihove praznike dolazahu u Trnovicu, da budu učitelji, ako i ono malo dana, onoj mladeži, koja čeznuše za naukom. Na čelu te rodo- ljubne omladine bio je gjak, a sad g. Dr. Bujas, či- govo ime u Trnovici ostalo je nezaboravno. On je svakih praznika u Trnovici više prebivao nego li u Dubrovniku. Poslije nekoliko godina nije bilo momka u Trnovici, a da nije znao čitati i pisati i poštogod računati, a na daskama u čitaonici nalazilo se je mnogo poučnih knjiga, te nekoliko gospodarskih listova, a osobito omiljeli im ,Pučki list“ Frano Sušilo dao se sam na nauke, pa kao samouk uz pomoć rodoljuba i svoga rada izučio graditeljsku školu, i eno ga vigjo- smo kao gragjevnog poduzetnika u Sarajevu. Učinio se gazda i u vrijeme svjetskog rata mnogim svojim zemljacima utažio glad slavši im na vagune životnih namirnica. Mato Drvenica' ode preko bijeloga svijeta u Novu Zelandiju, pa kašnje svu porodicu digne sa ognjišta i povede ih u novu postojbinu, gdje se osevio na svoje noge i tamo vodi uzorno svoje gospodarstvo i djecu uzgojio. Starijeg mu sina vigjosmo, gdje se kao dobrovoljac bori na solunskoj fronti za slobodu svoje otadžbine. Čitamo često u ,Pučkoj prosvjeti“ Matove poučne dopise, a vidimo ga u svakom rodo- ljubnom podhvatu prvoga. Sušilo i Drvenica neka budu od izgleda i kako radišu Bog pomaže. Tko se je više obeselio od ove dvojice, kao i ostali njihovi zemljaci, da im je vlada otvorila školu ma selu, pa je Sušilo već i nacrt napravio za škol. zgradu, a zavela se akcija za sakupljanje milodara za gradnju škol. zgrade i učiteljev stan u Trnovici. Što će ovi sada, kad doznadu, da im je škola zatvorena radi štednje i nezakonitog broja djece. U ovakovim pustošnim predje- lima gdje ni popa ni zvona nema na broj djece ne bi se smjelo osvićati, već školu održati pa bio koji bio broj. A što će reći dični rodoljubi braća Mihauovići, općinari Stona, koji se pohvalno zauzimlju, žrtvuju i pomagaju uopće za prosvjetu puka, a u rodnoj općini nadasve?! Oni do sada sagradiše tolike škol. zgrade; ustanoviše školski fond za općinu stonjsku, iz kojeg fonda kupuju se djeci učila, uzdrže ih u čistoći, te bezplatno liječe i liječnički prigledaju. Dok ova uzorna braća, dični rodoljubi, čine to- like žrtve i brigu vode za prosvjetu naroda u rodnoj“ općini, a tamo im vlada, baš u njihovoj općini, za- tvara škole radi štednje i tobože radi nezakonitog broja djece! Uvjeren sam, da će osim općine i braća Miha- nović podignuti glas protiva ubojstva narodne prosvjete. > V. Fortunić. Pravilno varenje i i u crijevima i dobar apetit imati ćete uporabom ljekovitog specijaliteta Figol. Proizvagja Ljekarna Dr. Bemelić Kesterčanek u Gružu. Cijena boci Din. 35.— o