iš Poštarina plaćena u gotovu.
Br. a
Narodna
:
DUBROVNIK, 22. septembra 1927.
vijes
God. XI
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Proslava Jubileja sv. Frana
u Dubrovniku.
Sv. Frano umro je na 3. oktobra 1226. pa se
je prošle godine navršila 700-godišnjica njegove bla-
žene smrti. Za proslavu ove velike obljetnice sveta
je Stolica odredila vrijeme od 2. augusta 1926. do
H oktobra 1927. nazvavši to razdoblje Franjevačkim
jubilejem i obdarivši ga raznim duhovnim povlasti-
ama. Sv. Frano je jedna izvanredna pojava. On je
io od velike zamašitosti za svoj vijek, a danas mo-
emo kazati da je i još od veće važnosti radi čega
je i nazvan : modernim svecem. Njegova pojava za-
i danas, čak i same ne-katolike. Ova okolnost ta-
mači ono veliko oduševljenje za sv. Franom. 10 se
je osodito pokazalo prigodom ovih franjevačkih ju-
bilarnih svečanosti. Obljetnica smrti nijednog smrt-
ika nije se tako oduševljeno i iskreno slavila kao
ova 700-godišnjica smrti sv. Frana.
Italija, pa i ona službena, na osobiti je način
slavila sv. Frana, ali nije zaostao ni ostali kat.
svijet. — Po mnogim mjestima ove su svečanosti
imale religijozni i kulturni karakter, a razni spome-
nici pera, kista i dlijeta pobrinuli su se da i budući
naraštaji saznadu za ovu oduševljenost.
Pravo je da i Dubrovnik proslavi ovu obljetnicu
im više što je Dubrovnik uvijek bio kroz 700. g. u
uskoj vezi sa sinovima Sv. Franja a predaja hoće
la se je i sam Svetac na putu za Istok Bio jednom
kaustavio u Dubrovniku.
| U svrhu proslave održat će se u crkvi Male
Braće posebne funkcije sa govorima u počast Svecu,
lako donašamo na drugom mjestu. Slijedeči broj
ašeg lista izaći će u svečanom ruhu i bit će po-
ećen franjevačkom jubileju.
Još oko holandskog izvještaja
_— 0 Dubrovniku.
= U ,Dubrovačkom Listu“ 27. avgusta, u članku
jod natpisom : Engleski kralj Rihard I. i naša _,Gospa“,
tastojao sam da dokažem megju ostalijem kako se
tolandski putnik Sommer nije prevario, kad je u svom
isu Dubrovnika od gcd. 1590. zabilježio, da je vidio
a svim uglovima po ulicama česme s vodoskocima“,
|rekao sam da je ta vijest vrlo vjerovatna i ako možda
I svojoj apsolutnosti. malko pretjerana. Iznio sam, da
lvrdim svoje mišljenje o Sommerovoj vjerodostojnosti,
dno važno mjesto iz opisa Dubrovnika iz XV. vijeka,
loji imamo da zahvalimo Talijancu Filipu De Diversisu.
Sad se ovome svjedočanstvu pridružuje jedno
ugo, na koje mi je obratio pažnju jedan naš ugledni
orik, u najvećem stepenu značajno, jer ono datira
| prilike iz istog vremena, kad je putovao naš do-
fi Holangjanin.
| — Dalmatinac Marin Barletius, upravo skadarski pop,
lblikovao je oko 1506. jedno djelo o Gjuri Kastrio-
ću Skenderbergu pod natpisom ,Historia del Magna-
fimo et valoroso Signor Georgio Castrioto“. Ovo je
napisano latinski i prevedeno na talijanski jezik
od gornjim natpisom god. 1568. Prevodilac je bio
tki Pietro Rocha i prijevod je štampan u Mlecima.
\Ovaj Rocha stavlja na str. 312 svog prijevoda jednu
[cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inezemstve 10 Din, mjesečno.
ašala je suvremenike, ali ne manje ona zanaša još
Izlazi svakog Četvrtka.
Pojedini broj 1:50 Din.
Svom snagom naprijed!
Praveći bilanac prošlih izbora mi hrvatski pučani
moramo sa ponosom gledati na postignuti uspjeh, koji
smo izvojevali u teškoj i mejednakoj borbi sa sviju
strana. Naši su politički protivnici računali da mas
nema, ,crno sjeme“, kako nas vole mazivati, mislili
su da je odavna izginulo i da nema sile, koja bi mogla
da nas ponovo uskrisi, koja bi mogla da pridonese
našoj jačoj afirmaciji u političkom životu.
Već za izborne borbe naši protivnici bili su izne-
nagjeni našom aktivnošću. Čudili su se odakle nama
idealizam, odakle požrtvovnost, odakle tolika snaga
našim agitatorima. Čudili su se i divili odakle poslije
tolikih poraza omaj kader bistrih i politički obrazova-
nih seljaka, radnika, profesora, učitelja, liječnika, od-
vjetnika i svećenika. Čudili su se, jer nijesu znali, da mi
ne prestavljamo tek jednu prolaznu političku skupinu
mandatolovaca, već da mi prestavljamo ideju, koja
danas sutra mora da pobijedi i u našem hrvatskom
katoličkom narodu, kao što je došla do pobjede i u
drugim kulturnim katoličkim narodima Evrope. Čude
se naši protivnici odakle nam idealizam, odakle vjera
u pobjedu, a ne znaju i ne poznaju naših ideja i naših
ideala. Kada bi ih poznavali, tada se ne bi čudili. Ču-
dili su se bistrini i političkoj obrazovanosti naših agi-
tatora, a ne znaju, koliko je truda i sitnog rada ulo-
ženo oko obrazovanjanja svakog našeg čovjeka.
Ta snaga, taj idealizam, taj nesebični rad maših
ljud! donio nam je ovoga puta, Božjom pomoću, i
lijepih rezultata, kojim se mi ponosimo, a koji pro-
tivnike zabrinjuje. Nema zabitnog hrvatskog sela do
kojeg nije doprla ideja Hrvatske Pučke Stranke, nema
hrvatskog kraja, u kojem nema barem nekolicina uvje-
renih i oduševljenih pristaša hrvatske, kršćanske i
pučke politike. Prebrojili smo se i vidjeli smo, kako
kršćanska i pučka politika utire sve dublje i dublje
brazde u našem javnom životu i kako nije daleko čas,
kada će ta politika slaviti konačnu pobjedu u našem
hrvatskom katoličkom narodu.
Ali nijesmo se samo prebrojili. Predsjednik naše
stranke g. Stjepan Barić dobio je od našeg hrvatskog
seljačkog naroda povjerenje, da ode u parlamenat i da
tamo brani interese hrvatskih pučana, interese cijelog
hrvatskog naroda. Istina on će tamo biti sam, ali svo-
jom energijom, svojom marljivošću i svojim kršćan-
skim poštenjem on će pokazati što se može uraditi,
kada čovjek stoji na temeljima kršćanskog poštenja u
politici. On će pokazati, da više vrijedi jedan pošteni
pučanin nego desetine varalica narodnih. Onu će imati
i auktoriteta da tako radi, jer on dobro zna, da on ne
bilješku o Dubrovniku, u kojoj doslovce govori: ,Ha
questa citta molte chiese et & di magnifici edifici or-
nata, ha molte fontane, le quali condotte per canoni *
et acquedutli continuamente sorgono“. (Ovaj grad ima
mnogo crkava, a ukrašen je sjanim gragjevinama, ima
mnogo točaka ** koji neprekidno skaču (teku) dove-
deni kroz cijevi i kroz vodovod.“)
Evo, dakle, na dvadesti i nekoliko godina prije
Somera, a na po i više vijeka nakon De Diversis-a
opet jedno čeljade, koje govori o ,mnogim točcima“
u Dubrovniku !
Ali još nijesu iscrpljena sva svjedočanstva o du-
brovačkim mnogobrojnim točcima. Dok ne nagjemo
tih svjedočanstava i još više, navodim jedno, na koje
sam se onomadne spotaknuo u toku svojih istraživa-
nja u pariskoj narodnoj biblioteci, Zamislite i u samom
Gružu bilo je mnogo lijepih točaka. To nam priča
jedan francuski plemeniti putnik S. Jean Palerne, se-
kretar jednog člana francuske kraljevske porodice,
Francois de Valois, duc d'Anjou et d' Alencon. Pa-
lerne je putovao po Istoku god. 1581.1583 i doživio
najnevjerovatnije nezgode, o kojima ću drugom prili-
* pogrešno. Treba: ,cannoni“.
** posve narodna i upravo dubrovačka riječ, bolja od turske
česme i talijanske fontane. Sjetimo se samo ,točka sv. Vlaha“.
I Vuk Karadžić (Pism. o pravop. 42) kaže: ,Česma se
upravo srpski zove točak“, — Inače točak u narodu ima i drugo
značenje, t. j. Rota, kotač, kao kad se reče n. pr. ,zadnji to-
čak na kolima“, (Qp. uredništva MSD
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik
Vlasnik - izdavač - urednik:
Antun FIe& — Dubrovnik,
predstavlja samo onih 6100 birača, koliko mu je bilo
potrebno za mandat, već da predstavlja svih onih 35.000
pučana, koji su u ovim izborima dali glas povjerenja
kršćanskoj politici Hrvatske Pučke Stranke. On veoma
dobro zna, da nije današnjeg izbornog zakona, koji
potpomaže velike stranke, da ne bi on sam od hrvat-
skih pučana sjedio u parlamentu, već da bi imao naj-
manje 5.6 drugova. Vjerujemo i nadamo se, da će on
znati svojim poštenjem i svojom marljivošću i zau-
zetnošću nadoknaditi onaj gubitak, koji nam je takav
izborni zakon prouzročio.
Mi pučani južne Dalmacije moramo biti esobito
ponosni, da smo mi oni, koji smo probili prvi front
radićevštine, prvi prodor smo mi učinili, mi smo prvi
počeli obračunavati sa izdajničkom politikom. Ali mo-
raju takogjer biti ponosni i oni hrvatski pučani iz
drugih krajeva naše hrvatske domovine, videći, da je
svuda uspostavljen pučki front, koji napreduje, koji se
sprema da zadade smrtni udar ne samo izdajničkoj
politici Stjepana Radića, već i izrabljivačkoj, centrali-
stičkoj, protuhrvatskoj politici beogradskih vlastodrža-
ca, kojima ćemo pokazati, da svi Hrvati nijesu ku-
kavice, da ima Hrvata, koji ne poznaju rupe, da ima
Hrvata, koji će znati sve žrtvovati u borbi za hrvatsku
ravnopravnost i slobodu.
Ohrabreni uspjesima postignutim u ovim izborima
mi smo dužni poraditi svim silama na tome, da front,
koji je probijen, dalje tučemo i da sve svijesne i po-
štene Hrvate okupljamo u redove hrvatske, kršćanske
i pučke politike. Treba da sada, kada su izbori prošli,
odemo u naša sela da tamo učimo i prosvjetljujemo
narod. Ne smijemo se umoriti, ne smijemo otpočinuti,
već novom snagom moramo da idemo naprijed. Pošto
je prošla izborna groznica može se stvarnije, mirnije
i sa više uspjeha raditi. Idealizma, volje i ljubavi za
našu svetu stvar nam mne fali, to smo potvrdili i do-
sad, to potvrdimo i unaprijed.
Hrvati Pučani! Novom snagom na rad, svim
silama naprijed do konačne pobjede kršćanske i pučke
politike u hrvatskom katoličkom narođu !
Blagoslov nove gimnazijske zgrade.
+ Prošlog četvrtka 15. t. mj. obavljen je u našemu
gradu čin od velike kulturne važnosti. Iza kako je naj-
viši dubrovački znanstveni zavod bio istjeran iz svoje
zgrade, iza kako je otet dubrovačkoj nauci slavni
Collegium Ragusinum“, morao je dubrovački gimna-
zij preko jednog stoljeća čamiti u zgradi, koja nije
odgovarala ni naučnim, ni higijenskim, ni uopće kul-
turnim zahtjevima jednog gimnazija, I eto poslije mno-
kom kao i o njegovom prolasku kroz Dubrovnik, na
povratku iz Carigrada, podrobnije progovoriti.
Nekoliko godina po povratku u Francusku štam-
pao je u Lyonu (1606) svoj putopis pod natpisom
»P6r&grinations du Sieur Jean Palerne“ i nadodao je
djelu jedan smiješni rječnik, u kojem se na najčud-
novatiji način nalazi i naš jezik, koji on često zamje-
njuje sa — turskim !
U CXXX glavi, priča o svom dolasku u Dubrov-
nik i zadržava se na ljepotama Gruža, u kojem ae,
(on govori) nalize lijepi ljetnikovci, sa vrtovima, sa-
gragjeni s velikom vještinom.
Mjesto je (ovdje se sasvim tačno ne razumije da
li već govori o gradu ili još o Gružu, ali to je sad
sve jedno) kamenito, brdovito i neplodno, ali obiluje
lijepim točcima (abondant toutes foys en belles fox-
taines). — A sad u Gružu nema ni jedne fontane,
osim točka pod nekada gorostasnim platanom, na ko-
jem je isklesano nekoliko Kazalijevih stihova! —
Što se traži više? Za utvrgjenje jednog istorij-
skog fakta dovoljno je katkada i samo" jedno svjedo-
čanstvo, a. ovdje imamo četiri svjedoka: dva Talijana,
jednog Francuza i jednog Holangjanina.
Ja mislim, dakle, da se može uzeti kao doka-
zano, da Sommer nije ,isisao iz prsta“ ono o točcima
staroga Dubrovnika.
I evo nam ovo dozivlje sliku Place kakva je
imala biti prije udesne trešnje !
AN E ie
t
MK