e
SN S
Pisma iz naroda.
ČILIPI. Proslava Hrvatskog Slavlja obavit će
se u Nedjelju 16 - X- 1927 po ovom programu :
1. Dne 15/10. 1997. u 6 sati večer pucanje mu-
žara, rasvjeta mjesta i t, d.
9. Dne 16/10. 1997. u 7a sati ujutro na željež-
nmičkoj stanici priček gosti iz zapadnih Konavala. — U
8!/a sati ujutro na željezničkoj stanici priček gostiju iz
istočnih Konavala. — U 89 sati jutro kod Levate na
državnoj cesti priček gostiiz Dubrovnika, u Hrvatskog
Sokola“ i , Hrvatske Glazbe“, te ostalih, odakle kreće
povorka do mjesta Čilipi. — U 92 sati ujutro blago-
slov barjaka ,Hrvatske Konavoske Omladine“, koji
će se obaviti pred crkvom Sv. Nikole, zatim će slije-
diti otkriće spomen ploče Hrvatskom Kralju Tomi-
slavu. — U 10 8 sati ujutro svečana služba božja,
preko koje će svirati glazba. — U 3 sata poslije podne
pučka zabava pred Crkvom Sv. Nikole, sviranje glazbe
i seosko narodno kolo itd. — U 6/a sati uvečer odla-
zak gostiju sa Hrvatskim Sokolom i Hrvat. Glazbom.
KOTOR. Kongresisti internac. organizacije za tu-
rističku propagandu, U petak 30. Rajna prispjeli su u
naš grad u 11 sati jutro sa parobrodom ,Karagjorgje“.
Na obali su bili dočekani od sreskog Poglavarstva,
Općinske Uprave i Društva ,Lovćen“ i mnogo naroda
sa glazbom raine mornarice. Gosti su pregledali zna-
menitosti grada. U 1a sat poslije podne kongresisti
su krenuli na Cetinje i vratili se u 7'/a večer. U 8 s.
glazba je odsvirala program pred kafanom ,Dojmi“.
u počast Gostima. Obale i bašća Kralja Petra bila je
rasvijetljena sa mnogobrojnim šarolikim električnim ža-
ruljama i patriotičnim zastavama. U 9 sati večer istog
dana Gosti otputovaše ,Karagjorgjem“. Pri odlasku
obala je bila puna naroda, te se mahalo i klicalo na
pozdrav Gostima, glazba je svirala vesele koračnice i
palile su se umjetne vatre, a kroz Boku, Muo, Dobrotu
it.d., obale su bile rasvijetljene. Gosti su se divili gle-
dajući to veselje i tolike simpatije, te su se čudili, kako
Kotor znade tako fino dočekivati i pratiti strance. Radi
ovakovog dočeka treba zahvaliti svima, koji su se
zauzeli, a najviše Društvu ,Lovćen“. Presjednik Tu-
rističkog Kongresa uputio je načelniku slijedeći brzojav :
Članovi kongresa turističkoga sasvim dirnuti li-
jepim dočekom općine i gragjanstva vašega grada, bla-
godare vama toplo sa hiljadu želja za budućnost i
napredak Boke i Kotora. Presjednik Dr. Žižek.
Iz Boke Kotorske. Smrt župnika Lepelana. Na
9 t. mj. u večer preminuo je u Lepetanima župnik
Dn. Marko Marčinko u 68. g. života prenesen, iz ko-
torske vojničke bolnice, gdje je bio operiran na želudcu.
Pokojnik je cijelo vrijeme dušobrižničke službe od 37
g. proveo megiu Lepetancima, kojim je svojom blagom
naravi i dobrim srcem bio mili otac, ljubljen i štovan
od svakoga, što se je na osobiti način pokazalo pri
njegovoj smrti. Svi njegovi župljani kao i oni obliž-
njeg sela Gijurići, gdje je radi nestašice svećenstva
takogjer vršio dušobrižničku službu, dogjoše, te ga is-
»NARODNA SVIJEST“
pratiše do zadnjeg počivališta. Na sprovodu vigjesmo
veliki broj vijenaca, a i glazba bi pozvana, da svojom
tugofinom svirkom uveliča tu žalobnu povorku. Svoju
ljubav prema svom mrtvom župniku iskazaše mu Lepe-
tanci i tim, što ga sprovedoše uzduž obale kroz mjes-
to, da pokažu, kako im je drago, da im i mrtav pro-
gie onuda, kuda je kao živ često hodao. Sprovod je
vodio opat- nadžupnik Perasta Preč. Dn. Antun kan.
Roza uz sudjelovanje brojnog svećenstva. Sa pokoini-
kom seje u ime župe i svećenstva oprostio župnik Sto-
liva Vič. Da. Roko Pasković, koji je biranim riječima
ganuo prisutne do suza. Budući se je pokojnik imao
sahraniti u rodbinskoj grobnici u Perastu, žalobna po-
vorka u brojnim lagjama, jedna uz drugu povezanim
produlji do Perasta, gdje na mjesnom groblju sahra-
niše mrtvo tijelo dobrog Dn. Marka. Počivao u miru.
ŽUPA DUBROVAČKA. Svečanost bi. Gospe od
Rozarija. Po starodrevnom običaju proslavili su prošle
nedjelje, 9. ov. mj, mp. OO. Domenikanci u crkvi
svojega samostana ,na Rijeci“ (župa Mandalijena) svet-
kovinu bl. Gospe od Rozarija. Od rana jutra crkva je
neprestano bila puna pobožna naroda, koji je u vrlo
lijepom broju pristupio na sv. Sakramente Ispovijedi
i Pričesti. Prva je tiha sv. Misa bila u 7 sati, druga
u 8!/a, a svečana pjevana u 10. Neposredno prije sve-
čane sv. Mise vjenčao se je vrijedni mladić g. Luko
Bjelokosič za g.gjicu Maru Lučić, pa je i ta svadba
doprinijela općoj slavi i svečanom raspoloženju. Iza
evangjelja održao je poznatom svojom vještinom i pjes-
ničkim zanosom mp. O. Tomo Šeparović prigodno
slovo ma čast Majke Božje Presv. Rozarija. Poslije
podne u 3 sata bio je tradicijonalni svečani ophod s
prekrasnim kipom Blažene Djevice, a zatim crkvena
služba božja i blagoslov s Presvetim. Ova naša omi-
ljela svečanost prošla je i ove godine u najljepšem
skladu i pohvalnoj zajednici nabožnih osjećaja, što kud
i kamo više vrijedi, nego sve vanjske parade i svje-
tovne isprazne razonode; a da je u svemu uzoran red
vladao, velika je zasluga ne samo ozbiljnih naših
Župljana, nego i općenito štovanih i požrtvovnih O0.
Domenikanaca, kojim i ovom prilikom izrazujemo
svoju zahvalnost. Zupljanin.
PRIDVORJE. Proslava 1100 sv. Cirila- Orlovska
akademija. Katolički crkveni jubileji, osim svojih ne-
procjenjivih koristi što donašaju bugjenju vjerskog ži-
vota kod vjernika, redovito imaju jaki upliv na naš
dnevni život, davajući najzdravije direktive pojedinim
nacijama i uopće čovječanstvu. Sveta jubilarna godina
1925. je upozorila sve narode, da smo sinovi jednog Oca,
da imaju prestati razmirice, da čovječanstvom zavlada
mir. — ,Mir Kristov u kraljevstvu Kristovom“. — Ju-
bilej sv. Frana god. 1926-27. opomena je i uputa
čovječanstvu o ljubavi, koja treba da zavlada megju
nama. — Jubilej sv. Ćirila ima naročitu važnosi za
nas katolike- Hrvate, pa i za sve ostale Slavene, da
molimo i radimo za duhovno jedinstvo svih Slavena,
jer jedino tada možemo da očekujemo sretnije dane.
To će biti kad megju naš narod prodre Cirilo - Me-
todska ideja. I uprav za propagiranije ove ideje kato-
lička je crkva smatrala vrlo zgodnim i ovaj jubilej,
koji se je gotovo po svim našim župama proslavio.
Megju sve ostale proslave, ona u Pridvorju oso-
Br. 41.
bito je svečano proslavljena. U jutro je bila crkvena
svečanost u franjevačkoj crkvi, koja je bila najsveča-
nije okićena hrvatskim zastavama te državnom i pa-
pinskom. Nagrnulo je mnogo svijeta, a bio je velik
broj i sv. Pričesti, Preko pučke mise održao je župnik
veleč. Don N. Kusalić zanosnu propovijed o apostol-
skom djelovanju, sv. Braće.
Poslije podne održalo je ,Orlovsko društvo“ iz
Pridvorja uz sudjelovanje orlova iz Popovića, Radov-
čića i Dubrovnika vrlo uspjelu akademiju. Pozdrav je
držao predsi.: Ivo Dimić, a iza toga redale se dekla-
macije, vježbe i prestava. Predavanje je održao p. O.
Bonificij Perović: O kulturnom i vjerskom značenju
su. Braće za nas Slavene, osobito za Hrvate, i orlov.
misija. Od deklamacija treba naglasiti simpatičnu malu
Burgjelez, i orla Nika Vuković, koji je deklamovao
svoju vlastitu pjesmu ,Orao“. Vježbe su dobro uspjele ;
osobito se svigjala simbol. orlička ,Bodi zdrava do-
movina“ i naraštajske vježbe iz Popovića. Prestava je
vrlo raspoložila publiku. Epilog ,U pandžama sotone“
odigran je vrlo dobro od Orlova iz Pridvorja, a ut
1+1=0“ odigrana od orlova iz Popovića i Radovčića
pobrala je buran aplauz, radi lijepe igre i vedrog hu-
mora, koji se u igri nalazi.
Akademiju je zaključio brat Lašnik iz Sarajeva
želeći Orlovstvu u Konavlima najbolji uspjeh.
KORČULA. Franjevačka gimnazija na ,Otoku“
započela je novu školsku godinu 20. Rujna s razloga,
što nije bila dovršena nadogradnja zgrade, koju su
OO. Franjevci uz velike žrtve poduzeli, e da udovolje ,.
tolikim potražbama za smještenje djece u ovaj zavod.
Kroz kratko vrijeme svog opstanka preko svakog oče-
kivanja, ovaj se je zavod razvio. Sve što može da
služi na čast OO. Franjevcima, koji su se posvetiti
plemenitoj zadaći, da nam mladež uzgaja i izobrazi,
istodobno može da služi na utjehu roditeljima, da |:
će im se djeca. u ovom zavodu dobro uzgojiti, a i |
tjelesno okrijepiti obzirom na divan prirodni položaj |
zavoda, kojega oplakuje more i šuma, a Žarko sunce 1
i u sred zime po cio dan grije. Kad sek svemu tome
ubroje mladi, poletni i vrijedni profesori, koji su svoje |
nauke navršili na znamenitijim sveučilištima, onda po- |
gotovo možemo sa potpunim pouzdanjem gledati u |.
najbolji uspjeh i napredak ovog zavoda. 1
Stranci su nas ove godine pohodili u lijepome
broju, kao još nikada, jer ih se izmijenilo oko 2.500,
te su se zadržali i dulje nego drugih godina, a svi su |
se u glavnome našli zadovoljni, premda ima mnogo / :
toga, što bi trebalo da se u našem gradu uredi, ako /
se želi, da se promet stranaca bolje razvije. Na kome |
je, neka se makne, jer ima drugih, što će nas preteći. |.
Motorna pruga. Vlasnik motornog čamca: »Skan-;
dia“ gosp. R. Gotti uzeo je svakodnevnu prugu Kor-
čula - Vrnik - Lumbarda, što je veoma zgodno i potre- |
bito sada zimi, a veoma će biti korisno ljeti. I ovo je /
jedan znak napretka, jer ljudi nijesu izloženi nevremenu. (|
Trodnevnica u čast sv. Frana. Pošto se kod nas, |
radi raznih zapreka, nije mogla održati posebna pro- (
slava 700-godišnjice sv. Frana, a da ipak evaj zname-
niti god ne progje neopažen, to je dana 6., 7. i 8.
ovog mjeseca držana u stolnoj crkvi trodnevnica uz |
prigodne propovijedi. I
Hrvatski kraljevi u Dubrovniku.
Hrvatski kralj Stjepan Miroslav i hrvatska kraljica
Margarita u Dubrovniku. Grob kraljice Margarite
u Dubrovniku u crkvi sv. Stjepana.
Dubrovački pisci donose, a megju njima vrlo au-
tentični Rastić (Resti) o dolasku kralja hrvatskog Stje-
pana Miroslava i kraljice Margarite u Dubrovnik, koji
obnoviše crkvu sv. Stjepana, u kojoj je kasnije uko-
pana ista hrvatska kraljica Margarita. Pošto se ovih
dana otkopava ta crkva, proučili smo sva vrela, koja
o tom znamenitom dogogjaju pišu, pak ćemo iznijeti
rodoslovlje hrvatske dinastije Trpimirovića i ono, što
se o tom važnom dogogjaju do danas napisalo.
1. Hrvatska dinastija Trpimirovića po Dr. F. Šišiću.
Trpimir I.
od 845. do 864.
l
Petar Zdeslav Mutimir a
g. 852. 878. -879. 892. - 910.
l
Tomislav Trpimir II.
g. 910. do 928. g. 928. do 935.
Krešimir I.
g. 935. i 945.
Stjepan Miroslav
945. do 949.
žena Margarita,
umrla u Dubrovniku.
4 Mihajlo Krešimir II.
#949. do g. 969.
žena Jelena 1 975.
Stjepan Držislav
969. do 997.
Krešimir HI.
Gojslav.
1000. + se 1030.
o
1000. do 1020.
Svetoslav
897. do 1000.
Stjepan I.
poslije 1030. do 1058.
žena Hicela Orseolo
Petar Krešimir IV. N (sin)
1058. do 1074. prije 1074.
a 3 Stjepan II.
1089. do 1090.
2. Vlast hrvatske države na jugu.
Za vladanja hrvatskih knezova Trpimira i Muti-
mira, pa hrvatskih kraljeva. Tomislava, Trpimira I,
Krešimira 1., Stjepana Miroslava, Mihajla Krešimira M.
i sve do Stjepana Držislava do pod konac X. vijeka
protezala se vlast suverena hrvatske države na Bo-
snu i na jug preko Zahumlja, Travunje, Boke Kotor-
ske i Bojane. :
U doba kralja Tomislava bio je knez u Zahum-
lju Mihajlo Višević, koji je priznavao vrhovnu vlast
Tomislava i bio na splitskom crkvenom saboru sa kra-
ljem Tomislavom. Jednako je i Miševićev sin Mihajlo II.
priznavao suverenu vlast hrvatskih kraljeva nad Za-
humljem i Travunjom, kao i njegovi nasljednici pod
konac X. vijeka.
Za doba hrvatskog kralja Stjepana Miroslava
945-949, sina kralja Krešimira I., a brata kralja Mi-
hajla Krešimira II., nastaju u Hrvatskoj domaći ratovi
radi pitanja dinastije. Po starom slavenskom običaju
imala su kraljevati oba brata i Stjepan Miroslav i Mi-
hajlo Krešimir II., ali kralj Stjepan Miroslav preuze
sam kraljevsku vlast u Hrvatskoj. Zato nastadoše ne-
redi u Hrvatskoj i u revoluciji : ubije svojom rukom
jaki ban (potens banus) Pribina kralja Stjepana Miio-
slava i zakraljeva sam kralj Mihajlo Krešimir II. god.
949., čija je žena bila kraljica Jelena.
U doba tih buna, srpski knez Časlav Klonimiro-
vić proširi svoju vlast nad Bosnom, Zahumljem i Tra-
vunjom, koje su zemlje do tada pripadale hrvatskoj
državi i zvale se ,Crvena Hrvatska“ na jugu od Ne-
tetve do Bojane, kako svjedoče pop Dukljanin, i du-
brovački povjesničari Rastić i drugi.
Kad se staložiše prilike u Hrvatskoj, po smrti
srpskog kneza Časlava, povrati hrvatski kralj Mihajlo
Krešimir II. opet ondašnju Bosnu, Zahumlje i Travu-
nju hrvatskoj državi, koje zemlje ostaše do pod konac
X, vijeka u sklopu hrvatske države sve do vladanja
hrvatskog kralja Stjepana Držislava. E
Mihajlo Višević i njegovi nasljednici sve do konca |
X. vijeka priznavali su vlast hrvatskih kraljeva nad (
Zahurmljem i Tiavunjom. Koncem X. v. Ivan "Vladimir
iz Skadra proglasi se dukljanskim kraljem i poslije |
protegne svoju vlast do Neretve. Godine 996. osvoji |
bugarski car Samuel dukljansko kraljevstvo do Neretve, *
i tada prestaje pod konac X. vijeka suverenska vlas
hrvatskih kraljeva na zemljama od Neretve do Bojane.
Hrvatski kraljevi sve do Stjepana Držislava imal
su dakle pod svojom vlasti sve južne zemlje. To se |
čita iz autentičnih vrela dubrovačkih historijografa, o-
sobito Rastića, koji veli, kako je kralj Stjepan Miro-
slav darovao zemlje od Donje Župe do Orašca Du
brovniku. Da te zemlje nijesu bile pod njegovom su- |
werenskom vlasti, ne bi ih bio mogao darivati nikome. |
Kralj Stjepan Miroslav vladao je dakle i nad Za
humljem, Travunjom i Bosnom, koje za doba buna
gragjanskog rata u Hrvatskoj, prisvoji srpski knez Ča
slav za kratko doba, a hrvatski kralj Mihajlo Krešimi
II. opet ih povrati Hrvatskoj.* i
Ovo ističemo radi toga, što pisci dubrovački spo- |
minju hrvatskog kralja Stiepana Miroslava, koji da je ||
vladao u Bosni koja se zove Bijela Hrvatska, da mu |:
je žena bila kraljica Margarita, koji su oboje posjetil
Dubrovnik, da je kralj Stjepan Miroslav suverenskom
vlašću darovao neke zemlje od Donje Župe do Orašca
gradu Dubrovniku, da je kraljica Margarita umrla u.
Dubrovniku kao duvna, i da je pokopana u crkvi sv.
Stjepana u Dubrovniku.
Imademo u Dubrovniku i jednu spomenploču i
1590. godine, koja po predaji spominje ovog hrvatskog ||
kralja Stjepana Miroslava, a zove ga kraljem Bosne, |:
u koliko se sjećao Junij Matov Gradić godine 1590.,
i spominje u toj ploči kraljicu hrvatsku Margaritu. |:
Važnost nam je ove ploče iz god. 1590 znamenita, da |
po predaji ipak spominje imena kralja Stjepana i
kraljice Margarite, i ako neke činjenice tome Gradiću,
koji je ploču postavio 1590. godine nisu poznate iz |
polovice X. vijeka. Ističemo, da se sve ovo, slaže i sa |
trogirskim rukopisom kneza Garanjina. i
*_ Dr. Ferdo Šišić:
vladara“, Zagreb, 1925.
pPovijest Hrvata u vrijeme narodni