S e. Kriza zapadno -evronske kulture. G. Dr. Vladimir Dvorniković došao je da i kod nas drži nekoliko svojih predavanja o važnim aktuel- nim pitanjima. Prvo mu je predavanje bilo o krizi, u koju je zapala zapadno-evropska kultura. On je govo- rio o , depresiji i teškim upitnicima današnjeg života“, o ,slutnjama i proricanjima o propasti Evrope“, o duhu i karakteru zapadnjačke kulture“, o ,barbarstvu duha i civilizaciji tehnike“, o svjetskom ratu“, o ,duhu i značenju Istoka“, o ,današnjoj izoliranosti i budućoj svjetskoj ulozi Slavenstva“, o »početku nove epohe“, o ,Sveopćem čekanju nekog spasenja“, te o budućoj obnovi u višoj sintezi duhovne i materi- jalne kulture“. Nama se čini da bi g. predavač bolje bio učinio da je svome predavanju dao naslov: ,Moderna_kul- tura i kršćanstvo“, jer kriza, koja postoji u zapadno- evropskoj kulturi, izazvana je najviše time, što se mo- derna kultura sve to više odvraća od kršćanstva. Ras- cjep izmegju kršćanske religije i moderne kulture sa- stoji uprav u tome, što jedna prčma drugoj ne stoje u ono- me odnošaju, u kojemu bi mogle i morale stajati. U ovo naše vrijeme postoji neko omalovaženje kršćanstva od strane moderne kullure, pače neko neprijateljstvo, koje daje povoda najozbiljnim brigama. Stari politički liberali- zam ,naprednjaka“ nije svoje držanje promjenuo, iz njegove sredine izašli su novi ljudi, koji su svoj pro- gram udesili u izravnoj opreci sa kršćanstvom, time što su svijesno obrnuli legja nadsvjetovnom nadanju kršćanstva, te proglasili kao pitanje i brigu jedino čo- vjeku dostojnu pitanje i brigu o kruhu i trbuhu, i to na osnovu jednog konsekventno provedenog materi- jalističkog naziranja o svijetu i životu. A u čemu uprav sastoji ta moderna kultura, i koji joj je zasebni karakter? U malo riječi, simbol njezin jest: mašina, ta inkarnacija razuma, koji mate- riju svojoj službi podlaže. Sve može današnja mašina: ona može trčati, plivati, letjeti, pisati, računati, govo- riti, pjevati: ona može nadvladati prostor i vrijeme i najsuroviju materiju preobražati i obličiti — samo jednu stvar ne može mašina: ona ne može produci- rati duševne vrednote. Mašina je produkat lišen duha, nipošto producent duha. Ona proizvodi povećanje vri- jednosti materijalnih dobara ali nikako vrijednosno povećanje na proizvodima duha. U pogledu znanosli moderna je kultura gotovo isto onako ,praktična kao i u nacionalnoj ekonomiji. I tu odregjuje kapital sve vrednote radnje, i samo je malen interes za dobrima i vrednotama, koje su čisto idealne prirode. Kako dakle može kršćanstvo harmoni- zirati s jednom takovom kapitalističkom, egoističkom, praktičnom“ kulturom ? Samo u opreci prema takoj kulturi može ono svoju misiju ispuniti! G. predavač spomenuo je Istok kao ,vrelo reli- gioznosti“; duševna Europa da se okreće k Orijentu, očekujući od njega neko spasenje. Što dakle? — mora se ovdje čovjek u čudu upitati — : zar nije Europi spasenje već davno od Istoka došlo, pa da ga treba još očekivati ? sus od Nazareta i njegov nauk onako, kako je sadržan u Evangjelju, to je spasenje ne samo Europe nego i svega svijeta. Odgovarajući na Pilatov upit: Dakle ti si kralj ?, rekao je Isus: Dobro veliš, da sam ja Kralj. Ja sam se za to rodio i zato sam došao na svijet, da svjedočanstvo podam o istini. Svaki koji je od istine, sluša glas moj“. Ove je Isusove riječi spomenuo i gosp. Dr. Dvorniković tokom svoga pr- vog predavanja, da istakne opreku izmegju riječi Isu- sove i Pilatova ciničkog upita: ,Što je istina“. Prema tome držimo da zaključna riječ u pitanju riješenja kulturne krize imala je glasiti: Natrag kršćanstvu! Natrag k Evangjelju ! Spašenje i oslobogjenje ne može doći ni od koga već jedino od Isusa! Maloposjednici i agrarna reforma. _ Iz krugova naših maloposjednika primamo uprav oča- jan vapaj, da bi im vlada dala oštetu, jer eto deset a ne jedna godina, da od kmetova ne primaju dohotka, plaćaju porez, što ih je financijalno upropastilo. Kad se k tomu. nmadodadu još i parnički troškovi, onda je jasno, da je ovo pitanje agrarne reforme prava propast naših maloposjednika. - Da se je srećom dalo maloposjednicima samo ono, što se je kroz ovo deset godina potrošilo u razne komisije i u parnice, maloposjednici bi bili sretni i presretni. A sad se pitamo, dokle će ovo nesnosno stanje trajati i kad će se već jednom fo pitanje rije- šiti, koje upravo vapi osvetu, jer je mnogim obiteljima tiskraćeno življenje i upropašćena egzistencija. Maloposjednici su stekli svoja imanja štednjom i krvavim trudom, a sad eto mješte da se plodom svoje stečevine uzdržavaju, to ih upropašćenje, jer deset go- dina plaćaju porez, a ništa ne primaju. : NARODNA SVIJEST “ Beogr. ,,Vesnik“ i čudo sv. Januara. Beogradski ,Vesnik“ se je u br. 34135. osvrnuo na dobro poznato čudo sv. Januara u Napulju — škep: tično i podrugljivo. To ne stoji. To nije štvar nova: provlači se punih šesnaest vijekova. Kroz ovo vrijeme znanost je pozvala pred svoj forum ovu činjenicu : hi- storijska je znanost izjavila, da tu prijevare nema; fizika je izjavila, da naravna toplina u talenju osušene krvi sv. Januara ne ulazi ni najmanje ; spektralna ana- liza izjavila je, da je to uistinu aglomerirana osušena krv: kemija je izjavila, da se aglomerirana krv ne dade taliti. Sve ove znanosti skupa izjavljuju, da se one nalaze pred jednom nepoznanicom, kojoj one uzroka ne znadu, jer se izmiče njihovu dohvatu. — Zaglavak se odatle izvagja: ako nam tu činjenicu ne mogu da protumače prirodni zakoni, valja da ona bude učinak neke druge sile, sile, koja je izvan prostora (besko- načne), sile izvan vremena (vječite) ; a to se zove ,čudo.* A takovo je čudo sv. Januara. — Što bi mogao ,Ve- snik“ na ovaj zaglavak da prigovori? — Mogao bi samo kategorično poreći sa može biti nekih sila. Ali prije toga morao bi ,Vesnik“ kazati historijskoj zna- nosti: ti nas varaš, tu valja da bude neka mistifika- cija; morao bi kazati znanosti : ako nije mistifikacija, ii nas, znanosti, varaš, kada kažeš: to se izmiče mo- jemu dohvatu, jer izvan tvoga dohvata ne može biti ništa. Tako bi ,Vesnik“ došao u sukob sa historijskom kri- tikom i sa fizikom i kemijom. I prije nego bi se izrav- nao ovaj sukob, ne bi smio ,Vesnik“ podrugljivo govoriti o čudn sv. Januara. Istina ne smeta niti smije smetati nikomu. Upo- zorujemo ,Vesnik“ na znanstvenu studiju o ovomu predmetu. Okultizam i čudo sv. Januara“ U. Talije, što je izašlo u ,Nova Revija“ 1922. str. 331. Još nešto. ,Vesnik“ zove uobičajeno čudo. Opa- žamo, da imade godina, kada se to čudo nije pono- vilo. A to budu momenti jake potištenosti, straha za napuljski narod, što više za čitavu Italiju. Da li je i u tomu kakva igra za bogzna kakve svrhe? Jedan crkveni politički list, kao što je »Vesnik“, miorao bi obzirnije pisati o čudu, kojim se bave ne samo »timokatoličke“ već i sve svjetske liberalne i mason- ske novine, i držati se one narodne: ,Prvo ispeci, — pak onda reci“, jer inače zbilja ,ko da mu zavidi. .? Pisma iz naroda. BLATO. Svečanost kod mjesnih Čč. Sestara. U Nedjelju 9. t. mj. obavio je pleban preč. kanonik Don Pero Franulović blagoslov novosagragjene bogomoije u Zavodu Časnih Sestara ,Kćeri Milosrgja“. Asistirali su mu domaći svećenici, a lijepom obredu prisustvo- valo je i innoštvo pobožnog naroda. Iza blagoslova čitale su se u kapeli dvije sv. Mise: prvu je čitao preč. pleban, a drugu vič. Don Ivo Bučić. Preko sv. Mise preč. je pleban izrekao prigodnu kratku propo- vijed o značenju svečanosti, oduševljavajući narod za vjernost i odanost prama Sv. Crkvi, koja je ondje, gdje je i Petar živ u svojem nasljedniku Svetom Ocu Papi. — Nova bogomolja, uprav je na ures naše va- roši i narod je zadovoljan i veseo, videći kako lijepo napreduju naše Časne Sestre. Želimo im božji blagoslov u njihovu radu za dobro našeg mjesta. Proslava 700-godišniice smrti sv. Frana. I naše se je mjesto pridružilo ostalom katoličkom svijetu, te na skroman način dalo počast velikom serafskom Ocu. Na dan 4. t. mj. pristupilo je mnogo naroda svetoj Misi i Pričesti. Propovjedi O. T. Jerkovića i vlč. don Vice Bosnića lijepo su zaključile svečanu trodnevnicu, koja je sastojala u krunici i blagoslovu svako veče prije svečeva blagdana. Navečer samog blagdana pri- sustvovale su članice Trećeg Reda Akademiji, prire- gjenoj za ovu zgodu. I ostali mješćani mogli su gle- dati izvagjanje tačaka biranog programa dne 9. t. mj., kada se je obavio i blagoslov novogragjene bogomo- lje kod Čč. Sestara. I ovaj blagoslov sačinjavao je program proslave 700-god. smrti sv. Frana. Program akademije bio je veoma zgodan. Kratki proslov vić. don Pava Poša, o značenju sv. Frana bio je sadržajno veoma bogat, Deklamacije veoma su dobro izvedene, a kratke igre ,Moda pred vratima raja“ i Sveti Frano“, dok su s jedne strane dale prigodu, da općinstvo vidi lijepe igralačke sposobnosti pojedinih lica, dotle su s druge strane pružile v&oma zgodnu pouku obzirom ma nečednost današnjeg načina obla- čenja ženskog spola, te obzirom na način kako gjavao odnosno pakao vođi svoju borbu prama Bogu. Sveti. Frano sa svojim: redovima veoma mnogo čini za ši- renje kraljevstva božjega. Publika je bila veoma zado- voljna i želi, da se sa ovakovim komadima češće prosvijetljuje narod u našem mjestu. i Br. 42. OREBIĆI. Proslava sv. Frana u Samostanu Vele - Gospe. U Nedjelju 9. o. mj. doživio je naš na- rod neobično slavlje, Franjevci našeg starodrevnog Sa- mostana proslavili su 700 godišnjicu svog slavnog Utemeljitelja, sv. Frana Asiškoga. Za tu je zgodu Prečas. mitronosni Opat Korčule, Msgr. Mašo Bodulić, u oči svečanosti obavio svečani blagoslov novog sve- čevog kipa. Na sami dan svečanosti, procesionalno sa svojim Velč. župnicima, navrvio je mnogobrojan narod iz dviju obližnjih župa: Orebića i Vignja, te je bio svečano dočekan sa zvonjavom i gruvanjem mužara, Na žalost velika je bura zapriječila dolažak župa Trp- nja i Vručice. U 7 sati je bila prva sv. Misa i zajed- nička sv. Pričest, na koju su pristupili svi članovi Tre- ćega Reda sv. Frana i mnogo drugih pobožnih duša. Pričesnicima je Velč. Don Nedjeljko Šabatini upravio ganutljivi govor o uzvišenoj ljubavi Istsovoj u Presv, Euharistiji. U 10 sati je bila svečana pontifikalna sv, Misa, preko koje je isti Velč. Don Nedjeljko Sabatini držao krasni panegirik o sv. Franu. Istaknuo je zasluge maloga brata Frana za civilizaciju Europe, a u dru. gome djelu osvrnuo se na rad njegovih zaslužnih si- nova u našemu narodu. Mjesni pjevački zbor, uz prat- nju orgulja i gusala, izveo je za prvi put, na opće zadovoljstvo, krasnu ,Missa serafica“ od p. O. O, Fu čića, U solo - pjevima, koji su bili osobitog efekta, is- takla se g.gjica Mina Tomić svojim zvonkim sopranom, Preko ,offertorium“ izvagjala se Gunodova ,Ave Ma- ria“ za orgulje i violin. Iza pontifikalne sv. Nise raz- vila se je divna procesija sa svečevim kipom, na koju je uz mnogobrojno svećenstvo i narod, bilo četrnaest barjaka raznih Bratovština i Korporacija obližnjih župa, Pri procesiji pjevao je pjevački zbor Franjevačke niže gimnazije na Badiji, koji su sa svojim nastavnicima prisustvovali svečanostima. Na povratku u crkvu sli jedio je svečani ,Tebe Boga hvalimo“, a za tim Bla- goslov sa Presvetim, kojim se je završilo ovo lijepo slavlje. Razišli smo se svojim kućama noseći u srcu nezaboravnu uspomenu na 700 godišajicu blažene smrti sv. Frana, a njegovim dičnim sinovima čestita mo. Jedan učesnik. Iz KONAVALA. Olvor nove škole u Komajima. Najradosniji dan, što su ga Komaji doživili, bio je 6. oktobra, kada se je na svečani način otvorila škola, za koju su se borili preko 40 godina. Uoči toga dan cijelo se je selo: iskitilo zelenilom, cvijećem, zastavama a na vrh brda pod starodrevnim hrastom napravljen je lijepi slavoluk, što su mlade i valjane Komajke okitile cvijećem. Na dan otvora cijelo se selo sakupilo da pod zastavom dočekaju goste. Dočeku su prisustvovala djeca iz Čilipa sa svojim učiteljstvom. U 8 sati došao je g. veliki župan Dr. Knežević, šk. inspektor profi Čičin i sreski šk. nadz. Ban. Pred slavolukom narod ih pozdravi sa živili“, a g. Vliho Kresić nazove ili dobrodošlicu u ime Komajana. G. župan: lijepo m! zahvali. Tada je slijedila služba Božja, iza koje SW pogjoše u školsku dvoranu. Mp. Da. Gjuro Kreča blagoslovio je novu školu i dao pozdravni govo Njegove riječi ostadoše duboke usagjene u srcima svi prisutnih, jer je vješto otkrio rane, koje su zarazile da našnje ljudsko društvo. Pozvo je učiteljstvo da složni radi sa crkvom, jer su škola i crkva iza kuće dv glavna čimbenika u odgoju. Govor g. velikog župan zanio je svekolike. Pri svršetku govora djeca su ispje vala narodnu himnu. G. sreski škol. nadzornik po zdravi ovu novu tečevinu i iznese u nekoliko potezi što se naukom postići može. Osobito je preporuči da se u školi ne samo uči, nego i odgaja. Zatim školi predade novoimenovanoj učiteljici Anki Kristović. Uči teljica srdačno pozdravi Ni. Vel., a onda pozdravi 4 Velikog Župana i zahvali školskim starješinama, kO su se zauzimali za podignuće ovog hrama. Pozdral djecu i sve seljane, ukratko im ocita svrhu škole, obi ćavajući, da će sav svoj trud uložiti za njihovo pl dignuće moralno i materijalno. Pozove ih da joj u rad potpomognu, jer samo zajedničkim silama mogu s 'kule graditi. Nastup i govor mlade i vrijedne uči ljice svratio je na sebe osobitu pozornost svih prist nih. Iza toga slijedila je počast, gdje je bilo preko uzvanika. U najveselijim momentima redale su se | sele mazdravice. Župnik mp. Dn. Gjuro Krečak i| inspektor Čičin nazdraviše Komajanima i učiteljsti G. Niko Skurić zahvali im se svima u ime učiteljst i pozdravi Komajane čestitajući im da su dobili ško i jednu vrlo vrijednu učiteljicu. Radi kratkoće vremei školske starješine su morali odlaziti, te je sa ovi svečanost završena, a narod je ostao u veselom fi položenju sve do kasna pjevajući i rađujući se svoli velikome danu. : : M ITO pasta za zna je hajličija.!