ST

Wissenschaft. 125): Glje je Bog? Mi smo ga ubili.
Svi smo mi krvnici njegovi. Kako smo mi mogli
more ispiti? Koinam je dao spužvu, da izbrišemo ci-
jelo obzorje? Što smo mi uradili, kada smo zemlju
od njezina sunca rastavili ? Ono najsvetije i najmoćnije
što je svijet dosad imao, zakrvarilo je pod našijem
noževima — ko će tu krv s nas oprati?“ — Ko
shvaća, što je iu uništen» bilo, može pogledati, da li
mu je uopće ostalo još što u rukama.“

Nieiziche se je kajao, on je uvigiao koje je zlo
počinio, ali nije više mogao natrag, Das gefihrliche
Spiel muss iminer weiter gespielt werden“: Opasna
igra treba da se uvijek dalje igra! pisao je on. ,Po-
vratiti se na staro mi ne možemo, mi smo mostove
sažegli; ne ostaje drugo nego da budemo hrabri, pa
izašlo što izašlo“ (Menschl. 109, 248)

Zabacivši, Boga i Hrista, btio je Nietzche da dru-
gijem putem udovolji svojoj religioznoj čežaji. Osa je
bila, koja ga je Rihardu Wagaeru privukla, jer, kako
sam opaža, ,moj duh, od kada sam se rastavio s re-
ligijom, traži da nagje jedan nadomjestak, nešto što
bi ispunilo prazninu što je u meni nastala.“ Što prije
kršćanstvo, to je sada muzika imala da preobrazi znau-
stveno umovanje. Ali uzalud, jer čežnja za nizgublje-
nom dragom,“ (kako je on sam nazvao svoju čežnju
za religijom i metafizikom) nije se dala suspreći, a
da se ne ispolji snagom sve to jačom, te je dostigla
vrhunac u ,Zarathustri“, tome umotvoru u kome je
Nietzsche svoga boga u samom sebi stvorio, da od
toga doba uzmože, kako veli, “živjeti u najvećem
stilu“. Jer: Svi su-bogovi mrtvi! Sad hoćemo mi da
nadčovjek žive !“ (Svršit če se.)

 

Jesmo li jednakopravni ?

»Jugoslav. Lleyd« iznio je stvarni članak, gdje
brojkama dokazuje, koliko koja pokrajina u našoj državi
plaća neposrednog poreza. Ovaj je članak izazvao jaku
senzaciju u cijeloj našoj javnosti. Prenijela su gotovo
sve naše novine. Mi prenašamo samo nekoliko izvadaka :

Kada bi: postojala poreska jednakost, onda bi
g.. 1926. na svakog stanovnika države otpalo Din. 153.10
neposrednoga poreza, no Srbijanci plaćaju samo po
Din. 98.97, a ono, što bi morali platiti više — plaćaju
upravo prečanski krajevi! Goraje brojke jasno poka-
zuju, kakva je to nepravda i kakva je -upravo kontri-
bucija udarena na pojedine prečanske krajeve, pa zvuči
kao krvava ironija deklamovanje o nekoj ravnopravnosti
svih gragjana u Kraljevini SHS.

Kako je sa neposredaim porezom tako je i možda
još gori nmerazmjer u svemu drugome. Već su ove
brojke strašan dokaz nejednakosti u državi, a kako bi
bile strašne istom onda, kad bi se uz ovo zbrojilo i
sve ostalo, što su prečani u ovih devet godina platili
više nego Srbijenci, pa toj svoti dodale reparacije,
ratni plijen i drugi još čudni i nejasni računi...?!

, NARODNA SVIJEST “

Sigurni smo, da bi došli do svota, koje bi pokazale,
da do sada razmjerno ni jedna pobijegjena država

nije platila  pobjediteljima tako veliku ratnu odštetu

ili kontribuciju, kao što su je platili prečanski krajevi
Srbiji, jednom dijelu kraljevine SHS, gdje su tobože
svi gragjani jednakopravui.

Ovako dalje ne može i ne smije da ide. To više
ne smiju dopustiti prečanski krajevi, koji sačinjavaju
i po prostoru i p> stanovništvu i po privrednoj vri-
jednosti većinu i bolji dio ove države“.

Beogradske »Novosti« donose slijedeću značajnu
bilješku o različitom postupanju državnih vlasti preme
»Hrvatskom Radiši« i srpskom »Privredniku« : , Ovih
dana je boravio u Beogradu Dr. Luka Senjak, glavni
povjerenik i nadzornik »Hrvatskog Radiše«. Oso dru-
štvo ima za Hrvate od prilike isti značaj kao i »Pri-
vrednik« za Srbe. Šta više, protiv »Hrvatskog Radiše«
se ne mogu podići prigovori, koji bi »Privrednika«
mogli pogoditi. Ali o t>me sad nije riječ. Bitno je to,
da je »Hrvatski Radiša« jedna socijalna i kulturna
organizacija, koja je za vrijeme rata učinila veoma
mnogo na spasavanju djece iz pasivnih krajeva Bosne,
Hercegovine, Like i Istre od gladi, bez razlike vjere i
narodnosti. Dr. Senjak je u jednom pismu poslaničkom
klubu Demokratske. Zajednice iznio dovoljno podataka
o tome, kako su Ekonomski Komitet ministara, od-
nosno nadležua ministarstva, doduše odobrili besplatnu
vožaju na državnim željeznicama za pitomce »Privre-
dnika«, ali je odbio da tu istu povlastica dade i
»Hivatkom Radiši«. Ne može biti nikakve rasprave
o tome, da ovaj postupak g.g. ministira — bez obzira
na to bio on diktiran pristranošću ili bio on samo
posljedica nehaja i nerazumijevanja — predstavlja jedan
vrlo nezgodan i vrlo nesrećan gest, Da li su oni svi-
jesni, da se taj postupak može i mora shvatiti kao
plemenski pristrasan ? '

Gg. ministri imaju još vremena da o tome raz-
misle i da griješku poprave!

 

Hrvatsko slavlje u Ćilipima.

U Nedjelju 16. oktobra dogjosmo u Čilipe. Zvona
slave. Prangjije puciju, a konavoski puk iz čitave
općine, koja broji nešto preko deset hiljada, hrli u
svojim svečanim i živopisnim narodaim nošnjama, da
uzveliča svoje Hrvatsko Slavlje. Olbor od najugledni-
jih Konavljana, na čelu im domaći sin. Da Miho Ar-
bulić, prima i pozdravlja goste i stara se da sve ide
prema utvrgjenom programu, a sve skladno i dosto-
janstveno. Samo mjesto Čilipi napravilo je na nas pre-
lijep dojam. Domovi su tako skladni i lijepi, a oki-
ćeni hrvatskim trobojkama, tako da izgleda lijepa va-
roš. Sam konavoski puk pruža mam nevigjenu sliku
pravog veselja i oduševljenja.

Pred Crkvom, kojoj je po veličini na selu teško
naći premca sa prelijepim zvonikom novije dobe,
obavljen je biagoslov barjaka Hrv. Konavoske Omla-

Br. 43.

dine. Ovaj je čin uzveličao svojom prisutnošću Hrvat-
ski Sokol sa glazbom iz Dubrovnika. Sam blagoslov
obavio je vrijedui Č:lipski župnik g. Krečak koji je
održao i prigodno slovo tako pametno i razumno, da
ga je čitav puk oduševljeno pozdravljao.

Odmah nakon mise prešlo se na otkriće Spomen
ploče Prvom Hrv. Kralju Tomislavu, kojom prilikom
izrekoše prekrasne prigodne govore gg. Arbulić, Kre-
čak i dubrovački gradonačelnik g. Skvrce, čiji se go-
vor osobito dojmio kao konavoskog sina, a zaključio
je g. Koprivica polažući vijenac u ime Hrv. Sokola.
Svaki govornik bio je burno pozdravljen od naroda.
Hrv. Glazba svirala je prigodne komade. Odmah po
svršetku otkrića pošlo se na svečani ručak, što ga je
dao Odbor u počast uzvanika i gosti. Mi smo mislili
da ovake sivari nemogu dati ni manji gradovi pa smo
ostali iznenagjeni i začugieni što sve mogu naši ko-
navljani Čilipljani. Preko ručka napio je u čast gosti-.
ma konavosku zdravicu g. Mijas, a poslije koje su
slijedile i mnoge druge gg. Skvrce, Krečka, Pokovića, |
Bobića i Veramente.

Nazdravljalo se Konavlima, Dubrovniku, Hrvat-
stvu, pa konavoskoj skladnosti i slozi, a sjetilo se i
hrvatskog roblja u litri i Dalmaciji.

Svečani ručak svršio je nešto prije 16 sati, a sa-
ma svečanost s drugim priredbama slijedila je do u
kasnu noć. Goste i uzvanike Odbor je ispratio i na
odlasku pozdravljao. Mi se i ovog pula uvjerismo da
konavoske skladnosti i gostoljubivosti na daleko ne-
ma. Evala Vam braćo — Konavljani. — Izletnik. —

ITO pasta za zube je najbolja.

 

Sresko Poglavarstvo Policijski odsjek n Dubrovniku
Pov. Broj: 1349/27.

U svrhu nabave 15 kompletnih zimskih odijela
i napose 15 zimskih kabanica za državnu policijsku stra-
žu pozivlju se zanimani obrtoici da do 10 novembra
1927 dostave ovom. Poglavarstvu svoje ponude sa
uzorcima uz tačnu oznaku cijene.

Roba za odijelo i kabanice ima biti od čvrstog
tamno - modrog dosada običajnog platas, a odijela |
sastojati od bluze, hlaća i kape sa svim dinstinkcijama. |

Reflektanti imaju ponude za odijela a mapose za.
kabanice taksirati su 5 dinara taksene marke. 1

Dubrovnik 24. oktobra 1927

od Sreskog Poglavarstva — Policijski Odsjek.|

 

Kod nesanice, glavobolje, vrtoglavice i navale
krvi u glavu, koje nastaju uslijed neurednog varenja,
upotrebljavajte poznati FIGOL. Proizvagja Liekarna |
Dr. Semelić Kesterčanek u Gružu. Cijena boci 35 Din.

 

Hrvatski Kraljevi u Dubrovniku.

3. Kralj Stjepan Miroslav i Kraljica Margarita.

Kralj Stjepan, zvan i Miroslav vladao je samo
četiri godine: 945 949. Žena mu bijaše Rimljanka iz
plemićke obitelji, imenom Margarita, koja je po du-
brovačkim vrelima, sa kraljem posjetila crkvu sv. Stje-
pana u Dabrovniku; i po smrti kralja muža ožalošćena
došla opet u Dubrovnik, postala duvna i umrla u Du-
brovniku, te bi pokopana u crkvi sv. Stjepana. Osa je
sagradila čednu kućicu uz crkvu sv. Stjepana za stan
i crkvicu sv. Margarite, čije je ime nosila.

4. Crkva sv. Stjepana u Dubrovniku zadužbina
hrvatskog kralja Stjepana Miroslava. Grob kraljice
Margarite u Dubrovniku ma groblju crkve
sv. Stjepana.

Ovu crkvu spominje Filip De Diversis ! g. 1440.
govoreći o znamenitim zgodama u Dubrovniku, i u
njoj spominje da je sačuvano mnogo svetačkih moći.
Nu mnogo prije ovu crkvu spominje Konstantin Por-
firogenit 949. god. i veli, da su u njoj moći sv. Pan-
kracija. Neki odlomci sa bivše sakristije to potvrgjuju.

Dubrovački pisac Junije Rastić? piše: da je kralj
Pavlimir iz Trebinja udijelio velike milostinje oko god.
920.(?) ovoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika, i da je
tu položio relikvije petero svetaca, koje je donio iz
Rima: sv. Nereja, Ahileja, Pankracija, Domitile i Pe-
tronile, kćeri sv. Petra, pak nastavlja :

»1 malo zatim Stjepan, kralj onog dijela Bosne,
koji se zove Bijela Hrvatska, koji je dio Bosne za-
pao djelomično Krešimiru, njegovu ocu, radi leške

1 Situs aedificiorum... izdao u Programu zadar. gimnaz.
za god. 1879-80 prof, Brunelli.

2 Chronica ragusina Junii Resti Script. VII. Monum. spect.
hist, Slav. mer. XXV. str. 26-27.

bolesti zavjetovao se, da restaurira crkvu sv. Stje-
pana u Dubrovniku, a jer je ova bila sagragjena od
davnina u Gradu, kako kaže Porfirogenit, bila je
posve trošna i stara. Zastupnik rečenog kralja Stje-
pana stanovao je dvije godine u Dubrovniku oko po-
pravka ove crkve, potrošivši veliku svotu novaca. Tu
postavi za župnika toj crkvi popa Stojka, svog po-
božnog rogjaka.

Ne samo, da je restaurirao ovu crkvu, nego On
i Njegova žena kraljica Margarita po rodu Rimljanka,
poslaše mnogo srebra, da okite moći, svete relikvije,
kojih šijaše dosta u toj crkvi.

Kraljica, koja bijaše pobožna vladarica, htjela
je lično da posjeti tu crkvu i kralj pristane na to.
Kralj obavijesti Dubrovčane, da će stići tamo On,
Kraljica i njegov dvor. Dubrovčani odgovoriše, da
če im biti osobito drago, ako kralj, kraljica i njegovi
velmože dogju u Dubrovnik. Kralj, kraljica, velmože
i kraljičine dvorkinje stigoše u Dubrovnik i posjetiše
crkvu su. Stjepana i ostaviše velike milostinje, da se
obavljaju svečanosti u crkvi.

Dubrovniku darova kralj, jer ga osobito vla-
stela poštivaše, okolicu Župe (Donje), Brgata, dio
Šumeta, Gruž, Rijeku i Zaton do Orašca, pod uvje-
tom, da u svim ovim mjestima sagrade crkve sv,
Stjepana iste veličine. (Dakle tu se vidi suverena
vlast hrvatskih kraljeva na zemljama okolo zidova
Dubrovnika, biva na Astareji, od Župe do Orašca u
Zahumlju i Travunji. Ovo je historijska činjenica, da
su zemlje Zahumlja i Travunja spadale do konca X.
vijeka pod hrvatsku državu, kao i to da odista biše
sagragjene u ovim mjestima crkve sv. Stjepana.) :

Po smrti kraljevoj u Dubrovniku su se obdrža-

vale zadušnice, kao zaslužnom vladaru za Dubrov-
vnik. Kraljica Margarita, udova bez djece, povrati se

e

u Dubrovnik, praćena hrvatskim velmožama. Darova
Dubrovčanima dosta srebra. Usljed žalosti za kraljem
mužem postane duvna i sagradi stan čedan, (koji je
postojao do XV. v.), uz crkvu sv. Stjepana, gdje je
živjela svetim životom. Sagradi tu blizu i crkvicu u
čast su. Margarite, koja se premjesti kasnije malo.
dalje! (gdje je std dvorište vojne bolnice). Gdje bi
crkvica prva sv. Margarite, koja je zgradila ova
kraljica, republika dubrovačka sazida (g. 1570.) tvr-
giavu, koja nosi ime sv. Margarite. i

Kraljica Margarita donijela je u Dubrovnik te
darova Dubrovniku dva komada od drva svetog križa,
od kojih se veći čuva i danas u riznici u Dubrovniku.|

Živeči neko doba u Dubrovniku, kao uzoran
primjer strogosti i divnog samoprijegora, te svetogi
života, preminu i bi pokopana tu na groblju kod
crkve su. Stjepana u Dubrovniku.“ Mi

Ovako Rastić: ,Stefano, rč di quella parte 4
Bossina, che si chlama Croazia Bianca, wvenuta in
parte a Krešimir, .suo padre , .. .“ kako smo gore
prevodu donijeli. Tako u Dubrovniku počiva hrvatska
kraljica Margarita, žena hrvatskog kralja Stjepana Mi
roslave iz polovice X. vijeka, do danas ime poznati
prve od hrvatskih kraljica. =

      
   
    
     
  
   
 
 
 

 

1 Po pričanju (traditur) mislili su, kad su ovu ploču sta
vili na crkvu sv. Margarite, da je kraljica Margarita bila kra
ljica samo Bosne, a nijesu znali, da je bila kraljica i Bijele
Hrvatske, kako Resti i drugi pišu.
Natpis na crkvi:
REGINA BOSNIAE MARGARITA TRADITVR
DICASSE TEMPLVM MARGARITAE VIRGINI ; |
OLIM BEATA CVM FVERE SAECVLA ]
ID NVNC SACELLVM TRANSTVLERE PROVIDI
PATRES FREMENTE MARTE CIRCVM MOENIA
DVM CLASSE CYPRO REX SELIM IMINET.

| (Nastavit će se)