ST Wissenschaft. 125): Glje je Bog? Mi smo ga ubili. Svi smo mi krvnici njegovi. Kako smo mi mogli more ispiti? Koinam je dao spužvu, da izbrišemo ci- jelo obzorje? Što smo mi uradili, kada smo zemlju od njezina sunca rastavili ? Ono najsvetije i najmoćnije što je svijet dosad imao, zakrvarilo je pod našijem noževima — ko će tu krv s nas oprati?“ — Ko shvaća, što je iu uništen» bilo, može pogledati, da li mu je uopće ostalo još što u rukama.“ Nieiziche se je kajao, on je uvigiao koje je zlo počinio, ali nije više mogao natrag, Das gefihrliche Spiel muss iminer weiter gespielt werden“: Opasna igra treba da se uvijek dalje igra! pisao je on. ,Po- vratiti se na staro mi ne možemo, mi smo mostove sažegli; ne ostaje drugo nego da budemo hrabri, pa izašlo što izašlo“ (Menschl. 109, 248) Zabacivši, Boga i Hrista, btio je Nietzche da dru- gijem putem udovolji svojoj religioznoj čežaji. Osa je bila, koja ga je Rihardu Wagaeru privukla, jer, kako sam opaža, ,moj duh, od kada sam se rastavio s re- ligijom, traži da nagje jedan nadomjestak, nešto što bi ispunilo prazninu što je u meni nastala.“ Što prije kršćanstvo, to je sada muzika imala da preobrazi znau- stveno umovanje. Ali uzalud, jer čežnja za nizgublje- nom dragom,“ (kako je on sam nazvao svoju čežnju za religijom i metafizikom) nije se dala suspreći, a da se ne ispolji snagom sve to jačom, te je dostigla vrhunac u ,Zarathustri“, tome umotvoru u kome je Nietzsche svoga boga u samom sebi stvorio, da od toga doba uzmože, kako veli, “živjeti u najvećem stilu“. Jer: Svi su-bogovi mrtvi! Sad hoćemo mi da nadčovjek žive !“ (Svršit če se.) Jesmo li jednakopravni ? »Jugoslav. Lleyd« iznio je stvarni članak, gdje brojkama dokazuje, koliko koja pokrajina u našoj državi plaća neposrednog poreza. Ovaj je članak izazvao jaku senzaciju u cijeloj našoj javnosti. Prenijela su gotovo sve naše novine. Mi prenašamo samo nekoliko izvadaka : Kada bi: postojala poreska jednakost, onda bi g.. 1926. na svakog stanovnika države otpalo Din. 153.10 neposrednoga poreza, no Srbijanci plaćaju samo po Din. 98.97, a ono, što bi morali platiti više — plaćaju upravo prečanski krajevi! Goraje brojke jasno poka- zuju, kakva je to nepravda i kakva je -upravo kontri- bucija udarena na pojedine prečanske krajeve, pa zvuči kao krvava ironija deklamovanje o nekoj ravnopravnosti svih gragjana u Kraljevini SHS. Kako je sa neposredaim porezom tako je i možda još gori nmerazmjer u svemu drugome. Već su ove brojke strašan dokaz nejednakosti u državi, a kako bi bile strašne istom onda, kad bi se uz ovo zbrojilo i sve ostalo, što su prečani u ovih devet godina platili više nego Srbijenci, pa toj svoti dodale reparacije, ratni plijen i drugi još čudni i nejasni računi...?! , NARODNA SVIJEST “ Sigurni smo, da bi došli do svota, koje bi pokazale, da do sada razmjerno ni jedna pobijegjena država nije platila pobjediteljima tako veliku ratnu odštetu ili kontribuciju, kao što su je platili prečanski krajevi Srbiji, jednom dijelu kraljevine SHS, gdje su tobože svi gragjani jednakopravui. Ovako dalje ne može i ne smije da ide. To više ne smiju dopustiti prečanski krajevi, koji sačinjavaju i po prostoru i p> stanovništvu i po privrednoj vri- jednosti većinu i bolji dio ove države“. Beogradske »Novosti« donose slijedeću značajnu bilješku o različitom postupanju državnih vlasti preme »Hrvatskom Radiši« i srpskom »Privredniku« : , Ovih dana je boravio u Beogradu Dr. Luka Senjak, glavni povjerenik i nadzornik »Hrvatskog Radiše«. Oso dru- štvo ima za Hrvate od prilike isti značaj kao i »Pri- vrednik« za Srbe. Šta više, protiv »Hrvatskog Radiše« se ne mogu podići prigovori, koji bi »Privrednika« mogli pogoditi. Ali o t>me sad nije riječ. Bitno je to, da je »Hrvatski Radiša« jedna socijalna i kulturna organizacija, koja je za vrijeme rata učinila veoma mnogo na spasavanju djece iz pasivnih krajeva Bosne, Hercegovine, Like i Istre od gladi, bez razlike vjere i narodnosti. Dr. Senjak je u jednom pismu poslaničkom klubu Demokratske. Zajednice iznio dovoljno podataka o tome, kako su Ekonomski Komitet ministara, od- nosno nadležua ministarstva, doduše odobrili besplatnu vožaju na državnim željeznicama za pitomce »Privre- dnika«, ali je odbio da tu istu povlastica dade i »Hivatkom Radiši«. Ne može biti nikakve rasprave o tome, da ovaj postupak g.g. ministira — bez obzira na to bio on diktiran pristranošću ili bio on samo posljedica nehaja i nerazumijevanja — predstavlja jedan vrlo nezgodan i vrlo nesrećan gest, Da li su oni svi- jesni, da se taj postupak može i mora shvatiti kao plemenski pristrasan ? ' Gg. ministri imaju još vremena da o tome raz- misle i da griješku poprave! Hrvatsko slavlje u Ćilipima. U Nedjelju 16. oktobra dogjosmo u Čilipe. Zvona slave. Prangjije puciju, a konavoski puk iz čitave općine, koja broji nešto preko deset hiljada, hrli u svojim svečanim i živopisnim narodaim nošnjama, da uzveliča svoje Hrvatsko Slavlje. Olbor od najugledni- jih Konavljana, na čelu im domaći sin. Da Miho Ar- bulić, prima i pozdravlja goste i stara se da sve ide prema utvrgjenom programu, a sve skladno i dosto- janstveno. Samo mjesto Čilipi napravilo je na nas pre- lijep dojam. Domovi su tako skladni i lijepi, a oki- ćeni hrvatskim trobojkama, tako da izgleda lijepa va- roš. Sam konavoski puk pruža mam nevigjenu sliku pravog veselja i oduševljenja. Pred Crkvom, kojoj je po veličini na selu teško naći premca sa prelijepim zvonikom novije dobe, obavljen je biagoslov barjaka Hrv. Konavoske Omla- Br. 43. dine. Ovaj je čin uzveličao svojom prisutnošću Hrvat- ski Sokol sa glazbom iz Dubrovnika. Sam blagoslov obavio je vrijedui Č:lipski župnik g. Krečak koji je održao i prigodno slovo tako pametno i razumno, da ga je čitav puk oduševljeno pozdravljao. Odmah nakon mise prešlo se na otkriće Spomen ploče Prvom Hrv. Kralju Tomislavu, kojom prilikom izrekoše prekrasne prigodne govore gg. Arbulić, Kre- čak i dubrovački gradonačelnik g. Skvrce, čiji se go- vor osobito dojmio kao konavoskog sina, a zaključio je g. Koprivica polažući vijenac u ime Hrv. Sokola. Svaki govornik bio je burno pozdravljen od naroda. Hrv. Glazba svirala je prigodne komade. Odmah po svršetku otkrića pošlo se na svečani ručak, što ga je dao Odbor u počast uzvanika i gosti. Mi smo mislili da ovake sivari nemogu dati ni manji gradovi pa smo ostali iznenagjeni i začugieni što sve mogu naši ko- navljani Čilipljani. Preko ručka napio je u čast gosti-. ma konavosku zdravicu g. Mijas, a poslije koje su slijedile i mnoge druge gg. Skvrce, Krečka, Pokovića, | Bobića i Veramente. Nazdravljalo se Konavlima, Dubrovniku, Hrvat- stvu, pa konavoskoj skladnosti i slozi, a sjetilo se i hrvatskog roblja u litri i Dalmaciji. Svečani ručak svršio je nešto prije 16 sati, a sa- ma svečanost s drugim priredbama slijedila je do u kasnu noć. Goste i uzvanike Odbor je ispratio i na odlasku pozdravljao. Mi se i ovog pula uvjerismo da konavoske skladnosti i gostoljubivosti na daleko ne- ma. Evala Vam braćo — Konavljani. — Izletnik. — ITO pasta za zube je najbolja. Sresko Poglavarstvo Policijski odsjek n Dubrovniku Pov. Broj: 1349/27. U svrhu nabave 15 kompletnih zimskih odijela i napose 15 zimskih kabanica za državnu policijsku stra- žu pozivlju se zanimani obrtoici da do 10 novembra 1927 dostave ovom. Poglavarstvu svoje ponude sa uzorcima uz tačnu oznaku cijene. Roba za odijelo i kabanice ima biti od čvrstog tamno - modrog dosada običajnog platas, a odijela | sastojati od bluze, hlaća i kape sa svim dinstinkcijama. | Reflektanti imaju ponude za odijela a mapose za. kabanice taksirati su 5 dinara taksene marke. 1 Dubrovnik 24. oktobra 1927 od Sreskog Poglavarstva — Policijski Odsjek.| Kod nesanice, glavobolje, vrtoglavice i navale krvi u glavu, koje nastaju uslijed neurednog varenja, upotrebljavajte poznati FIGOL. Proizvagja Liekarna | Dr. Semelić Kesterčanek u Gružu. Cijena boci 35 Din. Hrvatski Kraljevi u Dubrovniku. 3. Kralj Stjepan Miroslav i Kraljica Margarita. Kralj Stjepan, zvan i Miroslav vladao je samo četiri godine: 945 949. Žena mu bijaše Rimljanka iz plemićke obitelji, imenom Margarita, koja je po du- brovačkim vrelima, sa kraljem posjetila crkvu sv. Stje- pana u Dabrovniku; i po smrti kralja muža ožalošćena došla opet u Dubrovnik, postala duvna i umrla u Du- brovniku, te bi pokopana u crkvi sv. Stjepana. Osa je sagradila čednu kućicu uz crkvu sv. Stjepana za stan i crkvicu sv. Margarite, čije je ime nosila. 4. Crkva sv. Stjepana u Dubrovniku zadužbina hrvatskog kralja Stjepana Miroslava. Grob kraljice Margarite u Dubrovniku ma groblju crkve sv. Stjepana. Ovu crkvu spominje Filip De Diversis ! g. 1440. govoreći o znamenitim zgodama u Dubrovniku, i u njoj spominje da je sačuvano mnogo svetačkih moći. Nu mnogo prije ovu crkvu spominje Konstantin Por- firogenit 949. god. i veli, da su u njoj moći sv. Pan- kracija. Neki odlomci sa bivše sakristije to potvrgjuju. Dubrovački pisac Junije Rastić? piše: da je kralj Pavlimir iz Trebinja udijelio velike milostinje oko god. 920.(?) ovoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika, i da je tu položio relikvije petero svetaca, koje je donio iz Rima: sv. Nereja, Ahileja, Pankracija, Domitile i Pe- tronile, kćeri sv. Petra, pak nastavlja : »1 malo zatim Stjepan, kralj onog dijela Bosne, koji se zove Bijela Hrvatska, koji je dio Bosne za- pao djelomično Krešimiru, njegovu ocu, radi leške 1 Situs aedificiorum... izdao u Programu zadar. gimnaz. za god. 1879-80 prof, Brunelli. 2 Chronica ragusina Junii Resti Script. VII. Monum. spect. hist, Slav. mer. XXV. str. 26-27. bolesti zavjetovao se, da restaurira crkvu sv. Stje- pana u Dubrovniku, a jer je ova bila sagragjena od davnina u Gradu, kako kaže Porfirogenit, bila je posve trošna i stara. Zastupnik rečenog kralja Stje- pana stanovao je dvije godine u Dubrovniku oko po- pravka ove crkve, potrošivši veliku svotu novaca. Tu postavi za župnika toj crkvi popa Stojka, svog po- božnog rogjaka. Ne samo, da je restaurirao ovu crkvu, nego On i Njegova žena kraljica Margarita po rodu Rimljanka, poslaše mnogo srebra, da okite moći, svete relikvije, kojih šijaše dosta u toj crkvi. Kraljica, koja bijaše pobožna vladarica, htjela je lično da posjeti tu crkvu i kralj pristane na to. Kralj obavijesti Dubrovčane, da će stići tamo On, Kraljica i njegov dvor. Dubrovčani odgovoriše, da če im biti osobito drago, ako kralj, kraljica i njegovi velmože dogju u Dubrovnik. Kralj, kraljica, velmože i kraljičine dvorkinje stigoše u Dubrovnik i posjetiše crkvu su. Stjepana i ostaviše velike milostinje, da se obavljaju svečanosti u crkvi. Dubrovniku darova kralj, jer ga osobito vla- stela poštivaše, okolicu Župe (Donje), Brgata, dio Šumeta, Gruž, Rijeku i Zaton do Orašca, pod uvje- tom, da u svim ovim mjestima sagrade crkve sv, Stjepana iste veličine. (Dakle tu se vidi suverena vlast hrvatskih kraljeva na zemljama okolo zidova Dubrovnika, biva na Astareji, od Župe do Orašca u Zahumlju i Travunji. Ovo je historijska činjenica, da su zemlje Zahumlja i Travunja spadale do konca X. vijeka pod hrvatsku državu, kao i to da odista biše sagragjene u ovim mjestima crkve sv. Stjepana.) : Po smrti kraljevoj u Dubrovniku su se obdrža- vale zadušnice, kao zaslužnom vladaru za Dubrov- vnik. Kraljica Margarita, udova bez djece, povrati se e u Dubrovnik, praćena hrvatskim velmožama. Darova Dubrovčanima dosta srebra. Usljed žalosti za kraljem mužem postane duvna i sagradi stan čedan, (koji je postojao do XV. v.), uz crkvu sv. Stjepana, gdje je živjela svetim životom. Sagradi tu blizu i crkvicu u čast su. Margarite, koja se premjesti kasnije malo. dalje! (gdje je std dvorište vojne bolnice). Gdje bi crkvica prva sv. Margarite, koja je zgradila ova kraljica, republika dubrovačka sazida (g. 1570.) tvr- giavu, koja nosi ime sv. Margarite. i Kraljica Margarita donijela je u Dubrovnik te darova Dubrovniku dva komada od drva svetog križa, od kojih se veći čuva i danas u riznici u Dubrovniku.| Živeči neko doba u Dubrovniku, kao uzoran primjer strogosti i divnog samoprijegora, te svetogi života, preminu i bi pokopana tu na groblju kod crkve su. Stjepana u Dubrovniku.“ Mi Ovako Rastić: ,Stefano, rč di quella parte 4 Bossina, che si chlama Croazia Bianca, wvenuta in parte a Krešimir, .suo padre , .. .“ kako smo gore prevodu donijeli. Tako u Dubrovniku počiva hrvatska kraljica Margarita, žena hrvatskog kralja Stjepana Mi roslave iz polovice X. vijeka, do danas ime poznati prve od hrvatskih kraljica. = 1 Po pričanju (traditur) mislili su, kad su ovu ploču sta vili na crkvu sv. Margarite, da je kraljica Margarita bila kra ljica samo Bosne, a nijesu znali, da je bila kraljica i Bijele Hrvatske, kako Resti i drugi pišu. Natpis na crkvi: REGINA BOSNIAE MARGARITA TRADITVR DICASSE TEMPLVM MARGARITAE VIRGINI ; | OLIM BEATA CVM FVERE SAECVLA ] ID NVNC SACELLVM TRANSTVLERE PROVIDI PATRES FREMENTE MARTE CIRCVM MOENIA DVM CLASSE CYPRO REX SELIM IMINET. | (Nastavit će se)