Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK, 8. novembra 1927. Narodna Svijes Br. 44. God. xa cijena je listu 5. Din. mje: \ : sečno ; i PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU" o Izlazi svako Č irmik Uredništvo i Uprava k i. o ; : Vlasnik - : ik: ubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj 1:50 Din Ti Da EE Ha SVESTI A stam Da . isak Dubrovačke Hrvatske Tiskare iri BENA sf (zast. I. Birimiša) — Dubrovni i nik p I i Braćo ia! r0s ava gospara Iva Godišta A a uspoinene s njima. — 60 godiš- P I nji j i : rigodom 50-godišnjice njegovog književnog rada HO ledeni 20 paku oč eia “I Dubrovnik je hti i : ; grebu, kada sve što je bilo mlado Jafvanićii pršti da iskaže svoje priznanje i O i vedro u narodu našemu, sabralo se da u pjestolniće kojalga Go: pompe jedne BE O časti pjesnika, vjesnika njegovih jednog zaslužnog čovjeka Šu E odličnog gosta i kao ID čeznuća. naroda, Dubrovnik ga je htio e lici njezinog — pjednik ki A O JE E A OR nienišpo: silama da počasti tiho i neznatnim svojim a eograd, stresavši sa sebe uspome i P svečano i intimno k ._ krvavih dneva i maglu jalovih j pomene najdraže dijete, koje mu je svijetem raznij ao svoje je na svoja gorda iš. bu oretniH Borba, podigao sačuvalo pobožnu uspomenu na d io slavu i gigi O u a e pjesnika prije nego & i an: o s inulii e nosti pokrij : 1 s pravom. Jer je Vojnović iza svih nabičješiji EO još tinji. pokrije plamen što mu u duši lucije u svom radu i o i | O i eto sada, donapok i : za Veliki svećenik: starog Grada o "a brovnika, da tješ pjesnik lože porječnjo E JAPĆnA e +. + . . i i jetlih dava i njegovih gorkih časova na samrti; Da. Aldloni HOME nefs e orhci Šilona_ njegove Game! brovčanin; Gos E: O par, koji živi u svom svij i < i kroz svoju fantaziju život slobodne au in o Poslije ovijeh božanskijeh časova što da zaželim | na tim golim hridinama i za njih umirala i uze ile & royjeka koji je doživio plamen sunca na otkup- jom postaje zmalac, Snagom svog znanja izlazi mogla da preživi svoj rodni grad » što nije jenom Kosovu i tiho zacvilio ispod čempre sifal pobjedonosan iz život RON V sa sv. Vlahom i što Mihajlu, nad pločama čuvaricama sve e se Siegiried osugjen je na p o a. dol nezealci njegove ropast. Prije nego će Parsi- je svijesna pošla čvrstim korak i om do Mihajla, d si E i e NA He NE io E ima e fal da postane znalac, naliči on usve i posve veseljaku crnim čempresima nesmetano j a o 6 i hvališi Siegfri ape | eee he jeu, 1š1 Slegiriedu. Odrastao kao čedo pri nestaje, GU i DO . Dubrovnika što E hridi, primi i Lk leo Slegirica sebi moć orjim aa a vika Diba E I : i di - E I Č; njim laši o E. e goslov srećnika, jer se u slavi prošlosti eto bori se ,protiv zvijeri i velikijeh dt Ek i Orjete što se nikad više n i ik eće povratiti. On je pi ragja jednji jesni E što se u dušama bddi pri i. e gja posljednji san pjesnika: — Budućnost tvoja l« Slavi i O e e o odilazi od nas a što nam je bi no P. ti ,divlja čjetečka ia u i ce jo » svi ti ispadi njegove volje lo drago i srcu pri- z ICM za život, !) raslo, i one gracioznosti i mi DM i i milote što se izvij ii S a čima i a ; s € izvija u rije- c U ii ristokratskim gestima dubrovačkih vladika i openhauer, Nietzsche, Wagner. nik U Parsifalu saglasuje se potpuno Wagner umjet E para: On Je pjesnik, koii ie načim mek. 3. (Wu svezi s odnosnim nredavaniom, Den no 92 --ž RO _Wagnerom piscem - teoretičarom — O prenio BB RAVII re EE pjesnik premena kojijem je pritisnut, bez vrijednosti i da za- Gdrazuju u ovijem dvima izrekama: ,Mi poznajemo raših lukjernara i naših čiopa i tihih i sjenastih naših služuje mržnju. Nietzsche o Nile pričnavao vi sbez uzrok propadanja historijskog čovječanstva i prizna- toba, on je naš — Gospar Ivo. [Ion je baš s nama Ia le t E št DB Bok jemo potrebu njegova preporoda ; mi vjerujemo u mo- šlo jest) Jerak d i žuti sumnje imao jeu tome pravo. Ali što je on iznio kao gućnost loga preporoda i zalažemo se za njegovo ono što jes er ako mu oduzmete taj žuti plamen fuk b iub : = a a : Seed: i: lukjernara i cijuk čiopa i greciju aki liza sutu olu? Ljubav za životom, volju za moći (der oslvarenje u svakome smislu“ i, drugo : Sve da i naj- EO: SR grecij jetu za qille zur Machi). No kako se može ljubiti jedan život, bolje bude stanje što bi nastalo uslijed jedne regene- njihovim nestajanjem, ako mu oduzmete Dubrovnik koji nije drugo nego lanac muka? Što će pomoći ,vo- racije ljudskoga 'roda , ipak ....... ćemo uvijek osjećati što odilazi, da dade mjesto novim idejama i novoj za za moći“ čovjeku, koji ie osugjen na nemoć x Da strašnu tragiku ovozemnog bivstvovanja, te ćemo svaki ujici, budući me može postojati onakav kakav. je po- U ča a Đ | i JE LOSKe) Gral died dan upravljati pogled na Spasitelja na križu, kao na stojao do sad, ako ga odijelite od izlizanih ploča na e Kr le U ža gri pisete posljednje uzvišeno utočište“. : 3; Mihajlu i ših SENEKA i 1 bivena, to doista neće niko moći tvrditi. Ona je stvarno Uostalom više i bolje nego iz Wagnerovijeh ihajlu i naših .zasjenjenih sal& Vojnaviću ste oduzeli = oredobivena samo u kršćanstvu, koje jedino može dati umjetničkijeh kompozicija može se njegovo kršćansko vei Isto: iako eko Dubrovniku oduzmete gospara zadovoljavajući odgovor na staro pitanje o postanku naziranje raspoznati iz nekijeh izražaja, sadržanijeh u Iva, oduzeli ste mu gotovo sve. Zato sam ja vijek cilju i smislu bola, time što postavlja bol u najijesniju razaije sezone poi Pl A šio svjetovao onima, koji čeznu za dolaskom u naš grad ozy s hijiedjem i najposljednijem ciljem što je od a ženiječio NET VENE pik Hans “a : : SOOŠU E olzogen u svojim ,Uspomenama na aguera“. Tu pa tu vide njegovu poe U PR neka; na regjen čovječanstvu, podajući bolu plemenitost i dosto- se, megju ostalijem, čita i ovo: 3 li ovamo na avegnncij ne ova une Bl narovO janstvo, da postane uzvišenom školom za postignuće , Bilo je to dan iza završetka kompozicije Parsivala. južnjačko sunce, na ovo more, i u ovaj grad sa de- qušeyne i moralne veličine. !) Razgovorje pao bio o jednoj novoj knjizi materijalističko - belim i sivim mirima, već neka se uvuku kroz riječi Izmegiu Schopenhauerova skrajnog pesimizma i ateističkog smjera, i Wagner se izrazio ovako : Čovjek 'gospara Iva u ono što je on stvorio i neka vjeruju da = Njeizsche.ove strasne: afirmecije života, stoji, kao iz- bi ipak morao biti radostan, što se je od djetinstva je sve onako u zbilji. I onda će im biti drag ovaj naš megju dvije kiainosti, Rikard Wa ao lem srastao s religioznijem tradicijam ; one se ne mogi kraj sa svojim nedostacima i sccijalno nama ne nija: gl GVIJE SKI HNOS Si I ničijem izvanjskijem nadomjestiti. One samo otkrivaju Bici: E l ard p Ja- = posljednijem velikijem umotvorom : Parsifal-om. sve to više i blagodatnije svoj duboki smisao. Znati teljskim poretkom, sa svim nepravdama i zalima i gri- Wagnerova Parsifala htjelo se je s izvjesne strane da je Izbavitelj jednoč bio na zemlii, najviše je dobro jehovima, jer je sve to drago jednom Pjesniku, koji staviti u opreku s njegovijem -,Siegfried-om“ e čovjeka. Hitjeti sve to jednim mahom zabaciti, znači zavija u zlatne piti i kiti dražesnim šarama dogogjaje po ž i ši a & U a 8 e a < a ikoi neslobodu, znači zarobljivanje duha. uslijed besmisle- ideališući ih; bit će im drag zato što umire, što može reći da se je decniji Wegrer, kao umjetnik 1 nijeh, demagoškijeh utjecaja, a najzad to nije ništa > : mislilac, iznevjerio svojijem ranijim idealima. drugo nego — renomaža!“ — Drugi put dao je bježi od nas u daleku nepovrat, jer je ljudska narav Istina, bilo je neko vrijeme, kad se je veliki u- Wagner divno svjedočanstvo Isusu. ovijem riječima : ,Može ko misliti, da je bilo mnogo mučenika i sve- takova da žali za svim što se od nas dijeli osugjeno mjetnik pod utjecajem Feuerbach-a, bio otugjio od krš- ž n 6 da ugine. * ćanstva, ali je ta kriza bila prolazna i samo površna, taca, Ee da E ad NO moči Ivo Vojnović je stvorio jakih scena i velikih ti- ž i o A a povi njima ? Ali svi oni sveti ljudi i žene postali su takovi M M i i MESA e Riko pa nije zahvatila umjetnika u dabiti njegova bića. Sva djelovanjem božije milosti, prosvijetljenjem, iskustvom, ie E EU JEBE O & kako, o kakvom ,obraćenju“ starijega Wagnera na gnutarnjim obratom, koji ih je od grešnijeh ljudi učinio pjesnika radi »Smrti Majke Jugovića“ i ,Lazarevog kršćanstvo ne može biti govora već stoga što je on, nadljudima.... l Buddha je bio raskošan knez sa svo- \Vaskrsenja*. Ali kolikogod to treba potvrditi — kao dok seje nelazio u muževnoj dobi — bilo mu je 30 go- jijem = harčmom, prije nego je na nj došlo prosvije- što bi se s istim pravom moglo potvrditi njegov sve- dina — napisao biblijski prizor: ,Ljubavna gozba a. Uienje. KRIEG moralno i ple EO bilo je O od i i i iesni ii e M : i jez jega, odreći se svega zemaljsko uživanja, ali nije pšdsir kuržkter, jet prave SREDI E a NIKE sti postola“ ; što je njegovo djelo ,Tannhaliscr" sasvijem bilo božansko. U E naprotiv, imamo od počela maju kao i svako umjetničko djelo jednu universalnu — prožeto kršćanskijem duhom; što je Parsifal već na do kraja potpunu bezgrešnosi, bez svake strastvenosti, | vrijednost — ipak se mora naglasiti, da nije pravi g08- Veliki Petak 1857 bio začet u pjesnikovoj. fantaziji, i božansku čistoću od prirode, a pri tome ne prikazuje nam se. on — kako bi se moglo pomisliti — kao | par Ivo u tome, već da je njegova specifičnost u što je isti baš u najvećem naponu svoje umne snage e db 1 (Dubrovniku. : (1864) sastavio raspravu ,O državii religiji“, gdje veli nešto OO. A a SON peć i : i i : DO ; : E :! je ovo najčišće božanstvo ujedno i najčišće čovječanstvo. še On je e EJ Ea i retaju a smienaho uprava zbog svog dlercnanjs kplenja Kao takav on je neprispodobivo. jedinstvena pojava“. po je MJE jE E da EIN 2. wnživoj prećo Srca, prava 1 najičvi enija religua. = — I završio je s nezaboravnijem riječima: ,Svi drugi | Zato je i Dubrovnik htio da iskaže svoje priznanje "Uzme li se ovo u: obzir, valja. reći da izmegju potrebuju spasitelja. On je Spasitelj |“ VM | i zahvalnost Njemu, gosparu Ivu, tiho i svečano i in- Parsifala i Siegsirieda; toga divnoga i posve zdravoga 3 Max Seilitg u članku ,Parsital“; i u čl. Richard | timno kao svom najdražem sinu. — Yma 29.7 30. \ đ i = aii : čovjeka, poštoji doista. neka razlika, : ali ne opreka. Wagners Weltanschanung“ (,Glauben und Wissen“, Stuttgart, listopada u punom Bondinom teatru slavilo se slavlje! / Siegiried nalazi u Parsifalu svoj daljni razvoj. Razlika 1910. sv 1. i V-. : | Svečaru se je predalo lovor'vijenac, prikazivao se je izmegju jednog i drugog junaka jednom riječi je ta, 7 : | njegov ,Suton“ i treći čin ,Ekvinocija“, prisutni si! mii da Siegsiried ostaje kao neznalica, budala (eben nur SO O O | klicali i pljeskali, Filharmonija udarela, g. Bubalo je ein Thor), dok Parsifal svojom nesravnjivo jačom intuici- s uspjehom prokušani ljekoviti specijalitet FIGOL. : 1 Proizvagja Ljekarna Dr. Semelić Kesterčanek u Gružu. održao pozdravni govor, a gospar Ivo Vojnović iz općin- 1) Prof. Dr. A. Lauscher u članku ,Friedrich Nietzsche“ u 4 1 ske lože ganutljivim i svečanim glasom govorio je ovo: (Magaz. fiir volksih. Apologetik, g. 1912 sv. 3), Cijena boci 35 Din.